rode

Za potrebe Erasmus projekta 3P+ Positive Pregnancy, Birth and Postpartum, udruga Roda poziva na dostavu ponuda za izradu ilustracija za opremu knjige o trudnoći i porodu. Knjiga je namijenjena trudnicama, posebno onima koje su trudne prvi put, a pisat će se na engleskom jeziku te prevesti na hrvatski, slovenski i češki jezik.

Knjiga će se tiskati u jednoj boji ili dvije boje, formata A5, na 200 stranica, a svrha ilustracija će biti da dopine ideje prezentirane u tekstu. Neke primjere stila možete pronaći u PDF-u koji prilažemo ovom pozivu.

Predmet poziva
  • jedna zahtjevnija ilustracija za naslovnicu u boji i dizajn naslovnice, veličina A5
  • okvirno 20 ilustracija u jednoj ili dvije boje, veličine A5; moguće je odstupanje u broju ilustracija za +/- tri ilustracije
  • izrada okvirno 5 vinjeta za potrebe prijeloma (A5 ili manji format)
  • unos prijevoda na ilustracije koje sadržavaju tekst (prijevod osiguravaju projektni partneri i nisu odgovornost ponuditelja) na hrvatski, češki i slovenski jezik
  • digitalizacija ilustracija u formatu primjerenom za prijelom odnosno tisak

Dodatno, neobavezno:

  • usluga prijeloma knjige na sva 4 jezika (digitalna inačica (e-pub / PDF) i priprema za tisak), ako ponuditelj može isporučiti i ovu uslugu. Ovaj dio ponude neće biti obvezujući ukoliko se naručiteljica odluči za ponuditelja.
Napomene

Za izradu koncepta bit će potrebno naći se s timom autorica dva do tri puta tijekom izrade knjige (od travnja do prosinca 2018.).

Ugovorom s odabranom autoricom/autorom uredit će se pravo udruge Roda na objavu ilustracija i u druge svrhe povezane s ciljevima projekta, kao što su objave na društvenim mrežama i u medijima, tisak na promo-materijalima i drugo.

Rokovi za dostavu ilustracija
  • prvi sastanak s voditeljicom projekta: travanj 2018.
  • prve skice (2-3 reprezentativne) i sastanak s projektnim timom: lipanj 2018.
  • dorade i gotove ilustracije (engleski + prijevodi) isporučene najkasnije do 15. prosinca 2018.

 

Upute za dostavu ponude
  • ponuda se mora dostaviti putem elektroničke pošte na adresu daniela@roda.hr najkasnije do 28. veljače 2018. u 16 sati;
  • ponuda mora sadržavati ukupni iznos troška za naručitelja (uključen PDV ili svi doprinosi, prirezi i porezi) i način isplate (virman, autorski ugovor i sl.) te dinamiku isplate sredstava;
  • ponuda mora sadržavati primjere ranijih radova ili poveznice na reference.

Roda će potvrditi primitak ponude u roku od 48 sata od primitka iste. Za sva pitanja molimo da se obratite na telefon 098 962 1799 ili na daniela@roda.hr, najkasnije do 23. veljače 2018.

Kriteriji za odabir

Programski tim će izabrati ponuditelja uzimajući u obzir sljedeće kriterije:

  • ponuda se uklapa u budžet projekta
  • ponuditelj je dokazao iskustvo prilaganjem referenci i mape
  • likovni senzibilitet ponuditelja poklapa se s vizijom autorica knjige
ROK ZA DOSTAVU PONUDE: 28. veljače 2018.

ROK ZA IZBOR PONUDITELJA: 15. ožujka 2018.

Više pronađi OVDJE.

Marta Baradić u Art-Kinu

Drugo predavanje ciklusa Kino učionica: Marginalne u ponedjeljak, 19. veljače u Mini Art-kinu Rijeka održat će predavačica Marta Baradić. Kino učionica: Marginalne nastavak je prošlogodišnjeg projekta Kino učionica: Gledaj mizoginiju!

Možda je interesantno da ista predavačica već drugi put gostuje u Art-kinu kako bi s Riječankama i Riječanima čitala filmski tekst uz pomoć raznih alata feminističke epistemologije. O čemu se radi?

Marta Bradanić završila je preddiplomski studij kulturologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci te obrazovni program Centra za ženske studije u Zagrebu. Trenutno je studentica završne godine diplomskog studija komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 2016. godine organizatorica je “Kina Katarina”, programa filmskih projekcija na napuštenim i neiskorištenim prostorima, kao što je pulski otok Sv. Katarina kojeg je predstavila na prošlogodišnjem predavanju. No ove godine otvorit će pitanja ženskih radnih migracija i mogućnosti emancipacije kroz film Krste Papića: “Charter let broj…” iz 1975. godine.

U filmu radnja prati četiri siromašne djevojke iz Dalmatinske zagore koje se iz egzistencijalnih razloga odlučuju odseliti u Australiju. No umjesto ostvarenja snova o ‘boljem životu’ dočekuje ih surova društvena stvarnost u stranoj zemlji, a njihov rad u kućanstvima smješta ih na društvene margine, u poziciju nevidljivih služavki.

Na osnovi fabule, Marta Baradić problematizirat će se i učiniti vidljivim odnos žene i njoj nenaklonjene društvene stvarnosti. Nadalje, propitat će se ženske radne migracije kao eksploatacijske prakse te će se otvoriti pitanje moguće subverzivnosti u tim nezavidnim društvenim okolnostima i na koncu pitanje mogućeg emancipatornog djelovanja.

Keširaj – Marširaj: Živio 8. mart!

Feministički kolektiv fAKTIV, široj javnosti najpoznatiji po organiziranju Noćnog marša za Osmi mart, ove godine ponovno zauzima ulice. Međutim, kako bismo marširale/i za Osim marta, 24. veljače moramo ‘uskočiti’ i donacijom pomoći da se Marš realizira. 

Prenosimo fAKTIVni poziv:

fAKTIV ove godine slavi drugi rođendan, fAKTIV i ove godine organizira Noćni marš za 8. mart u Zagrebu. Sudeći po prethodnima, znamo da želite marširati s nama, i to nas veseli! E, sad… fAKTIV je neformalni kolektiv i ne raspolaže novčanim sredstvima pa vas molimo za drugarsku pomoć i podršku jer bez nje nema ni marša. 

Kako bismo pokrile troškove organizacije marša, odlučile smo organizirati rođendansko keširanje te vas očekujemo u Jiggy baru u subotu, 24. februara od 21 sat. Keš donacije u minimalnoj visini od 20 kuna prikupljamo na ulazu, a za prvih 100 drugarica i drugara pripremile smo naše fanzine. Za ples i pjesmu zaduženi_e su DJ Iva i DJ Ivan – duo koji je do sad uspješno balansirao sve glazbene želje.

Pozovite sve koje znate na druženje i opuštanje prije daljnjih borbi! Omogućite ponovno održavanje najvećeg prosvjeda za prava žena u Hrvatskoj. 

Prvo zajedno plešemo, a onda feministički jasno i glasno marširamo. Živio 8. mart!

Ekologijom do slobodnog društva

Internacionalistička komuna u Rojavi ovog je mjeseca započela s kampanjom pod nazivom ‘Make Rojava Green Again’ kojom nastoji sprovesti potrebnu edukaciju glede ekoloških problema uzrokovanih građanskim ratom u Siriji. Navedenom kampanjom, ova skupina koja okuplja aktiviste/kinje iz raznih dijelova svijeta, praktičnim djelovanjem nastoji doprinijeti, kako prijeko potrebnom očuvanju okoliša, tako i manifestaciji ideološkog okvira revolucije u Rojavi u svim aspektima svakodnevnog života.

‘Make Rojava Green Again’ projekt je ostvaren u suradnji s Odborom za ekologiju kantona Jazira te je njegovo provođenje moguće raščlaniti na tri temeljna aspekta koji uključuju:

  1. otvaranje Akademije utemeljene na ekološkom ethosu koja će putem podučavanja i podizanja svijesti o problemima vezanim uz očuvanje okoliša nastojati doprinijeti uspostavi ekološki osviještenog društva
  2. izgradnju rasadnika u sklopu Internacionalističke komune te poticanje pošumljavanja sjeverne Sirije (Prema sadašnjim planovima, u sklopu djelovanja Akademije, u 2018. godini bit će posađeno 2 000 sadnica, a kroz sljedećih pet godina i do 50 000 izdanaka.)
  3. razmjenu ideja s ostalim aktivističkim skupinama te konačno i pružanje financijske podrške projektima vezanim uz ekologiju u svrhu stvaranja dugoročnog rješenja unutar Demokratske federacije sjeverne Sirije

Prema izjavi Internacionalističke komune za Libelu, potreba za provođenjem ove kampanje javila se s obzirom na to da je velik broj članova/ica Komune “bio uključen u ekološki aktivizam i prije dolaska u Rojavu te je svijest o klimatskim promjenama, izazovima vezanim za uzgoj monokultura, kao i nedostatku efikasnog zbrinjavanja otpada kod mnogih već bila prisutna.”

 “Činilo nam se važnim doprinijeti revolucionarnim promjenama u Rojavi ne samo umom već i praktičnim radom. Budući da je drveće doista potrebno u Rojavi, ovakav projekt, to jest vlastoručni rad na tlu na kojem se odvija ova revolucija, učinio se idealnim načinom za takvo što.” Nastavljaju pripadnici/e Internacionalističke komune.

Naravno, daljnjom raspravom o konkretnom načinu provedbe kampanje ‘Make Rojava Green Again’ javila su se i mnoga pitanja vezana uz svakodnevni život svih stanovnika/ca na koja je potrebno iznaći odgovor, poput ‘Kako osigurati dovoljno sadnica?’, ‘Na koji način učiniti otpadne vode sigurnima za, primjerice, zalijevanje polja i stabala?’ te na posljetku  i samo pitanje ‘Kako bi ekološki osviješteno društvo uopće trebalo izgledati?’ Konkretni će podvizi vezani uz ovu kampanju stoga, uz sadnju stabala, uključivati ukazivanje na potrebu za sanacijom štete nastale ratnim razaranjima, efektnom reciklažom organskog otpada, omogućavanjem javnog prijevoza te pronalaženjem načina za neutralizaciju učinka osiromašenog urana prisutnog u vodi nakon upotrebe raznih oružja koje sadrži isti.

No, usprkos navedenom, nemoguće je reći da se ciljevi kampanje Internacionalističke komune svode tek na puku praktičnu organizaciju društva u Rojavi. Naprotiv, rad na području ekologije ima i svoju ideološku svrhu u kontekstu pružanja otpora okupatorskom kolonijalizmu kao i klasnoj dinamici kapitalističkog društva. Prema smatranju samih članova/ica Internacionalističke komune “kolonijalistički režim Assadove Sirije uvelike je utjecao na lošu ekonomsku i ekološku situaciju u regiji. (…) Namjerno zapostavljanje sirijskog sjevera od strane represivnog režima te postavljanje zabrana glede sadnje stabala i uzgoja povrća naprosto je prisilio tamošnju populaciju na preseljenje u neki od većih gradova poput Aleppa, Homsa i Raqqe, gdje bi ista mahom postajala jeftinom radnom snagom.” Imajući na umu navedeno, kampanju ‘Make Rojava Green Again’ moguće je smatrati i svojevrsnim pokušajem decentralizacije Sirije putem promišljenog poticanja razvoja u donedavno sasvim zapostavljenim područjima.

Pokaže li se kampanja uspješnom, njezina bi dostignuća sa sigurnošću predstavljala ogroman korak u realizaciji željenog društva određenog teorijskim pretpostavkama Demokratskog konfederalizma kao jednog od temeljnih principa revolucije u Rojavi. Prema ideji Demokratskog konfederalizma, revolucija ne pretpostavlja ‘nasilan prevrat’ ili pak puku promjenu režima oružanom prisilom, već podrazumijeva i čitav niz promjena u svim aspektima života postignutim nenasilnom promjenom kolektivnog mentaliteta putem obrazovanja. Tek je u slučaju osvajačkog napada određene države, često temeljene na konceptu nacije kao njezinog temeljnog konstituenta, oružani otpor smatran opravdanim. Ultimativna manifestacija Demokratskog konfederalizma podrazumijeva samo-upravljajuće,  decentralizirano društvo bazirano na principu jednakosti svih skupina na internacionalnoj razini.

U ovom kontekstu, ‘Make Rojava Green Again’ predstavlja kako pokušaj decentralizacije Sirije, tako i postavljanje temelja za uspostavu samoodrživog, samo-upravljajućeg društva ujedno i obrazovanjem i agrikulturnim razvojem. No, čini se da šira javnost dosad nije pokazala prevelik interes za ovaj aspekt ideološkog make-upa revolucije. Kako Libeli navodi sama Internacionalistička komuna “Politička priroda ove revolucije utopila se u medijskoj fascinaciji borbom protiv Islamske države. No, važno je svijetu predstaviti i ostale prisutne aspekte i izazove vezane uz njih. (…) Kroz uspostavljanje dijaloga vezanog za ekološke probleme, ova kampanja može poslužiti kao most između različitih ljudi i različitih borbi te pomoći u razumijevanju i solidarnom razvijanju jedne, zajedničke borbe. Borba za demokratsko društvo, borba protiv države kao i borba protiv patrijarhalne opresije može biti uspješna jedino ako se vodi na globalnoj razini.

Iz navedenih je razloga moguće smatrati međunarodnu suradnju na planu održavanja okoliša, kao i upoznavanje stanovnika/ca drugih zemalja s pokrenutom kampanjom, izuzetno važnom čak i u kontekstu ženskog oslobođenja, koji uz ekologiju i Demokratski konfederalizam čini treći temeljni princip revolucije u Rojavi. Sasvim je lako vidjeti da odnos čovjeka prema prirodi u velikoj mjeri odražava mentalitet kapitalističke modernosti koji se neupitno temelji na dominaciji jedne skupine nad drugom. Na određeni način, ekološku je krizu moguće smatrati direktnom posljedicom normalizacije opresije nad drugim/om. Iako ideološki okvir prisutan u Rojavi smatra žensko oslobođenje ključnim korakom ka eliminaciji klasnog društva, kao i dinamike koja uključuje podređenost jedne, a nadređenost druge društvene skupine općenito, rješavanje problema samo u kontekstu međuljudskih odnosa nikako nije dovoljno kako bi se trajno oformilo ravnopravno i slobodno društvo.

Kako bi se uspostavilo društvo istinski temeljeno na ravnopravnosti, niti jedan njegov konstituent ne smije se naći u podređenom položaju. Budući da priroda neizbježno, na ovaj ili onaj način, predstavlja sastavnicu svakog mogućeg društva, nužno je eliminirati nasilje koje čovjek vrši nad prirodom. Tek kada sama ideja ‘podređivanja’ u bilo kojem smislu bude iskorijenjena, uspostava ravnoteže u svim aspektima života postaje trajno moguća, što posredno garantira i trajnu promjenu u položaju do sada potlačenih skupina u kontekstu međuljudskih odnosa te sukladno s tim i eliminira koncept podređenosti žene u odnosu na muškarca.

Važnost kampanje ‘Make Rojava Green Again’ kao načina borbe protiv različitih oblika opresije dolazi do izražaja čak i posmatranjem turske operacije ‘Maslinova grančica’, točnije invazije na kanton i grad Afrin, koja je trenutno u tijeku. Bitno je naglasiti da je upravo Afrin, kojem sada prijeti uništenje, jedno od najplodnijih područja na sjeveru Sirije te kanton od iznimnog agrikulturnog značaja za čitavu Rojavu. Napad na Afrin neupitno je pokušaj oslabljivanja Demokratske federacije sjeverne Sirije, ali i otvoreni iskaz kolonijalističkih ambicija, kao i napad na žensko oslobođenje.  Stvaranjem određene protuteže turskom uništenju, inicijatori/ke kampanje šalju snažniju poruku no što se čini. U doslovnom smislu, navedena kampanja predstavlja svojevrsnu sanaciju štete nastale zbog sukoba s ISIS-om, kao i one koja će potencijalno nastati za vrijeme turske invazije, no u svojoj srži ova kampanja jest mnogo više – ona predstavlja otpor opresiji, borbu protiv kolonijalnih sila te borbu za slobodu i jednakost sviju, ne samo u Rojavi, već širom svijeta.

Više o kampanji ‘Make Rojava Green Again’ moguće je saznati OVDJE.

Pet opakih žena za koje nikada nismo čule, a trebale smo

Povijest je puna žena koje nikada nisu dobile priznanje kakvo zaslužuju. Ove žene prilično dobro to pokazuju! Od piratkinje koja se borila za slobodu, do žene koja je vodila samurajsku vojsku, pa čak do brutalne borkinje u stilu ‘Igara prijestolja’, vrijeme je da proslavimo ono što su nam ostavile u naslijeđe neke od najopakijih žena u povijesti, piše Bust. 

  1. OPAKA TENKISTKINJA: MARIJA VASILJEVNA OKTJABRSKAJA

Kada je Marijin suprug poginuo boreći se u Drugom svjetskom ratu, učinila je ono što bi učinila svaka ucviljena udovica… Prodala je sve što ima, kupila tenk, nazvala ga “borbena drugarica” i namjerila ubiti što je više moguće nacista.

Standardno.

Marija je odrasla u siromaštvu na Krimu početkom 20. stoljeća. Bila je jedno od desetero djece i rijetko su imali dovoljno hrane. No, Marija nije dopustila da ju to uništi, već je svoje breme kanalizirala u ljubav prema politici i vojsci.

Udala se za Ilju Oktjabrskog, vojnog časnika i ljubav svog života. Premda nisu imali djece, imali su jedno drugo, i to je bilo sve što je Marija željela. Ipak, kada je Ilja bio pozvan u sovjetsku vojsku u Drugom svjetskom ratu, Marija ga je entuzijastično ispratila. Naposljetku, Rusiju je napala Njemačka i bili su potrebni hrabri vojnici poput Ilje.

I onda je Marija dobila poziv iz noćne more. Njen voljeni Ilja je poginuo.

Nakon Iljine smrti, Marija je pisala Staljinu:

“Moj suprug je ubijen u borbi braneći svoju zemlju. Želim se osvetiti fašističkoj gamadi za njegovu smrt i za smrt sovjetskih ljudi koje su mučili fašistički barbari. U tu svrhu, ulažem sav svoj novac, 50 000 rubalja u Nacionalnu banku kako bi izgradili tenk. Ljubazno molim da ga nazovete “Borbena drugarica” i pošaljete me na frontu  kao vozačicu dotičnog tenka.”

Staljin je pristao… jer, no, tko ne bi?!?

Marija je prošla višemjesečnu obuku za tenkistkinju (koja je trajala daleko dulje od muške obuke). Ubrzo je postalo jasno da Marija može voziti, pucati i ispaljivati granate bolje od ikog drugog. I poslali su ju na frontu.

Njezin prvi zadatak bio je pomoći blokirati njemačke trupe na ruti prema Moskvi. Vješto je upravljala tenkom po bojišnici, uništila nekoliko minobacača, mitraljesko gnijezdo i neprijateljske vojnike. I tada je bila pogođena! S pogođenom Borbenom drugaricom izvan akcije, Mariji je rečeno da ostane na licu mjesta i čeka pomoć…

No, očito, nije poslušala.

Umjesto toga, smireno je izašla iz svog tenka u sred ratne zone, popravila je tenk, vratila se unutra i krenula ponovno u napad.

Promovirana je u poručnicu, te se s Borbenom drugaricom nastavila opako boriti.

1944. godine, Borbena drugarica je ponovno stradala.

Kao i obično, Marija nije dopustila da je to spriječi u poslu. Izašla je iz tenka i krenula ga popravljati. No, onda je doletjela druga granata. Čak ni Marija nije ima šansu izbjeći pogodak i ranjavanje. Odvezli su je s bojišta u komi iz koje se nikada nije probudila.

No, Marija i Borbena drugarica dalje žive. Bila je odlikovana najvišim sovjetskim vojnim počastima. I danas je u Rusiji slave i pamte po njezinoj hrabrosti i junaštvu.

2.         SAMURAJKA: TOMOE GOZEN

Zaboravite na sve što znate o samurajima. Jer sabljama ćemo raznijet čvrste muške stereotipe.

{slika}Znate, dečki… postojale su samurajke, i bile su najopakije ikad! Od Srednjega vijeka nadalje, djevojke iz samurajskih obitelji mogle su se obučavati za onna-bugeisha, što se otprilike prevodi kao: RATNICE

Obučavane su za borbu (naravno), kao i u matematici i znanosti. To su bile izuzetno inteligentne žene koje su mogle biti i vojne strateginje i samostalno voditi grupu muškaraca u borbi rame uz rame.

Jedna od najopakijih je bila Tomoe Gozen. Znana i po hrabrosti i po ljepoti, Tomoe je bila ratnica iz 12. stoljeće s kojem se nije bilo pametno zezati.

Tomoe je imala neviđenu zbirku ratnih trofeja… što je u 12. stoljeću dolazilo u obliku dekapitiranih glava neprijatelja koje ste ubili.

Njeno je uzglavlje bilo puno glava mrtvih tipova (što je zasigurno bilo prijetnja noćnim posjetiteljima!).  Da ne kažemo kako je briljirala u dizajnu interijera!

Dakle, Tomoe se borila u ratu Gempei (velikom japanskom građanskom ratu), a njezine borbene vještine su bile toliko dobre da je unaprijeđena u komandantkinju jedne od armija, od vođe i generala – Lorda Kisoa no Yoshinaka.

Naravno, bila je na čelu i, naravno, pobijedili su. Tomoe je uvijek bila neustrašiva. Regularno je vodila vojske muškaraca u ratu, a jednom je čak vodila 300 samuraja u bitci protiv 6000 neprijateljskih vojnika. Bila je jedna od petero preživjelih.

Tomoina zadnja bitka bila je ludnica! Njezina strana je nedvojbeno pobijedila u ratu i trebalo je odlučiti tko će voditi Japan sada kada je sve gotovo.  Borba je bila izjednačena između njezinog vladara Lorda Kisoa i njegovog nećaka Minamota no Yoritomo. Naravno, glasanje bi bilo previše logično… pa su izveli svoje najjače vojnike.

Premda je Tomoe bila hrabra borkinja, ostatak snaga Lorda Kisoa nije se mogao nositi s Minamotom. Nakon kratkog vremena, preživjeli su bili samo Tomoe i još pet boraca. Lord Kiso je pozvao svoje ratnike da se povuku… Ali, Tomoe je htjela imati posljednju riječ.

Dakle, uvukla se u skupinu od 30 najjačih neprijateljskih vojnika i nekoliko minuta kasnije izašla s glavom najsnažnijeg.

Pretpostavit ćemo da je ta glava zauzela počasno mjesto na njenom aranžiranom uzglavlju.

3.         JEANNE DE CLISSON, LAVICA IZ BRETANJE

Kao prezrena žena, Jeanne je prošla put od prosječne srednjovjekovne plemkinje do ratnice. S neprijateljima se obračunavala brutalno i uskoro je postala najpoznatija francuska ratnica od koje su svi strepili… ozbiljno, ljudi, u pitanju je opaka brutala u stilu Igara prijestolja.

Jeanne je već dva puta bila udana prije nego što se udala za Olivera de Clissona 1330. No, ovaj brak je bio drugačiji, jer Jeanne i Oliver su se stvarno voljeli, što je u to doba bila rijetka pojava. Imali su nekoliko djece i živjeli su relativno lijepo, sve dok Oliver nije bio pozvan u rat… i sve se raspalo.

{slika}Francuzi i Englezi su ratovali za vojvodstvo Bretanju. Oliver je izabrao boriti se za Francusku pod vodstvom Charlesa de Bloisa. Sve je bilo dobro dok Olivera nisu zarobili Englezi… a Charles de Blois je optužio Olivera za izdaju.

Kada su Engleska i Francuska naposljetku proglasile primirje, Francuska je odlučila to proslaviti smaknućem Olivera.

Jeanne je (razumljivo) bila shrvana kada su njezinom suprugu odsjekli glavu. No, nije se htjela pomiriti s tim i glumiti udovicu-pokajnicu. Željela se osvetiti svima koji su dopustili Oliverovu smrt.

Prodala je sve kako bi kupila ratnu opremu i krenula uništiti francusko plemstvo, Charlesa de Bloisa pa čak i francuskog vladara – Kralja Filipa.

Prva joj meta je bio dom jednog od prijatelja Charlesa de Bloisa. Došla je do njegovog dvorca sa svojom djecom… i omanjom vojskom muškaraca.

No, što bi mogla učiniti jedna žena? Pustili su je unutra. Do jutra su skoro svi u dvorcu bili masakrirani i sve pokradeno, ostavili su tek nekolicinu preživjelih da svjedoče o onomu što su vidjeli. 

Jeanne je s djecom pobjegla preko kanala, u nadi da će Engleska financirati njenu osvetu. Želja joj se ostvarila: dobila je tri ratna broda koje je ofarbala u crno i razvila crvena jedra. Tada je, u društvu pirata, odmetnika i sljedbenika zaplovila kanalom, napadajući svaki brod s francuskom zastavom.

Jeanne je na moru ratovala protiv Francuske trinaest godina. Pričalo se, ako je francusko plemstvo bilo na brodu, Jeanne bi izvukla sjekiru i sama im odsijecala glave; baš kao što su oni učinili njenom voljenom suprugu.

No, kao što je iznenada započela svoju osvetu, tako je i prestala.

Preselila se u Englesku. gdje joj je darovana zemlja i sjeme za njezino temeljito čišćenje kanala od francuskog neprijatelja. Opet se udala i (začudo) se vratila u Francusku… gdje je u miru provela ostatak života.

4.         BUNTOVNA PIONIRKA: SOPHIE MORIGENAU

S jednim okom, blještećim zelenim naočalama i stavom “neću trpjeti nikakva sranja”, Sophie Morigenau je poput oluje osvojila svijet prvih doseljenika i redefinirala što znači biti žena. Odbila je zasnovati dom i dopustiti nekom muškarcu da joj otme njezine avanture. Umjesto toga, prekršila je pravila i uputila se zavladati svijetom u kojem dominiraju muškarci.

Odrasla je na kanadskoj granici, bila je hrabra, borbena i spremna dati sve od sebe; u osnovi, bila je stvorena za lude pustolovine. Nažalost, to se nije očekivalo od pristojne djevojke. Njezini roditelji su pokušali sve kako bi ju “civilizirali”. Dali su joj fino katoličko obrazovanje i učili ju kućanskim vještinama.

Sa 16 godina, udala se za tipa koji je bio deset godina stariji. Bio je dovoljno dobar, no bračni život jednostavno nije bio za Sophie.

Pa je ostavila muža, vratila svoje djevojačko prezime i upustila se u biznis – trgovinu zlatom. Normalno.

A najbolji način da to učini bio je onaj koji bi izabrao svaki poduzetnik sa smislom za biznis: pronaći i prisvojiti komad dobre zemlje. Osim što žene to nisu mogle učiniti.

… no, Sophie ipak je.

Na komadu zemlje je gotovo potpuno svojeručno sagradila sebi dom i mjesto za trgovanje. Sophie se počela družiti s muškarcima – očito bez obaveza; naposljetku, nije sve to napravila kako bi opet bila udana žena.

Zajednica je opisivala njezine “dečke” kao “muževe”… muževe koji su se pokoravali svemu što bi rekla Sophie, pa tako i odlazili kada bi joj dosadili.

Naravno, bilo je “muževa” kojima nije baš odgovarala Sophina nezavisnost. Jedan od njih, koji ju je emocionalno zlostavljao, misteriozno se utopio. A “muž” br. 12 je završio upucan nakon što joj se nije maknuo s puta do “muža” br. 13.

Srećom, Sophie nisu bili potrebni muškarci da bi se zabavljala. Kao prava pionirka, imala je obilje avantura. U jednoj takvoj pustolovini izgubila je oko, i tako je nastao njezin zaštitni znak – žarko-zelene naočale. Također, bila je ozlijeđena u jednom dramatičnom sudaru konja i vagoneta, ostala je ležati na zemlji s iskočenim rebrom.

Što je Sophie učinila? Naravno, sama si je amputirala rebro!

Odnijela je to rebro kući i tamo ga objesila na zid, ukrašeno lijepom ružičastom vrpcom (da su barem Sophie i Tomoe Gozen živjele u isto vrijeme! Zajedno bi osvojile svijet dizajna interijera).

Unatoč amaterskoj samo-kirurgiji, Sophie je dugo živjela, nastavivši razvijati svoj biznis i živeći punim plućima do duboke starosti.

5.         PIRATSKA KRALJICA: GRACE O’MALLEY

Poznata kao irska kraljica pirata, Grace O’Malley je bila žena s kojom se nisi mogao zezati. Od malene nevine djevojčice postala je kraljicom pomorskih ratnika, boreći se za prava svojih ljudi i prkoseći kraljici Elizabeti I.

Njezin otac bio je irski starješina, zarađivao je na brodovima koji su za veliki novac prevozili vodu i koji su bili pod njegovom kontrolom, te plovio rutom prema i iz egzotičnih zemalja (no… Španjolska).

Nažalost, tata O’Malley nije bio lud za tim da mu se kći priključi na morskim avanturama. Priča se da su joj roditelji slagali i rekli da zato što je djevojčica i ima predugačku kosu ne može ploviti.

No, to nije zaustavilo Grace.

Zgrabila je nož, odsjekla svoje uvojke i popela se na očev brod – spremna za Piratstvo 101!

Ispostavilo se da je Grace prirodni vođa, a nakon smrti oca, ona je bila ta koja je preuzela obiteljski biznis, a ne njezina braća.

To je značilo da je posjedovala dobar komad Irske, imala vlastito bogatstvo i bila kraljica. Super!

No očito, Grace se nije zadovoljila samo tim. S 15 godina, udala se za poznatog ratnog junaka koji je pripadao obitelji O’Flaherty i stoga je posjedovao još veći komad Irske, a da ne spominjemo gomilu love.

Grace i njezin suprug imali su troje djece, prije nego što je bio ubijen iz zasjede od rivalskog klana.

Naravno, Grace se nije pretvorila u ucviljenu udovicu. Preuzela je kontrolu nad njegovom flotom i našla si novog ljubavnika.

Do svojih ranih dvadesetih, Grace je imala veliki dio Irske, gomilu brodova i još više sljedbenika.

Udala se još jednom, ovoga puta za tipa koji se zvao Iron Richard i iz političkih razloga (*khm khm*, bio je jako jako jako bogat *khm khm*).

Grace je njihovo dijete rodila na palubi jednog od svojih brodova. Gotovo odmah nakon poroda, brod je bio napadnut. Naravno, Grace je povela u napad, pucajući po neprijatelju umotana u dekicu.

Nažalost, situacija kod kuće nije bila tako uzbudljiva. Gracin novi muž bio je totalni dosadnjaković. Nakon godinu dana braka, kada se Iron Richard vratio kući u njihov dvorac, sve je bilo zaključano. Grace je izašla na prozor i poviknula prema njemu: “‘Voljno’ si, Richard Burke!”

Eto, samo tako. Brak gotov.

Sljedeći veliki izazov došao je iz Engleske. Kraljica Elizabeta I. odlučila je zavladati irskim klanovima.

Elizabeta se koristila podmićivanjem i silom kako bi oduzela moć irskim vodećim starješinama, prinčevima i princezama.

No, Grace je uspjela još više osnažiti svoje carstvo.

Barem dok joj Elizabetin guverner u Irskoj nije skresao zaradu, napao njezin dom i oteo dva sina i polubrata kao taoce.

Naravno, Grace nije pokleknula, već je otplovila u Englesku kako bi zahtijevala od Elizabete da joj vrati obitelj i u osnovi da odjebe.

Sastale su se u palači Greenwich, Grace se odbila nakloniti Elizabeti. Na kraju krajeva… obje su bile kraljice.

Također, odbila je predati svoj bodež i žestoko je ispuhala nos u fini svileni ženski rupčić, pa ga je ležerno bacila u najbliži kamin ignorirajući zgroženu kraljičinu pratnju.

Nakon toga je pregovarala s Elizabetom na tečnom latinskom jeziku. Odlučeno je da Elizabetin guverner ode iz Irske i da se oslobodi Gracina obitelj. Zauzvrat, Grace je morala obećati da se neće pridružiti irskim pobunjenicima – Grace se s tim složila i vratila se u Irsku… gdje se pridružila irskim pobunjenicima i nastavila živjeti do duboke starosti.

_______________________________

Gdje se možete dodatno informirati?

Judith Cook: Grace O’Malley: Pirate Queen, The Life of Grace O’Malley.

No, čudno… ne postoje knjige o drugima (ukoliko čitate na francuskom postoje tekstovi o Jeanne De Clisson).

Međutim, Tomoe, Marija i Jeanne su uvrštene (zajedno s mnogim drugim fantastičnim ženama!) u: Jason Porath: Rejected Princesses: Tales of History’s Boldest Heroines, Hellions, and Heretics.

Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević

Rijeka ustaje protiv nasilja prema ženama

Dana 14. veljače obilježava se V-Day, tijekom kojeg se diljem svijeta provodi kampanja One Billion Rising. Svrha ove akcije, kojoj je moto: “Drum! Dance! Rise!”, je da se kroz pjesmu i ples ukaže na problem nasilja prema ženama. Kampanja je pokrenuta 2012. godine, a svake godine provodi se u više od 200 zemalja te u nekoliko hrvatskih gradova, među kojima je već tri godine za redom i Rijeka.

Ove godine Rijeka će ponovno biti dio najjačeg globalnog pokreta protiv nasilja prema ženama, a događaj pod nazivom “Rijeka ustaje!”, u organizaciji udruge PaRiter i SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava, održat će se u srijedu, 14. veljače, u 12 sati. Kao i prethodnih godina, i ove ćemo upozoriti na važnost ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija).

Koncept One Billion Rising akcije sastoji se od jednostavne plesne koreografije na pjesmu ‘Break the Chain’. Ples će, na Kazališnom trgu, predvoditi članovi/ce plesne skupine Flame, a uz njih će zaplesati i članovi/ice nevladinih organizacija, volonteri i volonterke te suradnici i suradnice. Ovim putem pozivaju se svi zainteresirani građani i građanke da dođu u srijedu na Kazališni trg te plesom jasno poruče “Ne!” nasilju prema ženama.