Zagrebi! festival / Mizoginija – jučer danas sutra

Deveti po redu Zagrebi! festival koji će se održati od 18. do 20. 12. 2017. u Kulturno informativnom centru bavit će se temom mizoginije. 

Festival će kroz različite forme pokušati osvijetliti fenomen mržnje prema ženama, dekonstruirati dijelove medijskih prikaza u kojima je mizoginija sastavni dio, te ponuditi izvođački sadržaj koji može popularizirati samu temu. Ne treba zaboraviti da se u Hrvatskoj posljednje spaljivanje žena na lomači, tzv. spaljivanje vještica u ozloglašenom inkvizicijskom dobu, dogodilo sredinom 18. stoljeća. Progoni i spaljivanja prestali su tek zakonskim odredbama carice Marije Terezije. 

Kroz trodnevna događanja, festival će otvoriti niz podtema koje govore o prisutnosti mizoginije danas kao i o njezinim prikrivenim oblicima u svakodnevnom životu. 

U ponedjeljak 18. prosinca, festival se otvara tribinom Seksizam i mizoginija u medijima. O tome kako mediji pišu o ženama i kakve to posljedice može imati na njihove živote razgovarat će Jelena Tešija, urednica na portalu Libela i članica feminističkog kolektiva fAKTIV, te dugogodišnja feministička aktivistkinja Sanja Sarnavka. Tribinu vodi kritičarka i teoretičarka Marija Ott Franolić

U suradnji sa Centrom za ženske studije, u utorak, 19. prosinca, održat će se projekcija filma Lizzie Borden Rođene u plamenu (Born in Flames). U ovom filmskom dragulju iz 1983. koji se ovom prilikom u Hrvatskoj prikazuje premijerno, kroz distopijski narativ propituju se rasizam, klasno pitanje, heteronormativnost, seksizam, mizoginija i (ne)mogućnost revolucije. Nakon projekcije o filmu će razgovarati Leonida Kovač, Biljana Kašić i Ivana Keser.

Za kraj festivala, u srijedu 20. prosinca , u KIC-u će se održati koncertno čitanje drame Vladimira Stojsavljevića “Još nismo vještice”. Tekst drame inspiriran je knjigom Jasne Babić o posljednjem slučaju suđenja vješticama. Kroz razgovor dviju osuđenica koje glume Ana Vučak i Nađa Josimović, prikazan je položaj žena u 18. stoljeću, netom prije ukidanja procesa protiv vještica u Hrvatskoj. 

Na sva događanja ulaz je slobodan.

dejtanje

Ako si lijena konformistkinja sa socijalnom anksioznošću poput mene, onda ti je isplativije iz udobnosti svog doma skinuti par dejting aplikacija. Tinder, Bumble, OK Cupid i Badoo su samo neke od njih, korištene da bi se izbjegla neugodnost koju izaziva započinjanje stvarnog razgovora u stvarnom svijetu.

Iako se deklariram kao intersekcionalna feministkinja, na dating aplikacijama to obično ne stavim u opis. Razlog tomu je muško nerazumijevanje feminizma (“ali imate već sva prava, šta hoćete više… kako je ženama u Saudijskoj Arabiji, tebi je tu super… znači ti si feministica i mrziš muškarce jel da, što uopće tu radiš”), koje ih doslovno nikada ne sprečava u ulaženje u debate o tome što feminizam (za njih) je, a što nije. Jednostavnije je napraviti bazičan profil u kojem spomeneš da voliš životinje i da se ti fizička aktivnost nije strana. E i da, da voliš putovati, to se ne smije izostaviti.

Biti incognito feministkinja nije lagano. Obzirom da se naši dečki ne trude shvatiti zašto feminizam i dalje postoji, da nemaju teorijsku podlogu o njemu, no zato imaju agresivnih ispada protiv feminizma na pretek, teško mi je praviti se glupa kada vidim nizanje besmislica i “šala”. Tada obično padnu maske i poput Diane se pretvorim u Wonder Woman koja je spremna na borbu. Borba obično završi opcijom da ga ‘odspojim’, moram priznati, te nikad ne završi s time da muškarac shvati da feminizam nije ekvivalentan mržnji prema muškarcima. Unatoč tome što se zadnjih godina puno govori o feminizmu i demistificira ga se, muškarci i dalje smatraju neprijateljicama žene koje se deklariraju kao feministkinje.

Što se tiče opisa, zaustavim se na samo jednom retku, upozorenju da nema traženja ili slanja golih slika te na zamolbi da momak koji se javi bude pristojan. Razlog tim mjerama opreza je muška nepristojnost, koja umjesto pozdrava uleti s neprimamljivim ponudama.

{slika}

Tanzanijski predsjednik pomilovao silovatelje dviju djevojčica

Tanzanijski predsjednik John Magufuli pomilovao je pjevača Nguza Vikinga, poznatog i kao Babu Seya, i njegovog sina, Johnsona Nguza, poznatog pod imenom Papii Kocha, osuđene za silovanje deset djevojčica osnovnoškolskog uzrasta 2003. godine. Odluka tanzanijskog predsjednika da pomiluje dvojicu osuđenih silovatelja djece šalje zastrašujuću poruku žrtvama silovanja, i to u situaciji rastućeg kršenja prava djevojčica i djevojaka, navode aktivisti/kinje. Viking i Nguza su dosada odslužili 13 godina od životne kazne.

“Tanzanijski lideri na ovaj način promoviraju kulturu kršenja temeljnih ljudskih prava, pri čemu se mlade žrtve seksualnog nasilja kažnjava, dok nasilnici bivaju oslobođeni”, rekla je Faiza Mohamed, direktorica afričkog ogranka ogranizacije Equality Now. Njihovo oslobađanje šalje “užasavajuću poruku ženama i djevojčicama o nedostatku zaštite na koju mogu računati od države”, dodaje.

U Tanzaniji, vrlo je teško osigurati kazne za počinitelje zločina, osobito kada se radi o silovanju, i tek mali broj slučajeva uopće dođe do suda.

Ovo pomilovanje je samo još jedan u nizu koraka unazad za ženska prava u zemlji, rekla je Agnes Odhiambo, istraživačica u organizaciji Human Rights Watch.

Predsjednik Magufuli izazvao je kontroverze u tanzanijskom društvu kada je u lipnju ove godine podržao zabranu da trudne djevojke i majke tinejdžerice pohađaju školu, opisujući njihovo ponašanje kao “nemoralno”.

Tanzanija ima jednu od najviših stopa adolescentnih trudnoća u svijetu, s raširenim seksualnim nasiljem i velikim brojem djevojaka koje su prisiljene na prostituciju kako bi platile školovanje, hranu i stanovanje.

“Njegova je Vlada otišla toliko daleko da je prijetila neprofitnim organizacijama koje lobiraju za povratak djevojčica i djevojaka u obrazovni sustav”, navodi Odhiambo, misleći pritom na namjere ministra unutarnjih poslova da ukine organizacije koje se protive zabrani obrazovanja za djevojke.

Projekcija filma ‘Rođene u plamenu’

Centar za ženske studije i Zagrebi! festival pozivaju vas na projekciju filma Lizzie Borden Rođene u plamenu (Born in Flames), u utorak, 19. prosinca 2017. u 19 sati u KIC-u.

Filmski dragulj iz 1983. u kojemu se kroz distopijski narativ propituje rasizam, klasno pitanje, heteronormativnost, seksizam, mizoginija i (ne)mogućnost revolucije.

Deset godina nakon revolucije i dolaska na vlast socijaldemokratske stranke, žensko pitanje i dalje nije riješeno. U New Yorku se aktivistkinje kroz dvije piratske radiostanice bore protiv rasizma i patrijarhalnih društvenih odnosa jasno pozivajući na žensku emancipaciju dok Ženska vojska patrolira na ulicama. Politička borba koja se bavi pitanjima ženskoga rada, nasilja prema ženama, državne opresije, položaja lezbijki itd. izlazi iz okvira mirnog protestnog aktivizma, a feministička scena suočava se s pitanjima organiziranja, solidarnosti, preuzimanja odgovornosti za žensku borbu i istinsku socijalističku revoluciju koja se globalno tek treba dogoditi.

Trailer filma pogledajte ovdje.

Nakon projekcije o filmu će razgovarati Leonida Kovač, Biljana Kašić i Ivana Keser.

Vidimo se!

Okrugli stol: Zatvor(eni) – umjetnički pogon

Udruga Skribonauti i Okreni stranicu pozivaju vas na okrugli stol “Zatvor(eni) – umjetnički pogon – umjetnički i kulturni programi u zatvorima i kaznionicama” koji će se održati u ponedjeljak, 18.12.2017. u 14:00 sati u dvorani Muller kina Europa

Okrugli stol se organizira u sklopu projekta “Kreativni zatvori” te će se na njemu predstaviti kulturni i umjetnički programi koji su se kroz 2017. godinu odvijali u zatvorima i kaznionicama u Lipovici i Požegi te zatvorima Karlovcu i Remetincu. 

Na okruglom stolu govorit će mentori/ice navedenih programa, I to: vizualna umjetnica Dina Karadžić, voditeljica radionice animiranoga filma u Zatvoru u Zagrebu, novinarka Ljubica Letinić, voditeljica radijskog programa u kaznionici u Lipovici, kazališni redatelj Mario Kovač, voditelj radionice kreativnog pisanja u Karlovcu, te Luiza Bouharaoua i Paula Zore, voditeljice književnog kluba u Kaznionici u Požegi. 

Okrugli stol ima svoj cilj predstaviti modele, metode i oblike umjetničkog i kulturnog rada u zatvorskom sustavu te otvoriti diskusiju o razvoju postojećih modela suradnje između umjetnika/ica i kulturnih radnika/ica i zatvorenika/ica te o mogućnostima njihove implementacije u drugim kaznenim i odgojnim zavodima.

Ženske udruge: STOP fundamentalističkom nasilju nad ženama

Ženska mreža Hrvatske, Autonomna ženska kuća Zagreb, Lezbijska grupa Kontra i Domine Split organiziraju prosvjednu akciju pod nazivom “STOP fundamentalističkom nasilju nad ženama“. Prosvjedna akcija će se održati u petak 15. prosinca 2017.  od 10 do 11 sati na Trgu svetog Marka u Zagrebu i na Narodnom trgu u Splitu.  

Naime, 15. prosinca je posljednji dan još jedne sjednice Hrvatskog sabora na kojoj nije usvojena Konvencija Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Neusvajanje Konvencije je samo posljednji u nizu postupaka državnih institucija u smjeru ograničavanja, uskraćivanja ili zaustavljanja napretka u zaštiti ljudskih prava žena pod pritiskom vjerskih fundamentalističkih skupina. 

Samo neki od primjera takve politike Vlade su zastupanje stavova protiv reproduktivnih prava žena i zaštite obiteljskog života lezbijki i gejeva pred Vijećem Europske Unije, ignoriranje nasilnih i protuzakonitih demonstracija fundamentalista pred bolnicama koje rade pobačaje, dokidanje već stečene razine ljudskih prava lezbijki i gejeva usvajanjem posebnih zakona koji poništavaju u dijelovima Zakon o životnom partnerstvu (porezni zakoni), imenovanje vjerskih fundamentalista na visoke pozicije u ministarstvima i Vladi.

U takvom kontekstu zabrinjavajuće je neusvajanje Konvencije koja bi trebala osigurati bolju zaštitu žrtvama nasilja, ali i moguće veliko nazadovanje u zaštiti prava žena u budućnosti kroz novi Obiteljski zakon te potpuno onemogućavanje prava na pobačaj kroz novi zakon koji regulira to područje.

Hrvatska se opasno približava scenariju u kojem fundamentalističke grupacije preuzimaju vlast nad državom, a obespravljene žene postaju strojevi za rađanje, kao što je to u svom romanu “Sluškinjina priča” opisala Margaret Attwood.