Nuklearne obitelji i Hana Jušić u MM centru

Nuklearna je obitelj bila i ostala jezgra našega društva i primarni poligon pripreme za stupanje u svekolike socijalne interakcije. 4 domaća kratkometražna filma koje prikazujemo 30. studenoga u 19:30 u MM centru na Kratkim slikama pitaju se: Koliko je radioaktivna naša obiteljska jezgra i padaju li jabuke ravno ispod stabla s kojega su izrasle. O ovim i drugim temama, nakon projekcije filmska kritičarka Višnja Vukašinović razgovara s Hanom Jušić, jednom od najistaknutijih i najnagrađivanijih hrvatskih redateljica mlađe generacije.  

Zadatost obiteljske dinamike lako i često isklizava u prostore klaustrofobije, manipulacije i pasivne agresije kojima uključeni igrači učvršćuju pozicije koje su im dodijeljene i potvrđuju svoj obiteljski identitet, koliko god ono bio patološki postavljen. U remek-djelu Od 3 do 22 Kreše Golika, prvoga domaćega redatelja čiji je opus bio izrazito fokusiran na obiteljske anomalije i malograđansko licemjerje, razotkriva se radioaktivan utjecaj patrijarhata na život mlade žene, dok u novijem dokumentarnom klasiku Dvoboj Zrinke Matijević, opservacijskom metodom ulazimo u prostor manipulacije i ucjene koji karakterizira odnos roditelj-dijete. Program zaokružuju filmovi Danijel Da je Kuća dobra i vuk bi je imao Hane Jušić, autorice koja neumoljivo secira patološke dimenzije obiteljskoga čopora, s naglaskom na iščašenoj seksualnoj dinamici zatvorenika iz nuklearne tradicijske ćelije.

Kratke slike su projekt posvećen inovativnim filmskim strujanjima, prateći tokove suvremene produkcije, ali i klasičnih ostvarenja koja su ostavila neizbrisiv trag na različite svjetske kinematografije. Program 30.11. dio je programske cjeline Runda kratkog fokusirane na hrvatski kratkometražni film.

Ulaz besplatan. Više informacija  potražite na http://mmcentar.sczg.hr/.

15. HRFF – moćni dokumentarci koji mijenjaju naše poimanje svijeta

15. Human Rights Film Festival održat će se od 4. do 10. prosinca u kinu Europa i MM centru Studentskog centra u Zagrebu te od 6. do 10. prosinca 2017. u riječkom Art-kinu Croatia. Filmski program donosi četrdesetak najzapaženijih filmova tekuće godine koji za cilj imaju ukazati na relevantna društvena pitanja i probleme. 

Novi film bugarskog redatelja Iliana Meteva (autor nagrađivanog dokumentarca Posljednja ambulantna kola Sofije) cjelovečernji je igrani film 3/4 koji je na ovogodišnjem festivalu u Locarnu osvojio Zlatnog leoparda u kategoriji Filmmakers of the Present. Film donosi priču o tročlanoj obitelji, dječaku Nikiju, djevojčici Mili te ocu Todoru, čiji prividno harmonični život u tročetvrtinskoj mjeri narušava nestanak dječaka. 3/4 prikazuje mehanizme koji upravljaju obiteljskim odnosima; iako igrani film, po prirodi zapravo podsjeća na dokumentarac. ponajviše zbog uvjerljivosti inscenacije svakodnevnih sukoba unutar okvira obitelji koja je raštimana kao bugarski zdravstveni sustav ili hrvatska Vlada.

Mama Colonel dokumentarac je o policijskoj časnici koja u Kongu nastoji spriječiti seksualno nasilje nad ženama i fizičko kažnjavanje djece. Treći dugometražni film Dieuda Hamadija istovremeno je odlično snimljen dokumentarac i potresna, ali ne i prenaglašeno emotivna priča o disfunkcionalnom državnom i društvenom sustavu afričke zemlje u kojoj je normalno da djeca budu optužena za crnu magiju, a da se žene smatra ratnim plijenom susjednih plemena. Hamadi suptilno gradi priču, i kombinirajući krupne planove i totale znalački stvara atmosferu koja gledatelja obuzima znatiželjom i empatijom. Mama Colonel osvojio je niz nagrada, uključujući onu Afričke filmske akademije za najbolji dokumentarni film 2017. kao i Grand Prix na festivalu Cinéma du Réel 2017.

Dawson City – zamrznuto vrijeme priča je o istoimenom gradiću udaljenom tristotinjak kilometara od Arktičkog kruga, koji je krajem 19. stoljeća postao središte američke zlatne groznice. Ova priča o usponu i padu grada na dalekom sjeveru početak je arheološke potrage redatelja Billa Morrisona za blagom pronađenim na istom mjestu desetljećima kasnije. Pod dawsonskom zemljom godinama su ležale role s petstotinjak rijetkih nijemih filmova, koje su zahvaljujući nekonvencionalnom “skladištenju” sačuvane od gotovo sigurnog uništenja. Ovaj je dokumentarac ovjenčan nagradom Critics Choice Documentary Awards za najinovativniji dokumentarni film 2016. te je nominiran za nagradu Horizons na filmskom festivalu u Veneciji.

Nakon što je proučavao početke života u svojem debitantskom filmu Birth: Maternity Journal (2011.), kolumbijski dokumentarist Jorge Caballero okrenuo se u Pacijentici drugoj krajnosti svačijeg puta – bolesti i smrti. Pacijentica prati sredovječnu ženu koja danonoćno skrbi o svojoj kćeri Leidy, oboljeloj od raka, strpljivo se probijajući se kroz birokratski labirint kolumbijskog zdravstvenog sustava. Izrazito nesentimentalan i ekonomičan pogled u ekstremnu situaciju, Pacijentica je primjer o tome kako se užasno teška i osjetljiva situacija može i treba rješavati ali i tiho priznanje i slavljenje ljudske otpornosti u svjetlu najteže životne situacije bolesti vlastitog djeteta. Film se prikazuje u suradnji sa zakladom Solidarna u sklopu programa Pristup zdravlju – pravo ili milost?

Ovogodišnji festival donosi i najbolje ovogodišnje eksperimentalne dokumentarce. Koredatelji kultnog Levijatana (HRFF 2012.), Verena Paravel i Lucien Castaing-Taylor u eksperimentalnom dokumentarcu Caniba istražuju svijet Isseija Sagawe, zloglasnog japanskog kanibala optuženog za ubojstvo i djelomični kanibalizam 1981. godine. U procesu proglašen mentalno nesposobnim za suđenje, po povratku u Japan Sagawa je “kažnjen” stigmom i jedini način na koji je mogao zarađivati za život bilo je ponovo “ponavljati” svoj (zlo)čin: kao lik u romanima, mangama, pornografskim filmovima, pa čak i kao gastronomski kritičar. Kroz ponavljajući motiv, dio Sagawinog lica, koje često u cijelosti ispunjava ekran, Paravel i Castaing-Taylor pronašli su strukturni način vizualnog podsjećanja publike da, čak i u najekstremnijem slučaju poput kanibalizma, postoji dio koji ostaje nepoznat, zauvijek izvan pogleda. Caniba je nagrađen posebnom nagradom žirija na filmskom festivalu u Veneciji.

J.P. Sniadecki, alumni harvardskog Sensory Ethnography Laba (koji vodi Lucien Castaing-Taylor) u suradnji s kanadskim umjetnikom Joshuom Bonnettom u eksperimentalno-dokumentarnom filmu El mar la mar na iznimno poetičan način pristupaju gorućoj političkoj temi. 16-milimetarskom vrpcom kreću u filmsko istraživanje tragova u pustinji Sonar, preko koje meksički imigranti pokušavaju prijeći u SAD. Opasnost im prijeti na svakom koraku, bilo u obliku divljih zvijeri, bilo graničnih čuvara. Stavljajući u fokus krajolik, autori donose niz vizualnih sugestija koje se pokazuju kao pažljivo odabran materijal kojim forenzički seciraju sliku današnje stvarnosti. El mar la mar je osvojio Caligari nagradu i nagradu ekumenskog žirija na ovogodišnjem festivalu u Berlinu.

Rečenice iz fantazije naziv je eksperimentalnog filma banjalučkog redatelja Daneta Komljena, u čijem su središtu muškarac i žena koji igraju igru riječi. Koristeći naslov, ali  i ideje iz eksperimentalnog teksta Phantasiesätze Waltera Benjamina, ovaj enigmatski film promišlja na glas smrt i “uskrsnuće” černobilskog krajobraza. Film je na festivalu u Locarnu ovjenčan nagradom Mantarraya.

U sklopu ovog dijela programa bit će prikazana i mini retrospektiva argentinskog redatelja Jonathana Perela koja uključuje pet njegovih naslova: Murali, Vode zaborava, 17 spomenika, Tabula Rasa i El predio.

Pored navedenih filmova, podsjećamo da je ovogodišnji festivalski novitet program pod nazivom Sjedinjene Države Levanta koji će se u suradnji s Booksom i Revijom malih književnosti održati u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Dubrovniku i Vukovaru. Kroz spomenuti će program, pored filmova koji progovaraju o temi, po prvi puta u Hrvatskoj biti predstavljena suvremena bliskoistočna književnost na arapskom jeziku. Prema selekciji Zeine G. Halabi, profesorice arapske književnosti i kulture na American University of Beirut, Revija će predstaviti šest književnica i književnika iz Sirije, Libanona, Jordana i Palestine i objaviti antologiju suvremenih pisaca i spisateljica iz zemalja Levanta.

Ovogodišnje izdanje Human Rights Film Festivala donosi I izuzetno bogat popratni program koji uključuje niz diskusija, a kao i prethodnih godina, festival se realizira u suradnji s partnerima iz brojnih drugih ljudsko-pravaških organizacija, kao i državnih institucija. Posebno ističemo višegodišnju suradnju s Uredom Europskog parlamenta vezanu uz nagradu Saharov za slobodu misli koju svake godine dodjeljuje Europski parlament, a koja se i ove godine odvija u obliku Akademije Saharov, kao i blok “Pristup zdravlju – pravo ili milost?” s brojnim gostima i projekcijama, koji organizira Zaklada Solidarna.

Human Rights Film Festival pokrenut je 2002. godine s ciljem promicanja kulture ljudskih prava, a organiziraju ga Multimedijalni institut i Udruženje za razvoj kulture “URK”.

Ulaz na sve projekcije i popratna događanja 15. Human Rights Film Festivala je besplatan. 

Uganda odbacuje spolni odgoj za 10-godišnjake/inje jer je ‘nemoralan’

Ministarstvo zdravstva u Ugandi odbija podržati program za smanjenje tinejdžerskih trudnoća distribucijom kontracepcijskih sredstava 15-godišnjacima/kinjama jer je “protivan moralu”.

U Ugandi se rasplamsao sukob zbog prijedloga da i desetogodišnjaci/kinje imaju spolni odgoj te da se nekim 15-godišnjacima omogući pristup javnim programima planiranja obitelji.

Ministarstvo zdravstva u Ugandi odbilo je podržati smjernice u programu, koje su bile kreirane kako bi se smanjila visoka stopa tinejdžerskih trudnoća u zemlji, smatrajući da su moralno pogrešne i da će poticati promiskuitet i abortus.

Aktivisti/kinje odluku ministarstva smatraju neuspjehom vodstva države.

Ugandska ministrica obrazovanja Janet Museveni, također se uključila u raspravu, nazivajući distribuciju kontracepcijskih sredstava “padom moralnih vrijednosti”.

Na obilježavanju Međunarodnog dana djevojčica rekla je: “Mi više nemamo hrabrosti reći ne. Ljudima se daju kontracepcijska sredstva da s njima rade što žele, seksaju se, uzimaju pilule, zatrudne i pobace. Ovo nije dio naše kulture u Africi”.

Program je sastavljen od odjela Ministarstva zdravstva uz potporu civilnih udruga koje kažu da je “nužan primjeren spolni odgoj za one između 10 i 14 godina, promicanje informacija za rast i razvoj, usvajanje životnih vještina, pravilna prehrana i osobna higijena, apstinencija, odgađanje prvog seksualnog odnosa, nastavak obrazovanja”.

Širok spektar mjera – uključujući pristup usluzi planiranja obitelji i kontracepcijskim sredstvima – bio je predložen za seksualno aktivne žene između 15 i 49 godina.

Više od četvrtine djevojaka između 15 i 19  godina u Ugandi su trudne ili su rodile. Žene u prosjeku imaju 5 djece, brojku koju Vlada želi smanjiti, ali samo 24 posto žena koristi moderna kontracepcijska sredstva.

“Postoje određene odredbe u programu s kojima se ne slažemo i koje ne želimo prihvatiti” rekla je Joyce Moriku, ministrica zdravstva. “Kako je moguće predavati spolni odgoj i pružati usluge planiranja obitelji djeci ispod 18 godina? Udruge civilnog društva trebaju se sramiti.”

No, aktivisti/kinje kažu da su smjernice potpuno prikladne, kad se uzme u obzir da je prosječna dob ulaska u spolni odnos 16 godina.

“Smjernice ne preporučuju planiranje obitelji za 10-godišnjake/kinje. Ministarstvo sabotira prijedlog spolnog odgoja koje je i samo izrađivalo” rekla je Asia Russell iz Health Gapa.

Russell kaže da je odbijanje pokretanja programa (spolnog odgoja) simptom još većeg problema. “Ugandska Vlada odbija znanstveno dokazane postupke za odgovor na problem tinejdžerskih trudnoća u zemlji”.

“Uzastopnim opstrukcijama mjera koje bi funkcionirale, poput spolnog odgoja u školama i spomenutih smjernica za planiranje obitelji za zdravstvene radnike, vodeći ljudi u Vladi guraju problem pod tepih.”

Simon Richard Mugenyi iz Reproductive Health Uganda rekao je da pričanje o apstinenciji nije snizilo stopu tinejdžerskih trudnoća, ali je naglasio uspjeh programa spolnog odgoja koji promiče upotrebu kontracepcije među seksualno aktivnim mladim osobama.

Ugandski predstavnik u UN-ovom Fondu za stanovništvo, Alain Sibenaler, je rekao da Ministarstvo treba razjasniti svoju politiku. Kaže da je UN-ov Fond za stanovništvo zabrinut zbog desetogodišnje stagnacije stope tinejdžerskih trudnoća u Ugandi, unatoč državnom uspjehu u smanjenju smrtnosti majki.

Uz to što je 2015. povukla vodič za prevenciju ilegalnih abortusa, Vlada je prošle godine zabranila spolni odgoj. Ministarstvo obrazovanja sad završava novi vodič koji bi mogao ukinuti tu zabranu.

“Svjesna sam da su naše moralne, religijske i kulturološke norme važne, ali sve dok se nastavljamo pretvarati da se naše mlade djevojke ne seksaju i ne zatrudnjuju, činimo im medvjeđu uslugu”, kazala je Justine Balya iz organizacije Human Rights Awareness and Promotion Forum.

Preveo i prilagodio: Ivan Manić

Hrana (,) za promjenu

Ciklus radionica “Hrana (,) za promjenu” koji
će započeti 2.12.2017. godine u 12:00 u prostorijama Zelene akcije
(Frankopanska 1, Zagreb).

Ciklus se sastoji od tri radionice koje će se održati subotom (2.12.
12:00-16:00, 9.12. 11:00-15:00 i 16.12. 12:00-16:00) u prostorima Zelene
akcije te Udruge Vestigium (Vrbani, Jarun).

Iako objedujemo više puta u danu, rijetko smo pritom svjesne_i toga kako
svaka namirnica koju konzumiramo ima priču iza sebe – proizvođača,
(pre)prodavača, nas kao kupce – ali i pripadajući ekološki otisak. Upravo
zato, na radionicama namjeravamo osvijestiti na koji način i gdje se naša
hrana proizvodi te kako dolazi do nas. Razmijenit ćemo iskustva i pristupe
tome kako etično kupiti ili uzgojiti hranu, kako baratati njenim ostacima
te smanjiti svoj ekološki otisak na Planet.

Što polaznice_i mogu očekivati? Zajedno ćemo propitkivati osobne navike,
kuhati, naučiti kompostirati, razmijeniti recepte te razgovarati s
vrijednim proizvođačima i proizvođačicama hrane i inspirativnim lokalnim
aktivistkinjama i aktivistima koji su dijelom transformativnog pokreta
prema drugačijem, pravednijem sustavu opskrbe hranom.

Prijave i više informacija:
http://zelena-akcija.hr/hr/projekti/aktualni_projekti/school_of_sustainability/hrana_za_promjenu_poziv_na_ciklus_radionica

ciklus radionica “Hrana (,) za promjenu” koji
će započeti 2.12.2017. godine u 12:00 u prostorijama Zelene akcije
(Frankopanska 1, Zagreb).

Ciklus se sastoji od tri radionice koje će se održati subotom (2.12.
12:00-16:00, 9.12. 11:00-15:00 i 16.12. 12:00-16:00) u prostorima Zelene
akcije te Udruge Vestigium (Vrbani, Jarun).

Iako objedujemo više puta u danu, rijetko smo pritom svjesne_i toga kako
svaka namirnica koju konzumiramo ima priču iza sebe – proizvođača,
(pre)prodavača, nas kao kupce – ali i pripadajući ekološki otisak. Upravo
zato, na radionicama namjeravamo osvijestiti na koji način i gdje se naša
hrana proizvodi te kako dolazi do nas. Razmijenit ćemo iskustva i pristupe
tome kako etično kupiti ili uzgojiti hranu, kako baratati njenim ostacima
te smanjiti svoj ekološki otisak na Planet.

Što polaznice_i mogu očekivati? Zajedno ćemo propitkivati osobne navike,
kuhati, naučiti kompostirati, razmijeniti recepte te razgovarati s
vrijednim proizvođačima i proizvođačicama hrane i inspirativnim lokalnim
aktivistkinjama i aktivistima koji su dijelom transformativnog pokreta
prema drugačijem, pravednijem sustavu opskrbe hranom.

Prijave i više informacija:
http://zelena-akcija.hr/hr/projekti/aktualni_projekti/school_of_sustainability/hrana_za_promjenu_poziv_na_ciklus_radionica

Perspektiva mladih na tržištu rada

Panel diskusiji na temu zapošljavanja mladih “Perspektiva mladih na tržištu rada” održava se u srijedu, 29. studenog 2017., s početkom u 11 sati u Tribinama Grada Zagreba, Kaptol 27. Panel diskusiju organizira Udruga ZAMISLI kroz Regionalni info-centar za mlade Zagreb kako bi pružila odgovore na pitanja mladih koji se nalaze na tržištu rada. 

U prvom panelu će sudjelovati gđa Marija Halić, v.d. predstojnica, Hrvatski zavod za zapošljavanje; gđa Aleksandra Gavrilović, nacionalna koordinatorica za Garanciju za mlade, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava; gđa Aleksandra Živković, viša stručna suradnica, Agencija za mobilnost i programe Europske unije te g. Marin Živković, voditelj programa Prava mladih, Mreža mladih Hrvatske – Croatian Youth Network koji će analizirati sadašnje probleme, ali i mogućnosti zapošljavanja mladih na tržištu rada te što je poduzeto i što se planira poduzeti radi poboljšanja njihovog položaja na istome.

U drugom panelu će sudjelovati Tanja Herceg, mag. psihologije, poduzetnica; Mateja Kušić, mag. psihologije, bivša korisnica Europske volonterske službe; Hrvoje Ćurlin, dipl. ekonomist, s iskustvom stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa i Ljiljana Ban, socijalna radnica, izvoditeljica programa Korak dalje – klub za zapošljavanje mladih u riziku od socijalne isključenosti, Ambidekster klub, koji će iz vlastitog iskustva prenijeti stvarno stanje na tržištu rada. 

Predviđeno trajanje diskusije je do 14 sati, a moderatorica će biti Svjetlana Marijon, predsjednica Udruge Zamisli.

Program konferencije možete pogledati OVDJE

Judith Butler o napadu u Brazilu

Tijekom konferencije koju je pomogla organizirati u Brazilu, spaljen je portret Judith Butler, istaknute filozofkinje i rodne teoretičarke (poput vještice). Ona je opisala opoziciju u Brazilu i svoje iskustvo takvog napada.

Judith Butler nije neupoznata s kontroverzom. Njezine knjige i predavanja o filozofiji, književnosti i rodu pridobile su i obožavatelje/ice i kritičare/ke. U filozofiji i rodnim studijama, ona je jedna od vodećih akademičarki u SAD-u danas. Njezina predavanja na konferencijama obično imaju samo stajaća mjesta zbog izuzetno velikog interesa.

Prije dva tjedna u Brazilu, gdje je pomogla organizirati konferenciju u SESC-u, organizaciji za istraživanja u Sao Paulu, doživjela je ružan prosvjed gdje su je nazvali vješticom i optužili za pokušaj uništavanja rodnih identiteta ljudi i oskvrnjivanje vrijednosti zemlje. Prosvjednici/e bili/e su kritični/e prema najpoznatijem Butlerinom djelu “Nevolje s rodom” za koje su mislili da će biti tema Butlerinog predavanja.  Zapravo je konferencija bila o demokraciji i Butler nije održala niti planirala održati predavanje nego je bila jedna od organizatora/ki. Butlerin portret bio je spaljen dok je policija držala njezine kritičare i obožavatelje razdvojenima. Ružičasti grudnjak bio je prikvačen na portret kojeg su spalili. Ljudi su držali natpise s njezinom slikom i frazama poput “Idi u pakao” (i mnoge još gore od toga). Ostali/e su držali/e križeve i brazilske zastave u zraku. Konferencija se održala i prosvjed je bio prenesen u brojim brazilskim medijima.

Lokalne vijesti prenijele su da je protest organiziran od ekstremne kršćanske desnice i pokrenuta je peticija da se Butler drži podalje od Brazila (što ona nije učinila).

Kako se vijest o tome prenosila danima, akademici/kinje društvenih znanosti stali su u obranu i podršku Butler. Francois Soyer, srednjovjekovni povjesničar na Univerzitetu u Southamptonu, u Britaniji, napisao je na Twitteru: “Kako znate da vaše istraživanje ima utjecaja? Kada rulja drži biblije i križeve i spali vaš lik ispred vašeg seminara.” Putem e-maila, Butler je objasnila što se dogodilo. Butler ima titulu Profesorice Maxine Elliot na Odsjeku komparativne literature i Programu kritičke teorije na Univerzitetu Kalifornija, Berkeley. Također je voditeljica programa u Fondaciji Andrew W.Mellom za subvencije za konferencije, uključujući navedenu u Brazilu, na temu stanja demokracije. Događaj u Brazilu bio je na temu “kraja demokracije.”

Prije dolaska u Brazil, Butler je pojasnila da je “peticija pozvala na otkazivanje mog predavanja i pretpostavljalo se da ću govoriti na temu roda budući da sam optužena da sam jedna od onih osnivača/ica “rodne ideologije.” Ta ideologija, koju nazivaju dijaboličnom, smatra se prijetnjom obitelji. Izgleda da ne postoje dokazi da su isti oni koji su se mobilizirali oko ovog događaja na ikoji način upoznati s mojim radom “Nevolje s rodom”, koji je objavljen kasne 1989. godine. Oni/e su pretpostavili/e da taj tekst promovira ideju da se može postati bilo kojim rodom i da ne postoje prirodni zakoni ili prirodne razlike i da bi biblijske i znanstvene osnove za razliku među spolovima bile uništene, ili već jesu, s teorijom koju mi pripisuju.” Ne samo da su sudionici/e protesta govorili o temi koja nije bila na rasporedu konferencije, kaže Butler, nego nisu razumjeli niti približno točno opisali njezin rad. “Naravno, rodni studiji, i teorije roda, su veoma kompleksno područje, i ne poznajem nikoga u tom području tko ima takva uvjerenja kakva pripisuju meni i “teoriji.” Zapravo, teorija nije singularna,” kaže Butler. “Performativna teorija roda koju sam predložila prihvaća da smo svi rođeni unutar društvenih normi i konvencija koje definiraju naše rodne identitete, ali i da mi možemo kreirati svoj rod unutar tih ograničenja. Cilj teorije je bio pružiti jezik i prepoznavanje onima koji su izopćeni zato jer se ne uklapaju u restriktivne ideje onoga što bi trebalo biti muško ili žensko. Ali ta teorija nikada nije opovrgavala postojanje ograničenja, i kako sam se akademski razvijala tijekom godina, htjela sam pokazati kako služi moralnoj svrsi kreiranja boljeg života za ljude koji se nalaze negdje na rodnom spektru.”

Butler je rekla da je sama konferencija bila uspješna i s mnogo dobrih rasprava koje je očekivala i da je privukla zainteresiranu međunarodnu publiku. Dodala je kako je priroda protesta bila uznemirujuća. “Zabrinulo me vidjeti toliko ljudi motivirano neznanjem, protivljenjem teoriji koja ni na koji način ne nalikuje karikaturi, i sam čin paljenja portreta, podsjećajući na odvratnu tradiciju paljenja disidenata/kinja kao ‘vještica’. Koliko sam shvatila, lutka/slika koja me je predstavljala uključivala je vještičji šešir i ružičasti grudnjak, simbolizirajući gej ili trans život na neki način. Nisam sigurna što znači da me optužuju da sam i vještica i trans. Ako sam trans, onda bih vjerojatno bila muško, ali ako sam vještica, onda sam vjerojatno žensko. Čini se da su oni/e sami/e upali u vlastite nevolje s rodom.”

Na pitanje što su zapravo sudionici/e protesta htjeli/e postići, Butler je odgovorila: “Moje mišljenje je da je grupa ljudi koja se uključila u mahnito paljenje mog portreta, uhođenje i maltretiranje, htjela obraniti “Brazil” kao mjesto gdje LGBTQ ljudi nisu dobrodošli/e, gdje obitelj ostaje heteroseksualna (dakle, ne gej braku), gdje je pobačaj nezakonit i reproduktivne slobode ne postoje. Oni/e žele da dečki budu dečki, a cure cure i da ne postoje kompleksnosti u tim pitanjima. Taj pokušaj je antifeministički, antitrans, homofoban i nacionalistički, i koristi društvene mreže za organizaciju svojih događanja. Na taj način oni podsjećaju na forme neo-fašizma kojeg vidimo da se pojavljuje u različitim dijelovima svijeta. Doista, podsjetili su nas na konferenciji da smo u pravu što se brinemo za stanje demokracije.”

Prosvjednici/e su se pojavili i na aerodromu kada je napuštala zemlju. “Tog jutra kada sam napuštala Sao Paulo, moja partnerica, Wendy Brown, i ja bile smo na aerodromu i prišla nam je grupa od 20-ak ljudi, držeći veliku sliku mene s banerima na kojima je pisalo da odem kući ili da odem u pakao,” izjavila je Butler.

“Vrištali/e su na mene da napustim Brazil, da nisam dobrodošla. I bilo je spomena pedofilije (kojoj se snažno i apsolutno protivim kao i bilo koja feministička akademkinja i aktivistkinja). Došlo je do fizičkog obračuna između prosvjednika i nekih prolaznika koji su se umiješali da ih spriječe u maltretiranju, ali ni jedna od nas nije bila ozlijeđena. Dok sam ulazila u osigurano područje aerodroma, netko od njih je viknuo na engleskom “Trump će se pobrinuti za vas!”.

Prevela i prilagodila Jana Kujundžić