Zaustavite mučenja i ubojstva gej muškaraca u Čečeniji!

Lezbijska grupa Kontra organizira prosvjednu akciju “Zaustavite mučenja i ubojstva gej muškaraca u Čečeniji!” u srijedu, 26. travnja 2017. godine u 10 sati ispred Veleposlanstva Ruske Federacije u Republici Hrvatskoj, Bosanska 44, Zagreb.

Više od stotinu muškaraca je uhićeno zbog sumnje da se radi o gej osobama u sjevernoj ruskoj republici Čečeniji. Mučeni su, pretučeni i prisiljavani da otkriju informacije o drugim gej muškarcima. Najmanje tri muškarca su do sada ubijena. Službeni odgovor čečenskih vlasti je da “gej ljudi uopće ne postoje u Čečeniji”.

“Tražimo da vlasti Ruske Federacije odmah istraže sva zlodjela i privedu pravdi sve odgovorne za uhićenja, mučenja i ubojstva gej muškaraca u Čečeniji. U sklopu akcije razvit ćemo transparente i zastavu duginih boja ispred Veleposlanstva”, poručuju organizatori/ice. 

Protestni marš: Nasilje nije normalno

U Sarajevu će se 13. svibnja održati protestni marš koji se želi upozoriti na nasilje kojima su posljednjih godina sve više izloženi/e lezbijke, gej muškarci, biseksualne, transrodne i interspolne osobe.

Najčešći oblici nasilja su nasilje u obitelji i međuvršnjačko nasilje. “Roditelji, sestre, braća i ostali članovi porodice su ove osobe zatvarali, prisiljavali na liječenje, izbacivali iz kuće, te kontinuirano zlostavljali, prijetili im i napadali ih. Škole su također opasna mjesta za LGBTI osobe koje su izložene stalnim negativnim reakcijama svojih kolega/ica, uznemiravanju i nasilju. Veliki broj LGBTI osoba ucjenjivan je prisilnim autovanjem, porastao je nivo napada na javnim mjestima, kao i broj prijetnji i pozivanja na mržnju i nasilje prema LGBTI aktivistima/kinjama”, poručuju organizatori/ice marša. 

Tijekom 2016. i početkom 2017. godine Sarajevski otvoreni centar zabilježio je preko 25 slučajeva krivičnih djela počinjenih iz mržnje motiviranih seksualnom orijentacijom ili rodnim identitetom, a reakcije nadležnih institucija ili su izostale ili su bile neadekvatne.

“Porodica i škola moraju biti primarno mjesto podrške i razumijevanja za sve svoje članove/ice, a ne mjesto njihove patnje. Mnogo je razloga da dođete na protestni marš i podržite svoje LGBTI sugrađane/ke. U atmosferi straha u kojoj svakodnevno žive LGBTI osobe, u kojoj je nasilje sveprisutno i društveno podržano, a nadležne institucije ne čine dovoljno da to isto nasilje sankcionišu i spriječe, od iznimne je važnosti podrška svih nas. Svih nas koji osuđujemo bilo kakvo nasilje i koji vjerujemo da takvom ponašanju nije mjestu u bh. društvu. Svi mi, strejt, gej, bi, cis, trans, pripadnici/ce manjima ili većina, trebamo biti pokretači/ce promjena koje želimo!

Dovoljno dugo smo šutjeli/e na nepravdu, dovoljno dugo smo tolerisali/e nerad institucija; vrijeme je da ustanemo protiv mržnje i nasilja, ne dozvolimo da LGBTI osobe pate u tišini svoja četiri zida! Izađimo na ulicu i podignimo glas! Tražimo zaštitu svojih prava! Podržimo svoje LGBTI djecu, roditelje, sestre, braću, rodice, rođake, prijatelje/ice i sugrađana/ke!”, poručuju organizatori/ice. 

Okupljanje pred protestni marš će početi u 11:30 sati u subotu 13.svibnja 2017., polazak se očekuje u 12 sati, a informacije o ruti marša i mjestu okupljanja će biti naknadno objavljene.

Doula pri pobačaju

“Baš kao što pacijent/ica koji/a prolazi kroz porod treba emocionalnu i fizičku podršku, žena koja se odluči na abortus treba jednaku brigu”.

Siječanj i zimske kiše su harale pustinjom u Arizoni, zaklanjajući panine oko grada Tuscona. Temperature su padale od 20 stupnjeva do točke smrzavanja preko noći. Usred toga, devetnaestogodišnja Rose* je ostala trudna. (Pseudonim je dodijeljen na njezin zahtijev, radi očuvanja privatnosti). Bila je to djevojka koja je još dolazila sebi nakon bolnog prekida, koja je živjela s roditeljima i zarađivala minimalac radeći skraćeno radno vrijeme.

Odmah je znala da nije spremna samostalno odgajati dijete. “Nikada nisam razmišljala o opciji da imam dijete”, rekla nam je Rose:”Jednostavno sam znala što moram učiniti”.

Nedugo nakon što je trudnoća bila potvđena, Rose je ugovorila sastanak s doktorom specijaliziranim za kirurški abortus. Sastanak je predviđen kroz nekoliko tjedana. Rose se osjećala anksioznom, gušeći se intenzitetom cijeloga iskustva. Uz to, nije mogla računati na podršku svojih prijatelja i obitelji.

Negdje oko tog vremena je čula za Doru Martinez, koja odrađuje puno radno vrijeme u lokalnoj neprofitnoj organizaciji, a ostalo slobodno vrijeme pruža fizičku, emocionalnu i informativnu podršku ženama koje se odlučuju na abortus. Rose ju je odmah nazvala. Nakon što je Martinez poslušala njezinu priču, odlučila joj je pomoći za simboličnu cijenu. Martinez je bila poznata kao “doula za cjelovitu podršku”.

Kao njezina doula pri pobačaju, Martinez je konstantno slala poruke Rose, razgovarala s njom preko telefona i jednostavno bila dostupna kada god bi to Rose trebala, budući da je odbrojavala dane do procedure. Kako se broj dana smanjivao, tako je Rose sve više progovarala o svojim osjećajimam a Martinez joj je pomagala pripremiti se na ono što će se odvijati tijekom i nakon abortusa. Također je pristala pratiti ju u kliniku na dan procedure, kao i odvesti ju nakon toga kući, ispunjavajući time temeljne uvjete bolnice u Tusconu. Ali večer prije same procedure, bivši je partner odjednom odlučio uskratiti financijsku pomoć koju je obećao Rose u svrhu abortusa.

“Sve što sam razmišljala jest kako trenutno ne mogu ni sebe uzdržavati, a kamo li dijete”, rekla je Rose:” Ali ne mogu priuštiti niti abortus. Jednostavno, nemam novaca”.

U šestom tjednu trudnoće i s daleko manje novaca nego što je očekivala, Rose je dobila mogućnost okončati trudnoću pomoću misoprostola – lijeka koji uzrokuje kontrakcije maternice i time izaziva pobačaj. Ovo je bio jeftiniji način od kiruške procedure, ali je također bio i dugotrajniji, te je u konačnici značio pobačaj kod kuće. Rose je bila sama kada je donijela odluku i odmah je nazvala Martinez za podršku.

Uzela je tri dana slobodno s posla. Tijekom jakih kontrakcija, pokušavala je disati i ne raditi buku u privatnosti vlastite sobe. “Moja obitelj je bila odmah s druge strane zida”, prisjeća se Rose. Kroz sve je prolazila sasvim sama, izuzev Martinez, koja je bila konstantno na liniji, dopisujući se s Rose tijekom cijele noći, sve do ranog jutra.

U početku, Martinez je polagala trening za doulu kako bi asistirala prilikom trudnoće i porođaja. Doule su značajan izvor emocionalne podrške i u poziciji su zauzeti se za pacijenta/icu, naručito u bolničkom okruženju koje je najčešće mjesto medicinskih procedura. Nakon što je zaradila svoj certifikat, Martinez je počela asistirati ženama manjinskih grupa prilikom njihovih poroda.

Unatoč tome što je vidjela veliku važnost u onome što je radila, uočila je razliku u pomoći dostupnoj onima koje prolaze kroz porod naspram onih koje prolaze kroz pobačaj.

“Ljudi su uvijek uzbuđeni kada je u pitanju rođenje”, kaže Martinez, “[Ali] razgovor izostaje kada se radi o pobačaju. Tako da sam se jednog dana probudila i jednostavno rekla ‘ Više ne uzimam rodilje kao klijente. Namjerno ću od sada raditi tako da promičem drugu stranu spektra'”. Cijenu svoga rada određuje prema principu koji uzima u obzir materijalno stanje pacijenta/ice, kao i težinu samoga slučaja.

Prema definiciji Miriam Zoila Pérez, koja je napisala priručnik “za radikalne doule”, takozvana doula za cjelovitu podršku osoba je koja pruža pomoć ljudima pri porodu, ali i drugim stranama trudnoće: pobačaja i spontanog pobačaja, mrtvorođenja, letalne anomalije fetusa, izvanmaternične trudnoće, pa čak i usvajanja. “Volim način na koji ovaj pojam ističe to da smo mi spremni/e pružiti potrebnu pomoć, bez obzira na ishod trudnoće,” piše  Pérez. “Meni to ima smisla jer se može dogoditi da osoba koja započne trudnoću sa željom da rodi, naiđe na komplikacije koje vode prema abortusu, mrtvorađanjem ili usvajanjem. Zar trebamo odbijati takve osobe, samo zato što je ishod drugačiji”?

Tijekom zadnjeg desetljeća, doule za cjelovitu podršku dobivaju na značaju. U 2007. Pérez i dvije doule su osnovale Projekt Doula, namijenjen ženama koje žele abortus. Djelujući iz New Yorka, danas surađuju izravno s bolnicama i klinikama. U sjevernom Texasu pak, djeluje Cicada Kolektiv koji pruža usluge smještaja, prijevoza i financija onima koji prolaze kroz abortus – a posebno queer i transrodnim osobama, pripadnicima/ama manjinskih skupina. A u 2015., Martinez je postala suosnivačica Tuscon Kolektiva za Podršku pri Abortusu (Tucson Abortion Support Collective – TASC) s namjerom omogućavanja pristupa uslugama doula ženama koji traže abortus u južnoj Arizoni.

Martinez smatra da je svaki/a od njezinih pacijenata poseban/a. “Neki ljudi koji dolaze već unaprijed znaju da je abortus ono što žele,” objašnjava Martinez, “Ali drugi nisu sigurni i trebaju čuti opcije koje im stoje na raspolaganju. Ja im uvijek kažem ‘Što god da odlučite učiniti, ja ću to poduprijeti. Ako izaberete abortus, imate opcije. Ako želite imati bebu, možemo istražiti vaše porođajne opcije”.

Martinez pomaže svojim pacijenticama da procesuiraju vlastite osjećaje i razumiju iskustvo kroz koje prolaze. Također, ona pomaže klijenticama da pristupe i razumiju informacije o svim mogućnostima koje prate trudnoću. Ako osoba izabere abortus, Martinez je tu i da pruži fizičku pomoć – bilo u vidu jastučića za grijanje kako bi lakše podnijeli bol, rastezanja prilikom grčeva ili nalaženja načina za distrakciju prilikom bolnog iskustva.

U konačnici, ona smatra da biti doula za cjelovitu podršku znači iskazati humanost i  suosjećanje u teškim vremenima.

“Naš je posao svjedočiti događaju, podsjećati ljude na to da oni sami znaju svoje tijelo, da si trebaju vjerovati i da oni najbolje znaju što je dobro za njih”, Kaže Martinez, “Morate biti u stanju ostaviti vlastite stavove ispred ulaznih vrata. Primjerice, osobno nisam religiozna osoba, ali sam se našla u situaciji gdje sam molila zajedno s osobom kojoj sam pomagala. To je vrlo moćno iskustvo”.

Kao i doule pri porođaju, doule pri abortusu se fokusiraju na osobu u cijelosti, uzimajući u obzir prilikom pružanja pomoći, njezino prijašnje zdravstveno stanje, dinamiku veze, kao i stres. “Na primjer, ako dobijem dojam da je [klijentica] fizički osjetljiva na dodir ili da su iskusili obiteljsko nasilje, seksualno nasilje ili čak silovanje, u mogućnosti sam im pomoći da procesuiraju kakav efekt imaju različite metode”, kaže Martinez: ” Što je metoda nasilnija, veća je šansa da evocira sve to”.

Dok je formirala TASC, Martinez je istraživala opcije abortusa u Arizoni. Bila je šokirana onime što je saznala. Zahvaljujući nedavnom porastu anti–choice legislative u Arizoni, uspostavljene su nove zakonske prepreke za klinike koje su u mogućnosti pružati usluge pobačaja. Prema izvještaju Guttmacher Instituta, u 2014. godini, 80 posto općina u Arizoni nije raspolagalo niti jednom klinikom s mogućnosti abortusa.

“U nekim dijelovima Arizone, žene su prisiljene putovati satima, u jednom smijeru, kako bi uopće došle do klinika za abortus ili centara za planiranje trudnoće,” kaže Kat Sabine, direktorica NARAL Pro-Choice Arizona. “Ovo je nevjerojatan teret koji stoji na putu njihovim mogućnostima da pristupe potrebnoj njezi”.

Nadalje, Sarah Tarver-Wahlquist, koja je na čelu Arizona Fonda za Abortus (Abortion Fund of Arizona), ističe kako većina ljudi koji traže ovaj postupak, moraju za njega platiti iz vlastitih džepova, budući da država spriječava pokrivanje abortusa od strane privatnih agencija zdravstvenog osiguranja. “Anti–choice legislative… posebno diskriminiraju siromašne ili one koji dolaze iz ruralnih područja”, govori Tarver-Wahlquist, “Takvi ljudi, osim što moraju platiti za sam abortus, se suočavaju s dodatnim troškovima, kao što su uzimanje slobodnih dana s posla, eventualno čuvanje djece i, redovito, dugo putovanje kako bi uopće došle do klinike“.

Prošli mjesec, guverner Arizone, Doug Ducey, je potpisao zakon koji obvezuje doktore da učine sve što je u njihovoj mogućnosti kako bi očuvali fetus ili embrio, koji preživi abortus, na životu. Ovo uključuje i one kojima su ustvrđene fatalne fetalne anomalije. Ovaj zakon zapravo svjedoči pobjedi straha nad dokazima: prema izjavama 38 odvjetnika, nema dokaza da je ijedan odvjetnički ured ikada podigao optužbu protiv liječnika koji bi ubijao fetus nakon porođaja.

Novi je zakon spoj više propisa koji su kroz 2011. i 2012. godinu bili predlagani i provođeni u Arizoni kako bi ojačali zakonske mjere koje ograničavaju legalni abortus. Ubrzo nakon uspostave novih zakona i propisa, mnoge su se klinike zatvorile. Te mjere i propisi, među ostalim, uključuju i sljedeće:

  • Zaštita doktora koji odluče prešutjeti informaciju za koju smatraju da može potaknuti odluku na abortus
  • Lijek RU-486, poznat kao pilula za abortus, se definira u domeni kirurškog abortusa, što stavlja dodatne poteškoće onima koji ju propisuju. Isti zakon koji ovo nalaže, također traži da se odradi ultrazvuk i slušanje srca barem jedan sat prije zakazane procedure.
  • Konačno, pacijentice u Arizoni moraju čekati barem 24 sata, prije nego što prođu kroz abortus. To znači da pacijentica mora dogovoriti dva sastanka s doktorom, s minimalno 24 sata razmaka između.

“Arizona je godinama plodno tlo za anti-choice legislative”, kaže Sabine. “Zapravo, većina se ovih legislativa testira u našoj saveznoj državi, što prisiljava one koji podržavaju zdravstveno i reproduktivno osiguranje da se obrate Ustavnome sudu, kako bi provjerili ustavnost tih novih pravila”.

“Ograničavanje prava na reproduktivno zdravlje i njegu ne čini žene sigurnijima”, nastavlja Sabine, izražavajući već poznat stav pro – choice grupa. “To tjera ljude da posežu za opasnim opcijama, koje štete našim širim zajednicama”.

Kroz svoj rad za TASCo, Martinez razgovara s raznim grupama i organizacijama za planiranje obitelji, o važnosti pružanja cjelovite podrške. Kaže da zna naići na otpor zbog svoga rada. Nakon jedne održane prezentacije na sveučilištu, njezin auto je bio izgreban, a mail inbox ispunjen anonimnim prijetnjama. Čak i unutar zajednice njegovatelja i pomoćnika pri porođaju, postoje vidno različite etičke perspektive u vezi pružanja pomoći onima koji prekidaju trudnoću.

Ali Martinez vjeruje u to da ljudi imaju pravo dobiti podršku za svoje reproduktivne izbore i odbija dopustiti ičemu da ju zaustavi u pružanju upravo toga. “Povijest je ispunjena muškom kolonijalizacijom i nasiljem nad ženskim tijelima, posebno tijelima etničkih i rasnih manjinskih grupa”, kaže Martinez. “S druge strane, žene su oduvijek pomagale jedne drugima roditi dijete ili okončati trudnoću, kod kuće i u zajednici. Abortus je star koliko i rađanje”.

Nakon što je Rose pobacila, Martinez je ostala u kontaktu s njom, redovito joj šaljući poruke kako bi provjerila njezino stanje i pružila joj pomoć. Dva tjedna nakon svega toga, sjedila je s Rose i čekala rezultate kućnog testa trudnoće, kako bi se obje uvjerile da je postupak bio uspješan. Kada se test pokazao negativnim, Rose se rasplakala od olakšanja.

“Kao što osoba treba emocionalnu i fizičku pomoć prilikom porođaja, istu takvu pomoć treba i prilikom abortusa”, kaže Sabine. “Smatramo da su usluge doule bitna komponenta u reproduktivnoj pravdi.”

Rose potvrđuje ovo. “Nisam imala apsolutno nikoga s kime bih mogla ovo sve podijeliti, jer nisam nikome rekla što se događa”, kaže i napominje: “Bez Martinez bih se vjerojatno gušila u svim osjećajima. Bila bih u opasnosti donositi očajne i iracionalne odluke”.

Pauzirala je prije nego što je dodala: “Ona je takva osoba koja će reći, ‘Ok, ti trebaš nekoga, a nemaš nikoga. Ja ću biti taj netko‘”.

Prevela i prilagodila Tena Lavrenčić

Sahar i njene sestre

Nakon poezije Jehan Bseiso, Ghayatha Almadhouna i Dunye Mikhail, na Libeli predstavljamo još jednu pjesnikinju (porijeklom iz) arapskog svijeta.

Hala Alyan je američko-palestinska pjesnikinja, koja je većinu života provela u gradovima diljem Bliskog istoka i SAD-a. Za prvu zbirku pjesama Atrium osvojila je 2013. godine Arab American Book Award. Nedavno je objavljena njena treća zbirka Hijra, u kojoj se bavi temama rata i migracija kroz prizmu ženskog iskustva i značaja bivanja ženom.

U svibnju ove godine izlazi i njen prvi roman Salt Houses, koji prati palestinsku obitelj razapetu između prošlosti i sadašnjosti, realnosti izbjeglištva i ideje doma. Sahar i njene sestre je pjesma objavljena u njenoj prvoj zbirci poezije Atrium, a za Libelu ju je prevela Ivana Perić.

Sahar i njene sestre

i.

Kvartet garave kose, tek jedno je ljeto između njihovih godina, izišle su iz majke daščući,

suhih usta.  Utroba šepava

Kao morska zvijezda. Njihov je otac zapalio babicu nakon

 

Četvrte, zabio se u svoju ženu  lavežom od svetih stihova

Da je oslobodi od raka što se zove djevojčica. To se misli pod okolnosti.

Sahar i njene sestre gmižu kroz godišnja doba kao zmije, s očima od ugarka, i vrtloglavim srcima. Kopaju pluća u kaljužu. Izdužene im kosti,

ručaju kozje meso, rastu u kaosu mesoždera ,

to se misli pod uspavanka. Sahar i njene sestre jedna drugu zovu

 

Magda, skraćeno od  Magdalena, skraćeno od katastrofa fetusa.

Stažiraju u ženskim hodnicima. Maternice kao azili

Za stvari koje uče izbrisati.

Što ne vene hoće rasti i

 

Sahar i njene sestre grade kolibu na kraju rijeke, pale

kosti od deva za svoja čaranja. Žene stižu. S kičmama od perja,

proklete zemljom i umorne, dolaze da se isprazne. To se misli pod

 

milost. Grozdovi, znamen sjemena i vlažnosti, tamne dalije,

one su luksuz crvenoga. Pjene. Sahar i njene sestre treniraju

svoje jajnike kao paravojsku. Menstruiraju s preciznošću

 

uvježbanog zbora. To  se misli pod romansa. Kada priča

stigne u selo, o ženama koje vole žene, ženama koje sisaju

žene, očevi progovaraju, zatvarajte noge, kćeri. Kažu,

 Ne voliš onako kako ja volim pa to ne može biti ljubav.

 

ii.

To su lisice

Lisice koje dolaze

Njuškati

 

Na

Kraj rijeke, to su lisice

Što pronalaze

 

Sahar i njene sestre

Kvartet garave kose

Kako vise

Kao zviježđa

Sa stabla.

KAKO SU BH. MEDIJI IZVJEŠTAVALI O LGBTI OSOBAMA U 2016. GODINI?

Sarajevski otvoreni centar objavio je medijsku analizu Ka pozitivnim praksama: Izvještavanje medija u 2016. godini o LGBTI temama u Bosni i Hercegovini, čije su autorice urednice portala LGBTI.ba, Lejla Huremović i Masha Durkalić.

Šesta po redu analiza praćenja izvještavanja bosanskohercegovačkih medija o LGBTI temama nastala je na osnovu znanja i iskustva autorica u radu medija te na osnovu analiza medijskog izvještavanja iz 2011, 2012, 2013, 2014. i 2015. godine. Cilj kontinuiranog praćenja medijskog izvještavanja jeste da se dobije slika o načinu na koji se obrađuju prava i teme u vezi s LGBTI osobama. Budući da mediji predstavljaju moćan instrument kojim se može vršiti uticaj na stavove i ponašanje publike, analizom se ukazuje na pozitivne i negativne obrasce izvještavanja – dobre prakse, senzacionalizaciju, seksualizaciju i stereotipizaciju u izvještavanju.

U 2016. godini praćeno je izvještavanje 93 medija: elektronskih (radio – 10 i televizija – 24), štampanih (dnevne novine, sedmični i dvosedmični magazini – 35) te online medija (news portali i portali štampanih medija – 24). Ukupno, u svim medijima objavljeno je 1299 tekstova/priloga, i to u štampi – 546 tekstova, na televiziji – 87 priloga i u online medijima – 666. Dnevne novine koje su najviše izvještavale o LGBTI temama bile su Oslobođenje – 86, od televizijskih stanica Federalna televizija – 27, a od online portala Klix.ba – 118.

Iako iz godine u godinu raste broj objava u medijima, još uvijek postoji jako mali broj novinara i novinarki koji imaju istraživački pristup koji bi rezultirao kvalitetnijim prilozima/člancima, jedan je od zaključaka analize.

“Praćenjem medijskog izvještavanja u proteklih šest godina dolazimo do zaključka da je neophodno da mediji imaju osmišljene uređivačke politike koje pružaju medijski prostor jednako svim grupama u društvu, a pogotovo da imaju politike izvještavanja o manjinama, o ljudskim pravima, te da svakodnevno promoviraju važnost izvještavanja o ljudskim pravima u skladu sa etikom i vrijednostima novinarske struke”, stoji u predgovoru publikacije koju možete preuzeti ovdje.

Ekipa predstave Sve što nije tvoje treba vašu pomoć!

Raznolika skupina glumica i glumaca; kako kazališnih entuzijasta i entuzijastkinja, tako i onih koje i koji hrabro koračaju ka profesionalnim vodama; uhvatila se u koštac sa kreiranjem likova u autorskoj predstavi SVE ŠTO NIJE TVOJE pod režijom Lejle Jerković i u produkciji Tine Kadoić.

Projekt nastaje i razvija se u nezavisnoj produkciji te zahvaljujući vrijednim i predanim glumcima i glumicama i produkcijskom timu te nizu njihovih prijedloga, kreacija i odvolontiranih sati – SVE ŠTO NIJE TVOJE svakodnevno napreduje i ideju postupno pretvara u djela.

Glavni cilj cijele ove priče je propitivanja društva, aktualnih tema te edukacije o istima. Projekt istražuje koliko često prihvaćamo svakodnevne diskriminatorne situacije i razmišljamo li o njima kao diskriminatornima uopće. Pita se i koliko od toga je nametnuto / naučeno a o koliko toga promišljamo, te podiže i vječno pitanje: koliki intenzitet nepravde mora postojati da bi mi kao društvo reagirali.

Zahvaljujući financijskoj potpori Solidarne – zaklade za ljudska prava i solidarnost, predstava će premijerno biti prikazana 7.5. u kazalištu Vidra te će ulaz biti besplatan. Uslijed velikog interesa, sve rezervacije karata su planule u nepuna dva dana te postoji velik interes za drugom izvedbom i za to organizatori i organizatorice traže vašu pomoć!

Projekt SVE ŠTO NIJE TVOJE putem DONIRALICE zaklade SOLIDARNA prikuplja donacije za FOND SŠNT.

FOND SŠNT je fond za sve nadolazeće izvedbe, gostovanja u urbanim i ruralnim područjima Hrvatske te prvenstveno za drugu izvedbu u Zagrebu! Uspostavljanjem ovog fonda pokušavaju izgraditi bazu kako bi mogli doprijeti do što više ljudi te istima biti u potpunosti dostupni – besplatnom izvedbom.

Potrebna im je vaša pomoć da uspiju napraviti drugu izvedbu u Zagrebu, za najam prostora trebaju skupiti 3125,00 kn  do četvrtka, 27.4.!

Ukoliko ih želite podržati svoju uplatu možete izvršiti na LINKU DOLJE, POD TEMOM: U FOKUSU.

https://www.solidarna.hr/donirajte/site/index/hr-HR?re=success

Proširite poziv na sve koji i koje bi mogli biti zainteresirani!

Više o projektu možete naći na facebook.com/svestonijetvoje i na http://predstava.wixsite.com/svestonijetvoje

Sve dodatne informacije mogu se dobiti na svestonijetvoje@gmail.com

Pratite ih na facebooku gdje će vas obavještavati o tijeku događaja, donacijama i budućim izvedbama.