Queer2queer Psihoškolica: Prokrastinacija (odgađanje)

Queer2queer u Klubu MAMA, Preradovićeva 18, 30. ožujka s početkom u 18 sati održava Psihoškolicu s temom Prokrastinacija. Prijave šaljite do 29. ožujka na marinamilkovic88@gmail.com ili queer2queer.zg@gmail.com.

Njihov simpatični poziv prenosimo u cijelosti:

Seminari čekaju da se napišu, ispit je na vidiku, rok za izvještaj se bliži, trebaš obaviti ozbiljan razgovor s partnerom_icom, stan ti izgleda kao da je na njega pala bomba, odgađaš kavu s prijateljicom ili trebaš kod zubara već mjesecima?

Umjesto nečega od gore navedenog ti: surfaš bespućima interneta, stalkaš osobe na fejsu, gledaš 5 epizoda omiljene serije u jednom danu, baš sad trebaš pogledati sve filmove nominirane za ovogodišnjeg Oscara, istražuješ divovske lignje, rješavaš kvizove o tome kojem domu u Hogwartsu pripadaš ili sanjariš o putovanju na Novi Zeland?

Poznato?

U redu je, većini ljudi je ovo poznato i zove se odgađanje ili prokrastinacija odnosno izbjegavanje obavljanja stvari koje trebamo obaviti ili su nam bitne i umjesto toga obavljanje stvari koje nam nisu bitne niti su hitne, ali su nam ugodne i/ili ne iziskuju napor koji bi iziskivale ove prve.

Odgađati možemo svašta, od akademskih, školskih ili poslovnih obaveza, do odnosa, kućanskih poslova, zdravlja i koječega drugog. Zbog toga se možemo osjećati krivo, zabrinuto, tjeskobno, bespomoćno, misliti da smo lijenei, neproduktivnei i nesposobnei, što svakako nije ohrabrujuće, dapače obično se osjećamo još lošije i – nastavljamo prokrastinirati. 

Što znamo o prokrastinaciji, osim da je prilično neugledna riječ? Ako toliko ljudi odgađa stvari, je li odgađanje problem? Kada odgađanje postaje problem? Zašto uopće odgađamo stvari? Što može pomoći, a što odmoći? Ako ćete već prokrastinirati, učinite to na Queer2queer Psihoškolici o prokrastinaciji!

Queer2queer je program psihološke podrške čiji su ciljevi povezivanje, druženje i osnaživanje mladih LGBTIQ osoba.

Queer2queer Psihoškolica je ciklus interaktivnih predavanja o različitim temama iz područja mentalnog zdravlja. Programi psihološke podrške općenito su slabo dostupni, u našem društvu, a kada postoje, često su heteronormativni i nedovoljno uključivi za LGBTIQ osobe. Cilj ovog ciklusa je informiranje i educiranje LGBTIQ osoba o mentalnom zdravlju.

Sat se ovaj vikend pomaknuo unaprijed, ali Hrvatska se pomiče unatrag

Centar za mirovne studije i Kuća ljudskih prava uputili su premijeru Andreju Plenkoviću otvoreno pismo povodom zabrinjavajućih informacija vezanih uz izradu nove anti-diskriminacijske politike Vlade Republike Hrvatske. Njihovo pismo prenosimo u cijelosti: 

Poštovani premijeru Plenkoviću,

danas s radom počinje radna skupina za izradu Nacionalnog plana za borbu protiv diskriminacije od 2017. do 2022. godine, a nacrt tog plana koji je podloga za njezin rad smatramo izrazito regresivnim i opasnim. Ovo je još  jedan u nizu koraka ove Vlade kojima se značajnom dijelu populacije onemogućuje dostojanstven život i ravnopravno sudjelovanje u društvenom, kulturnom, političkom i ekonomskom životu. Primarno komuniciramo s građanima i građankama, koje smatramo najvažnijim nositeljem održivih promjena koje su ovoj zemlji prijeko potrebne, ali Vam se obraćamo jer je ključno i da državne institucije ne koče taj razvoj. Kao čelniku Vlade kojoj je povjereno upravljanje Hrvatskom, postavljamo Vam nekoliko pitanja:

1. Kako i zbog čega  je Vlada odlučila da se, nakon čak tri kruga pozitivnih očitovanja javnih tijela koja nose ovu politiku i provedene javne rasprave, odustane od donošenja nacrta Nacionalnog plana na kojem je prethodna radna skupina radila gotovo dvije godine i u koji su uložena javna financijska sredstva? Zašto je iz tog nacrta Nacionalnog plana izbačena čak trećina, odnosno više od trideset mjera koje doprinose uključivanju marginaliziranih društvenih skupina i izgradnji društvene kohezije?

2. Iz kojeg je razloga iz Nacionalnog plana izbačena mjera izgradnje sustava stručne potpore učenicama i učenicima koji su žrtve diskriminacije i bullyinga? Zašto Vlada ne može osigurati aktivnosti za djecu koja ne pohađaju izbornu nastavu vjeronauka u osnovnoj školi u vrijeme između prvog i zadnjeg sata nastavnog sata? Zašto ne dozvoljavate da se iz školskih udžbenika isključe diskriminirajući i stereotipni sadržaji? Mislite li da je diskriminacija poruka koju bi djeca trebala ponijeti sa sobom iz škole?

3. Zašto je iz Nacionalnog plana izbačen svaki spomen diskriminacije lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba, iako relevantna istraživanja i javnosti poznati slučajevi pokazuju da je to jedna od grupacija koje su najviše pogođene diskriminacijom? Je li Vlada kojoj ste na čelu odlučila da neće u potpunosti primjenjivati europske anti-diskriminacijske direktive na čiju se provedbu obvezala? Okreće li Republika Hrvatska leđa Europskoj uniji, samo tri dana nakon što ste potpisali Rimsku deklaraciju?

4. Mislite li doista da javni zdravstveni sustav ne bi trebao biti dostupan i otvoren za sve građane i građanke jednako? Zašto su iz ovog plana isključene mjere koje se tiču zaštite reproduktivnog zdravlja žena u Hrvatskoj? Jeste li spremni reći nam da trebamo odustati od tih dosega medicine dvadesetog stoljeća? Sat se ovoga vikenda pomaknuo unaprijed, ali Hrvatska bi se ovime mogla pomaknuti desetljeća unatrag.

5. Zašto se odustalo od edukacije i obrazovanja sudaca, pravosudnih i drugih javnih službenika u području suzbijanja diskriminacije i zločina iz mržnje u državi u kojoj postoji opći konsenzus da je nefunkcioniranje javne uprave i pravosuđa jedan od ključnih problema? Zašto smatrate da podaci o broju zločina iz mržnje ne trebaju biti javno objavljeni i dostupni?

6. Koliko ćete dugo pristajati na to da uska interesna grupa radikalnih ultrakonzervativnih udruga i političara uzurpira institucije u društvu u kojem velika većina stanovnika ne podupire diskriminaciju i mržnju?

I na kraju, htjeli bismo Vam poručiti da se politika zajedništva na koju se pozivate, ne može provoditi isključivanjem naših sugrađana i sugrađanki – pripadnika i pripadnica nacionalnih manjina, mladih, osoba s invaliditetom, lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih osoba, žena, starijih osoba i mnogih drugih. To nije izraz domoljublja niti ponašanje koje je u skladu s nacionalnim interesima – upravo suprotno. Stoga zahtijevamo da Vlada donese Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije koji će diskriminaciju suzbijati, a ne ignorirati.

S poštovanjem,

Centar za mirovne studije i Kuća ljudskih prava

11. Balkanski anarhistički sajam knjiga

Jedanaesti Balkanski anarhistički sajam knjiga održat će se u Zagrebu od 7. do 9. 4. 2017. u AKC Medika, Pierottijeva 11.

Ovogodišnji Anarhistički sajam knjiga u Zagrebu održava se kao 11. Balkanski anarhistički sajam knjiga (BASK) koji se svake godine održava u drugom gradu od 2003. godine. BASK se do danas održao u ovim gradovima: Ljubljana (2003), Zagreb (2005), Sofija (2008), Solun (2009), Zrenjanin (2010), Skopje (2011), Ljubljana (2013), Mostar (2014), Zadar (2015) i Ionnina (2016), a 2017. se opet vraća u Zagreb.

BASK okuplja izdavačke kuće, grupe, projekte i osobe uključene u slobodarski pokret, te sve zainteresirane. Osnovna ideja sajma je predstaviti anarhističku/slobodarsku literaturu i djelovanje što širem krugu ljudi, te stvoriti mjesto susreta i otvoriti diskusije važne za sam pokret i društvo.

Tijekom godina postojanja sajam je okupio velik broj sudionika i sudionica, a na tisuće ljudi je posjetilo sajam i sudjelovalo u programu.

Također, sajam je osmišljen tako da kroz otvorenu koncepciju stalno bude podložan promjenama, primjedbama i otvoren za nove ideje. Stoga, svatko tko ima novi prijedlog koji se tiče sajma, može ga poslati na e-mail adresu: anarhisticki.sajam.knjiga@gmail.com

Integracija podataka i novinarstvo

Centar za razvoj medija Hrvatskog novinarskog društva poziva vas na radionicu Integracija podataka i novinarstvo, koja će se održati 29.3.2017. u 18 sati u Novinarskom domu.

Predavač je Filip Rodik, član HrOpen ekspertne skupine Code for Croatia

Code for Croatia ili Programiraj za Hrvatsku je ekspertna skupina koja se zalaže za uključenost građana/ki u lokalne aktivnosti; nacionalna mreža građanski orijentiranih volontera/ki, koji svojim vještinama doprinose u korištenju interneta kao platforme za javne službe, državnu upravu i građanske usluge.

Jedan od ciljeva za koje se zalaže ekspertna skupina su građanske aplikacije građene na povezanim i otvorenim podacima. Na radionici će biti predstavljen primjer razvoja aplikacije koja objedinjuje javne podatke, a bit će govora i o temama iz područja organizacije podataka i takozvanog podatkovnog novinarstva (data journalism).

Prijave se primaju na mvalecic@hnd.hr.

Deseci tisuća žena u Indiji žrtve napada kiselinom

Desetine tisuća žena u Indiji napadnute su i spaljene kiselinom, kerozinom ili alkoholom svake godine, no ignoriranje dugotrajnih posljedica takvih napada pokazuje da vrlo mali broj žrtava dobije podršku da ponovno izgrade svoje živote, navodi organizacija International Foundation for Crime Prevention and Victim Care (PCVC).

Spomenuta organizacija, koja pomaže žrtvama obiteljskog nasilja, ističe kako su ovakvi napadi jedan od najgorih oblika napada na žene. Brojne žrtve ne samo da pate od fizičkih posljedica napada, već se suočavaju i sa traumom koja im onemogućava da nastave živjeti, ističu u organizaciji.

PCVC navodi da, iako žrtve u Indiji primaju medicinsku pomoć, ništa se drugo zapravo ne događa, što mnoge ostavlja da se same nose s dramatičnim promjenama na koje su prisiljene. “Ne osporavajući težinu drugih oblika nasilja nad ženama, žrtve koje pate od opeklina pate na jedinstven način zbog društvene stigme i odbacivanja od strane svojih obitelji, što se u većini slučajeva događa zato što su siromašne, neobrazovane ili bez vještina da se same brinu o vlastitoj dobrobiti”, navodi Prasanna Gettu, osnivačica i direktorica PCVC-a. Gettu ističe kako je nužno osigurati psihosocijalnu, pravnu i financijsku pomoć žrtvama.

Ne postoji precizan podatak o broju ljudi koji su žrtve ovakvih napada u Indiji. Znanstveni rad objavljen 2016. godine na znanstvenoj web stranici Researchgate procjenjuje da se radi oko sedam milijuna ozljeda godišnje, koje rezultiraju s 140 tisuća smrtnih slučajeva. Pritom žene čine 68 posto smrtnih slučajeva izazvanih ozljedama od napada kiselinom.

Indijske novine često pišu u slučajevima napada na žene kiselinom od strane ljubomornih partnera ili spaljivanja kerozinom od strane supruga ili rođaka zbog miraza. 

Bona je platforma na kojoj je feminizam standard

Nakon što smo na jesen prošle godine prenijele poziv na prijavu radova za prvi broj časopisa za feminističku teoriju i umjetnost Bona, odlučile smo popratiti i izlazak prvoga broja, koji je predstavljen u veljači ove godine.

Bona je nastala iz želje urednica, Selme Asotić i Marine Veličković, za ženskim intelektualnim prostorom u kojem mogu, kako pišu u uvodu prvoga broja, otvoreno pisati o svojim iskustvima roda, bez opravdavanja, reduciranja i esencijaliziranja, u kojem mogu slobodno dijeliti svoju ljutnju, bijes, komentare i ideje s onima koje/i ih razumiju.Prostor je otvoren umjetničkim i teorijskim radovima, a tema prvog broja bila je osvajanje slobode u prostoru – fizičkom, idejnom i ideološkom. Na natječaj je stiglo dvadesetak prijava, od kojih su oko dvije trećine bili umjetnički radovi, dakle proza i poezija, a ostali su bili teorijski. Najveći broj autorica je bio iz Bosne i Hercegovine – Bonine matične zemlje, ali prijave su stigle i iz Hrvatske i Srbije.

S prvim brojem Bone svjetlo dana ugledala je poezija Dijale Hasangebović, Anite Pajević i Selm eAsotić, kratka proza Marine Veličković, Jasne Jasne Žmak, Lejle Kalamujić Lamije Begagić, esej o menstruaciji Hane Huskić te esej popraćen fotografijama o ženama i tetoviranju naslovljen Feminizam upisan u kožu autorica Tamare Zablocki i Nerme Sofić. Osim toga, objavljen je intervju Berine Džemailović s umjetnicom Almom Gačanin, kao i nekoliko kritika:  Magdalena Blažević analizirala je Crni kaput ruske spisateljice Ljudmile Petruševske, Emina Isić je obradila temu iz slikarstva – o ženama koje slikaju žene, Bjanka Alajbegović osvrnula se na film Nymphomaniac Larsa von Triera, a Milica Bešić na Irrational Man Woodyja Allena. Prvi broj zatvara Pismo Boni Kristine Ljevak.

Promocija časopisa je bila 18. veljače u Ateljeu Figure u Sarajevu. Tamo su sve/i zainteresirane/i i svi/e podržavatelji/ce Bone mogli/e preuzeti besplatan tiskani primjerak časopisa, ali i priložiti donaciju koja će omogućiti da drugi broj Bone bude tiskan u više primjeraka, s obzirom na velik interes koji je pokazan za prvi broj. U međuvremenu, autorice ohrabruju sve da časopis čitaju online u PDF formatu, kao i da ga tiskaju za vlastite potrebe – ukoliko se odlučite za ovu varijantu, uživat ćete podršku urednica.

Mi vas također potičemo da prvi broj Bone dalje istražite same/i, a u nastavku donosimo kratak razgovor s urednicama.

Selma Asotić diplomiralaje komparativnu književnost i anglistiku. Prevodi i piše poeziju. Kako savjetuju urednice, ako ikada budete u istoj prostoriji sa njom, pitajte je da vam priča o Silviji Plat. Marina Veličković diplomirala je međunarodno pravo, radi kao istraživačica i “na telefonu piše zbirku priča”. Ako ikada budete u istoj prostoriji s njom, pitajte je da vam priča o Patti Smith. Obje će Vam vjerovatno svo vrijeme pričati o Ruby – kako kažu, “najfeminističkijemcuki u galaksiji”.

 

U uvodu pišete da je Bona nastala “zato što nam treba prostor gdje možemo otvoreno pisati o svojim iskustvima roda, a da ih ne moramo pravdati, reducirati i esencijalizirati”. Možete li podijeliti neka konkretna iskustva u kojima ste osjećale da morate raditi upravo navedeno kada govorite o rodu – pravdati, reducirati i esencijalizirati?

Marina: Već nekoliko godina povremeno pišem za nekoliko portala, i generalni princip je da ukoliko se piše tekst koji je feministički mora biti opravdano zašto o tome pišem, dakle mora postojati povod za feminizam. Da li je to 8. mart, ili neobično seksističan javni ispad, ali uvijek mora postojati povod za smještanje teksta u feministički diskurs (osim ako sam portal nije feministički). I čak i kada postoji povod, neminovno se desi da se osporava da je feminizam adekvatan analitički okvir. I meni je nekako dosadilo da kontinuirano pravdam svoju odluku da pišem feminističke tekstove, i htjela sam platformu na kojoj to ne bih morala raditi, na kojoj je feminizam standard, na kojoj se o svemu piše iz feminističke perspektive, platformu na kojoj nema analiza koje isključuju rodnu ili klasnu perspektivu, jer su bez toga nepotpune, platformu na kojoj se autorke ne ubacuju samo kada nestane autora, platformu na kojoj se pričaju ženske priče, iz ženske perspektive. 

 

Pišete u uvodu da je proces pregledavanja i odabiranja radova trajao dulje od očekivanog – možete li podijeliti neka iskustva?

Svi radovi su prošli kroz jedan od dva panela (za umjetnost i teoriju) i kroz uredničko čitanje, i onda su na osnovu naših i komentara članova panela ili odbijeni, jer se nisu uklapali u koncept prvog broja, ili jer jednostavno nisu bili na istom nivou kao neki od drugih radova (a broj stranica nam je bio ograničen), ili vraćeni autorkama sa sugestijama za ispravke i komenarima. I onda su radovi onih autorki koje su odlučile da su im sugestije i ispravke ok uvršteni. Sam taj proces je trajao prilično dugo. Pogotovo, jer nemamo redakcijski prostor tako da se sva komunikacija odvijala preko e-maila, što je znatno usporava i otežava. Ono što smo mi naučile je da sebi ne zadajemo rokove za koje nismo sigurne da ih možemo ispuniti. Obje pored Bone imamo i stalne poslove, Bona je samo-financirajući projekt koji nema budžet, tako da sve koje na njemu rade nisu plaćene, i samim tim rokovi moraju biti malo fleksibilniji.

Koliko vam je važan Bonin regionalni karakter?

Bitno nam je Bona trenutno jedini feministiki časopis u Bosni i Hercegovini, jer je ideja da otvaramo prostor za drugačiji i bogatiji feministički diskurs unutar Bosne i Hercegovine. Sa druge strane smatramo da regionalno dijelimo dosta sličnih iskustava tranzicije iz socijalizma u neoliberalni kapitalizam, i da su napadi na socio-ekonomska prava regionalni feministički problem, protiv kojeg se možemo boriti samo preko granica. Tako da su nam doprinosi feministkinja iz Hrvatske i Srbije jako vrijedni i bitni, te se nadamo da će ih biti još više – pogotovo jer se u Hrvatskoj sada vode bitke koje ćemo za par godina i mi sigurno morati voditi ovdje.  

Koji su planovi za budućnost Bone? Kada planirate poslati poziv za novi broj? Imate li već ideju za temu sljedećeg broja? Kakve biste radove željele vidjeti u sljedećem broju?

Poziv za sljedeći broj bi trebao izaći krajem ovog mjeseca (ali pogledajte odgovor na #2 i fenomen fleksibilnih rokova i kašnjenja). Okvirno će tema biti radnički pokret i feminizam, ali još uvijek oblikujemo podteme. Zanimaju nas i radovi koji bi se bavili ovom temom historijski, ali pogotovo osvrti na sadašnje dimenzije ove teme – da li uopšte možemo govoriti o radničkom pokretu u Bosni i Hercegovini i regionu danas, koja je uloga feminizma u borbi za radnička prava, da li feminizam može poslužiti kao alat za otvaranje prostora za priče i iskustva radnica, da li može biti i više od toga, da li ima potencijal da ponovo postane alat borbe. Nadamo se radovima koji su osviješteni, kritični i strastveni, radove koji su otvoreni po pitanju svoje ideologije i pozicije, radove koji su hrabri i inovativni. Nadamo se također novim imenima, mladim i neobjavljivanim autorkama i pričama onih koje do sada možda nisu imale priliku pisati.

Želimo da se zahvalimo svim autorkama na učešću u natječaju za prvi broj Bone i stvarno se nadamo da one čiji radovi nisu uvršteni u prvi broj neće biti obeshrabrene, te da će nastaviti da nam šalju svoje radove. Također se nadamo da će nam se javljati što više vizuelnih umjetnica, jer želimo da Bona postane platforma na kojoj možemo predstavljati i njihove radove.