Sretan rođendan, Zagorka!

Centar za ženske studije poziva vas na obilježavanje 144 godine od rođenja Marije Jurić Zagorke!

U četvrtak, 2. ožujka, u 18 sati održat će se predavanje Žarke Vujić “Dvije Marije: klaviristica i likovna  umjetnica Marija Novaković u svjetlu djelovanja Marije Jurić Zagorke”. Marija Novaković bila je obrazovanjem učiteljica glasovira, no kako je učila i operno pjevanje, u međuratnom životu Njemačke prehranjivala se pjevanjem na različitim pozornicama. Kasnije je svirala glasovir u orkestrima koji su pratili filmske predstave. Godine 1931. hospitalizirana je u berlinskoj Klinici Herzsberge da bi 1932. bila otpremljena u zagrebačku Kliniku za psihijatriju Vrapče gdje je provela ostatak života. U takvom ograničenom i kontroliranom okolišu počela je likovno stvarati te je izgradila raznolik i velik opus outsajderske umjetnosti koji je nekoliko puta izlagan javnosti.

Kako će se o njenom životu i stvaralaštvu govoriti na dan rođenja Marije Jurić Zagorke, važne točke biografije i karakteristike djelovanja potonje značajne žene i književnice poslužit će kao ključ naracije o likovnoj umjetnici i zanimljivoj svjedokinji jednog vremena.

U petak, 3. ožujka, u podne u Multimedijalnom institutu MAMA, Preradovićeva 18, održat će se promocija časopisa Treća na temu Migracije: otpor i stradanje.

Vikend program uključuje večernju interaktivnu, kostimiranu, edukativnu šetnju – Ana Zbiljski i Martina Findrik, po čijoj ideji je zamišljena večernja šetnja Zagorkina priča, vodit će vas Gornjim gradom i mjestima koja su  obilježila  događaje iz najčitanijeg Zagorkinog djela Grička vještica. Sastajemo se u 19 sati kod spomenika Mariji Jurić Zagorki u Tkalčićevoj ulici, a u 90 uzbudljivih minuta upoznat ćete sve tajne nastanka ovog Zagorkinog djela i likove koji ga obilježili.

Budući da je broj sudionika/ica ograničen na 40, potrebno je potvrditi svoj dolazak na e-mail setnja@zenstud.hr do 1. ožujka.

Najnovije informacije o Zagorkinom rođendanu možete pratiti na Facebook stranici Sretan rođendan Zagorka!

Filmske protagonistkinje dosegnule najveći postotak ikada, je li to dovoljno?

Nova studija pokazuje kako je broj protagonistkinja u hit-filmovima dosegnuo u 2016. godini najveći postotak ikada. The Center for the Study of Women in Television and Film istaknuo je kako su žene odigrale glavne uloge u 29 posto “TOP 100” najprofitabilnijih filmova iz prošle godine, što je za sedam posto više u odnosu na 2015. godinu i predstavlja novi rekord.

Filmovi poput “Arrival”, “Rouge One: A Star Wars Story”, “Bad Moms” i “Ghostbusters”, u kojima su žene glavne protagonistkinje, vrijedan su primjer dobre prakse. Analiza filmova iz prošle godine ukazala je i na porast žena u mješovitim glumačkim sastavima. Prijavljeno je 37 posto filmova koji uključuju ženske likove među glavnim likovima, što je za 3 posto više u odnosu na 2016. godinu te također predstavlja rekord.

“Primjećujemo sve više i više da kada su ženske uloge dobro okarakterizirane, dobro prolaze i u kinima”, istaknula je Marta Lauzen, autorica studije. Sljedeći stope franšize “Ratova zvijezda”, prošle je godine izašao “Rouge One” s Felicity Jones u glavnoj ulozi, koji je diljem svijeta zaradio preko milijardu američkih dolara.

Prošla godina ukazala je i na veliki broj filmskih hitova “spavača”, kao što je, primjerice, film “Bad Moms” koji je diljem svijeta zaradio preko 179 milijuna dolara s budžetom od svega 20 milijuna za snimanje filma. Nastavak filma već se snima.

Iako je široka zastupljenost žena u svim žanrovima (kao uloga Amy Adams u filmu “Arrival”), žene su i dalje najviše prisutne u komedijama, dramama, hororima, animacijama i znanstvenoj fantastici. Akcijski filmovi su i dalje rijetkost sa svega 3 posto filmova u kojima je žena glavna protagonistica.

“Moguće je da je taj podatak nešto poput hira kojeg nećemo gledati u budućnosti”, dodala je Lauzen. “Moguće je da je uvođenje ženskih protagonistica u priču nekako jednostavnije i manje izazovno od zapošljavanja redateljice i autorice”.

Ovaj zaključak slijedi izvješće Equal Employment Opportunity Commissiona koje je ustvrdilo kako su filmski studiji odgovorni za diskriminaciju direktorica studija uz mogućnost pravne akcije protiv takvog djelovanja. Veća je vjerojatnost da će žene biti glavne protagonistice filma pod vodstvom redateljice (više od 57 posto slučajeva) u odnosu na svega 18 posto slučajeva kada je film pod palicom redatelja.

Istraživanje je također pokazalo kako Hollywood i dalje favorizira bjelkinje. Postotak Azijatkinja je narastao na 6 posto, crnkinja na 14 posto, dok je postotak latino protagonistica pao na svega 3 posto. 

Prošla godina demonstrirala je kako žene mogu otvoriti filmove i kao što je drama “Hidden Figures” koja je ostvarila 165 milijuna američkih dolara na svjetskom box-officeu. U 2017. godini očekuju se blockbuster filmovi sa ženskim protagonisticama poput “Wonder Woman”, “Beauty and the Beast”, “Alien: Covenant” i “Star Wars: The Last Jedi”.

Prevela i prilagodila: Martina Raos

Angažirana umjetnička praksa u službi osvještavanja problema migrantskoga rada

 Razgovor s Andrejom Kulunčić dio je programa koji nudi izložba Između tamo i tamo: anatomija privremenih migracija, a održao se dana 16. veljače 2017. godine u prostorijama Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Događaj je otvorila i usmjeravala moderatorica Irena Bekić kratkim predstavljanjem autorice, te njezinoga projekta kojim se nastojalo ukazati na nepovoljan položaj radnika i radnica migranata.

Irena Bekić je uvodno napomenula neke od karakteristika rada Andreje Kulunčić, koji se odlikuje društveno angažiranom praksom, istraživanjima i kritikom društva, te otvaranjem tema kojima se ljudima daje glas. Predstavljen je i aktualni projekt Andreje Kulunčić o migrantskom radu koji su zajedno okarakterizirale kao spoj kulturne antropologije i umjetnosti, kombinirajući stanje zatečeno na terenu s umjetničkim angažmanom usmjerenim na kritiku takvog stanja i otvaranja mogućnosti promjene, te osvještavanja ljudi. Izložbe u sklopu projekta većinom su provođene izvan prostorija muzeja, što je u skladu s nastojanjima podizanja svijesti ljudi o aktualnim temama, u ovom slučaju radnim migracijama. Naime, iako je radna migracija veoma problematična tema o njoj se rijetko progovara, čime radni migranti postaju nevidljivi dio društva, bez glasa kojim bi se izborili za svoja prava. Upravo se ovim projektom nastojalo dati glas tim ljudima, kako bi se dalo do znanja da su i oni dio zajednice, i to veoma važan pošto joj svojim radom pridonose. Projekt Andreje Kulunčić odvijao se u tri države: Austriji, Švicarskoj i Sloveniji. U svakoj se zemlji radilo s drugačijom skupinom migranata.

Kulunčić je inicijalno predstavila austrijski projekt pod nazivom Samo za Austrijance. Projekt je proveden na temelju prethodnog istraživanja kojim se nastojalo utvrditi koje uvjete austrijski poslodavci pružaju migrantima i migrantkinjama. Na temelju prikupljenih podataka izradili su se fiktivni oglasi za posao, objavljeni u novinama ili tiskani i stavljeni u poštanske sandučiće. Oglas je naglašavao da se posao nudi isključivo Austrijancima, a uvjeti koji su se nudili bili su onakvi kakvi se obično nude migrantima/kinjama. Neki od uvjeta koji su se nudili u takvim oglasima bili su: “naporan rad bez prava na odmor, bez zdravstvenog i životnog osiguranja, bez dodataka na godišnji odmor i praznike…”. S obzirom na ove diskriminatorne uvjete rada na oglasima, uslijedila je reakcija ljudi koji su se telefonski raspitivali o oglasima i često bili isfrustrirani ponuđenim uvjetima. Dakle, ovime su Austrijanci stavljeni u stalnu situaciju migranata kojima se nude poslovi pod uvjetima garađana drugog reda, te koji ih prihvaćaju u situacijama bez alternative.

Drugi projekt održan je u Švicarskoj pod nazivom “JEDAN FRANAK = 1 GLAS”. Ovaj se projekt bavio pitanjem ilegalnih migranata/kinja. Rad je s njima, kako je i autorica priznala, bio težak upravo zato jer se u toj zemlji nalaze ilegalno, te ako se kojim slučajem za to dozna neće biti deportirani samo radnici, već i cijela njihova obitelj. Svojim sudjelovanjem u projektu migranti su pokazali izuzenu hrabrost i želju za promjenom, što je svakako vrijedno divljenja. Ilegalni radnici se javno ne mogu izboriti za svoja prava, zbog čega je cilj projekta bio naglasiti i istaknuti da ljudi bez papira, koji su javnosti nevidljivi mogu i moraju imati svoj glas i prava.

Naime, u vrijeme održavanja projekta vršilo se renoviranje Parlamenta u Bernu, a novac se prikupljao od strane ilegalnih migranata kako bi ga donirali Parlamentu, te time ukazali na problem upravo te institucije. Svojom donacijom ostvarili su pravo i na pločicu s natpisom kojom bi se potvrđivao dar ilegalnih migranata renoviranju Parlamenta, te kojim bi ljudi koji za javnost ne postoje ostavili fizički trag koji potvrđuje njihovu prisutnost koja se svakodnevno ignorira. Valja napomenuti da su se oglasi koji pozivaju na ovu donaciju nalazili na javnim mjestima, time prodirući u prostor uobičajeno namijenjen svrhama dominantne moći, te time prkoseći istoj stvarajući prostor za one koji moć nemaju.

Posljednji projekt o migrantskom radu, Bosanci, van!,  odnosio se na stanje u Sloveniji. Rad je prikazan na izložbi Između tamo i tamo: Anatomija privremenih migracija u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, a stavio je naglasak na stanje radnika Bošnjaka. Autorica se kroz izlaganje dotaknula političke i društvene situacije nakon raspada Jugoslavije u kontekstu koje su Bošnjaci, ulaskom Slovenije u Europsku uniju, postali društveno Drugi. Do nedavno stanovnici Jugoslavije sada se razdvajaju i više ne prepoznaju. U ovom slučaju nije riječ o radu na crno, no bez obzira na to ovi radnici također trpe znatne nepravde. Cilj projekta bio je osvještavanje problematike teških radnih uvjeta, a to se ostvarivalo organizacijom izložbe na otvorenom, tj. izlaganjem plakata na javnim mjestima s istaknutim naslovima poput: Bosanci van!, Djecu drži doma!, Šuti i radi!.

“Moram raditi pod bilo kakvim uvjetima jer mi je radna viza vezana uz poslodavca, otkaz automatski znači i odlazak iz Slovenije”, samo je jedna od izjava radnika Bošnjaka u Sloveniji. Ako tome dodamo nedefinirano radno vrijeme, loš smještaj i nemogućnost spajanja obitelji uviđamo da je takvo stanje alarmantno.

Osim toga, po završetku izlaganja ostavilo se vremena za pitanja i komentare publike. Nakon iscrpnog objašnjenja projekta nije ostalo mnogo nerazjašnjenih točaka. Međutim, stiglo je nekoliko pitanja publike između kojih bih naglasila ono o problemima na koje je autorica nailazila u svojem projektu. Andreja Kulunčić naglasila je da je problema bilo, a najviše se osvrnula na cenzuru od strane vladajućih institucija do koje je došlo prilikom izlaganja plakata na ulicama Slovenije. Naime, plakati izložbe bili su zamijenjeni reklamnim plakatima, no cenzura je bila ubrzo ukinuta razjašnjenjem cilja projekta, te umjetničke uloge koja je stajala iza toga.

Također, iz publike je stiglo i pitanje o povezanosti autorice s migrantima koji su sudjelovali u projektu. Autorica je objasila kako se stanje mnogih promijenilo; neki više ne rade na istim mjestima na kojima su bili u vrijeme projekta, dok su se neki vratili svojim domovima, zbog čega je teško zadržati kontakte. Bez obzira na to napomenula je da takvo iskustvo s ljudima obogaćuje i ispunjava čovjeka, te kako su joj u projektu uvijek najbitniji ljudi koji sudjeluju. Shvatimo li koliko su oni svojim sudjelovanjem riskirali s obzirom na svoju nezavidnu situaciju uviđamo veliku odvažnost i hrabrost, te želju i volju za promjenom. Međutim, bez obzira na velike rizike nitko od sudionika projekta nije imao problema na svojim radnim mjestima.

Naposlijetku bih istaknula da je pitanje radnih migracija veoma problematično iako malo obrađeno, a još manje riješeno. Projekti kao što je ovaj nastoje uplitanjem u javni prostor koji obično pripada dominantnoj moći, ostvariti osjećaj začudnosti koji promatrače potiče na razmišljanje. Na ovaj način obespravljeni radnici migranti koji su na razini svakodnevice gotovo nevidljivi i bez glasa taj glas dobivaju, kao i nadu u mogućnost poboljšanja svojih uvjeta. 

Zašto djevojčice misle da nisu dovoljno pametne?

U  istraživanju objavljenom u časopisu Science, ustanovili smo da su djevojčice već u dobi od 6 godina počele vjerovati da određene aktivnosti “nisu za njih” samo zato što misle da nisu dovoljno pametne. Naše istraživanje pokazuje da američka djeca već u ranoj dobi počinju prihvaćati stereotipe o briljantnosti. Nažalost, ovi stereotipi sugeriraju da djevojčice nisu pametne kao dječaci.

Ako se pokušate sjetiti lika u knjizi ili seriji koji je briljantan, možete se sjetiti Sherlocka Holmesa, Mr. Spocka, Sheldon Coopera iz “The Big Bang Theory” – ili nekog drugog muškarca. Naravno, postoje iznimke, poput Hermione Granger u Harryju Potteru ili Lise Simpson u “The Simpsons”. Najčešće, ipak, naši kulturni stereotipi promoviraju ideju kako je intelektualna nadarenost muška kvaliteta.

Čak i ako roditelji direktno ne podupiru ovaj stereotip, dokazi sugeriraju da to utječe na njihovu djecu. Izvješće iz 2014. je utvrdilo da su američki roditelji pretraživali “Je li moj sin genijalac?” dva puta više od onoga koliko su tražili “Je li moja kći genijalka”.

Za razliku od toga, pitanja o fizičkom izgledu bila su relativno češća za djevojčice: Roditelji su pretraživali “Da li moja kći ima višak kilograma?” oko 70 posto više nego što su se pitali “Je li moj sin pretil”.

A ipak dečki imaju malo veću vjerojatnost da će biti pretili nego djevojčice. I, premda učitelji i učiteljice – kao i roditelji – često pretpostavljaju da dječaci imaju veću “prirodnu sposobnost”, u stvarnosti djevojčice imaju bolje rezultate u školi.

Da li djevojčice usvajaju ono što njihovi roditelji i nastavnici/e misle o njihovim intelektualnim sposobnostima?

U našem najnovijem istraživanju, s psihologinjom Lin Bian kao glavnom autoricom, proučavali smo 400 djece u dobi od 5 do 7 godina, koju smo regrutirali tijekom posljednjih nekoliko godina. Sva su djeca iz srednje klase, pripadnici zajednice u blizini Sveučilišta u Illinoisu, gdje je jedna od nas radila.

Za jednu studiju, svako od 96 djece (polovica dječaka, polovica djevojčica) je dobilo dvije priče o osobi čiji spol nije naveden. Rečeno im je da je jedna priča bila o “jako, jako pametnoj” osobi, a druga je govorila o “jako, jako finoj” osobi. Zatim su djeci prikazane četiri slike (dva muškarca i dvije žene) te su zamoljeni da pogode tko bi mogla biti osoba iz priče.

U dobi od 5 godina, dječaci i djevojčice su jednako vjerojatno povezivali inteligenciju sa svojim spolom, ali to se brzo promijenilo. U dobi od 6 godina, djevojčice su već znatno manje vjerojatno povezivale briljantnost sa svojim spolom. Mnoge od njih prepoznale bi muški lik kao stvarno pametnu osobu u priči, slično onoliko koliko su to učinili i dječaci.

Ove stereotipne odgovore dala su jednako bijela i djeca drugih rasa, a čini se da ovo ne varira ni pod faktorom roditeljskog obrazovanja ili prihoda.

Kada smo pitali djecu da pogode koje bi od četvero djece, dva dječaka i dvije djevojčice, najvjerojatnije dobili najbolje ocjene u školi, cure su uglavnom birale druge djevojčice. Drugim riječima, testirane djevojčice su svjesne da su bolje u školi od dječaka, ali to nije promijenilo njihove ideje o tome tko je “pametniji”.

Naše istraživanje sugerira da ovi stereotipi mogu imati trajne posljedice. Nakon što se internaliziraju, počinju utjecati na zainteresiranost djevojčica vodeći ih dalje od stvari koje one smatraju da “nisu za njih”.

U drugom dijelu istraživanja, 64 djece u dobi od 6 i 7 godina (polovica dječaci, polovica djevojčice) prikazane su dvije nepoznate društvene igre i rečeno im je da je to ili za djecu koja su jako pametna ili za djecu koja se jako trude. Pitali smo ih četiri pitanja za mjerenje njihovog interesa u igrama.

Kada smo im rekli da je igra bila za jako pametnu djecu, djevojčice su pokazale manji interes i motivaciju od dječaka. To nije imalo nikakve veze sa samom igrom: Kada smo istu igru opisali kao igru za djecu koja se jako trude, djevojčice su bile jednako zainteresirane kao i dječaci.

Razlika između 6-godišnjih dječaka i djevojčica čini se da je u vezi s njihovim usvajanje, rodnih stereotipa: Otkrili smo da su 5-godišnji dječaci i djevojčice – čija uvjerenja o briljantnosti još nisu bila diferencirana – bili jednako zainteresirani za igru za ‘jako pametnu djecu’.

U kasnijem životu, te razlike u dječjim percepcijama vjerojatno će imati posljedice. U stvari, u radu objavljenom u časopisu Science 2015. godine, otkrili smo da su žene nedovoljno zastupljene u poljima za koja se smatra da je potrebna briljantnost – područja koja uključuju neka od najprestižnijih zanimanja u našem društvu, poput onih u znanosti i inženjerstvu. Može biti da se korijeni te podzastupljenosti protežu sve do djetinjstva.

Što nam je činiti? Istraživanja daje neke smjerove. Psihologinja Carol Dweck je napisala da naglašavanjevažnosti učenja i truda – a ne samo urođenih sposobnosti – za uspjeh u bilo kojoj karijeri može zaštititi djevojke od ovih stereotipa. Relevantni stereotipi, već prisutni u dobi od 6 godina, fokusiraju se na to tko bi trebao imati urođenu sposobnost. Ako se urođena sposobnost vidi kao sekundarna, onda je i snaga tih stereotipa smanjena. Druga istraživanja ukazuju na to da pokazujući djevojčicama relevantne modele uspješnosti možemo ih isto tako “kalemiti”, podići njihovu  motivaciju i zaštiti ih od ideje da one nisu intelektualno ravnopravne. Jedna studija je čak predložila da prisustvovanje jednakoj raspodjeli kućanskih poslova može pomoći uravnotežiti karijerne težnje dječaka i djevojčica.

Rano i dosljedno izlaganje takvim zaštitnim faktorima – i bezbrojnim doprinosima koje su napravile žene – možda imaju najbolje šanse za uvjeriti djevojčice kako su one, zapravo, jednako pametne.

Prevela i prilagodila Jovana Živković

Saopćenje redakcije tjednika Novosti: Zaustavite udar na slobodu govora

Redakcija tjednika Novosti upozorava javnost, domaće i međunarodne institucije, strukovne organizacije i organizacije civilnog društva o najnovijem napadu na slobodu govora, slobodu štampe i nasrtaju na prava nacionalnih manjina u Hrvatskoj, koji je pokrenula ultrakonzervativna udruga U ime obitelji.

Udruga U ime obitelji održala je u ponedjeljak 13. veljače 2017. press konferenciju ispred Hrvatskog sabora te istoga dana poslala Vladi, Saboru, Savjetu za nacionalne manjine, Uredu za državnu reviziju i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske svoj “Izvještaj o zloupotrebi proračunskog novca namijenjenog srpskoj nacionalnoj manjini”, u kojem traži gašenje tjednika Novosti u izdanju Srpskog narodnog vijeća te kazneni progon njegovih novinara, urednika i izdavača.

Na press konferenciji i u “Izvještaju” iznesene su neistinite i zlonamjerne optužbe da tjednik Novosti svojim pisanjem vrijeđa Republiku Hrvatsku i “širi mržnju, netoleranciju i nesnošljivost prema većinskom hrvatskom narodu”. Članovi te udruge u narednim su danima ponovili svoje optužbe u brojnim hrvatskim medijima, a 20. veljače pokrenuli su i online peticiju za ukidanje tjednika Novosti te tisućama automatskih e-mailova zagušili sustav Savjeta za nacionalne manjine, u okviru čijih programa se Novosti financiraju.

Riječ je o opasnoj i orkestriranoj difamacijskoj kampanji s nacionalističkih i ksenofobnih pozicija kojom se novinare tjednika Novosti želi u hrvatskoj javnosti označiti kao državne neprijatelje i nacionalne izdajnike te usmjeriti bijes na Srpsko narodno vijeće, krovnu organizaciju srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, pa tako i na srpsku nacionalnu manjinu u cjelini.

Redakcija Novosti upozorava da se ovaj grubi napad na slobodu medija i Ustavom zajamčena prava nacionalnih manjina odvija u kontekstu širokog nacionalističkog udara na medije, civilno društvo, kulturne i nezavisne institucije u Hrvatskoj, kojemu svjedočimo u proteklih godinu dana. Slične kampanje već su pokretane protiv Agencije za elektroničke medije, Hrvatskog audiovizualnog centra i neprofitnih medija čiji je model financiranja ukinut upravo na inicijativu udruge U ime obitelji. Ista je udruga posljednjih godina svojim agresivnim kampanjama najviše doprinijela širenju homofobne atmosfere u Hrvatskoj, što je rezultiralo nedavnim napadom suzavcem na pripadnike LGBT zajednice u Zagrebu. 

Tjednik Novosti za svoj je rad dobio priznanje i podršku medijskih stručnjaka iz cijele regije, a najnoviji napad na ovaj list osudilo je i Hrvatsko novinarsko društvo, krovna profesionalna organizacija, koje je prozvalo udrugu U ime obitelji zbog širenja mržnje prema pripadnicima nacionalnih i ostalih manjinskih skupina te upozorilo da je riječ o hajci koja je vrlo opasna po demokratske vrijednosti u hrvatskom društvu.

Pozivajući na reakciju u zaštitu slobode štampe i zajamčenih prava nacionalnih manjina, redakcija Novosti upućuje ovo saopćenje na adrese niza domaćih i inozemnih institucija, organizacija za zaštitu slobode izražavanja te diplomatskih predstavništava u Hrvatskoj.

Francuska će sankcionirati stranice koje šire dezinformacije o pobačaju

Prošlog su četvrtka francuski zakonodavci usvojili zakon koji sankcionira web-stranice koje imaju za cilj odgovoriti žene od prekida trudnoće koristeći se “neistinitim tvrdnjama” o pobačaju.

Socijalistička vlada tako nudi kontrapunkt potezu Donalda Trumpa koji je ponovno uveo američki takozvani globalni “gag rule” – ukidanje potpora američke Vlade svim nevladinim organizacijama koje obavljaju pobačaje. Također, značajnu protutežu predstavlja i nizozemska inicijativa pokretanja fonda potpore planiranju obitelji diljem svijeta.

U Francuskoj je ovih dana kulminirala višemjesečna debata o ovom pitanju. Centrističko-desna opozicija je protestirala protiv ovoga prijedloga zakona, tvrdeći kako krši “slobodu izražavanja”. Katolička crkva se također usprotivila u studenome, kada je čelnik Biskupske konferencije Francuske pisao predsjedniku Hollandeu tražeći ga da blokira proces donošenja zakona.

Konzervativni Senat je pokušavao spriječiti donošenje ovog zakona, no Donji dom – lijevo orijentirana Nacionalna skupština – donio je konačnu odluku, a zakonodavci su prilagođeni zakon prezentirali u četvrtak ujutro, izvještava AFP.

“Opstrukcija pobačaja” već je kazneno djelo u Francuskoj, a novi zakon povećava predviđene kazne – do dvije godine zatvora i novčane kazne u iznosu 30.000 eura.

Laurence Rossignol, ministrica za pitanja obitelji, djece i prava žena izjavila je da će “aktivisti protiv pobačaja” i dalje imati pravo izražavati svoja uvjerenja, “pod uvjetom da to čine otvoreno prikazujući tko su, što rade i što žele”.

Ministrica zdravstva Marisol Touraine je izjavila kako je ovaj zakon bio nužan s obzirom na nedavne učestale napade na pravo za pobačaj i “kulturalni nazadak koji ima tendenciju nametanja krivnje ženama koje razmišljaju o prekidu trudnoće”. Republikanska stranka desnog centra (Les Républicains) je nastojala osporiti ovaj prijedlog zakona sve do ustavnog vijeća. Konzervativni zastupnik, pravnik Christian Kert govoreći u ime stranke, izjavio je netom prije izglasavanja kako ovaj zakon predstavlja prijetnju slobodi izražavanja i izjednačio ga s “državnom cenzurom”.

Francuska je zabranila opstruiranje pobačaja u krivičnom zakonu iz 1993. godine.. Tada je taj potez imao namjeru zaustaviti “pro-life komandose” koji su opsjedali bolnice i protestirali protiv pobačaja.

U novije vrijeme, taj se pritisak preselio na internet.

Kada u Google upišete francuski termin za pobačaj (IVG) najprije vam se pokaže vladin informacijski portal, no stranice koje slijede, koje izgledaju profesionalno i nude savjetovanje, zapravo vode grupacije čija je namjera odgovoriti žene od pobačaja.

Huffington Post je prošle godine pisao kako je ministarstvo odlučilo platiti “bolje mjesto na Googleu” kako bi se službeni portal vlade pojavljivao ispred neslužbenih stranica protivnika pobačaja.

Alain Bensoussan, pravnik specijaliziran za digitalno pravo, u intervjuu je izjavio kako bi nova legislativa trebala uzeti u obzir i mrežne stranice na francuskom jeziku “namijenjene” ženama u Francuskoj.

“Svaka mrežna stranica mora imati impresum i odgovornu osobu”, rekao je Bensoussan. Povukao je i paralelu sa legislativom koja sankcionira web-stranice koje prikazuju dječju pornografiju ili potiču džihadističko nasilje. “Digitalni svijet sve više ulazi u stvarni svijet”, rekao je.

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević