Bradavice nemaju rod

Svi smo svijesni smiješnih pravila o tome što se smatra “pornografijom” na Instagramu. Kao npr. kada je obrisana fotografija pjesnikinje Rupi Kaur koja je potpuno odjevena ležala na krevetu, ali s vidljivom mentrualnom krvlju na hlačama. Sve češće, društvene mreže brišu fotografije žena koje doje, fotografije mastektomije kod žena, pa čak i fotografije koje prikazuju grudi u umjetničkim djelima. Kao posljedica toga, pokret #FreeTheNipple postaje sve angažiraniji.

U svrhu deseksualiziranja ženskih bradavica, mnogi celebrityji, uključujući Miley Cirus i Rihannu, priključili su se pokretu #FreeTheNipple objavljujući svoje topless fotografije.Ideja je da se grudi predstave kao sekundarna spolna karakteristika, a ne spolni organ. Ne postoji ništa inherentno seksualno u ženskim grudima te u društvu dolazi do dvostrukog standarda u kojem muškarci mogu, a žene ne mogu biti topless. Prema Instagram smjernicama, prikazivanje ženskih bradavica je zabranjeno osim ako se radi o ženi koja doji ili umjetničkom djelu.

Prije nekoliko tjedana pojavio se Instagram profil @genderless_nipple skupivši više od 63 tisuće followera u kratko vrijeme. Profil prikazuje različite bradavice u krupnom planu – muške i ženske – da bi dokazao nepostojanje međusobne razlike. Štoviše, Instagram je obrisao fotografiju na kojoj je bila bradavica muškarca.

Projekt su započeli Evelyne Wyss, Morgan-Lee Wagner i Marco Russo s ciljem otkrivanja mana u Instagram smjernicama. Skupina moli za fotografije bradavica od followera starijih od 18 godina uz naznaku da oni s dlakavim prsima budu obrijani da bi se otežalo dektetiranje jesu li bradavice od muškaraca ili ženska.

“Mi nismo protiv pravila, ali smatramo da bi se ona treba primjenjivati jednako preka svim rodovima”, istaknula je Evelyne Wyss za The Guardian. “Društvo se mijenja. Želimo pokazati da Instagram ne prati društvenu promjenu”.

Svaka čast @genderless_nipples. Nastavite se boriti za dobre stvari!

{slika}

Preveo i prilagodio: Domagoj Kučinić

‘Merlinka je festival slobode queer osoba’

Završena je peta Merlinka, a dok već odbrojavamo do januara 2018. godine, u isto vrijeme sumiramo utiske i shvaćamo da je Merlinka postala važan događaj za LGBTI osobe u Bosni i Hercegovini. Festival je ove godine posjetilo preko 500 ljudi. Došli/e su one/i koje/i žele biti slobodne/i, one/i koji žele dati svoju podršku zajednici, i sve/i dobronamjernice/i kojima ljubav znači ljubav, bez obzira u kojem obliku dolazi.

Tijekom Merlinke, razgovarali smo s LGBTI osobama i pitali ih što im znači Merlinka. Prva s kojom smo razgovarali bila je Belma Kobilj, koja nam je, nakon što smo upitali kako da je potpišemo, odgovorila: “Imenom i prezimenom, da budem vidljiva!”

“Merlinka predstavlja mnogo više od festivala queer filma, to je i festival slobode queer osoba, tokom kojeg možemo odbaciti naše probleme i strahove, skinuti svoje maske i biti ono što jesmo. To je događaj na kojem se osjećam sigurno, okružena sa toliko ljubavi i podrške, događaj ispunjen takvom vrstom pozitivne energije koja ostaje sa mnom i dugo nakon završetka festivala. Živimo u društvu u kojem smo često nepriznati i nevidljivi, te je jako bitno stvoriti siguran prostor u kojem možemo postojati, družiti se, i slaviti svoje postojanje, te poslati poruku javnosti – tu smo i queer smo”, dodala je Belma.

Osim druženja, Merlinka je prilika za upoznavanje drugih LGBTI osoba i aktivistkinja/a iz Bosne i Hercegovine. To je prilika za razmjenu iskustava i prikupljanje snaga za nove/stare borbe. “Upoznavanje sa LGBTI osobama iz drugih gradova mi je donijelo novu perspektivu o njihovoj borbi sa okolinama iz kojih dolaze i kako religijske i nacionalne dogme utječu na njihovo autovanje i život sa identitetima koje posjeduju a koji nisu društveno prihvaćeni”, rekao nam je Sergej Vasiljević. Rekao nam je da je Merlinka prvi događaj koji je objedinio dvije stvari koje on voli – umjetnost i zabavu. “LGBTI tematika filmova i siguran prostor koji nam je obezbijeđen je omogućio da se oslobodim na barem dva dana. Iako je svakodnevni život LGBTI osoba u ovoj zemlji daleko od Merlinke, utjecaj iskustva ostaje i nakon festivala čineći nas slobodnijim i ostalih 363 dana u godini. Queer sloboda, korak po korak. Merlinka po Merlinka”, dodao je Sergej.

Podsjeti me što to bješe sloboda

Iako je Merlinka kulturni događaj, u isto vrijeme je označena kao događaj visokog rizika, što je sramotna činjenica. Sramotna jer se grupa ljudi mora plašiti nekoga zbog toga što jest. Zbog toga je potrebno da svaki dan upozoravamo na to da sloboda ne postoji ukoliko nismo sve/i slobodne/i.

Na Merlinci nam je o slobodi pričala i Ehlimana Elma, koja nam je rekla: “Šta to znači biti slobodan i živjeti bez straha? Biti slobodan znači raditi ono što želiš, ali zaista raditi ono što želiš raditi. Sa druge strane, biti slobodan za neke znači i porobljavati i nanositi zlo drugima. Sloboda je ono što zaista želimo da radimo. Sloboda i život bez straha možda jesu nešto što trebamo da nađemo u nama samima, ali u kontekstu LGBTI osoba, pronaći način na koji to materijalizujemo i budemo slobodni u svijetu kojem živimo i nije baš jednostavno. U kontekstu LGBTI osoba, sloboda nije i ne smije da bude privilegija.” Ona smatra da je Merlinka jedan od koraka ka postizanju pune slobode. Slobode koja neće biti samo zagarantirana, već slobode koju ćemo živjeti.

Slobodu je na Merlinci živio i Andrija Đapić, koji je na Merlinku došao iz Livna. “Iako pod geslom ‘Ko se boji zime još’, zima mi je bila posljednja stvar na umu na ovogodišnjoj Merlinci. Ljubav je bila u zraku! Odlično, i do posljednjeg trenutka ispunjeno druženje sa dragim osobama. Nova poznanstva i prijateljstva, a posebno moram izdvojiti Neru i njenu MAMU”, rekao nam je Andrija, naglašavajući da mama mora ići velikim slovima.

Umjetnost vs. netolerancija

Kako je na otvaranju rekao Predrag Azdejković, ekipa u Beogradu se već priprema za desetu Merlinku. Ideja se širi i živi, a to potvrđuje i Dajana Bakić, izvršna direktorica Tuzlanskog otvorenog centra. “Za aktivistkinje i aktiviste Tuzlanskog otvorenog centra, Merlinka u Sarajevu je generalna proba za Merlinku u Tuzli. No, prije toga je značajna za učenje i kritičko promišljanje o društvu u kojem radimo i izvrsna je prilika za umrežavanje i stvaranje pokreta. Ovogodišnja Merlinka je posebno značajna jer smo gledale/i i čule/i priče LGBTI osoba iz Bosne i Hercegovine i jako je bitno da ih prikazujemo i širimo i dalje”, kaže Dajana, te dodaje: “Obožavam Merlinku i atmosferu koju proizvede tih dana! Merlinka je jako bitna jer predstavlja siguran prostor za LGBTI zajednicu, ali nam, s druge strane, govori o tome koliko smo nesigurne/i u javnom prostoru i koliki je u njemu nedostatak LGBTI i queer tema. Obje strane nam trebaju biti motiv za borbu za ravnopravnost.”

Merlinkom vodimo bitke koje nama znače, Merlinkom se borimo za slobodu. Merlinkom se borimo za sebe, ali i za svako dijete koje će biti u mogućnosti da svojoj porodici i prijateljima kaže da je LGBTI osoba, bez straha da će biti odbačen/a. Merlinkom se borimo da svako od nas slobodno voli.

“Trudim se doći svake godine jer Merlinka nije samo festival gdje dođeš i pogledaš film, vidiš nekoliko fotografija i to je to. Merlinka ima puno veće značenje i na neki način se stvara siguran prostor za sve nas koji/e dođemo, jer barem na dva dana možemo biti ono što jesmo i zaboraviti u kakvom netolerantnom društvu živimo”, rekla nam je Marijana iz Mostara.

Više fotografija s Merlinke pogledajte ovdje.

Kako mediji štete političarkama i što novinari/ke mogu učiniti po tom pitanju

Mediji koji su pratili predsjedničku kampanju Hillary Clinton jasni su pokazatelji seksizma i stereotipiziranja koji prevladavaju u političkom novinarstvu. CBS tako prenosi: “Hillary Clinton: baka na vlasti”, Time nastavlja te piše: “Dobre i loše strane bake predsjednice”, a Daily Mail završava ovaj seksistički niz s naslovom koji bi posramio mnoge: “Može li osmijeh stajati Hillary Clinton pobjede na izborima? Twitter ismijava Clintoničin jezivi bakin osmijeh”.

Top pet rodnih zamki u novinarstvu

1) Fokusiranje na obiteljski život žene

Političke se kandidatkinje često pita mogu li se istovremeno baviti svojim političkim dužnostima i majčinstvom. Shodno tome, USA Today je 2014. godine napisao: “Nije sasvim jasno kako će trudnoća Chelsea Clinton utjecati na Hillary koja se planira kandidirati za predsjednicu 2016. godine”.

Koliko je novinara/ki postavilo to pitanje kada je Mitt Romney ponosno pozirao sa svojih 18 unučadi? Ili kad su George W. Bush i John McCain ponosno predstavljali svoje unuke svekolikom novinarskom puku?

Niti jedan/na.

Je li Hillary trebala, za razliku od svojih muških kolega, postrance ostaviti svoje političke ambicije da pomogne svojoj kćeri u brizi za unuka/unuku?

2) Vezivanje žena za moćne muškarce

Još jedna predrasuda jest naglašavanje “veza” koje žena mora imati kako bi dospjela u politiku. Žene na rukovodećim položajima i one zaposlene u državnim službama često su prikazane kao nekompetentni delegati moćnih muškaraca. Npr. za vrijeme drugog mandata španjolskog predsjednika Rodrígueza Zapatera, 32-godišnja Bibiana Aído je imenovana ministricom jednakosti i inovacija u sklopu Ministarstva zdravstva i socijalne politike te je time postala najmlađom osobom na tome položaju. Prilikom objavljivanja vijesti, dnevni list El Pais napisao je ovakvu snishodljivu naslovnicu: “Tata, postat ću ministrica“. Podnaslov je pojasnio o čemu se radi te je pisalo kako za Aído garantiraju Rubacalba i Felipe González, dvojica moćnih državnih zaposlenika.

3) Priče o emocionalnosti

Mediji često propitkuju stabilnost političarki, a takvi se stavovi temelje na stereotipu da su žene emocionalna bića. U svibnju 2008. naslovnica novina New Republic prikazivala je Hillary Clinton ruku podignutih iznad glave s naslovom: “Glasovi u njezinoj glavi”.

Perfil, Argentinski politički magazin, prije tri godine je posvetio izdanje konfliktima i lošim odlukama tadašnje predsjednice CristineFernández. Naslov je glasio: “Cristinina zadana emotivnost”, a njihova je teza bila da Fernández, njihova predsjednica, boluje od poremećaja raspoloženja.

4) Raspravljanje o njihovom izgledu

Već i ptice na grani znaju da mediji seciraju fizički izgled žena te pridaju opsesivnu količinu pažnje njihovoj odjeći, frizuri i šminki. Dekolte Angele Merkel 2008. je godine uzrokovao međunarodno uzrujavanje kada je Daily Mail, između ostalih, objavio sliku njemačke kancelarke s naslovom: “Merkeličino oružje za masovno ometanje”.

Nadalje, građani Rima nedavno su izabrali novu gradonačelnicu, odvjetnicu koja se bori protiv korupcije i članicu gradskoga vijeća, ali, umjesto njezinih političkih uspjeha, vijestima je dominirao njezin fizički izgled. “Upoznajte lijepu djevojku koja želi biti gradonačelnica Rima” i “Virginia Raggi, nova, prelijepa gradonačelnica Rima“.

Mediji su ovome otišli toliko daleko da je i Hillary Clinton jednom prilikom sarkastično komentirala da samo treba promijeniti frizuru ukoliko želi dospjeti na naslovnicu.

5) Komentiranje njihovih glasova

Budući da je na svojoj koži osjetila sve oblike rodnih predrasuda, završit ću s još jednim primjerom Hillary Clinton: žene su loši govornici. Boja glasa i glasnoća žena često su na meti kritika.

Voditelj na vijestima na televiziji MSNBC jednom je prekinuo govor Hillary Clinton kako bi se požalio na njezin glas, rekavši pritom drugome voditelju da “je malo teže naučiti ljude da pri obraćanju javnosti mikrofon radi pa nema potrebe za vikanjem”. Voditelj znamenitih vijesti na Foxu, Geraldo Riviera, upitao je ima li Hillary problema sa sluhom, a Sean Hannity izjavio je da je glas Hillary Clinton “ljutit, ogorčen i vrišteći”.

{slika}

Novinari, možete bolje!

Pristrani i seksistički napisi u medijima štete političarkama i političkim kandidatkinjama. Dva istraživanja koje je provela udruga Name it. Change it. pokazuju da mediji koji komentiraju fizički izgled žena i koriste seksističke retoriku negativno utječu na način na koji glasači/glasačice vide žene. Shodno tome, kada ih se seksistički predstavlja u medijima, političke se kandidatkinje počinju manje sviđati glasačima/icama te se čine manje empatičnima, učinkovitima, kvalificiranima i vjerodostojnima. Broj potencijalnih glasača/ica opada, a zanimljivo je primijetiti kako seksistički napisi imaju ovakav utjecaj na glasače/ice čak i kada se javljaju u neutralnim ili pozitivnim vijestima.

Kako možemo biti bolji? Da bismo izbjegli depolitiziranje i umanjivanje vrijednost žena na rukovodećim pozicijama novinari/ke i studenti/ce novinarstva moraju naučiti kako propitkivati uobičajen način izvještavanja o ženama u politici.

U studenome 2016. sudjelovala sam na dvodnevnoj radionici u El Salvadoru s 32 novinara/ki. Radionica se održala pod pokroviteljstvom Nizozemskog instituta za višestranačku demokraciju (NIMD), a cilj je bio uvidjeti važnost političkog izvještavanja koje se ne temelji na rodnim stereotipima. Radionicu smo završili/e tako što su svi sudionici/e napisali/e prijedloge koje možete pronaći ovdje (NIMD ih je također poslao novinama i sveučilištima diljem El Salvadora).

Dvije brzinske upute:

Prvo, primijenite “pravilo reverzibilnosti”: ako ne biste to tražili/e od muškarca, nemojte to tražiti od žene; ako ne biste to rekli/e o muškom kandidatu, nemojte upotrijebiti te riječi o njegovoj kolegici.

Ako ne biste nešto pitali muškarca, nemojte pitati niti ženu!

Humoristična crta ovog pravila demonstrirana je na Olimpijskim igrama 2016. u Rio de Janeiru kada su novinari/ke pitali/e muške sportaše pitanja koja su se tipično upućivala natjecateljicama. Pitanja su varirala od: “Kada bi mogao biti u vezi s bilo kime na svijetu, koga bi odabrao?” i “Depiliranje cijelog tijela daje ti prednost u bazenu. Jesi li u prednosti i na ljubavnome planu?” do “Pripremite se da vidite bicepse, malene kupaće kostime i još mnogo toga”.

Drugo, nemojte se usredotočiti na privatne živote žena u državnim službama. Ova metoda uključuje i pitanje mogu li žene biti istovremeno majke i političarke (vidi kandidaturu LiseMadiganza glavnu odvjetnicu države Illinois 2012. godine) te neprikladne i intimne upite poput onog na debati između dvije kandidatkinje za senatoricu New Yorka u kojoj ih je moderator upitao jesu li pročitale Pedeset nijansi sive.

Zaključno, kako bi se smanjio broj ovakvih predrasuda u medijima, koje ponekad i nisu toliko vidljive, više bi novinara i novinarki trebalo vježbati kako prepoznati i, naposljetku, izbjeći opasno rodno stereotipiziranje jer ono uistinu šteti političarkama i više nego što na prvi pogled zamjećujemo.

Prevela i prilagodila Tea Schmidichen          

Filmske mutacija: NASILJE + UTOPIJA

Deseto izdanje Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma, pod naslovom NASILJE + UTOPIJA traje od 24. siječnja do 1. veljače. Ulaz na sve projekcije je besplatan.

Cijeli program pronađite OVDJE!

Deseto izdanje Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma, pod naslovom NASILJE + UTOPIJA, projicira povijesne sjenke nekih vremenu neprimjerenih razmatranja na tminu sadašnjosti. Nakon prosinačkog prologa sa slikama i zvukovima spaljenih krajolika Jamesa Benninga, program festivala supostavlja filmske utopistike Abela Ferrare, Béle Tarra, Masaa Adachija, Marca i Érica Hurtada, Motohara Jonouchija, Katsa Kanaija. Uz razgovore Jonathana Rosenbauma s Abelom Ferrarom i Bélom Tarrom, kustos japanskog programa Go Hirasawa priprema Skype razgovor i video poruke Masaa Adachija.

Program Filmskih mutacija: X. Festivala nevidljivog filma organizira umjetnička organizacija Film-protufilm, u partnerskoj suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti, Kinom Europa i Kulturom promjene – MM centrom Studentskog centra u Zagrebu, Art-kinom Croatia u Rijeci, Austrijskim filmskim muzejom u Beču i Slovenskom kinotekom u Ljubljani. Program su podržali Hrvatski audiovizualni centar, Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

Najbolje neprofitne kampanje u Hrvatskoj

Zbog svoga neumornog djelovanja za bolje društvo vjerujemo da neprofitne organizacije i inicijative zaslužuju priznanje u široj javnosti. Po prvi puta u Hrvatskoj nagrađujemo najbolje neprofitne kampanje!

Dodjela nagrada se održava u srijedu, 1. veljače, od 10 sati u Europskoj kući u Zagrebu. 

Organizacije civilnog društva zagovaraju, educiraju, potiču građane na zajedničko djelovanje, tragaju za alternativnim izvorima financiranja. Sve to realiziraju uz pomoć ograničenih resursa, izvan redovnog radnog vremena, vikendima, blagdanima te često potpuno volonterski. 

Najbolje kampanje u 2016. godini tijekom proteklih su tjedana imali priliku nominirati svi zainteresirani građani i građanke, a odluku o 15 finalista natječaja donio je stručni žiri u sastavu:

Maja Tomičić, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske
Milica Vučković, Fakultet političkih znanosti
Petra Despot Domljenović, BRANDOCTOR
Helena Puljiz, slobodna novinarka
Ana Šimunović, Ciceron
Mia Biberović, Netokracija

Žiri će na događaju dodjele nagrada 1. veljače odabrati po jednu najbolju kampanju u kategorijama:

Najbolja crowdfunding/fundraising kampanja
Najbolja kampanja edukacije/promocije
Najbolja kampanja zagovaranja

15 finalista za #najdobre2016 su:

Are You Syrious? 
Sindikat biciklista 
Bubamara Vinkovci 
Činčile su zakon 
Drugotna na sav glas 
Gazda 
Hrvatska može bolje 
Naš Hajduk 
Građanski odgoj i obrazovanje 
WWF Adria 
Savica ZA Park 
Sretno.eu 
Prijatelji životinja 
Hrvatska vatrogasna zajednica 
Zagreb: europska prijestolnica smeća 
Zaklada Ana Rukavina

Želimo nagraditi organizacije i inicijative koje su se svojim strateškim pristupom i vidljivošću posebno istaknule u prošloj godini. Istovremeno, ovo je prilika da učimo iz prakse dobrih kampanjaca te upoznamo pojedince iza prošlogodišnjih zanimljivih kampanja.

Nagradite i vi dobre kampanjce svojom podrškom na dodjeli nagrada za najkampanje 1. veljače! Broj sudionika dodjele nagrada je ograničen – osigurajte svoje mjesto na vrijeme prijavom putem obrasca: 
https://goo.gl/forms/E9Jbm3U9ROxfxhAp1

Predstavljanje novog ‘Nepokorenog grada’

U petak, 3. veljače, od 19 sati u zagrebačkoj Booksi predstavlja se najnovije izdanje Nepokorenog grada.

Krajem prošle godine izdan je novi, osmi broj časopisa Nepokoreni grad Mreža Antifašistkinja Zagreba. Broj problematizira pitanje migracija u kontekstu tzv. izbjegličke krize koja nam je vrlo plastično razotkrila licemjerje i krizu europskih demokratskih vrijednosti te ozbiljno uzdrmala naoko stabilan europski poredak. .

Urednice broja će na predstavljanju razgovarati sa Sarom Kekuš, aktivisticom Inicijative za podršku izbjeglicama ‘Dobrodošli’ Centar za mirovne studije i Asjom Korbar, volonterkom u organizaciji Are You Syrious? koje se za prava izbjeglica bore kroz direktan terenski rad, ali i zagovaranjem na institucionalnoj razini te s Branimirom Šloserom i Dženanom Kalamujić, aktivistima Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju.

Uz Nepokoreni grad bit će predstavljen i novi, šesti broj Antifa fanzina, besplatne publikacije koja izlazi tromjesječno u Splitu, a moći ćete pogledati i izložbu “Godina dana Antifa fanzina”. 

Dođite i uzmite svoj primjerak novog broja Nepokorenog grada, a bit će dostupni i neki stari brojevi.