Lez Of The Year 2016.

Ovogodišnji božićni tulum “Lez of the year” održat će se u Jiggy baru u Zagrebu, 23. prosinca s početkom u 20 sati.  

“Ako vam je mukica od božićnih ručkova i večera s familijama na kojima vas se redovito podsjeća na otkucavanje vašeg biološkog sata, a mislite da je vrijeme da u svoj društveni život uključite i bića koja se ne kreću isključivo na četiri noge – ovo je jedinstvena prilika da se pridružite Lezbetlehemu i pretvorite Božić u zabavu”, poručuje udruga ZbeLe Na Tron, koja i organizira događaj. 

Lez Of The Year priznanje dodjeljuje se od 2012. godine osobama, kolektivima, inicijativama, bendovima etc. koji pridonose vidljivosti lezbijki, biseksualnih i trans žena na području sporta, kulture, aktivizma i općenito poboljšavaju kvalitetu života LGBTIQ manjine. Nominirane se predlaže od strane udruge ZbeLeTron i prezentira široj javnosti koja glasovanjem na samom događaju izražava svoju podršku. Kao i svake godine, prve tri kandidatkinje koje zarade najviše glasova kući će odnijeti simboličnu nagradu koja će ih podsjećati na naklonost i zahvalnost lez/bijske zajednice.

Organizatorice podsjećaju da su proteklih godina najviše simpatija pokupili/e: 2012. godine Le Zbor, Pol’ 9 kod Sabe i ZbeLeTron, 2013. godine Žen, Karla i Milka na Prideu i Autovci, 2014. godine Marina Milković, Zemlja za nas i Vox Feminae te 2015. godine AUTovci, Nezzlezz i Libela.

Glazbeni program ove godine uključuje tri DJ seta i jednog VJicu, a za zabavu su zadužene sve samo ne ljupke hostese iz kolektiva House Of Flamingo. Entity i Colinda Evangelista pobrinut će se da vam pokažu najkraći put do šanka, a nakon što vas napiju ukrasit će vas božićnim rekvizitima iz Zbeletronove kutije svaštarija. Za uspomenu i izgubljena sjećanja organizatorice su osigurale Božićni O-Queer u kojemu se možete pofotkati. Zaljubljene lez/bijke i one koje će to tek postati očekuje i kutak pod imelom (Drama free zone). One među vama koje su ljubiteljice alkoholnih pića, mogu potražiti rakije po povoljnim cijenama. One, pak, koje nisu ljubiteljice alkoholnih pića, božićni provod mogu potražiti na linku za tuheljske toplice.  

Povorka podrške Filozofskom fakultetu

Pridružite se studentima/cama i profesorima/cama Filozofskog fakulteta u Zagrebu u povorci koja će ispratiti od Vijeća FFZG novoimenovane članove/ice Senata Sveučilišta u Zagrebu na sjednicu Sanata. 

“U utorak, 13. prosinca, u 10.30 sati okupit ćemo se ispred Filozofskog te u 10.45 krenuti do Rektorata Sveučilišta na Trgu maršala Tita gdje nam također možete dati podršku. Tamo nas očekujte oko 11.30 sati”, napisali/e su organizatori/ce..

Sjednica Senata zakazana je za 12 sati.

Organizatori/ce žele: 

1. Priznanje odluka o opozivu dosadašnjih i odluka o izboru novih predstavnika Filozofskog fakulteta u Senatu Sveučilišta i Vijeću društveno-humanističkih znanosti.
2. Nazočnost naših predstavnika/ica sjednici Senata i na kojoj ce moći zastupati interese FF-a. Rektor ih na sjednicu nije pozvao iako ih je Vijeće FFZG imenovalo i obavijestilo Sveučilište o imenovanju.
3. Priznanje Odluke o usvajanju Deklaracije o upravljanju Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu.
4. Usvajanje odluke o razrješenju o. d. dekana izv. prof. dr. sc. Željka Holjevca zbog njegova višekratnog nezakonitog postupanja, nepoštivanja Vijeća FFZG-a i prijetnji kaznenim progonom kolegama profesorima
5. Da se usvoji odluka Vijeća FFZG kojom se predlaže imenovanje dr. sc. Nevena Budaka, redovitog profesora na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu za novog vršitelja dužnosti dekana do izbora novog dekana
6. Da sami, demokratskim procedurama i bez oduzimanja ovlasti od strane rektora i Senata, riješimo krizu upravljanja na FFZG.

solidarna

Na Dan ljudskih prava u zagrebačkom kinu Europa javnosti se predstavila SOLIDARNA-  zaklada za ljudska prava i solidarnost, prva domaća privatna zaklada koju je osnovalo 55 pojedinaca i udruga u svrhu podrške autonomiji i održivosti građanskog djelovanja na promociji i zaštiti temeljnih sloboda, socijalne i ekonomske pravde, okoliša, javnih dobara, demokracije i vladavine prava. 

Tom prigodom, predsjednica Zakladne uprave Urša Raukar objasnila je motivaciju pokretanja zaklade: “Zaklada Solidarna osnovana je upravo sa željom da potakne i omogući svima da doniraju svoje znanje, svoje vrijeme, dobru volju i svoj novac da zajednički stvaramo bolje društvo.” Članica Zakladne uprave, Mirjana Matešić, istaknula je: “Želimo postati pouzdan partner donatorima iz svih društvenih skupina da kao posrednik i katalizator mobilizacije resursa, podupiremo razvoj autonomnih inicijativa za zaštitu ljudskih prava i time doprinesemo rješavanju društvenih problema”. 

Sandra Benčić, članica Zakladne uprave naglasila je da SOLIDARNA nastoji biti drugačija brzinom odgovora na potrebe i blizinom građanima: “SOLIDARNA je krenula odozdo i želi podržati građanski aktivizam bez birokratskih prepreka, što je nemoguće bez podrške  građana i poslovnog sektora”.

Tajnik SOLIDARNE Ivan Blažević i upraviteljica Marina Škrabalo pojasnili su da je uspostavu Zaklade SOLIDARNA financijski podupro program EEA and Norway Grants  u suradnji s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva u okviru projekta “Filantropija za ljudska prava” te Atlantic Grupa za program “Kultura u zajednici”. 

Dosad je donacijama SOLIDARNU podržalo 600 građana i građanki, Primorsko-goranska županija te više malih tvrtki i udruga, što je omogućilo podršku više manjih inicijativa te objavu natječaja za financijske potpore “Drugotna na sav glas!” u iznosu od 60.000,00 kn za podršku ženskim inicijativama širom Hrvatske koje promiču rodnu ravnopravnost.

U tematskom razgovoru o globalnim, lokalnim i osobnim izazovima rada na zaštiti ljudskih prava, uz vodstvo Vilima Matule i Maje Sever, sudjelovali su Gordan Bosanac (Centar za mirovne studije), novinarka Ivana DragičevićVesna Teršelič (Documenta), Željka Vrbaslija (sindikat Nova Solidarnost) i Tomislav Domes (Klubtura i Pravo na grad). Julija Kranjec iz Centra za mirovne studije i Erol Zejnilović iz grupe KRIES predstavili su  novu kampanju “Dobri domaćini:podržimo mlade kreativce bez doma” Inicijative Dobrodošli, udruge Are You Syrious?, zaklade SOLIDARNA i Koalicije solidarnosti Split koja poziva građane i različite umjetničke programe da instrumentima, opremom, podukom i donacijama podrže stvaralaštvo mladih bez primjerene roditeljske skrbi te mladih izbjeglica koji su utočište od ratova pronašli u Hrvatskoj. 

‘SOLIDARNA je krenula odozdo i želi podržati građanski aktivizam bez birokratskih prepreka’

Na Dan ljudskih prava u zagrebačkom kinu Europa javnosti se predstavila SOLIDARNA – zaklada za ljudska prava i solidarnost, prva domaća privatna zaklada koju je osnovalo 55 pojedinaca i udruga u svrhu podrške autonomiji i održivosti građanskog djelovanja na promociji i zaštiti temeljnih sloboda, socijalne i ekonomske pravde, okoliša, javnih dobara, demokracije i vladavine prava. 

Tom prigodom, predsjednica Zakladne uprave Urša Raukar objasnila je motivaciju pokretanja zaklade: “Zaklada Solidarna osnovana je upravo sa željom da potakne i omogući svima da doniraju svoje znanje, svoje vrijeme, dobru volju i svoj novac da zajednički stvaramo bolje društvo”. Članica Zakladne uprave, Mirjana Matešić, istaknula je: “Želimo postati pouzdan partner donatorima iz svih društvenih skupina da kao posrednik i katalizator mobilizacije resursa, podupiremo razvoj autonomnih inicijativa za zaštitu ljudskih prava i time doprinesemo rješavanju društvenih problema”. 

Sandra Benčić, članica Zakladne uprave naglasila je da SOLIDARNA nastoji biti drugačija brzinom odgovora na potrebe i blizinom građanima: “SOLIDARNA je krenula odozdo i želi podržati građanski aktivizam bez birokratskih prepreka, što je nemoguće bez podrške  građana i poslovnog sektora”.

Tajnik SOLIDARNE Ivan Blažević i upraviteljica Marina Škrabalo pojasnili su da je uspostavu Zaklade SOLIDARNA financijski podupro program EEA and Norway Grants  u suradnji s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva u okviru projekta “Filantropija za ljudska prava” te Atlantic Grupa za program “Kultura u zajednici”. 

Dosad je donacijama SOLIDARNU podržalo 600 građana i građanki, Primorsko-goranska županija te više malih tvrtki i udruga, što je omogućilo podršku više manjih inicijativa te objavu natječaja za financijske potpore “Drugotna na sav glas!” u iznosu od 60.000,00 kn za podršku ženskim inicijativama širom Hrvatske koje promiču rodnu ravnopravnost.

U tematskom razgovoru o globalnim, lokalnim i osobnim izazovima rada na zaštiti ljudskih prava, uz vodstvo Vilima Matule i Maje Sever, sudjelovali su Gordan Bosanac (Centar za mirovne studije), novinarka Ivana DragičevićVesna Teršelič (Documenta), Željka Vrbaslija (sindikat Nova Solidarnost) i Tomislav Domes (Klubtura i Pravo na grad). Julija Kranjec iz Centra za mirovne studije i Erol Zejnilović iz grupe KRIES predstavili su  novu kampanju “Dobri domaćini:podržimo mlade kreativce bez doma” Inicijative Dobrodošli, udruge Are You Syrious?, zaklade SOLIDARNA i Koalicije solidarnosti Split koja poziva građane i različite umjetničke programe da instrumentima, opremom, podukom i donacijama podrže stvaralaštvo mladih bez primjerene roditeljske skrbi te mladih izbjeglica koji su utočište od ratova pronašli u Hrvatskoj. 

EU: 52 milijuna žena živi u riziku od siromaštva

Najnoviji izvještaj Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) pod nazivom “Siromaštvo, spol i intersekcijska diskriminacija u EU” donosi analizu kako faktori kao što su spol, dob, etnička pripadnost, migracijska pozadina, invaliditet i tip kućanstva vrše utjecaj na izloženost siromaštvu i socijalnoj isključenosti. Izvješće ima za cilj ojačati implementaciju područja koje se odnosi na žene i siromaštvo.

Na razini EU žene su nešto siromašnije od muškaraca, iako te razlike variraju ovisno o zemlji. Gotovo 52 milijuna odraslih žena i 44 milijuna odraslih muškaraca živi u riziku od siromaštva. 40% siromašnih žena su zaposlene, dok je kod muškaraca obrnuto – 40% je radno neaktivno, tako da se siromaštvo ne veže isključivo uz radnu neaktivnost.

Prije 2007. žene i muškarci u dobi od 25 do 54 godine, te u dobi na početku umirovljenja (65-74 godine) bili su u niskom riziku od siromaštva. No, nakon 2007. rizik od siromaštva je rastao za grupaciju koja je bila u radno sposobnoj dobi, dok je kod grupacije umirovljenih padao. To pokazuje da je mirovina štitila starije daleko bolje nego plaća one koji su bili radno aktivni.

Također, mnogi mladi ostaju siromašni unatoč zaposlenju, a posebno žene. Stopa siromaštva kod zaposlenih mladih žena je porasla s 11% u 2007. na 14% u 2014. u zemljama EU. Iako se smatra da je zapošljavanje ključni segment u zaštiti ljudi od siromaštva, samo zapošljavanje često nije dovoljno. Žene plaćaju i cijenu rodne nejednakosti u starijoj životnoj dobi. Za vrijeme radno aktivne dobi razlike u riziku od siromaštva između muškaraca i žena nisu velike, no povećanje te razlike u korist žena počinje u dobi od 55 do 64 godine, a posebno izražajno u dobi od preko 75 godina života.

To je posebno zato što je radna neaktivnost žena u dobi od 55 do 64 godine vrlo visoka. Ta razlika u RH iznosi oko 20%, dok je najveća u Malti – preko 40%, a najmanja u Estoniji i Finskoj, manje od 3%.

Prema dostupnim podacima, roditeljstvo pojačava rizik od siromaštva, a osobito su pogođeni samohrani roditelji. 2014. oko 46% samohranih roditelja ili 31% parova s troje i više djece bilo je pogođeno siromaštvom. Studija pokazuje da ako otac izgubi posao čak 70% parova s djecom će biti značajnije suočeno s rizikom pada u siromaštvo. Samo 55% majki  troje ili više djece bilo je zaposleno u 2014. Rizik od siromaštva i socijalne isključenosti samohranih roditelja različit je u EU-28 i varira od zemlje do zemlje. Razlika u izloženosti riziku od siromaštva samohranih roditelja u odnosu na parove s djecom u RH nije toliko izražena kao kod drugih zemalja – u Belgiji, Cipru i V. Britaniji je 38%, dok je u  Hrvatskoj 17%. Gotovo pola samohranih majki izloženo je riziku od siromaštva. Samohranih očeva oko trećine. Razlozi su višestruki: samohrani očevi imaju uglavnom jedno dijete – 67% samohranih očeva, djeca su starije dobi, te im to omogućava bolje uključivanje u svijet rada. Također, samohrane majke izložene su višestrukoj diskriminaciji i zbog roditeljskih obveza i dobi djece ne mogu prihvatiti poslove s punim radnim vremenom, a radne fleksibilnosti uglavnom nema.

U EU-28, 31% žena s invaliditetom i 29% muškaraca s invaliditetom su siromašni. Ova kategorija osoba je u najvećem riziku od siromaštva. Pola žena i 42% muškaraca s invaliditetom radno su neaktivni. 87% romskih kućanstava nalazi se u riziku od siromaštva u zemljama EU. Jedna od pet Romkinja u dobi od 16 do 24 godine se ne školuje, niti osposobljava, niti radi. Čak 61% Roma ima posao u punom radnom vremenu u usporedbi s 38% Romkinja.

U svrhu definiranja tko je taj koji živi u krajnjem siromaštvu primijenjena je metodologija Svjetske banke koja liniju siromaštva određuje na 1,90 eura dnevno za siromašnije zemlje, a 3,10 eura za one s prosječnim prihodima. 

U pregled primjera dobre prakse uvrštena je i Hrvatska s projektom udruge “Step” iz Karlovca pod nazivom “ZdravKA” za osnaživanje žena u lokalnoj zajednici u ruralnom području, koji je financiran sredstvima iz EU fonda.

Želimo živjeti

Neokonzervativni valovi već neko vrijeme zapljuskuju obale Europe, a kako to inače biva kada se radi o praćenju najgorih trendova koje donose svjetske i europske plime, ni Hrvatska nije iznimka. Kada je uz sve to još riječ o reproduktivnim pravima žena, osobito pravu na pobačaj, čini se da nas malo dijeli od potpunog potopa.

U listopadu ove godine na dnevni red Ustavnog suda stavljen je zahtjev za ocjenom ustavnosti Zakona o slobodnom odlučivanju o rađanju djece, i to nakon 25 godina od trenutka pojavljivanja tog pitanja. Kratki povijesni podsjetnik: 1991. godine katolička aktivistkinja udruge Hrvatski pokret za život i obitelj, Ružica Ćavar, uputila je Ustavnom sudu pitanje o legalnosti pobačaja. Priliku za pokušaj oduzimanja prava ženama nije propustila ni Katolička crkva, pa je tako godinu kasnije tadašnji kardinal Kuharić zatražio od Sabora potpunu zabranu pobačaja i kontracepcije, no, srećom, neuspješno. Sve navedeno stvorilo je podlogu za izazove zakonu o pobačaju koji su se oblikovali u prijedloge izmjena zakona iz 1995. i 1996. godine. Tih je godina osnovano i Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD) koje je počelo aktivnu kampanju za zabranu pobačaja, čime je počeo pokret uspona pro-life aktivizma u Hrvatskoj koji traje do danas.

Iako misao vodilja ostaje ista – oduzeti ženama pravo donošenja odluka o vlastitom tijelu i zdravlju – mnogo se toga promijenilo od devedesetih do danas. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine, hrvatski je neokonzervativni pokret dobio još jači vjetar u leđa uz podršku svojih europskih kolega i kolegica. Brojne neokonzervativne udruge i organizacije iskoristile su plodno hrvatsko tlo za nametanje vlastite agende i provođenje ideja koje ne koriste nikome osim njima samima, iskorištavajući odgovarajuću političku klimu kako bi nas još jednom podsjetili na činjenicu da je primarna uloga žene ona inkubatora – u slučaju da smo zaboravile. U prilog navedenome idu i brojne akcije i kampanje kojima smo imale priliku svjedočiti u posljednjih nekoliko godina – počevši od “miroljubivih molitvi pred bolnicama” koje iz godine u godinu postaju sve manje miroljubive i pokazuju pravo lice agresivnih nametanja vlastitih svjetonazora do dobro organiziranih kampanja na čijem čelu stoje stupovi neokonzervativne struje u Hrvatskoj.

Informacije izvučene iz konteksta ili potpuni pogrešni pseudoznanstveni podaci kojima se cilja na ljudske strahove i predrasude su (ne tako) tajno oružje neokonzervativaca u izgradnji podrške vlastitoj agendi. Na prethodno se nadovezuje i sve češća upotreba vizualnih materijala kojima se manipulira informacijama i, prije svega, emocijama jer – slika mrtvog fetusa govori više od tisuću riječi. Svjesni da u demokratskim političkim prilikama malo toga mogu postići bez aktivne potpore javnosti te da su društvena podrška i lobiranje za njihove ciljeve od neizmjerne važnosti u ostvarivanju političkih namjera, anti-choice akteri/ice okrenuli su se dugoročnijoj ideološkoj borbi oko simboličkog značenja fetusa. Strategije kojima se koriste kako bi osobnost fetusa učinili samoispunjavajućim proročanstvom tako što ga čine prisutnim u očima javnosti orijentirane su na vizualnu kulturu modernog društva, a pritom korišteni vizualni prikazi snažan su alat u ostvarivanju njihovih namjera. Neokonzervativni akteri često koriste i pažljivo biraju prikaze fetusa u svojim medijskim kampanjama kako bi se prilagodili standardima novih medija i zaokupili pozornost šire javnosti u kojoj traže potporu za svoje ciljeve. Nametanjem vlastite retorike, neovisno radi li se o verbalnoj ili vizualnoj, dobivaju moć definiranja legitimnih pozicija o pitanjima koje nastoje pogurati u središte javnog diskursa.

U ovom bi trenutku bio grijeh ne spomenuti uzor svih neokonzervativnih grupacija u Lijepoj našoj, moralnu vertikalu koja je ukidanje stečenih prava žena učinila svojom životnom misijom, čija posvećenost vlastitom cilju izaziva zavist i kod nas protivnica svega svetog i hrvatskog. Trenutno ne mislim na Željku Markić, iako bi u tom natjecanju neizvjesnost bila neizdrživa, već na “udrugu koja promiče građansku participaciju u civilnom i političkom životu, zalaže se za promicanje konzervativnih društvenih vrijednosti i kulture života, obranu prava na život od prirodnog začeća do prirodne smrti”. Još ne znate o kome se radi? Ding, ding – jedna i jedina udruga Vigilare! Upravo se Vigilare ističe među hrvatskim neokonzervativcima u korištenju novih medija i peticija u promoviranju vlastitih konzervativnih vrijednosti, pokrivajući pritom zaista impresivan raspon reproduktivnih pitanja – od embrija do glavne teme ovog članka.

Temeljna poveznica svega dosad navedenog može se prikazati u nekoliko brojki – jedan video uradak i jedanaest plakata postavljenih po Zagrebu ranije ovog tjedna. Inicijativa iza koje stoji iznad spomenuti Vigilare odlučila je iskoristiti blagdansko razdoblje kako bi nam još jednom dali do znanja da im prava stečena kroz godine reproduktivne borbe znače isto kao i lanjski snijeg te da pritom ne postoji granica dobrog ukusa ispod koje se neće spustiti kako bi nam nametnuli svoje svjetonazore. Navedena kampanja pokrenuta je povodom ranije spomenute ocjene ustavnosti Zakona o slobodnom odlučivanju o rađanju djece koju Ustavni sud trenutno razmatra. Kako navode na svojim stranicama, “plakati govore o brutalnoj stvarnosti i svakodnevnim slučajevima iz hrvatskih bolnica i privatnih ginekoloških klinika”. U jednome se možemo složiti: plakati zaista govore o brutalnoj stvarnosti – stvarnosti u kojoj se pravo žene na slobodno odlučivanje o vlastitom tijelu i zdravlju neprekidno dovodi u pitanje, kao i o svakodnevnim slučajevima iz hrvatskih bolnica – u kojima se žene, unatoč pravno zajamčenoj mogućnosti prekida trudnoće, neprestano pokušava spriječiti u ostvarivanju njihovih prava na različite načine, od priziva savjesti do društvene stigmatizacije, u kojoj neokonzervativne organizacije svesrdno sudjeluju.

Manipuliranje znanstvenim i medicinskim činjenicama nije izostalo ni u ovoj kampanji, pa je tako na plakatima prikazana žena u stupnju trudnoće daleko od 10. tjedna do kada je pobačaj na zahtjev dopušten. “Ovdje je na djelu velika manipulacija, jer na slikama vidimo trudničke trbuhe, a zakonski je pobačaj dozvoljen do 10. tjedna. Slike koje vizualno prate poruke nemaju veze sa zakonom, koji pobačaj dozvoljava do 10. tjedna. To se čini u svrhu manipulacije i kontrole, što može rezultirati ugrožavanjem zdravlja i života žena, ali i vršenja pritiska na Ustavni sud, koji će uskoro donijeti odluku o ustavnosti našeg zakona. Očigledno udruge bliske Crkvi to sve čine zbog svojih ciljeva”, rekla je Nataša Bijelić (CESI) za Index. Potvrdio je to i liječnik Dubravko Lepušić, koji je naglasio kako se intervencije iza 15. tjedna trudnoće rade samo u slučajevima kada se medicinski dokaže da je plod malformiran, što nije pobačaj na zahtjev žene, odnosno, pobačaj dozvoljen do 10. tjedna trudnoće.

Da ne bi sve ostalo samo na izvrtanju činjenica, Vigilare se poslužio i dobrim, starim rodnim stereotipima jer što je anti-choice kampanja u kojoj životni san jedne djevojčice nije udati se i imati puno djece kako bi ugodila očekivanjima svojih roditelja, kako nam to kaže “Mia” u ovom, blago rečeno, neukusnom videu. Moram priznati da je uspjeh u manje od minutu i pol dovesti osobu do fizičke mučnine, što je bila moja prva reakcija kada sam pogledala video. Kada je prvotno stanje potpune nevjerice prošlo, još me više fascinirala činjenica kako u toj istoj minuti uspijevaju prikazati odluku o pobačaju svakako, samo ne onako kakva ona zapravo jest, što je zapravo modus operandi neokonzervativaca otkako je svijeta i reproduktivnih prava. Spomenuti osjećaj mučnine bio mi je nekako poznat, a ubrzo sam se sjetila i otkuda – u veljači ove godine snimljena je istoimena pjesma u izvedbi benda Emanuel i popratnih estradnih zvijezdica koje su odlučile povećati tiraže na račun repruduktivnih prava žena.

Nakon 25 godina, ovog ćemo ponedjeljka napraviti puni krug – Hrvatski pokret za život i obitelj najavio je predavanje službene dopune originalne tužbe iz 1991. godine Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Ovo je samo još jedan u nizu primjera da se jednom izborena reproduktivna prava nikada ne mogu uzimati zdravo za gotovo te da je borba za dostojanstvo, ravnopravnost i jednakost vječna. “Želim živjeti i želim zakone koji će me zaštititi”, kaže Mia kao završnu poruku kampanje. Dragi neokonzervativci, upravo to želimo i mi. 

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.