Želimo živjeti

Neokonzervativni valovi već neko vrijeme zapljuskuju obale Europe, a kako to inače biva kada se radi o praćenju najgorih trendova koje donose svjetske i europske plime, ni Hrvatska nije iznimka. Kada je uz sve to još riječ o reproduktivnim pravima žena, osobito pravu na pobačaj, čini se da nas malo dijeli od potpunog potopa.

U listopadu ove godine na dnevni red Ustavnog suda stavljen je zahtjev za ocjenom ustavnosti Zakona o slobodnom odlučivanju o rađanju djece, i to nakon 25 godina od trenutka pojavljivanja tog pitanja. Kratki povijesni podsjetnik: 1991. godine katolička aktivistkinja udruge Hrvatski pokret za život i obitelj, Ružica Ćavar, uputila je Ustavnom sudu pitanje o legalnosti pobačaja. Priliku za pokušaj oduzimanja prava ženama nije propustila ni Katolička crkva, pa je tako godinu kasnije tadašnji kardinal Kuharić zatražio od Sabora potpunu zabranu pobačaja i kontracepcije, no, srećom, neuspješno. Sve navedeno stvorilo je podlogu za izazove zakonu o pobačaju koji su se oblikovali u prijedloge izmjena zakona iz 1995. i 1996. godine. Tih je godina osnovano i Hrvatsko katoličko liječničko društvo (HKLD) koje je počelo aktivnu kampanju za zabranu pobačaja, čime je počeo pokret uspona pro-life aktivizma u Hrvatskoj koji traje do danas.

Iako misao vodilja ostaje ista – oduzeti ženama pravo donošenja odluka o vlastitom tijelu i zdravlju – mnogo se toga promijenilo od devedesetih do danas. Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine, hrvatski je neokonzervativni pokret dobio još jači vjetar u leđa uz podršku svojih europskih kolega i kolegica. Brojne neokonzervativne udruge i organizacije iskoristile su plodno hrvatsko tlo za nametanje vlastite agende i provođenje ideja koje ne koriste nikome osim njima samima, iskorištavajući odgovarajuću političku klimu kako bi nas još jednom podsjetili na činjenicu da je primarna uloga žene ona inkubatora – u slučaju da smo zaboravile. U prilog navedenome idu i brojne akcije i kampanje kojima smo imale priliku svjedočiti u posljednjih nekoliko godina – počevši od “miroljubivih molitvi pred bolnicama” koje iz godine u godinu postaju sve manje miroljubive i pokazuju pravo lice agresivnih nametanja vlastitih svjetonazora do dobro organiziranih kampanja na čijem čelu stoje stupovi neokonzervativne struje u Hrvatskoj.

Informacije izvučene iz konteksta ili potpuni pogrešni pseudoznanstveni podaci kojima se cilja na ljudske strahove i predrasude su (ne tako) tajno oružje neokonzervativaca u izgradnji podrške vlastitoj agendi. Na prethodno se nadovezuje i sve češća upotreba vizualnih materijala kojima se manipulira informacijama i, prije svega, emocijama jer – slika mrtvog fetusa govori više od tisuću riječi. Svjesni da u demokratskim političkim prilikama malo toga mogu postići bez aktivne potpore javnosti te da su društvena podrška i lobiranje za njihove ciljeve od neizmjerne važnosti u ostvarivanju političkih namjera, anti-choice akteri/ice okrenuli su se dugoročnijoj ideološkoj borbi oko simboličkog značenja fetusa. Strategije kojima se koriste kako bi osobnost fetusa učinili samoispunjavajućim proročanstvom tako što ga čine prisutnim u očima javnosti orijentirane su na vizualnu kulturu modernog društva, a pritom korišteni vizualni prikazi snažan su alat u ostvarivanju njihovih namjera. Neokonzervativni akteri često koriste i pažljivo biraju prikaze fetusa u svojim medijskim kampanjama kako bi se prilagodili standardima novih medija i zaokupili pozornost šire javnosti u kojoj traže potporu za svoje ciljeve. Nametanjem vlastite retorike, neovisno radi li se o verbalnoj ili vizualnoj, dobivaju moć definiranja legitimnih pozicija o pitanjima koje nastoje pogurati u središte javnog diskursa.

U ovom bi trenutku bio grijeh ne spomenuti uzor svih neokonzervativnih grupacija u Lijepoj našoj, moralnu vertikalu koja je ukidanje stečenih prava žena učinila svojom životnom misijom, čija posvećenost vlastitom cilju izaziva zavist i kod nas protivnica svega svetog i hrvatskog. Trenutno ne mislim na Željku Markić, iako bi u tom natjecanju neizvjesnost bila neizdrživa, već na “udrugu koja promiče građansku participaciju u civilnom i političkom životu, zalaže se za promicanje konzervativnih društvenih vrijednosti i kulture života, obranu prava na život od prirodnog začeća do prirodne smrti”. Još ne znate o kome se radi? Ding, ding – jedna i jedina udruga Vigilare! Upravo se Vigilare ističe među hrvatskim neokonzervativcima u korištenju novih medija i peticija u promoviranju vlastitih konzervativnih vrijednosti, pokrivajući pritom zaista impresivan raspon reproduktivnih pitanja – od embrija do glavne teme ovog članka.

Temeljna poveznica svega dosad navedenog može se prikazati u nekoliko brojki – jedan video uradak i jedanaest plakata postavljenih po Zagrebu ranije ovog tjedna. Inicijativa iza koje stoji iznad spomenuti Vigilare odlučila je iskoristiti blagdansko razdoblje kako bi nam još jednom dali do znanja da im prava stečena kroz godine reproduktivne borbe znače isto kao i lanjski snijeg te da pritom ne postoji granica dobrog ukusa ispod koje se neće spustiti kako bi nam nametnuli svoje svjetonazore. Navedena kampanja pokrenuta je povodom ranije spomenute ocjene ustavnosti Zakona o slobodnom odlučivanju o rađanju djece koju Ustavni sud trenutno razmatra. Kako navode na svojim stranicama, “plakati govore o brutalnoj stvarnosti i svakodnevnim slučajevima iz hrvatskih bolnica i privatnih ginekoloških klinika”. U jednome se možemo složiti: plakati zaista govore o brutalnoj stvarnosti – stvarnosti u kojoj se pravo žene na slobodno odlučivanje o vlastitom tijelu i zdravlju neprekidno dovodi u pitanje, kao i o svakodnevnim slučajevima iz hrvatskih bolnica – u kojima se žene, unatoč pravno zajamčenoj mogućnosti prekida trudnoće, neprestano pokušava spriječiti u ostvarivanju njihovih prava na različite načine, od priziva savjesti do društvene stigmatizacije, u kojoj neokonzervativne organizacije svesrdno sudjeluju.

Manipuliranje znanstvenim i medicinskim činjenicama nije izostalo ni u ovoj kampanji, pa je tako na plakatima prikazana žena u stupnju trudnoće daleko od 10. tjedna do kada je pobačaj na zahtjev dopušten. “Ovdje je na djelu velika manipulacija, jer na slikama vidimo trudničke trbuhe, a zakonski je pobačaj dozvoljen do 10. tjedna. Slike koje vizualno prate poruke nemaju veze sa zakonom, koji pobačaj dozvoljava do 10. tjedna. To se čini u svrhu manipulacije i kontrole, što može rezultirati ugrožavanjem zdravlja i života žena, ali i vršenja pritiska na Ustavni sud, koji će uskoro donijeti odluku o ustavnosti našeg zakona. Očigledno udruge bliske Crkvi to sve čine zbog svojih ciljeva”, rekla je Nataša Bijelić (CESI) za Index. Potvrdio je to i liječnik Dubravko Lepušić, koji je naglasio kako se intervencije iza 15. tjedna trudnoće rade samo u slučajevima kada se medicinski dokaže da je plod malformiran, što nije pobačaj na zahtjev žene, odnosno, pobačaj dozvoljen do 10. tjedna trudnoće.

Da ne bi sve ostalo samo na izvrtanju činjenica, Vigilare se poslužio i dobrim, starim rodnim stereotipima jer što je anti-choice kampanja u kojoj životni san jedne djevojčice nije udati se i imati puno djece kako bi ugodila očekivanjima svojih roditelja, kako nam to kaže “Mia” u ovom, blago rečeno, neukusnom videu. Moram priznati da je uspjeh u manje od minutu i pol dovesti osobu do fizičke mučnine, što je bila moja prva reakcija kada sam pogledala video. Kada je prvotno stanje potpune nevjerice prošlo, još me više fascinirala činjenica kako u toj istoj minuti uspijevaju prikazati odluku o pobačaju svakako, samo ne onako kakva ona zapravo jest, što je zapravo modus operandi neokonzervativaca otkako je svijeta i reproduktivnih prava. Spomenuti osjećaj mučnine bio mi je nekako poznat, a ubrzo sam se sjetila i otkuda – u veljači ove godine snimljena je istoimena pjesma u izvedbi benda Emanuel i popratnih estradnih zvijezdica koje su odlučile povećati tiraže na račun repruduktivnih prava žena.

Nakon 25 godina, ovog ćemo ponedjeljka napraviti puni krug – Hrvatski pokret za život i obitelj najavio je predavanje službene dopune originalne tužbe iz 1991. godine Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Ovo je samo još jedan u nizu primjera da se jednom izborena reproduktivna prava nikada ne mogu uzimati zdravo za gotovo te da je borba za dostojanstvo, ravnopravnost i jednakost vječna. “Želim živjeti i želim zakone koji će me zaštititi”, kaže Mia kao završnu poruku kampanje. Dragi neokonzervativci, upravo to želimo i mi. 

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Feminizacija migracija

Feministički petak Centra za ženske studije održava se 9. prosinca od 18 do 20 sati u MaMa-i. Predavanje pod nazivom “Feminizacija migracija” održat će Andrea Špehar (uvodničarka i moderatorica: Nataša Govedić).

Tema predavanja su kvanitativne i kvalitativne dimenzije feminizacije migracija u Europi i šire. Dok je ranije paradigmatska figura migranta dugo bio muškarac, danas su i žene postale vidljivije u mnogim migracijskim tokovima. Rod predstavlja jednu od bitnih kategorija koja oblikuje migracijske procese, ali koja je i sama podložna redefiniranju u migracijskom kontekstu. Rodna dimenzija se u okviru migracijskih procesa usko povezuje s klasnom, etničkom ili rasnom dimenzijom, gdje se transnacionalni prostori pojavljuju kao arene u kojima se reproduciraju i stvaraju nove društvene nejednakosti ali i nove prakse slobode i jednakosti.

Andrea Špehar je docentica političkih znanosti na Univerzitetu u Göteborgu, Švedska. Doktorirala je 2007. na temu ženskih pokreta i politike ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj i Sloveniji. Njezin znanstveno-istraživački rad uključuje nekoliko područja: razvoj politika ravnopravnosti spolova u Europi (s posebnim fokusom na Balkan); migracijske politike u Europskoj uniji; žene i migracije u Švedskoj i Europi).

Dva svijeta: oslobođenje od okova tradicije

Na ovogodišnjem Zagreb film festivalu film Dva svijeta (In between / Bar Bahar) je dobio posebno priznanje žirija i HT nagradu publike.

Film opisuje život modernih, obrazovanih mladih djevojaka u Tel Avivu (Izrael). Layla i Salma su cimerice, i u njihov stan se useljava Nour, mlada muslimanka koja dovršava studij računarstva. Layla je odvjetnica i voli tulumariti, a Salma je lezbijka i radi kao konobarica i DJ. Nour je zaručena za muslimana i u trenutku kada se useljava pripremljena je ući u tradicionalni muslimanski brak. No, život s Laylom i Salmom ju mijenja i ona se oslobađa i počinje gledati život drugim očima. To razbjesni njenog zaručnika koji ju prisili na seksualni odnos. Layla i Salma joj pruže potporu i pomognu joj da raskine zaruke. Istovremeno, Salma se zaljubljuje u mladu doktoricu Dunyu i s njom odlazi u posjeti roditeljima. Tamo se suočava s njihovom oštrom i grubom reakcijom nakon čega bježi, te iznosi svoju odluku da će pobjeći u Berlin. Layla pak raskida vezu sa Ziadom koji se ne može pomirit s Laylinim životnim stilom, postavlja joj uvjet da se mora promijeniti što Layla odbija.

Ovaj film tako pokazuje susret triju djevojaka s konzervativnim društvom, odnosno konzervativnim roditeljima i muškarcima. One se bore kako bi se oslobodile tih okova i svaka od njih u tome i uspijeva.

Film pokazuje urbani život Tel Aviva, koji je isti kao i u zapadnim zemljama. S tim prikazom režiserka razbija stereotipe koje imamo o životu u izraelskom društvu. Borba triju žena koju pratimo je puna hrabrosti i odlučnosti, to je borba protiv okova koje im donosi tradicija. One su dovedene do toga da se prema njima odnosi kao s imovinom, njihovim životima se u ime tradicije želi upravljati u potpunosti. Film je snažan zato što glavne protagonistice ni u jednom trenutku nisu odustale od svojeg cilja, a to je da budu slobodne. Suočene s mnogim preprekama svaku od njih nadilaze i u zadnjoj sceni ih vidimo kao pobjednice koje ne mogu više biti ni dio onog svijeta kojem su donedavno htjele pripadati, urbanom životu u kojem se zabavlja bez predaha. Layla, Salma i Nour mogu biti uzor svakome čiju slobodu ugrožavaju tuđa uvjerenja i netolerancija.

Film je režirala Maysaloun Hamoud. ‘In between’ je njezin prvi dugometražni film. U glavnim ulogama su Mouna Hawa (Layla), Sana Jammelieh (Salma) i Shaden Kanboura (Nour). Film je dobio nagrade na filmskim festivalima u Torontu, San Sebastianu (Španjolska) i Haifi (Izrael). Žiri Toronto International Film Festivala je film pohvalio i opisao kao “samouvjereni prvijenac o trima suvremenim palestinkama koje žive u Tel Avivu i čija snažna međusobna sestrinska povezanost potiče preispitivanje i promjene u odnosima, karijerama i seksualnosti.”

Odluka žirija i objašnjenje na San Sebastian Film Festivalu bilo je da se film “ističe po svojoj hrabrosti i snazi u suočavanju s nevoljama, ritmu i istini u svakoj sceni, svakom bljesku i svakoj tišini”. “Maysaloun Hamoud je režirala film koji se fokusira na probleme žena i njihov manjak slobode. Učinila je to odvažno i jasno, odlučno i s mnogo strasti.” Žiri je istaknuo dva pitanja koja su tema ovog filma: Može li tradicija pobijediti u bitci protiv sreće? Imamo li svi pravo izabrati svoju budućnost?

U današnje vrijeme sve si više postavljamo ova pitanja. Ovaj film nam odgovora da je borba za vlastitu slobodu uvijek pravi izbor. Također, nakon gledanja ovog filma osjećamo ne samo da imamo pravo izabrati svoju budućnost, već nam je to i dužnost. Film pokazuje granicu između tradicionalnog i suvremenog koja je danas sve jasnija iz čega proizlaze problemi mnogih. Nije riječ samo o sukobu suvremenog i tradicionalnog, već i o sukobu tradicionalnog i slobode pojedinca/ke. Ovaj film ohrabruje gledatelja/icu i šalje snažnu poruku da u takvoj borbi ne smijemo odustati. 

Predstavljanje zaklade za ljudska prava i solidarnost ‘Solidarne’

u subotu, 10. prosinca u 11 sati u Kinu Europa bit će predstavljena prva domaća privatna zaklada SOLIDARNA. Osnovalo ju je 55 pojedinaca i pojedinki te udruga u svrhu podrške autonomiji i održivosti građanskog djelovanja na promociji i zaštiti temeljnih sloboda, socijalne i ekonomske pravde, okoliša, javnih dobara, demokracije i vladavine prava.

Kroz prigodni program povodom Dana ljudskih prava kojeg će voditi glumac Vilim Matula, zakladnik SOLIDARNE i novinarka Maja Sever. SOLIDARNA će javnosti predstaviti kako namjerava širiti krugove solidarnosti, u odnosu na nezahvalne trendove sve većeg ekonomskog raslojavanja i nesigurnosti te političke radikalizacije i netrpeljivosti u Hrvatskoj, širom Europe i svijeta. 

Uvodno će se skupu obratiti Urša Raukar, predsjednica Zakladne uprave SOLIDARNE, dok će rad i planove zaklade predstaviti Sandra Benčić i Mirjana Matešić u ime Zakladne uprave, upraviteljica Zaklade Marina Škrabalo i tajnik Ivan Blažević. Ovom prigodom zaklada SOLIDARNA će objaviti svoj prvi javni natječaj za financijske potpore “Drugotna na sav glas!” čija su sredstva skupljena donacijama građana za podršku ženskim inicijativama širom Hrvatske za političku, ekonomsku i društvenu ravnopravnost žena i slobodu rodnog izražavanja.

U tematskom razgovoru o globalnim, lokalnim i osobnim izazovima rada na zaštiti ljudskih prava  sudjelovat će Gordan Bosanac (Centar za mirovne studije), novinarka Ivana Dragičević, Vesna Teršelič (Documenta), Željka Vrbaslija (sindikat Nova Solidarnost) i Tomislav Domes (Klubtura i Pravo na grad).

Javnosti će Julija Kranjec (Centar za mirovne studije)  i Erol Zejnilović (grupa Kries) predstaviti novu kampanju “Dobri domaćini: podržimo mlade kreativce bez doma!”  koju pokreću Inicijativa Dobrodošli, udruga Are You Syrious?, SOLIDARNA i Koalicija solidarnosti Split. Kampanja poziva građane i različite umjetničke programe da instrumentima, opremom, podukom i donacijama podrže stvaralaštvo mladih kreativaca bez primjerene roditeljske skrbi te mladih koji su kao izbjeglice našli utočište u Hrvatskoj jer dom je mnogo više od kuće ili stana – to je mjesto u kojem imamo sigurnost i podršku da budemo ono što jesmo.

Organizacije civilnog društva kao ključni akteri u suzbijanju nasilja nad ženama

Ženska soba – Centar za seksualna prava organizira okrugli stol Organizacije civilnog društva kao ključni akteri u suzbijanju nasilja nad ženama u Hrvatskoj u petakm 9. prosinca od 10 do 12 sati u Probnoj kući IKEA (Ilica 42, Zagreb)ulaz s bočne strane.

Okrugli stol se održava u svrhu promocije publikacije Organizacije civilnog društva kao ključni akteri u  suzbijanju nasilja nad ženama u Hrvatskoj koja sadržava rezultate istraživanja o ulozi, kapacitetima i održivosti organizacija civilnog društva koje rade sa ženama žrtvama nasilja, Akcijski plan organizacija civilnog društva za suzbijanje nasilja nad ženama Model održivosti organizacija civilnog društva koji rade sa ženama žrtvama nasilja.

Na okruglom stolu će uz članice Ženske sobe, Maju Mamula i Anamariu Drožđan Kranjčec, govoriti i Branka Žigante Živković, sutkinja Visokog prekršajnog suda u Zagrebu i Nikica Hamer Vidmar iz Ministarstva pravosuđa, voditeljica Samostalne služba za  podršku žrtvama i svjedocim.

Moje mjesto u zajednici

Na završnom predstavljanju projektnih aktivnosti “Moje mjesto u zajednici” udruga K-zona predstavila je rezultate javnih akcija i prioritetnih potreba građanki i građana Trešnjevke sjever, kao i daljnje zagovaračke aktivnosti po pitanju nastojanja da Trešnjevka sjever postane prvi zagrebački kvart u kojem se osnažuje participacija lokalne zajednice po uzoru na progresivne europske gradove.

Javno predstavljanje kulminacija je aktivnosti projekta Moje mjesto u zajednici na kojem su, svaka u svojim sredinama, udruge Zora (Međimurska županija), Centar za održivi razvoj (Imotska krajina) te K-zona (Trešnjevka sjever) radile na uspostavljanju suradnje s nadležnim institucijama lokalne samouprave te ispitivale potrebe i educirale građane o načinima rješavanja problema u lokalnoj zajednici. Podsjetimo, u istraživanju kojeg su udruge provele krajem 2015. godine na 1000 ispitanika/ca zaposlenost, gospodarstvo te komunikacija s javnom upravom i institucijama pokazale su se kao prioritetne potrebe u svim regijama, a odražavaju ekonomsku situaciju u zemlji te teškoće u komunikaciji građana/ki s institucijama koje su vidljive na svim razinama.

Za razliku od drugih regija u istraživanju, na Trešnjevci sjever su se rezultati istraživanja raspršili i na druge potrebe koje se mogu okarakterizirati kao potreba za učinkovitim korištenjem javnog prostora u najširem smislu, odnosno  na mogućnosti da se kvart izgradi tako da koristi građanima i građankama, a potrebe koje su ocijenjene kao važne tiču se upravo korištenja javnog prostora, korištenja javnih sadržaja i napuštenih zgrada.

Javne akcije i prioritne želje građana i građanki Trešnjevke sjever

U periodu između lipnja i studenog udruga K-zona uz volontere je na šest javnih akcija prikupljala konkretne probleme i potrebe lokalnog stanovništva Trešnjevke sjever, te je nadležnim institucijama poslano oko tisuću razglednica sa željama i primjedbama građanki i građana.

U kategoriji promet građanke/i najčešće su se žalili na nedostatak parkinga, nepostojanje biciklističke infrastrukture, opasna raskrižja, kružne tokove i pješačke prijelaze. Po pitanju čistoće vidljiva je iznimna frustracija zakrčenosti prometom i smećem, nepostojanjem kontejnera za razvrstavanje otpada i neučestalosti odvoza otpada. Građani/ke se žale i na izgled ulica, kuća i zgrada: na neobnovljene fasade, neujednačenost izgleda ali i generalnu ružnoću i devastaciju kvarta.

Izražena je i želja za revitalizacijom tradicionalnih trešnjevačkih punktova: Trešnjevačkog placa, Doma sportova, Dvije lipe ali i uvođenja trešnjevačke društvene i kulturne manifestacije. Dodatne su sugestije bile povećanje kulturnih i sportskih sadržaja, projekata društvene i međugeneracijske solidarnosti, community punktova za razmjenu oglasa među stanovništvom ili primjerice radione za posudbu alata za kućne popravke. Želja je građana/ki i poticanje malog i obiteljskog poduzetništva te samozapošljavanja, tradicijskih obrta, društvenog poduzetništva, za podrškom u korištenju poticaja i EU fondova te strateškom najmu gradskih i državnih prostora. Pokazana je i želja bolje komunikacije kvartovskih redara i policije te ljepšom i organiziranom infrastrukturom za vlasnike kućnih ljubimaca.

Aplikacija Projekt zajednica kao nastavak zagovaračkih aktivnosti

Kao rješenja navedenih problema nametnula se bolja informiranost i učinkovitosti aktera i institucija, osmišljavanje programa njihovog povezivanja te bolji modeli komunikacije i planiranja koji će rezultirati umrežavanjem stručnjaka i predstavnika građana i njihovih inicijativa. 

U tom kontekstu, K-zona je javno predstavila aplikaciju na kojoj je moguće odabrati geografsko područje (Međimurska županija, Trešnjevka, Imotski) na kojem građani/ke žele upisati problem, rješenje ili prijedlog te ga na jednostavan način učiniti javno dostupnim i vidljivim.

Također, web aplikacija sadrži i adrese ključnih aktera koje su u aplikaciji upisani kao kontakti (institucije, udruge, jedinice lokalne uprave i samouprave) podijeljene u područja djelovanja: gospodarstvo, zdravstvo, komunalna djelatnost i slično. Putem aplikacije građanke/i se mogu informirati o ključnim akterima iz lokalnih zajednica, pronaći grupu građana koje zabrinjava isti problem ili imaju sličnu ideju te provjeriti postoji li u njihovoj okolini udruga ili inicijativa koja im može pružiti dodatan savjet.

K-zona participaciju građana u rješavanju problema tako nakon završetka projekta 15. prosinca nastavlja kroz online sučelje Projekt zajednica te putem e-mail adrese tresnjevka@voxfeminae.net i telefona 095 748 0725 na koje se građani/ke Trešnjevke sjever mogu obratiti ako žele biti informirati o daljnjim aktivnostima u kvartu.

Više o projektu pronađite OVDJE.