Feminizacija migracija

Feministički petak Centra za ženske studije održava se 9. prosinca od 18 do 20 sati u MaMa-i. Predavanje pod nazivom “Feminizacija migracija” održat će Andrea Špehar (uvodničarka i moderatorica: Nataša Govedić).

Tema predavanja su kvanitativne i kvalitativne dimenzije feminizacije migracija u Europi i šire. Dok je ranije paradigmatska figura migranta dugo bio muškarac, danas su i žene postale vidljivije u mnogim migracijskim tokovima. Rod predstavlja jednu od bitnih kategorija koja oblikuje migracijske procese, ali koja je i sama podložna redefiniranju u migracijskom kontekstu. Rodna dimenzija se u okviru migracijskih procesa usko povezuje s klasnom, etničkom ili rasnom dimenzijom, gdje se transnacionalni prostori pojavljuju kao arene u kojima se reproduciraju i stvaraju nove društvene nejednakosti ali i nove prakse slobode i jednakosti.

Andrea Špehar je docentica političkih znanosti na Univerzitetu u Göteborgu, Švedska. Doktorirala je 2007. na temu ženskih pokreta i politike ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj i Sloveniji. Njezin znanstveno-istraživački rad uključuje nekoliko područja: razvoj politika ravnopravnosti spolova u Europi (s posebnim fokusom na Balkan); migracijske politike u Europskoj uniji; žene i migracije u Švedskoj i Europi).

Dva svijeta: oslobođenje od okova tradicije

Na ovogodišnjem Zagreb film festivalu film Dva svijeta (In between / Bar Bahar) je dobio posebno priznanje žirija i HT nagradu publike.

Film opisuje život modernih, obrazovanih mladih djevojaka u Tel Avivu (Izrael). Layla i Salma su cimerice, i u njihov stan se useljava Nour, mlada muslimanka koja dovršava studij računarstva. Layla je odvjetnica i voli tulumariti, a Salma je lezbijka i radi kao konobarica i DJ. Nour je zaručena za muslimana i u trenutku kada se useljava pripremljena je ući u tradicionalni muslimanski brak. No, život s Laylom i Salmom ju mijenja i ona se oslobađa i počinje gledati život drugim očima. To razbjesni njenog zaručnika koji ju prisili na seksualni odnos. Layla i Salma joj pruže potporu i pomognu joj da raskine zaruke. Istovremeno, Salma se zaljubljuje u mladu doktoricu Dunyu i s njom odlazi u posjeti roditeljima. Tamo se suočava s njihovom oštrom i grubom reakcijom nakon čega bježi, te iznosi svoju odluku da će pobjeći u Berlin. Layla pak raskida vezu sa Ziadom koji se ne može pomirit s Laylinim životnim stilom, postavlja joj uvjet da se mora promijeniti što Layla odbija.

Ovaj film tako pokazuje susret triju djevojaka s konzervativnim društvom, odnosno konzervativnim roditeljima i muškarcima. One se bore kako bi se oslobodile tih okova i svaka od njih u tome i uspijeva.

Film pokazuje urbani život Tel Aviva, koji je isti kao i u zapadnim zemljama. S tim prikazom režiserka razbija stereotipe koje imamo o životu u izraelskom društvu. Borba triju žena koju pratimo je puna hrabrosti i odlučnosti, to je borba protiv okova koje im donosi tradicija. One su dovedene do toga da se prema njima odnosi kao s imovinom, njihovim životima se u ime tradicije želi upravljati u potpunosti. Film je snažan zato što glavne protagonistice ni u jednom trenutku nisu odustale od svojeg cilja, a to je da budu slobodne. Suočene s mnogim preprekama svaku od njih nadilaze i u zadnjoj sceni ih vidimo kao pobjednice koje ne mogu više biti ni dio onog svijeta kojem su donedavno htjele pripadati, urbanom životu u kojem se zabavlja bez predaha. Layla, Salma i Nour mogu biti uzor svakome čiju slobodu ugrožavaju tuđa uvjerenja i netolerancija.

Film je režirala Maysaloun Hamoud. ‘In between’ je njezin prvi dugometražni film. U glavnim ulogama su Mouna Hawa (Layla), Sana Jammelieh (Salma) i Shaden Kanboura (Nour). Film je dobio nagrade na filmskim festivalima u Torontu, San Sebastianu (Španjolska) i Haifi (Izrael). Žiri Toronto International Film Festivala je film pohvalio i opisao kao “samouvjereni prvijenac o trima suvremenim palestinkama koje žive u Tel Avivu i čija snažna međusobna sestrinska povezanost potiče preispitivanje i promjene u odnosima, karijerama i seksualnosti.”

Odluka žirija i objašnjenje na San Sebastian Film Festivalu bilo je da se film “ističe po svojoj hrabrosti i snazi u suočavanju s nevoljama, ritmu i istini u svakoj sceni, svakom bljesku i svakoj tišini”. “Maysaloun Hamoud je režirala film koji se fokusira na probleme žena i njihov manjak slobode. Učinila je to odvažno i jasno, odlučno i s mnogo strasti.” Žiri je istaknuo dva pitanja koja su tema ovog filma: Može li tradicija pobijediti u bitci protiv sreće? Imamo li svi pravo izabrati svoju budućnost?

U današnje vrijeme sve si više postavljamo ova pitanja. Ovaj film nam odgovora da je borba za vlastitu slobodu uvijek pravi izbor. Također, nakon gledanja ovog filma osjećamo ne samo da imamo pravo izabrati svoju budućnost, već nam je to i dužnost. Film pokazuje granicu između tradicionalnog i suvremenog koja je danas sve jasnija iz čega proizlaze problemi mnogih. Nije riječ samo o sukobu suvremenog i tradicionalnog, već i o sukobu tradicionalnog i slobode pojedinca/ke. Ovaj film ohrabruje gledatelja/icu i šalje snažnu poruku da u takvoj borbi ne smijemo odustati. 

Predstavljanje zaklade za ljudska prava i solidarnost ‘Solidarne’

u subotu, 10. prosinca u 11 sati u Kinu Europa bit će predstavljena prva domaća privatna zaklada SOLIDARNA. Osnovalo ju je 55 pojedinaca i pojedinki te udruga u svrhu podrške autonomiji i održivosti građanskog djelovanja na promociji i zaštiti temeljnih sloboda, socijalne i ekonomske pravde, okoliša, javnih dobara, demokracije i vladavine prava.

Kroz prigodni program povodom Dana ljudskih prava kojeg će voditi glumac Vilim Matula, zakladnik SOLIDARNE i novinarka Maja Sever. SOLIDARNA će javnosti predstaviti kako namjerava širiti krugove solidarnosti, u odnosu na nezahvalne trendove sve većeg ekonomskog raslojavanja i nesigurnosti te političke radikalizacije i netrpeljivosti u Hrvatskoj, širom Europe i svijeta. 

Uvodno će se skupu obratiti Urša Raukar, predsjednica Zakladne uprave SOLIDARNE, dok će rad i planove zaklade predstaviti Sandra Benčić i Mirjana Matešić u ime Zakladne uprave, upraviteljica Zaklade Marina Škrabalo i tajnik Ivan Blažević. Ovom prigodom zaklada SOLIDARNA će objaviti svoj prvi javni natječaj za financijske potpore “Drugotna na sav glas!” čija su sredstva skupljena donacijama građana za podršku ženskim inicijativama širom Hrvatske za političku, ekonomsku i društvenu ravnopravnost žena i slobodu rodnog izražavanja.

U tematskom razgovoru o globalnim, lokalnim i osobnim izazovima rada na zaštiti ljudskih prava  sudjelovat će Gordan Bosanac (Centar za mirovne studije), novinarka Ivana Dragičević, Vesna Teršelič (Documenta), Željka Vrbaslija (sindikat Nova Solidarnost) i Tomislav Domes (Klubtura i Pravo na grad).

Javnosti će Julija Kranjec (Centar za mirovne studije)  i Erol Zejnilović (grupa Kries) predstaviti novu kampanju “Dobri domaćini: podržimo mlade kreativce bez doma!”  koju pokreću Inicijativa Dobrodošli, udruga Are You Syrious?, SOLIDARNA i Koalicija solidarnosti Split. Kampanja poziva građane i različite umjetničke programe da instrumentima, opremom, podukom i donacijama podrže stvaralaštvo mladih kreativaca bez primjerene roditeljske skrbi te mladih koji su kao izbjeglice našli utočište u Hrvatskoj jer dom je mnogo više od kuće ili stana – to je mjesto u kojem imamo sigurnost i podršku da budemo ono što jesmo.

Organizacije civilnog društva kao ključni akteri u suzbijanju nasilja nad ženama

Ženska soba – Centar za seksualna prava organizira okrugli stol Organizacije civilnog društva kao ključni akteri u suzbijanju nasilja nad ženama u Hrvatskoj u petakm 9. prosinca od 10 do 12 sati u Probnoj kući IKEA (Ilica 42, Zagreb)ulaz s bočne strane.

Okrugli stol se održava u svrhu promocije publikacije Organizacije civilnog društva kao ključni akteri u  suzbijanju nasilja nad ženama u Hrvatskoj koja sadržava rezultate istraživanja o ulozi, kapacitetima i održivosti organizacija civilnog društva koje rade sa ženama žrtvama nasilja, Akcijski plan organizacija civilnog društva za suzbijanje nasilja nad ženama Model održivosti organizacija civilnog društva koji rade sa ženama žrtvama nasilja.

Na okruglom stolu će uz članice Ženske sobe, Maju Mamula i Anamariu Drožđan Kranjčec, govoriti i Branka Žigante Živković, sutkinja Visokog prekršajnog suda u Zagrebu i Nikica Hamer Vidmar iz Ministarstva pravosuđa, voditeljica Samostalne služba za  podršku žrtvama i svjedocim.

Moje mjesto u zajednici

Na završnom predstavljanju projektnih aktivnosti “Moje mjesto u zajednici” udruga K-zona predstavila je rezultate javnih akcija i prioritetnih potreba građanki i građana Trešnjevke sjever, kao i daljnje zagovaračke aktivnosti po pitanju nastojanja da Trešnjevka sjever postane prvi zagrebački kvart u kojem se osnažuje participacija lokalne zajednice po uzoru na progresivne europske gradove.

Javno predstavljanje kulminacija je aktivnosti projekta Moje mjesto u zajednici na kojem su, svaka u svojim sredinama, udruge Zora (Međimurska županija), Centar za održivi razvoj (Imotska krajina) te K-zona (Trešnjevka sjever) radile na uspostavljanju suradnje s nadležnim institucijama lokalne samouprave te ispitivale potrebe i educirale građane o načinima rješavanja problema u lokalnoj zajednici. Podsjetimo, u istraživanju kojeg su udruge provele krajem 2015. godine na 1000 ispitanika/ca zaposlenost, gospodarstvo te komunikacija s javnom upravom i institucijama pokazale su se kao prioritetne potrebe u svim regijama, a odražavaju ekonomsku situaciju u zemlji te teškoće u komunikaciji građana/ki s institucijama koje su vidljive na svim razinama.

Za razliku od drugih regija u istraživanju, na Trešnjevci sjever su se rezultati istraživanja raspršili i na druge potrebe koje se mogu okarakterizirati kao potreba za učinkovitim korištenjem javnog prostora u najširem smislu, odnosno  na mogućnosti da se kvart izgradi tako da koristi građanima i građankama, a potrebe koje su ocijenjene kao važne tiču se upravo korištenja javnog prostora, korištenja javnih sadržaja i napuštenih zgrada.

Javne akcije i prioritne želje građana i građanki Trešnjevke sjever

U periodu između lipnja i studenog udruga K-zona uz volontere je na šest javnih akcija prikupljala konkretne probleme i potrebe lokalnog stanovništva Trešnjevke sjever, te je nadležnim institucijama poslano oko tisuću razglednica sa željama i primjedbama građanki i građana.

U kategoriji promet građanke/i najčešće su se žalili na nedostatak parkinga, nepostojanje biciklističke infrastrukture, opasna raskrižja, kružne tokove i pješačke prijelaze. Po pitanju čistoće vidljiva je iznimna frustracija zakrčenosti prometom i smećem, nepostojanjem kontejnera za razvrstavanje otpada i neučestalosti odvoza otpada. Građani/ke se žale i na izgled ulica, kuća i zgrada: na neobnovljene fasade, neujednačenost izgleda ali i generalnu ružnoću i devastaciju kvarta.

Izražena je i želja za revitalizacijom tradicionalnih trešnjevačkih punktova: Trešnjevačkog placa, Doma sportova, Dvije lipe ali i uvođenja trešnjevačke društvene i kulturne manifestacije. Dodatne su sugestije bile povećanje kulturnih i sportskih sadržaja, projekata društvene i međugeneracijske solidarnosti, community punktova za razmjenu oglasa među stanovništvom ili primjerice radione za posudbu alata za kućne popravke. Želja je građana/ki i poticanje malog i obiteljskog poduzetništva te samozapošljavanja, tradicijskih obrta, društvenog poduzetništva, za podrškom u korištenju poticaja i EU fondova te strateškom najmu gradskih i državnih prostora. Pokazana je i želja bolje komunikacije kvartovskih redara i policije te ljepšom i organiziranom infrastrukturom za vlasnike kućnih ljubimaca.

Aplikacija Projekt zajednica kao nastavak zagovaračkih aktivnosti

Kao rješenja navedenih problema nametnula se bolja informiranost i učinkovitosti aktera i institucija, osmišljavanje programa njihovog povezivanja te bolji modeli komunikacije i planiranja koji će rezultirati umrežavanjem stručnjaka i predstavnika građana i njihovih inicijativa. 

U tom kontekstu, K-zona je javno predstavila aplikaciju na kojoj je moguće odabrati geografsko područje (Međimurska županija, Trešnjevka, Imotski) na kojem građani/ke žele upisati problem, rješenje ili prijedlog te ga na jednostavan način učiniti javno dostupnim i vidljivim.

Također, web aplikacija sadrži i adrese ključnih aktera koje su u aplikaciji upisani kao kontakti (institucije, udruge, jedinice lokalne uprave i samouprave) podijeljene u područja djelovanja: gospodarstvo, zdravstvo, komunalna djelatnost i slično. Putem aplikacije građanke/i se mogu informirati o ključnim akterima iz lokalnih zajednica, pronaći grupu građana koje zabrinjava isti problem ili imaju sličnu ideju te provjeriti postoji li u njihovoj okolini udruga ili inicijativa koja im može pružiti dodatan savjet.

K-zona participaciju građana u rješavanju problema tako nakon završetka projekta 15. prosinca nastavlja kroz online sučelje Projekt zajednica te putem e-mail adrese tresnjevka@voxfeminae.net i telefona 095 748 0725 na koje se građani/ke Trešnjevke sjever mogu obratiti ako žele biti informirati o daljnjim aktivnostima u kvartu.

Više o projektu pronađite OVDJE.

 

Živimo u turbulentnim i opasnim vremenima, a feminizam je najbolji otpor

Za pretpostaviti je da borbe koje su se vodile tijekom nekoliko stoljeća, danas moraju imati uporište u mnogo pravednijem društvu od onog koji je postojao prije stotinjak godina. Jednom definirana prava koja su uvedena u zakonodavne okvire, za pretpostaviti je da se danas ne trebaju dovoditi u pitanje. Obrazovanje, koje je nakon mukotrpnih borbi postalo jednako dostupno i jednako kvalitetno za sve rodove i grupacije, danas se ne bi trebalo dovoditi u pitanje.

Zalaganje za reproduktivna prava gdje se žena definira kao “subjekt” koji samostalno odlučuje o svom tijelu, koja ima mogućnost izbora i procjene koliko je spremna, voljna, željna i kompetentna odgajati dijete ili djecu u društvenom okruženju kojega je dio, trebalo bi se podrazumijevati.

Jednom uperen prst u manjkavost sustava koji bez uporišta u logici i svakodnevnom životu obespravljuje jednu društvenu skupinu, ne bi trebalo ponavljati.

Politička prava za čiju se realizaciju prolijevala krv, potrošene godine borbe, u koju su utkane čitave studije i analize objašnjavanja zašto je važno i nužno da žene ravnopravno sudjeluju u političkom životu. Da ostvare i pasivno i aktivno birako pravo. Da budu birane i da biraju. Da odlučuju o svijetu u kojemu žive. S obzirom na različitost intenziteta borbe i različitost u uspješnosti u zaštiti od strane Ustava i zakona, ipak su polučeni rezultati koji bi danas samo trebali biti nadograđeni. Gdje bi jednakost plaćenog rada za isti posao i iste kompetencije između muškaraca i žena, trebala biti podrazumijevajuća činjenica.

No, sve borbe koje su do sada vođene, moraju se intenzivirati. Opreznost i povinovanje standardima i vjetrovima koji pušu u smjeru unazađivanja ljudskih prava, koji dovode u pitanje demokratske vrijednosti, koji demokratskim metodama zavaravaju sustav i zloupotrebljavaju ga ga kako bi unazadili sva prava i sve stečevine modernog svijeta. Argumentacija koja se borba za rodnu ravnopravnost svrstava u destruktivne sektaške pohode na obitelj i obiteljske vrijednosti manipulacija je tradicionalnim dijelom populacije. Stvaranje atmosfere poljuljanih kršćanskih vrijednosti, samo je sredstvo za postizanje ciljeva interesnih grupacija koje preko religijskih zajednica zarađuju ogromne svote novca. Njima nije u interesu razvijeti zajednicu i štititi je. Njima je cilj upravljanje masama za ostvarenje vlastitih interesa i to beskrupulozno i agresivno. Nametanje vlastitih stavova svima koji misle drugačije, metode su jednoumnim režima kojima je glavni cilj moć i upravljanje iz jednog centra bez mogućnosti analiziranja, propitivanja i kritiziranja.

Sve borbe koje su vođene tijekom povijesti, danas se vraćaju u središte društvenih zbivanja. Letargija nikako ne smije (p)ostati dijelom društvene stvarnosti s obzirom na smanjenje političke participacije žene, sve manji društvenim utjecaj istih, dovođenje u pitanje prava na odlučivanje o vlastititom tijelu, iniciranje odvojenih škola za djevojčice i dječake, sprječavanje upoznavanja različitosti, pojačan jaz u društvenom angažmanu muškaraca i žena, isticanje ženine svrhe kao roditeljice i odgajateljice, naglašavanje rodnih uloga, najezda konzervativističkih stajališta koja se jasno artikuliraju u javnom prostoru o drugotnoj i podređenoj prirodi žena te poražavajući rezultati anketa među srednjoškolcima/ka o nasilju u intimnim vezama.

Ovo su alarmantni pokazatelji u kakvim vremenima živimo.

Htjeli/e ili ne htjeli/e priznati- živimo u vremenima kada se ravnopravnost dovodi u pitanje.

Dugogodišnja borba da se izbrišu razlike između rodova, kao da je bila uzaludna i danas je ponovno aktualna. Spomenute inicijative koje se zalažu za odvojenu nastavu za djevojčice i dječake pod svojom palicom upravljaju medijima kako bi svoj sustav vrijednosti inkorporirale u sve sfere društva. I uopće im ne ide loše.

Sve snažnije desničarske grupacije po cijelom svijetu, ne samo kod nas, preuzimaju političko vodstvo, dok ekonomsku moć ionako već imaju. To ne može jedno bez drugoga. I uz to što propagiraju netoleranciju, predstavljaju primjere kako nije važno biti pomirljiv, pacifističan, pravdoljubiv i obrazovan da bi predstavljao uzor. Uspješnost se mjeri isključivo u koliini zarađenog nova. Kako? Nije važno. Ističu ljepotu i njegovanost žene kao sredstvo ostvarivanja cilja, a taj je da pronađe bogatog muža pored kojega neće morati realizirati vlastitu karijeru već će bez briga i pameti uživati u luksuzu. Treba li navoditi primjer nekih prvih dama ili predsjednika koji odgovaraju opisu?

Njegujuća kultura straha i prilagođavanje kako se ne bi pravilo probleme, kako se ne bi isticalo, dominantna je filozofija u društvenom prostoru.

Izvještavanje o političarkama svodi se na komentare o stajlingu i koliko su puta isti odjenule u javnosti.

Živimo u vremenima kada je normalno očekivati fizički napad od strane intimnog partnera za neposluh, neslaganje u mišljenjima i shvatiti to kao kaznu. S tim se slaže nezanemariv broj tinejdžerki i tinejdžera.

Živimo u vremenima kada se u gradskom prijevozu djevojice od 13 godina susreću s neprimjerenim dodirivanjem od znatno starijih muškaraca.

Živimo u vremenima kada se ne prepoznaje seksualno uznemiravanje. Uči se djevojčice kako moraju biti pokorne i kako komentiranje fizičkog izgleda moraju shvatiti kako kompliment.

Izvještavanje o obiteljskom nasilju i rodno uvjetovanom nasilju obiluje podilaženju počinitelju koji je uglavnom muškarac. Ljubomora se navodi kao izražavanje ljubavi, a nasilje kao manifestacija strasti i ispoljavanja ljubavi.

Živimo u vremenima u kojima učenici/e odlaze na tržište rada bez osnovnih obrazovnih kompetencija.

Možemo li promijeniti društvenu klimu i biti uspješne u realizaciji jednakosti i osiguravanju sigurnost društva u kojemu će svatko, bez osude, imati pravo na izbor? Koliko je cilj rodne ravnopravnosti dalji ili bliži nego prije nekoliko godina? Zalaganje za obrazovni sustav koji ima za svrhu i odgoj te podizanje svijesti i senzibiliziranosti za sve društvene grupacije čini se kao romantičarski san. Svi napori kao da blijede pred zahuktalom atmosferom netrpeljivosti i oduzimanja i ono malo prava koja su se godinama branila. Vremena su turbulentna i nimalo blagonaklona prema ženama, ali tek tada proradi inat. Ženske inicijative sve su glasnije. Nove borbe tek slijede. Otpor je jedini odgovor.