Geometar jednakosti: Socijalne politike ključ smanjenja društvenih nejednakosti

Socijalne nejednakosti u Hrvatskoj u posljednjih su se trideset godina značajno povećale, da bi se zahvaljujući provedbi socijalnih politika u zadnjih deset godina počele blago smanjivati, pokazuju rezultati nedavnog istraživanja o nejednakostima predstavljeni u četvrtak u Zagrebu, pri čemu se najveće i najdrastičnije nejednakosti odnose na stariju populaciju.

Istraživanje pod nazivom “Geometar jednakosti” proveo je Centar za mirovne studije u sklopu programa Ekonomsko-socijalna pravednost. U istraživanju je korišteno standardno mjerilo Ginijeva koeficijenta ekvivalentnog raspoloživog dohotka.

“Podaci prije i poslije socijalnih transfera, a u njih smo uključili i mirovine, pokazuju golemu razliku, što znači da bi Hrvatska, da nema socijalnih politika, bila na razini najgorih svjetskih primjera u Južnoj Americi”, kazala je Maja Pleić iz Centra za mirovne studije predstavljajući rezultate istraživanja u Dvorani Mueller Kina Europe.

Važnu ulogu socijalnih politika podupiru podaci o stopi rizika od siromaštva prije i poslije socijalnih transfera, koji pokazuju da bi bez njih u Hrvatskoj ona premašivala 40 posto, dok uz njih iznosi nešto ispod 20 posto, što je malo više od prosjeka Europske unije, ustvrdila je.

Pleić se u izlaganju dotaknula niza pokazatelja, od podataka o stopi rizika od siromaštva prema razini obrazovanja – koji pokazuju da je obrazovanje mehanizam koji štiti od siromaštva – do, među ostalim, podataka o preopterećenosti troškovima stanovanja prema statusu stanovanja, te drugih.

Istaknula je da su posebno velike razlike uočene po dobi, pri čemu su stariji od 65 godina starosti izuzetno ugrožena skupina, te bi, da nema socijalnih transfera, više od 80 posto te populacije živjelo u siromaštvu.

Kao jedan primjer navela je podatak da, ovisno o osnovi za mirovinu, prosječne mirovine kao postotak neto plaće iznose 40 posto, dok su invalidske mirovine 29 posto, a one braniteljske dosežu 88 posto prosječnog dohotka.

Tako je, u apsolutnom iznosu, u 2015. prosječna braniteljska mirovina iznosila gotovo pet tisuća kuna a ona invalidska 1800 kuna, upozorila je Pleić, istaknuvši kako ti podaci nisu poziv da se smanje mirovine braniteljima, već upozorenje da se s mirovinama u Hrvatskoj ne može normalno živjeti.

Razbiti mit o velikim socijalnim davanjima

“Hrvatsko društvo, koje se ubraja među deset najstarijih društava na svijetu, opterećeno je brojnim ekonomskim i strukturnim problemima te visokom stopom nezaposlenosti, a više od 40 posto populacije u ovoj je radnoj dobi neaktivno, dok je osobito visoka stopa nezaposlenosti mladih u dobi od 15 do 24 godine starosti”, kazala je nadalje Pleić.

Iznijela je i podatak da deset posto najbogatijih čini 23 posto hrvatskog nacionalnog dohotka, dok deset posto najsiromašnijih čini 2,3 posto. “To se možda čini kao velika razlika, no usporedimo li te podatke s onima na globalnoj razini, to nije ništa neuobičajeno”, napomenula je.

Također je istaknula kako je potrebno razbiti mitove da Hrvatska troši puno na socijalna davanja jer “podaci pokazuju da smo mi među zemljama koje najmanje izdvajaju u te svrhe, kao što smo i u slučaju poreza na rad u odnosu na EU jedna od zemalja s nižim stopama”.

Rezultati istraživanja pokazuju da se sustavna javna ulaganja u suzbijanje i smanjenje društvenih nejednakosti putem socijalnih transfera, javnog obrazovanja, univerzalnog zdravstvenog osiguranja i socijalnih usluga u zajednici isplate, ne samo radi ostvarenja ljudskih prava i dostojanstva svakog pojedinca, već i radi ekonomske održivosti i razvoja društva u cjelini, kazala je Pleić.

Problem društvenih nejednakosti ovisi o nizu faktora i manifestira se u nizu društvenih sfera, te stoga indikatori nejednakosti trebaju biti nit vodilja u oblikovanju ukupnog spektra javnih politika u ekonomskoj, društvenoj i kulturnoj sferi, ocijenila je.

“Danas kada smo dosegli prosjek EU-a po pitanju ekonomske nejednakosti, to nam ne treba biti sedativ, već poticaj da se fokusiramo na strukturalne investicije u obrazovanje, zdravstvo, istraživanje i razvoj, kako bi poticali dugoročni razvoj prosperitetne Hrvatske”, poručila je.

Od idućeg tjedna web stranica

Sandra Benčić iz Centra za mirovne studije istaknula je kako je ključna ambicija u provedbi toga istraživanja bilo napraviti sveobuhvatnu bazu podataka od postojećih istraživanja i pokazatelja i različitih službenih izvora o nejednakostima u Hrvatskoj, obuhvaćajući podatke o nejednakostima u području ekonomije, socijalne zaštite, zdravstva, okoliša i infrastrukture, društvene participacije, pravosuđa i obrazovanja.

“No, ključni proizvod tog projekta je web stranica ‘nejednakosti.cms.hr’ koja će sljedeći tjedan biti upotpunjena i puštena u promet. Na njoj će biti vizualni prikazi svih podataka kojima će svatko moći pristupiti i pregledavati ih”, napomenula je Benčić.

Ta će se baza podataka redovito ažurirati, a trebala bi u prvome redu služiti istraživačima i svima drugima koji se bave tim pitanjima, ali i svima onima koji se bave javnim zagovaranjima i javnim politikama, kako bi sve podatke imali dostupnima na jednome mjestu te u njima našli argumentacijsku bazu za svoje inicijative, dodala je.

Benčić je na predstavljanju iznijela podatke o nejednakostima na razini županija, a nakon prezentacije održana je stručna panel rasprava u kojoj su sudjelovali Branko Ančić s Instituta za društvena istraživanja Zagreb, Jelena Ostojić iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Paul Stubbs s Ekonomskog instituta.

Novi film o genocidu u Ruandi pokazao zašto je važno ustati protiv nepravde

Militanti Islamske države moraju biti kažnjeni za seksualno porobljavanje Yazida u Iraku, rekao je istaknuti američki odvjetnik uoči prikazivanja filma o prvoj osudi silovanja kao ratnog zločina u svijetu.

The Uncondemned” iznosi priču o prvom suđenju za genocid u povijesti i tri ruralne žene iz Ruande koje su nadišle strah i sram i svjedočile o užasima koje su pretrpjele. “Ovaj je film osobito važan zbog količine seksualnog nasilja u mnogim sukobima danas”, rekao je Pierre Prosper, koji je vodio ovu povijesnu parnicu na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području Ruande (ICTR).

Prosper, koji je kasnije postao američki ambasador za ratne zločine počinjene između 2001. i 2005. godine, rekao je kako bi ICTR trebao biti uspostavljen za suđenje militantima umiješanima u masovno porobljavanje Yazidi djevojčica i žena.

UN-ovi istraživači ratnih zločina navode da je ove godine Islamska država počinila genocid nad Yazidima, religijskom zajednicom koja okuplja 400 tisuća ljudi u sjevernom Iraku.

“Ako je ikad postojao slučaj za međunarodni sud, tada je to ovaj. Začuđuje me toliko spora reakcija međunarodne zajednice”, rekao je Prosper. “Ako ga nazovete genocidom, tada morate nešto i učiniti. To je lekcija koju smo naučili u Ruandi”.

Prosper je napravio korak naprijed uvjerivši UN-ov tribunal da prepozna silovanje kao čin genocida. “Kada siluju i zlostavljaju žene, čitavo tkivo društva je uništeno – žene prve, no isto tako i svi ostali”, rekao je Prosper.

Žrtve nasilja počinjenog od strane ISIL-a bile su među gošćama na premijeri filma u New Yorku u Ujedinjenim narodima u ovu srijedu. “The Uncondemned” naglašava važnost triju ključnih svjedokinja u osiguravanju presude. Prosper navodi kako su žene, poznate samo kao JJ, NN i OO tijekom suđenja, pokazale snagu koju pojedinci/ke imaju u mijenjanju svijeta kada imaju hrabrosti podići glas.

Redateljica filma, Michele Mitchell, ističe kako se nada da je film potaknuti političare/ke diljem svijeta da poduzmu nešto za sve žrtve ratnog nasilja. “Silovanje se i dalje ne shvaća jednako ozbiljno kao ostali ratni zločini i to se mora promijeniti”.

Svom snagom protiv nasilja nad ženama!

U subotu, 22. listopada, u 18 sati u Zagrebu na stadionu NŠC Stjepan Spajić i Sigetu održat će se ragbi utakmica između reprezentacije Hrvatske i Oxford University RFC u sklopu koje reprezentativci podržavaju kampanju Ženske sobe – Centra za seksualna prava “Svom snagom protiv nasilja nad ženama“.

Susret sa Sveučilištem Oxford Hrvatskoj ragbijaškoj reprezentaciji postaje tradicija, a radi se o vrlo jakoj momčadi koja glasi za jednu od najboljih amaterskih ekipa svijeta. Hrvatski ragbijaški savez će u okviru utakmice prikupljati sredstva od prodaje karata za rad Ženske sobe i Centra za žrtve seksualnog nasilja, savjetovališta koje djeluje u okviru Ženske sobe.

Cilj kampanje je senzibilizacija šire javnosti o problematici nasilja nad ženama i rodnoj neravnopravnosti. Na ragbi utakmici će se na postavljenim štandovima dijeliti informativni materijali (leci, brošure, priručnici), a građani i građanke će imati priliku pobliže se upoznati s radom savjetovališta, Centra za žrtve seksualnog nasilja, koje djeluje u okviru Ženske sobe.

Ragbi utakmica se organizira u okviru projekta “Suzbijanje nasilja nad ženama i rodne neravnopravnosti”, kojeg Ženska soba provodi tijekom 2016. godine uz financijsku podršku Grada Zagreba, Ureda gradonačelnika, Službe za promicanje ljudskih prava i ravnopravnosti spolova, odnose s nacionalnim manjinama i vjerskim zajednicama i razvoj civilnog društva.

Deseci tisuća žena diljem Argentine u velikom prosvjedu protiv nasilja prema ženama

Deseci tisuća žena diljem Argentine prosvjedovali su u srijedu protiv nasilja prema ženama nakon silovanja i ubojstva 16-godišnje djevojke Lucije Pérez prošlog tjedna u obalnom gradu Mar del Plata.

Prosvjed prozvan Crna srijeda (#MiércolesNegro) u Argentini je organizirao kolektiv Ni Una Menos (Nijedna manje), a prosvjedi su se održali i u ostalim zemljama Latinske Amerike. Kolektiv je organizirao marš s prosvjednicama odjevenima u crno koje su otišle sa svojih poslova, s fakulteta ili škola kako bi glasno ustale protiv nasilja prema ženama.

{slika}

“Kažemo dosta! Nećemo se vratiti na poniznost i više nećemo tolerirati mizoginiju ili nasilje s kojima se suočavaju sve žene”, rekla je Sabrina Cartabia, jedna od organizatorica prosvjeda, prenosi Guardian. Ni Una Menos organizirao je i prvi marš protiv rodno uvjetovanog nasilja prema ženama u lipnju prošle godine.

Tinejdžerica Lucia Pérez oteta je, drogirana, silovana i mučena i taj brutalni napad uzrokovao je srčani zastoj, objasnila je tužiteljica María Isabel Sánchez i dodala da nikad u karijeri nije imala ovako brutalan slučaj.

{slika}

Napadači su oprali njeno tijelo i obukli je tako da sve izgleda kao predoziranje te odveli u bolnicu. Uhićena su dvojica muškaraca, poznata po preprodaji droge ispred škole te optužena za silovanje i ubojstvo.

Međutim, Pérezino ubojstvo samo je posljednje u nizu femicida, zločina počinjenih od strane muževa, partnera, članova obitelji ili poznanika žrtve. U više od jednog slučaja, žena je bila zapaljena od strane svog partnera. “Ovim nas se nasiljem želi dati lekciju, želi nas se staviti natrag u tradicionalne uloge u koje se više ne uklapamo”, rekla je Cartabia. “Ne radi se o specifičnom slučaju od strane jednog muškarca prema jednoj specifičnoj ženi, to je poruka svim ženama da se vrate u stereotipne uloge”, zaključila je.

{slika}

Argentina je 2012. godine donije zakon protiv ‘femicida’, pravnog pojma koji obuhvaća nasilje u obitelji, ubojstvo iz časti i ostale kategorije zločina iz mržnje prema ženama. Međutim, aktivistkinje upozoravaju kako se mačistički stavovi i ponašanje sporo mijenjaju: samo u posljednjih 18 dana u Argentini je ubijeno 19 žena. 

Konzervativni napad na ženska prava. Kako odgovoriti?

“Konzervativna kontrarevolucija u Hrvatskoj traje još od 2013. Jedan od njezinih glavnih aspekata je i napad na ženska prava, među ostalim i na pravo ženâ na pobačaj, protiv kojega rade ekstremističke udruge kao što su ‘U ime obitelji’ ili ’40 dana za život'”, stoji u najavi tribine ‘Konzervativni napad na ženska prava. Kako odgovoriti?’, koja će se održati u petak, 28. listopada u 18 sati u Srpskom privrednom društvu ‘Privrednik’.  

“Da je pred nama teška borba za očuvanje ovog osnovnog ženskog prava, najavljuje i vrlo indikativna obznana Ustavnog suda da će do proljeća donijeti svoju presudu o ustavnosti prava na pobačaj. 
Politička agenda nove ekstremne desnice je očita – kontrola ženskog tijela i umova radi ostvarivanja hegemonije konzervativne ideologije i očuvanja postojećih privilegija i bogatstva. Pitanje koje se postavlja jest – kako progresivne političke snage trebaju na to odgovoriti?”, poručuju organizatori/ce. 

Sudjeluju Marijana Bijelić, Ankica Čakardić, Gorjana Gjurić, Dubravko Lepušić i Biserka Momčinović
Moderira Draženka Kosić

O malo drugačijim LGBTIQ+ likovima u japanskoj mangi

Većina ljudi koja je upoznata s japanskom formom animiranih serija i crtanih stripova povezuje iste s čudnim fetišima i objektiviziranim prikazom ženama. Još kad se povezuje s LGBTIQ+ tematikom netko bi mogao odmah pretpostaviti kako se radi o pornografiji. Jer zaista, unutar njihova kišobranskog termina za pornografiju- Hentai, ekstremno popularne vrste su Yuri i Yaoi (ili softcore verzija Shojo-ai i Shonen-ai). Prva ocrtava lezbijsku ljubav i seksualne odnose između dvije žene, a druga između muškaraca. Radnja je svedena na minimum, a centralno zbivanje je seks, koji je u čestim mangama anatomski potpuno nemoguć. Yaoi i Yuri se masovno produciraju, pogotovo u nezavisnim nakladama, te sigurno predstavljaju preko 90% crtane produkcije na temu LGBTIQ+ likova.

No, ipak postoje autori/ce koji/e su van okvira pornografskog rada uspjeli kreirati LGBTIQ+ likove kojima je rod, orijentacija ili seksualnost sekundarna njima kao likovima ili su pak radili cijele mange i anime koji su bili dirljivi i edukativni. Odabrala sam nekoliko mangi (stripova) koje su me se dojmile, ili po radnji ili po karakterizaciji likova, te se nadam da ću razbiti neka dosadašnja mišljenja o ovakvim temam unutar japanskog stripa.

1. GUNJOU – NAKAMURA CHIN (2007)

{slika}

Odmah ću reći, ovu priču je teško čitati i radnja nije easy-going. Glavna junakinja je lezbijka, zaljubljena u svoju prijateljicu koja je zatočena u nasilnom braku. Prijateljica zna za njene osjećaje te to iskorištava kako bi nagovorila drugu da ubije njenog muža. Spletom okolnosti one postaju bjegunke od zakona i kroz poglavlja pratimo kako se priča razvija. Emocije poput tuge, tjeskobe, suicidalnih tendencija te nemoći prate cijelu priču i zbilja je teško u nekim trenucima nastaviti čitati.  S obzirom da ostale likove vidimo u samo nekoliko panela, karakterizacija dvije junakinje je vrlo detaljna. Dobivamo uvid u njihova najlabilnija psihička stanja te smo povučene da empatiziramo s njima. Također, treba napomenuti neobičan “realističan” način crtanja, koji nije uobičajen u japanskim mangama, preko kojeg autorica Nakamura Ching vizualno dočarava emociju, pogotovo izraze lica, te razjašnjava radnju.

2. WANDERING SON – TAKATO SHIMURA (2003)

{slika}

Predivna priča o dvoje djece školske dobi koja se bore sa svojim društveno zadanim rodnim identitetima. Naime, radi se o trans djevojčici i trans dječaku čiju tranziciju i popratne odnose te dogodovštine pratimo kroz 123 poglavlja. Inače, autorica Takato Shimura je afirmirana mangaka kojoj su mange često LGBTIQ+ tematike te se bilo teško odlučiti koji od njenih radova prikazati. Yoshino i Shuichi su glavne junakinje, na početku mange u petom razredu, znači onom dosta neugodnom razdoblju kad dozrijevamo fizički i psihički te su nam mnoge stvari nejasne i zbunjujuće. Kad pridodamo tome i trans identitet dobijemo jednu potpuno drugačiju coming of age priču.  Stil crtanja je jednostavan, takav da bi došlo do zabune oko toga tko je koji lik da nema različitih frizura, no vještina crtanja je u ovoj mangi nepotrebna jer vas uvuče nepodnošljivo realna i društveno osjetljiva karakterizacija.

3. WHAT DID YOU EAT YESTERDAY? –FUMI YOSHINAGA

{slika}

Ova manga je između slice of life i cooking žanra, i prava poslastica za one koji tek ulaze u svijet mangi. Također, za razliku od prošla dva, radnja je  jednostavna i većinom se prikazuju glavni likovi, Kakei i Yabuki koji žive zajedno te koji pričaju o raznim temama tokom zajedničkog obroka u danu, večere. Oni su prikazani kao obični srednjovječni pederski par, s običnim poslovima odvjetnika i frizera. Teme njihovih razgovora tokom zajedničkih večera pokrivaju od njihovog odnosa, događajima na poslu, interakciji s prijateljima, ali i situacije unutar obitelji. Jedan od njih je još uvijek većinski u ormaru te se muči s prikazivanjem sebe kao “normalnog”, dok je drugi u potpunosti out, što je također jedna od tema o kojoj često razgovaraju. Također, ova manga toliko detaljno prikazuje proces pripremanja jela da može poslužiti kao i kuharica.