Djevojke zaslužuju bolje: stereotipi na naslovnicama časopisa

Nedavno se društvenim mrežama proširila fotografija naslovnica dvaju časopisa – Girls’ Life i Boys’ Life – koje vrlo eksplicitno pokazuju kakvim su stereotipima mladi izloženi. Dok se na djevojačkom časopisu sve vrti oko izgleda i savjeta vezanih uz isti, mladiće se potiče da istražuju svoju budućnost. Ovakvim su prikazima djevojke izložene cijelog svog života, a da može biti drugačije, odlučila je pokazati grafička dizajnerica Katherine Young.

Young je dizajnirala naslovnicu Girls’ Lifea onakvom kakva bi trebala biti, što je objasnila sljedećim riječima: “Kada sam vidjela usporedbu naslovnica, ostala sam šokirana. Može li ovo zaista biti stvarno? Je li ova fotografija lažna? Nakon što sam saznala da nije, jednostavno sam ostala bez riječi”.

{slika}

Iskoristivši svoje dizajnerske vještine, Young je na naslovnicu stavila Oliviu Hallisey, dobitnicu nagrade Google Science Fair 2015. godine i nove, inspirativne i osnažujuće poruke. Rezultat? Naslovnica koja djevojkama nudi bolju alternativu u odnosu na “kako se probuditi lijepa”. Time je drugima željela obratiti pozornost na poruke koje putem medija odašiljemo djevojkama. “Možemo bolje od toga. Nadam se da će ova naslovnica inspirirati sve da se trudimo biti bolji svakog dana i svjesniji poruka koje šaljemo svojoj djeci. Nadam se da će ovo potaknuti da više razgovaramo i djevojkama i s mladićima. Moraju znati da su djevojke više od lijepog lica”. 

Beograd Pride konačno bez incidenata: Ljubav menja svet

Parada ponosa 2016. održana je u nedjelju u Beogradu pod motom Ljubav menja svet bez incidenta, ali uz angažiranje jakih snaga policije i žandarmerije.

Prvi put Belgrade Pride održan je bez velikih napetosti koje su pratile prethodne povorke u srbijanskom glavnom gradu. Neki od njih su iz sigurosnih razloga bili odgađani ili su završavali velikim neredima i krvavim obračunima protivnika Parade i policije.

Početak mimohoda proglasila je glumica i aktivistkinja za ljudska prava Mirjana Karanović porukom da svi  i sve trebaju naći način i osvojiti svoj prostor slobode.

“Ljudski život je dragocjen, a pravo da ga živimo slobodno je i neosporno”, rekla je Mirjana Karanović.

Dok je središte grada nadlijetao policijski helikopeter, a kordoni policije stajali uz zgrade vlade i državnih institucija ili blokirali sporedne ulice, kolona sa zastavama i obilježjima sudionika i sudionica Parade krenula je od Trga Slavija prema Trgu Republike u samom središtu Beograda.

Belgrade Pride 2016. okupio je i mnogo više dužnosnika/ca i djelatnika/ica političkog i javnog života nego prijašnjih godina, a šef delegacije Europske komisije u Beogradu Michael Davenport održavanje Parade ocijenio je kao ‘pozitivnu poruku koja se šalje iz Srbije o poštivanju ljudskih prava’.

Sudjelovali su i gradonačelnik Beograda Siniša Mali, koji je kontroverzan zbog inzistiranja na projektu Beograd na vodi, ministrica državne uprave i lokalne samouprave Ana Brnabić, ministrica koja se prva javno deklarirala kao lezbijka, šefica Pregovaračkog tima Srbije s EU Tanja Miščević, povjerenica za ravnopravnost Brankica Janković, predsjednik  Odbora za ljudska i manjinska prava Skupštine Srbije Meho Omerović, predsjednik oporbene Demokratske stranke (DS) Bojan Pajtić, Marko Đurišić iz Socijaldemokratske stranke, predstavnici civilnog sektora, nevladinih udruga i nekoliko međunarodnih organizacija.

Zastupnica i članica parlamentarog odbora za eurointegracije Marinka Tepić skrenula je pozornost na dvije ‘velike pobjede’ – prvu, da je Belgade Pride održan mirno, a drugu – da je zbog mimohoda prvi put u povijesti ostvarena velika pobjeda jer je zbog održavanja Parade ponosa pomaknut termin utakmice Crvena zvezda-Partizan, koja je zbog toga odigrana u subotu. 

Tepić je najavila da će Skupština Srbije uskoro raspravljati o deklaraciji protiv homofobije i strategiji protiv svake vrste nasilja, poglavito protiv pripadnika i pripadnica LGBTIQ zajednice te protiv vršnjačkog nasilja.

Policijske su procjene da je današnji Pride 2016. okupio više od 1.000 ljudi, a neslužbene su procjene da je u održavanju reda angažirano oko 5.000 policajca/jki, žandarmerije i policije u civilu koji/e su brinuli/e o sigurnosti sudionika i sudionica Parade ponosa.

10.000 ljudi u Londonu tražilo humanije postupanje prema izbjeglicama

U središtu Londona jučer se okupilo oko 10.000 prosvjednika i prosvjednica koji su tražili od vlade humanije poteze u vezi s izbjegličkom krizom. 

Protest je organiziran od strane grupe Solidarity with Refugees, a pridružili su im se Amnesty International, Oxfam, Médecins Sans Frontières, the Refugee Council i Stop the War Coalition.

Park Lane, ishodišna točka prosvjeda, bio je ispunjen šarenim transparentima sa sloganima kao što su “Nitko nije ilegalan”, “Zaustavite utapanja”, “Odaberite ljubav”, “Izbjeglice dobrodošli”, “Budimo ljudi i sl”. Prosvjedu su se pridružili i glumica Vanessa Redgrave, Douglas Booth i Juliet Stevenson

“Građani/ke ove zemlje, neovisno o svom podrijetlu, žele poštovati zakon. Postoje zakoni o ljudskim pravima. Sadašnja vlada, ali i prethodna vlada, i laburisti i koalicija i konzervativci, svi su oni kršili međunarodne propise o ljudskim pravima. Moramo ih pozvati na odgovornost”, rekla je Redgrave.

Predsjednica grupe Solidarity with Refugees, Ros Ereira je rekla: “Ovaj tjedan Theresa May ima prvu priliku predstavljati nas na globalnom samitu kao premijerka. Zbilja se nadam da će pokazati kakva zemlja ćemo biti nakon Brexit-a pod njenim vodstvom. Nadam se da će nas prikazati kao otvoreno i tolerantno društvo koje želi igrati važnu ulogu na svjetskoj pozornici i dati odgovarajući globalni i humanitarni odgovor na izbjegličku krizu.”

Prosvjedu su se pridružili ljudi svih godina, uključujući i djecu i starije. Jose Peto, 73-godišnjakinja je rekla: “Izbjeglice su iste kao i svi/e mi. Mi bombardiramo njihove zemlje: Irak, Afganistan i Siriju. Ako ih odbijemo primiti činimo zločin.”

Prema UN-u, više od 3.200 ljudi ove je godine poginulo ili nestalo u pokušaju prelaska Mediterana. Putovanje u Europu je započelo gotovo 300 000 ljudi, a tisuće su ostale u Grčkoj i Italiji živeći u nehumanim uvjetima. 

Ovaj protest je održan uoči susreta svjetskih čelnika u ponedjeljak u New Yorku na 71. Općoj skupštini Ujedinjenih naroda gdje će pokušati pronaći rješenje za migrantsku krizu i okončanje petogodišnjeg rata u Siriji.

Nagrada za najinovativnije nastavnike/ice u 2016.

Centar za obrazovne inicijative Step by Step, povodom 20 godina od početka rada u BIH, pokreće inicijativu za dodjelu godišnje nagrade za inovativne odgajatelje i odgajateljice, nastavnike i nastavnice te stručne suradnike i suradnice u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju. 

Nagradom se želi prepoznati, nagraditi i promovirati one pojedince i pojedinke koji/e daju nemjerljiv doprinos razvoju odgoja i obrazovanje. Ukupno će biti dodijeljeno 50 nagrada, po 10 u svakoj od pet kategorija: Predmetni nastavnici/e u osnovnim školama, Učitelji/ice u razrednoj nastavi, Odgajatelji/ice u predškolskom obrazovanju, Predmetni nastavnici/e u srednjim školama te Stručni suradnici/e u svim fazama odgojno – obrazovnog ciklusa. 

Dobitnici/e glavnih nagrada u svakoj od kategorija osvojit će 1.000,00 KM te dobivaju priznanje Najinovativniji/a nastavnik/a za 2016. godinu. 

Prijaviti se mogu svi/e zaposleni/e ili na drugi način angažirani/e odgajatelji/ce, nastavnici/ce osnovnih i srednjih škola i stručni suradnici/ce s područja cijele BiH. Kriteriji za odabir su inovativnost i kreativnost, doprinos učenju i razvoju djece i/ili učenika/ica te mogućnost primjene istih praksi u drugim sredinama. 

Svi/e zainteresirani/e mogu se prijaviti popunjavanjem formulara za prijavu, kojeg s drugim prilozima treba dostaviti na e-mail adresu nedim@coi-stepbystep.ba najkasnije do 15.11.2016. godine. 

Nagrade će biti dodijeljene na posebnoj ceremoniji u Sarajevu, 9. prosinca ove godine, a više o samom procesu prijave, kriterijima poziva te o formularu pročitajte na stranicama Inškole

Ženska mreža Hrvatske dočekala ‘biskupe ginekologe’: ‘Povezivanje Crkve s ginekologijom predstavlja zvono za uzbunu’

Aktivistkinje Ženske mreže Hrvatske dočekale su u petak ujutro sudionike/ce ginekološkog kongresa u Topuskom transparentom ‘Samo u sekularnoj državi moguća je ravnopravnost’ protestirajući zbog, kako tvrde, napada na ustavni poredak održavanjem religijskog skupa o ženskim reproduktivnim pravima pod pokroviteljstvom države.

Podsjetimo, u Topuskom je započeo trodnevni kongres forenzične ginekologije i perinatologije, čiji je organizator Hrvatsko katoličko sveučilište, dok se kao visoka pokroviteljica navode predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, kardinal Josip Bozanić i kontroverzni sisački biskup Vlado Košić.

Aktivistkinje tvrde kako predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović svojim pokroviteljstvom podržava jedan religijski određen skup koji nasrće na prava žena.

“To je grubi napad na ženska prava. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pokroviteljstvom nad tim skupom zloupotrijebila svoje ovlasti, umjesto da štiti ustavne vrijednosti”, naglasile su iz Ženske mreže Hrvatske. {slika}

Jučer je u Kući ljudskih prava u Zagrebu održana medijska konferencija kao odgovor inicijative civilnog društva na kongres forenzične ginekologije i perinatologije

“Poznato je da se Katolička crkva sustavno bori protiv reproduktivnih prava žena stoga bilo kakvo povezivanje institucija Katoličke crkve s ginekologijom u okviru sustava javnog zdravstva predstavlja zvono za uzbunu”, upozorile su aktivistkinje za ženska reporoduktivna prava i stručnjakinje Jasenka Grujić, Bojana Genov, Marijana Bijelić, Dijana Ljubanović i Branka Galić. 

Kao kontra Crkvi koja želi zaviriti u naše maternice, pokrenuta i Facebook stranica Biskupima na ginekološki pregled koja poziva korisnike i korisnice da traže savjet od biskupa vezano uz reproduktivno zdravlje i reporoduktivna prava.

Budući da su si ‘crkvenjaci’ uzeli za pravo da razgovaraju i pokušavaju odlučivati o maternicama, a javni ginekolozi su svakako teško dostupni, korisnici društvenim medija su se našalili s ironijom cijele situacije. Oni koji eventualno posjeduju tek teorijska znanja o seksualnosti i ženskom tijelu, odjednom žele odlučivati o istima.

Na Twitteru je posato viralan #BiskupiGinekolozi gdje tviteraši i tviterašice postavljaju niz stručnih, a često i vrlo sarkastičnih pitanja, Zagrebačkoj nadbiskupiji i Sisačkoj biskupiji – od savjeta o seksu preko praktičnih pitanja do dijeljanja zdravstvenih problema. 


Uključi se i ti, pitaj biskupe za ginekološki savjet!

Prestanite očekivati od žena da budu opuštene u vezi seksa

Došlo je vrijeme za suočavanje s nečim što znam još od kada sam otpustila svoj unutarnji tornado hormona tijekom seksualnog čina s nekim tipom nakon bruncha prvog tjedna na fakultetu. Zakopala sam tajnu u sebi još dublje od svoje spirale. No, u posljednje vrijeme – prijatelji i prijateljice, ljubavnici i ljubavnice, aktivisti za muška prava – to raste u meni poput loše probave i više ne mogu zadržati. 

Nisam opuštena.Nisam opuštena djevojka. Nisam ležerna cura. Nisam cool žena. Nisam relaksirana “go-with-the-flow” kučka.

Shvatila sam to dan nakon spomenutog seksa, kada sam potonula u tugu i frustraciju. Ležala sam na podu svoje sobe u studentskom domu, s obrazom pritisnutim na hladnu pločicu u dramatičnoj sceni krajnjeg viktorijanskog očaja, osjećajući se bijedno zbog (a čega drugog?) muškarca. Nije to bilo ništa veliko – ukradeni kameni poljupci, a zatim tišina – no bilo je dovoljno da se mene počne uvlačiti tjeskoba. To je poznata tjeskoba, koja teče mojim venama svaki put kada se spetljam s nekim novim – posebno s muškarcima. To je neizbježno uzbuđenje i nervoza navigiranja odnosom, da, ali i nešto dublje od tog neposrednog uzroka.

To je tjeskoba zbog seksualnog života – zbog generacija seksualnog života – zbog srama, žena koje su krive zato što su seksualne, žena koje su odbačene zbog svoje seksualnosti, žena koje su iskusile seksualni rasizam, žena koje su napadnute, žena koje se ogovara, žena čiji su seksualni i rodni identiteti stigmatizirani, žena čija je trauma prozvana slabošću. Ta iskustva žive u našim tijelima i izlaze van u obliku tjeskobe kako će naša seksualnost odrediti našu vrijednost. One među nama koje su doživjele višestruku opresiju – queer žene, trans žene, siromašne žene, ne-bijele žene, bore se s još gorim nasiljem, s još većom tjeskobom, kojima upravlja stigma raznih vrsta.

Ali zašto se još uvijek ovako osjećam? Naposljetku, ja sam seksualno slobodna žena. Znam kako nabaviti zaštitnu dentalnu pregradu (koferdam). Imala sam više seksualnih partnera/ica nego rođendana. Ja, od svih ljudi, trebala bih biti mudra, samopouzdana i zrela – reći ćemo “opuštena” – i ne upasti u neurotičnu komu zbog nekog tipa. No, bolest je tu. I nije samo moja. Ovdje, na Feministingu, često smo pisale o seksualnoj pravdi kao o trajnom procesu, o načinima na koje hijerarhije roda i moći proganjaju naš seksualni život i manifestiraju se kao činovi nasilja ili negativna iskustva nezadovoljenosti, tjeskobe i neugode. Ta se bolest manifestira na način na koji bodrim samu sebe kada mi se približi nepoznati muškarac – budi opuštena, govorim si, sladak je, zašto ga ne pitaš da izađete – dok se s druge strane moje napeto tijelo opire poput srne spremne na bijeg. Manifestira se kao paranoja koju osjećam kada spavam s nekim novim, posebno s muškarcem – zaustavljanje i pokretanje, testiranje kočnica, propitkivanje hoće li se ponoviti, hoće li to biti noć kada ću reći ‘ne’, a on neće stati?

Manifestira se kao osjećaj opće raspoloživosti. Koliko dugo ću izdržati prije nego ga pojebem? Ako se pojebem s njim sad, hoće li poslije razgovarati sa mnom? Hoće li moja vrijednost iscuriti iz moje vagine poput sperme – u tankom mlazu niz nogu? Manifestira se u tjeskobi u vezi roda i queer identiteta: tko je u queer seksualnom odnosu aut; tko nije aut niti sâm(a) sa sobom; na koga će pasti težina i tjeskoba stigme? Postoji lako dostupan i konzervativno odobren odgovor na sve ovo: Predaj se. Zaboravi, zaboravi na cijeli taj feministički projekt seksa – odustani od neobaveznog seksa ili seksa izvan konteksta monogamne veze.

{slika}

Antifeministička publika na galeriji skviči: Boriš se protiv urođene ženske prirode i ne možeš pobijediti. Muškarci su psi, biološki programirani da te jebu i prejebu/boriš se protiv čvrste društvene strukture/ako ti se ne sviđa, zašto to radiš/tvoji emocionalni problemi nisu naš problem/zašto ne nađeš finog monogamnog dečka ili curu, ali bolje dečka/zašto očekuješ da muškarci budu dobri prema tebi, kad inzistiraš na tome da budeš takva kurva/zašto naprosto ne spavaš s boljim muškarcima?

Kada se radi o seksu s muškarcima, često mi se događa da me obuzme bijes – ne zbog specifične situacije, već zato što je naša situacija strukturirana hijerarhijama koje su gotovo potpuno izvan naše kontrole. Ljuti me kako muškarci relativno lako mogu navigirati kroz seks. Ta relativna lakoća s kojom mogu prići ženama, nepostojanje tjeskobe kako će biti prozvani kurvom, relativno nepostojanje straha za osobnu sigurnost, pretpostavka da je seks jednostavno izvor užitka i radosti. Zbog te tjeskobe – mnoge ne-bijele žene, ili one koje doživljavaju homofobiju i transfobiju, kritiziraju ideju kako bi, zato što smo progresivne, seks za nas trebao biti jednostavan i lak. Brojne feminističke autorice, posebno queer i ne-bijele, kritizirale su pretpostavku kako seks treba biti radikalan, neobuzdan, čest i bezbolan samo zato što mi kažemo da bi tako trebalo biti.

Mnoge od nas si ne možemo priuštiti da budemo opuštene, jer seks nije lak i bezbolan – prepun je rizika. Što mi žene riskiramo kada se seksamo?

Prvo, žene su u opasnosti od seksualnog napada. Svaki put kada se seksaju, žene riskiraju – mnogo više nego muškarci – mogućnost da je naš pristanak biti zloupotrebljen. 

Drugo, žene riskiraju mogućnost društvene cenzure i zlostavljanja. Svaki put kada se žena seksa, izlaže se većem društvenom riziku nego muškarac.* Izlaže se riziku da će biti kritizirana, da će biti prezrena i odbačena, da će zbog seksa biti viđena kao “manje vrijedna”. 

Treće, žene su u većoj opasnosti da će privući buduću neželjenu seksualnu pažnju. Tražeći seks ili upuštajući se u seksualnu aktivnost, etiketiramo se – prema usranoj patrijarhalnoj logici – kao žene koje su “na tržištu”. Žene koje preuzimaju seksualnu ili romantičnu inicijativu bit će, češće nego muškarci, shvaćene kao da “su same tražile” što god nam buduće nasilje ili problemi donesu.

Četvrto, žensko seksualno iskustvo je neprekidno određeno drugim oblicima opresije. Ne-bijele žene, queer žene, siromašne žene, transžene doživljavaju oblike nasilja i stigme koji su pojačani marginalizacijom – od hiperseksualizacije ne-bijelih žena do toga da naši/e seksualni partneri/ce odbijaju prihvatiti i poštivati naše identitete kao queer ili trans žena.

U formalnim, emocionalno angažiranim, monogamnim vezama, mogućnost ne-pristanka je sveprisutna. Za žene koje su u ne-monogamnim odnosima ili koje imaju više seksualnih partnera/ica, rizik je višestruk: svaki novi seksualni partner je novi potencijalni napadač, nova osoba koja će vas potencijalno obezvrijediti.

Zar je onda čudno što brojne žene osjećaju tjeskobu u vezi seksa? Čudi li vas što nas naše majke i bake i konzervativne autorice tako ustrajno savjetuju da se upuštamo isključivo o monogamni seks, da bismo trebale tražiti samo posvećene, dugotrajne partnere s kojima ćemo se seksati? Kako možemo očekivati da budemo cool i seksualno slobodne uz sve te rizike na svakom koraku? Uvjetovana sam da se osjećam tjeskobno i uplašeno nakon seksualnog odnosa zato što su ova iskustva jako često uključivala ili dovela do neke razine nasilja, stigme ili odbacivanja? Znači, nisam opuštena. Nisam opuštena zato što si to ne mogu priuštiti. Nisam opuštena zato što “prepustiti se” u našoj patrijarhalnoj seksualnoj kulturi znači izložiti se riziku. Da mogu biti napadnuta. Da će me tretirati kao smeće. Da će me vrijeđati kao kurvu. Naravno, čak i kada nismo opuštene, mogu nas sjebati; ali barem bismo trebale imati opciju da izrazimo svoje nezadovoljstvo.

{slika}

Dakle, počinit ću krajnje neopušteni čin: bit ću žena koja će imati emocionalne zahtjeve. Ukoliko netko od vas, kao i ja, budemo imale seksualne odnose sa ženom, s queer osobom, s bilo kojim društveno ranjivim ljudskim bićem, naš je zadatak ne samo da ih ne silujemo (još jednom ću citirat božanstvenu Mayu Dusenbery, “Ozbiljno, teško nama ako je najbolje što imamo reći o seksu koje smo imale da je bio sporazuman”) – naš je zadatak da im se svjesno i aktivno prilagodimo. Da prepoznamo da će imati potrebe i emocionalne probleme koji su društveno proizvedeni, te da se emocionalno i intelektualno potrudimo da učinimo ono što je potrebno kako bi se prilagodili tim potrebama i problemima.
Te potrebe i problemi su različiti za različite ljude i različite vrste seksualnih odnosa/aranžmana, no evo nekoliko zajedničkih pravila: aktivna komunikacija; aktivno prakticiranje pristanka; aktivna afirmacija da su tvoji seksualni partneri/ce ljudi s nezavisnim ljudskim vrijednostima, nevezano uz njihove genitalije.

A što se tiče onog tipa iz ove moje viktorijanske melodrame: zapravo je završilo tako da što sam povukla najneopušteniji mogući potez i razgovarala s njim. Bila sam emocionalna. Bila sam zahtjevna. Bila sam frustrirana feministkinja s kakvom se ne želiš spetljati bez obzira na super našminkane oči. I bila sam spremna da ću biti posramljena, da će mu se obrve podići od bijesa i iznerviranosti, a da ću se nakon tog razgovora osjećati još gore. No, tip je zapravo slušao. Shvatio je moje osjećaje. Ozbiljno je slušao kako moja tjeskoba dolazi iz iskustva seksa i seksizma. Nisam se pretvorila u jedno od onih Ursulinih algastih stvorenja. Nebo mi nije palo na glavu.

K vragu, pomislila sam. Svijete, pripremi se za emocionalni skok, jer ova kučka je odlučila da neće biti opuštena.

Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević