Kako se djevojke osnažuju kroz tugu na internetu

Ova umjetnica koristi Instagram i selfije kako bi subvertirala objektifikaciju žena kroz povijest, a svoj rad naziva Teorijom tužne djevojke, prenosi portal Dazed digital.com u razgovoru s Instagram umjetnicom Audrey Wollen.

Samoproglašena kraljica tragedije i Instagram umjetnica Audrey Wollen privukla nam je pozornost prošle godine, označujući svoj digitalni prostor kombinacijom Judith Butler i Mjesečeve ratnice, dokumentirajući svoj twitter profil vlastitim psihičkim stanjima i rekonstrukcijom renesansnih slika od kojih je jedna bila žrtvom Richard Princeove nedavne Instagram pljačke. No, najbitnija stvar koju trebate znati o ovoj umjetnici iz Los Angelesa jest Teorija tužne djevojke

Audrey Wollen smatra da, iako su žene danas u boljem položaju, i dalje je prisutno tretiranje žena kao slabijeg spola, a kao čin političkog otpora to bismo si trebale priznati i biti prokleto jadne koliko god to želimo. “Nijanse feminizma izabrane za medijsku pozornost uvijek su one najprimamljivije strukturama moći – feminizam kao neprijeteći, pozitivan, društven”, objašnjava Wollen. “Osjetila sam neku vrstu udaljavanja od suvremenog feminizma jer je zahtijevao od mene (ljubav prema samoj sebi, odličan seks, ekonomski uspjeh) onoliko koliko nisam mogla dati”. Prikupljajući natuknice iz svog znanja o teoriji umjetnosti, rad Audrey Wollen pokušava dati drugačiju perspektivu ženskoj tuzi kroz povijest, uzvračajući na taj način udarac. U tekstu ispod vam donosimo razgovor s A. Wollen o Teoriji tužne djevojke, njezinim razmišljanjima o Virginiji Woolf, Brittany Murphy i preuzimanju, subvertiranju objektifikacije kroz selfije.

Kako bi nekome objasnila što je Teorija tužne djevojke?

Teorija tužne djevojke ističe da bi tuga djevojaka trebala biti prepoznata kao čin otpora. Politički protest se obično definira u maskulinim terminima – kao nešto uopćeno i često nasilno, kao demonstracija na ulicama, pobuna, zauzimanje prostora. No, mislim da taj ograničeni spektar aktivizma isključuje cijelu povijest djevojaka koje su koristile vlastiti jad i nagon za samouništenjem kako bi srušile sisteme dominacije. Tuga djevojaka nije pasivna, samoorijentirana ili isprazna; to je gesta oslobođenja, artikulirana i informirana. To je način ponovnog preuzimanja kontrole nad vlastitim tijelima, identitetima i životima.

Koje su tvoje omiljene djevojke / žene?

Teorija tužne djevojke rođena je iz kulta tragičnih kraljica koje su oduvijek fascinirale mlade djevojke: osobe poput Judy Garland, Marilyn Monroe, Sylvia Plath, Frida Kahlo ili Virginia Woolf. Moje favoritkinje se često izmijenjuju, no trenutno me zanimaju Brittany Murphy, Hannah Wilke, Elena Ferrante, Clarice Lispector i Perzefona, kraljica podzemlja.

Zašto je Teorija tužne djevojke potrebna u ovom trenutku, i zašto bismo sve trebale biti tužne djevojke?

Mislim da je Teorija tužne djevojke danas doživjela odjek jer je feminizam nedavno doživio svojevrsni ‘comeback’ u medijima. Imam osjećaj kao da je djevojkama postavljena klopka: ako se ne osjećamo izuzetno sretnima jer smo mlade, nećemo uspjeti u vlastitom osnaženju – posebice je to uočljivo kada su glasovi koji zahtijevaju to zadovoljstvo isti oni koji sudjeluju u podčinjavanju žena. Globalna mizoginija nije rezultat manjka brige o sebi ili manjka samopouzdanja kod žena. Teorija tužne djevojke je vrsta dozvole: feminizam ne treba davati uputstva o tome koliko je zabavno i cool biti djevojka. Feminizam treba priznati da je biti djevojkom danas jedna od najtežih stvari koje postoje – biti djevojkom je neizmjerno bolno – i da naša bol ne treba biti odbačena u ime osnaženja. Ta bol se može iskoristiti kao alat, klin kojim ćemo razbiti čitavu mašineriju podčinjavanja i promijeniti ustaljene obrasce.

Osvrćeš li se svojim radom na određeni događaj, trenutak? Imam osjećaj kao da bi ova tema mogla biti važna u bilo kojem trenutku u povijesti.

Apsolutno! Prije povijesti, čak! Patrijarhat je najstariji sustav koji trenutno postoji. Tuga, suze, čak i samoozljeđivanje smatrani su femininim simptomima stoljećima. Simptom, naravno – nikada autonoman čin. Nevjerojatno je koliko je slučajeva, kada zagrebete dublje u povijest, ženskih pokušaja oslobođenja koji su uvijek označeni kao ludost, histerija. Utješno je, ipak, znati da nikada nismo odustajale od borbe.

Kako se samoproglašene Tužne Djevojke odnose prema, ili subvertiraju klišej o ženi kao slaboj i osjetljivoj?

Mislim da su ti klišeji o slaboj i osjetljivoj ženi prisutni kako bi nas dodatno ustrašili, jer smo u tom slučaju zaglavile u bezizlaznoj situaciji: ako si ‘snažna’, onda si kučka; ako si emotivna – slaba si i patetična. Kada prihvatimo da ćemo u jednom trenutku, bez obzira što radile, svakako afirmirati jedan od seksističkih klišeja – jer su ti klišeji dizajnirani kako bi progutali čitavu našu egzistenciju, moći ćemo se ponašati onako kako zaista želimo i osjećamo. Opasno je držati vlastite radikalne stavove zapetljane u krugu reakcije – pokušavajući ‘pobiti’ patrijarhat – kao da patrijarhat uopće ima logike ili zaleđa.

Na kojim projektima trenutno radiš?

Želim napisati knjigu koja će biti kulminacija Teorije tužne djevojke, ili barem njezino utjelovljenje. Također, istražujem i radim na novom umjetničkom projektu o pacijenticama u bolnici  La Salpêtrière koje su bolovale od histerije, o slikama Tolouse-Lautreca, erotičnosti bolnice, i o mojoj sličnosti s izgledom Nicole Kidman tijekom 1990-ih.

Što je inspiriralo seriju fotografija kojima ponavljaš određena umjetnička djela?

Seriju tih fotografija započela sam iz čiste estetske ljubavi prema klasičnim umjetničkim djelima, a sve je završilo kotrljajući se u polu-erotičnu želju za uništavanjem, sublimiranjem istih tih djela. Ponovnim izvođenjem tih slika, htjela sam se pozicionirati u isti okvir – kao dio povijesti anonimnih, golih djevojaka. Dijelom je to bilo iz želje da preuzmem sliku, izvučem ju iz muških ruku, no isto tako sam prihvatila da ne mogu pobjeći originalu: prate nas, progone takve reprezentacije žena. One postavljaju standard ženstvenosti koji mnoge djevojke svakodnevno nesvjesno oponašaju, koji upravlja našim shvaćanjem lijepoga, senzualnog, moćnog.

Prema tome, u toj seriji fotografija postoji užitak svojevrsnog ometanja (krađe, uništavanja slike), ali i identifikacije i maštanja: ja želim biti djevojka sa slike. Oduvijek sam željela biti djevojka na slici. Stavljajući svoje tijelo na sliku, mogu je istresti iz striktnih granica povijesti, dati joj da diše, i zapravo zagledati se u ono što se zapravo događalo u određenom povijesnom trenutku, što su ta tijela proživljavala, koje su ideale ispunjavala. Na taj način mogla sam promišljati različite vrste umjetničkih djela – ne samo klasične slike, već i konceptualne radove iz 1960-ih, modnu fotografiju, anima emisije itd.

Djela o kojima govoriš podsjećaju me na ono što je likovni kritičar John Berger rekao o prezentaciji žena u umjetnosti – kako su one uvijek objekti koje se promatra ili na kojima se radi. Kako se tvoj rad odnosi prema tome?

Točno! Berger, dakle, govori da se žene u umjetnosti ne pojavljuju kao subjekti, već objekti – mnogo govorimo o objektifikaciji žena u medijima ili na umjetničkim radovima, ali mi se čini da se ne dotičemo posljedica koje proizvodi takva vrsta reprezentacije. Kada si objekt, nesposobna si za određeno djelovanje, ranjiva si na bilo koju aktivnost koja je usmjerena prema tebi. Prazna si posuda za tuđe želje i pothvate. Umjetničke slike su poprište pravog horora i nasilja, čak iako se radi o ugodnoj slici lijepe djevojke koja leži na krevetu.

Što mogu Instagram djevojke 21. stoljeća naučiti iz povijesti umjetnosti?

Mislim da je Instagram djevojka i sama dio povijesti; ona je uronjena u povijest. Selfie fotke su ponešto drugačije jer ih proizvodi tehnologija i internet, ne čovjek s kistom, no i dalje imaju istu fuknciju. Jako me zanima način na koji su pornografija, slika i tehnologija uklopljene zajedno kako bi kreirale čitavu generaciju djevojaka koje beskrajno ponavljaju vlastitu sliku. Mislim da zaista možemo koristiti proizvode patrijarhata kao alat za uništenje istoga: objektifikacija žena može se ponovno prikazati i čitati drugačije. Pa, obrnimo malo stvari: što ako gola djevojka u ležećem položaju ne bi bila simbol subordinacije, već simbol pobune? Što u prikazivanju žena kao objekata možemo iskoristiti za vlastitu prednost? U animama, mnogi su likovi polu-roboti, polu-djevojke – potpuno infantilizirane i erotizirane, ali i dalje apsolutno smrtonosne. Što možemo naučiti od njih i njihova korištenja vlastite objektificiranosti?

Zima stiže, a više od 50.000 izbjeglica u neadekvatnim uvjetima u Grčkoj

U desecima kampova u Grčkoj smješteno je više od 50.000 izbjeglica. Velik broj prihvatilišta su bivša skladišta i vojne baze u kojima vladaju izuzetno loši uvjeti.

Više od 7.000 izbjeglica boravi izvan kampova i spavaju u skvotovima i napuštenim zgradama, koje nadziru volonterske skupine.

Kako dolazi hladnije vrijeme, životi tih ljudi dodatno će biti ugroženi. Stoga, UN apelira na Grčku da pojača napore kako bi zaštitila tisuće izbjeglica s dolaskom zime i poboljšala sigurnost u kampovima.

Grčka je u utorak priopćila da je završila popisivanje gotovo svih izbjeglica koje su ostale na njezinu teritoriju nakon zatvaranja europskih granica i utvrdila da ih je 54.000, među kojima je velik broj Sirijaca i Sirijki koji/e ispunjavaju uvjete iz ugovora EU-a i Turske o raspodjeli izbjeglica u EU-u.

U postupku predregistacije zabilježeno je 27.592 zahtjeva za azil. Oko 4.000 izbjeglica nisu zatražile ni azil ni odlazak, nego će vjerojatno pokušati ilegalno nastaviti put u Europu.

‘Aktualna rasprava o kurikulumima je ismijavanje demokratske procedure’

Priopćenje GOOD inicijative prenosimo u cijelosti. 

Javnost i nadležne institucije upozoravamo da aktualna javna rasprava o prijedlozima kurikuluma nije u skladu s demokratskim procedurama te stoga organizacije i stručnjaci okupljeni oko GOOD inicijative neće u njoj sudjelovati i traže ponavljanje javne rasprave kad za to budu ostvareni uvjeti.

Neregularnosti na koje želimo upozoriti odnose se na činjenice:

  • ne postoji zakonska osnova za donošenje kurikuluma predmeta, već samo nastavnog plana i programa na što smo više puta, zajedno s drugim obrazovnim stručnjacima upozoravali i prethodnu Vladu kao i aktualnu Vladu s tehničkim ovlastima. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama (NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14)  u članku 26. (NN 94/13) propisuje da se odgoj i obrazovanje u školi ostvaruje na temelju nacionalnog kurikuluma, nastavnih planova i programa i školskog kurikuluma. U članku 27. (NN 94/13, 152/14) propisuje se da se nastavnim planom i programom utvrđuje tjedni i godišnji broj nastavnih sati za obvezne i izborne nastavne predmete, međupredmetne i/ili interdisciplinarne sadržaje i/ili module, njihov raspored po razredima, tjedni broj nastavnih sati, godišnji broj sati te ciljevi, zadaće i sadržaji svakog nastavnog predmeta. Javna rasprava može biti provedena tek nakon što Hrvatski sabor promijeni odredbe Zakona i omogući donošenje kurikuluma. 
  • prijedloge kurikuluma nakon javne rasprave trebaju mijenjati stručnjaci koji su dokumente i izrađivali, transparentno izabrani javnim natječajem upravo zbog svoje stručnosti i vizije reforme sukladno proceduri predviđenoj u Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije koju je donio Hrvatski sabor. Upravo stručnjaci koji su izradili prve prijedloge trebaju javnosti ponuditi obrazloženja prihvaćenih i neprihvaćenih izmjena. Budući da je Ministarstvo prekinulo suradnju s tim stručnjacima ne postoje uvjeti za postupanje nakon javne rasprave ni za unapređenje kurikuluma.
  • u javnoj raspravi održanoj tijekom ljetnih mjeseci naknadnim priopćenjem je omogućeno anonimno komentiranje, čime je dodatno narušena transparentnost procesa koji je i tako narušen izigravanjem procedura, netransparentnim promjenama stručnjaka i sličnim postupanjem iza očiju javnosti.
  • Cjelovita kurikularna reforma je dio Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije u kojoj je jasno navedeno da je za formiranje Ekspertne radne skupine za provedbu Cjelovite kurikularne reforme nadležno Posebno stručno povjerenstvo za praćenje i provedbu Strategije  koje bira članove temeljem javnog poziva. Ministar s tehničkim ovlastima, Predrag Šustara je izigrao ovaj proces na način da postavlja suradnike po svojoj želji čime je sebi uzeo ovlasti koje mu nije prepustio zakonodavac – Hrvatski sabor,  pri donošenju ove Strategije. Budući da ministar s tehničkim ovlastima postupa protivno Strategiji izglasanoj u Hrvatskom saboru, smatramo njegove poteze nezakonitima i nelegitimnima.

Ošto osuđujemo postupke ministra s tehničkim ovlastima Predraga Šustara, koji kao predstavnik izvršne vlasti postupa protivno odlukama donesenim u Hrvatskom saboru. Aktivnosti koji je ministar u svom kratkom osmomjesečnom mandatu proveo protivne su prihvaćenim dokumentima i demokratskim procedurama za koje se opredijelila Republika Hrvatska pri čemu prvenstveno mislimo na jasno opisane procedure definirane Strategijom znanosti, obrazovanja i tehnologije, zakonima te pratećim pravilnicima i dokumentima, kao i standarde postavljene Kodeksom savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata, kao i standardima koje je postavio Ustavni sud (u odluci) tumačeći propise vezane uz javna savjetovanja. Stoga pozivamo ministra da se suzdrži od kršenja odluka Hrvatskog sabora i činjenja daljnje štete obrazovnoj reformi. 

Predavanja na ZeGeVege festivalu

Četvrtu godinu za redom ZeGeVege festival obogaćen je cjelodnevnim besplatnim programom koji će se sastojati od radionica kuhanja i pripremanja hrane te degustacija, stručnih savjetovanja, atraktivnih predavanja, praktičnih radionica i sličnih edukativnih sadržaja.

I na ovogodišnjem ZeGeVege festivalu možete poslušati zanimljive predavače/ice, nutricioniste/kinje i stručnjake/kinje iz određenih područja, među kojima ove godine ima i feminizma. 

Program će se odvijati stalno za vrijeme Festivala koji traje od petka, 2. rujna 2016. (9-21 sat) do subote, 3. rujna 2016. (9-19 sati), na Trgu bana Jelačića u Zagrebu.

Izdvajamo predavanje Lade Čale FeldmanPalunkova večera: o veganizmu, feminizmu i književnoj ekokritici u subotu u 11:00 sati i predavanje Marine MilkovićZašto je veganstvo (i) feminističko pitanje u subotu u 15.00 sati. 

Komentari ispod članaka prava su septička jama kulture silovanja

Prema nedavnoj studiji, oko 16 posto online komentara su podržavajući prema žrtvama seksualnog napastovanja – no jedna četvrtina komentara okrivljuju žrtve zato što su napadnute.

Jedna četvrtina svih online komentara ispod članaka o seksualnom napastovanju i silovanju sadrži izjave kojima se okrivljuje žrtvu, pokazuje novo istraživanje Sveučilišta Južne Kalifornije (University of Southern California – USC).

Studija je istražila 52 članka i otkrila da samo jedan članak nije sadržavao komentare koji podržavaju optuženog napadača/nasilnika. Komentari koji okrivljuju žrtvu pojavili su se u 1097 od 4239 komentara – odnosno nešto više od 25 posto.

“Iznenadilo me što je toliko mnogo ljudi tako zlobno kada pišu o žrtvama”, izjavila je za The Huffington Post Kristen Zaleski, profesorica na School of Social Work USC-a. “Premda znam mnogo o kulturi silovanja, nisam očekivala toliko mržnje, osuđivanja i diskriminatornih stavova i othering* ― čega je bilo doista mnogo.”

Istraživači/ce su najavili ovu studiju kao “prvu ovakvog tipa”, a istraživali su komentare ispod članaka koji su govorili o silovanju u časopisima The Wall Street Journal, The New York Times, USA Today i Los Angeles Times od prosinca 2014. do ožujka 2015. godine. Članci su uključivali sve od optužbi protiv Billa Cosbyja do članaka o izmišljenom silovanju u kampusu koji je objavio Rolling Stone.

Ako je optuženi nasilnik bio slavna osoba ili javna figura, povećavala se vjerojatnost dobivanja podrške, odnosno vjerojatnost da će komentatori napasti žrtve.

Oko 16 posto svih komentara uključivalo je podršku žrtvama, dok ih je 6 posto podržavalo optužene zlostavljače, a 23 posto ih je uključivalo “trolajuće” izjave povezane sa zakonima i društvom, zaključila je ova studija.

Žrtve su dobile više podrške i suosjećanja kada optuženi nasilnik nije američki građanin ili kada se napad dogodio u inozemstvu. No u tim slučajevima, komentare koji okrivljuju žrtve zamijenili su rasistički komentari.

Istraživači su otkrili kako su među najčešćim komentarima koji okrivljuju žrtvu oni koji žrtvama daju upute – primjerice, kako su trebale smjesta otići na policiju.

To nije neuobičajena pojava: ovoga tjedna, komičar Kurt Metzger objavio je dugačku tiradu na društvenim mrežama o optužbama za silovanje protiv njegovog kolege komičara Aarona Glasera. Brojni Metzgerovi komentari kritizirali su žrtve seksualnog napada što nisu smjesta obavijestile policiju.  Ovakvi komentari šalju implicitnu poruku žrtvama silovanja “Da je istina to što govorite, prijavile bi”, kaže Zaleski. “Vrlo su patronizirajući, čak i ponižavajući”.

U člancima u kojima su za silovanje optužene slavne osobe, čitatelji/ce ukazuju kako se radi o zavjeri. Primjerice, u jednom članku o Billu Cosbyju, komentator je napisao kako “svatko tko ne prepoznaje političku agendu iza ovih napada na Cosbyja, nije obratio dovoljno pažnje”.

Ostali komentari govore kako je priča žrtve neuvjerljiva i nevjerojatna ili kako je prošlo previše vremena da bi bila istinita. Također, optužuju žrtve da igraju na “kartu silovanja” ili da su izmislile optužbe nakon što su konzumirale previše alkohola i/ili opijata.

“Trebao bi postojati zakon koji bi štitio muškarce i dečke od optužbi za silovanje ili seksualno nedolično ponašanje za koje ih optužuju žene i djevojke koje su bile dovoljno glupe da se napiju i dopuste da se to dogodi, a onda za to krive muškarca”, napisao je jedan komentator koji je citiran u ovoj studiji.

Istraživanje je otkrilo i kako postoji mnogo nevjerovanja da muškarci mogu biti napadnuti. Primjerice, jedan čitatelj je napisao: “Pitajte bilo kojeg tipa, nemoguće je da muškarca, posebno tinejdžera ‘siluje’ NFL navijačica!”

Neki od komentara ulaze u kategoriju “trolanja”. Uglavnom govore o ideji “kulture silovanja” – i pritom je odbacuju i ismijavaju – negiraju kako seksizam, netolerancija i neravnopravnost stvaraju toksično okruženje koje potiče silovanje. Rasprave o kulturi silovanja u komentarima često se pretvore u debate o statistikama.

“Ljudi koji imaju mišljenje o tome tko je kriv, oni koji u osnovi okrivljavaju žrtve i preživjele, koriste izraz ‘kultura silovanja’ nastojeći pokazati kako nešto znaju o toj temi i onda kažu kako je to sranje, a jedan od načina na koji to čine je diskreditiranje izvještaja”, kaže Zaleski.

“Često se dogodi da netko brani žrtve tako što stavi poveznice na članke o tome kako je lažno prijavljivanje silovanja rijetko, na što komentatori koji krive žrtvu propituju izvore i statistike, te to pretvaraju u raspravu o podacima”.

Studija “Istraživanje kulture silovanja u forumima društvenih medija” (“Exploring rape culture in social media forums”) bit će objavljena u listopadu 2016. u časopisu  ‘Computers and Human Behavior’.



* Pojam ‘othering’ opisuje ljudsku tendenciju vjerovanja da je neka grupa (rasa, religija, etnicitet, kultura, rod, država, seksualna orijentacija itd.) ona koje je inherentno “jedina ispravna”. To često rezultira neprijateljstvom prema onima koji nisu dio te grupe, budući da ih se vidi kao prijetnju ili nestabilnost koja je opasna za egzistenciju grupe, stvarajući tako mentalitet ‘mi protiv njih’.

 

 Prevela i prilagodila Sanja Kovačević

Francuski policajci u ime sekularizma natjerali ženu da skine dijelove odjeće na plaži

Pojavile su se fotografije na kojima se vide naoružani francuski policajci kako tjeraju ženu da plaži da skine neke dijelove odjeće u skladu s kontroverznom i diskriminatornom zabranom nošenja burkinija, javlja Guardian.

Vlasti u nekoliko francuskih gradova počele su implementirati zabranu nošenja burkinija, koji pokriva tijelo i glavu, kao razlog navodeći zabrinutost religijskog odijevanja u svjetlu nedavnih terorističkih napada u zemlji. Na Libeli smo prenijele komentar o tome koliko je ova zabrana problematična i antifeministička.

{slika}

Slike prikazuju najmanje četiri policajca koji stoje iznad žene koja na plaži u Nici sjedi i leži u odjeći, za koju se čak ispostavilo da uopće nije burkini. Nakon što su policajci stigli, na fotografijama se vidi kako žena uklanja tuniku dugih rukava iako se čini da jedan od policajca uzima bilješke i svejedno izdaje kaznu na licu mjesta.

{slika}

Fotografije su se pojavile nakon što je još jedna žena izjavila kako je bila kažnjena na plaži u Cannesu radi nošenja tajica, tunike i vela. Na njezinoj kazni piše kako nije nosila “odjeću koja poštuje dobar moral i sekularizam”.

{slika}

“Sjedila sam na plaži s obitelji”, rekla je 34-godišnja Siam. “Nosila sam klasični veo, nisam imala namjeru plivati”. Svjedokinja Mathilde Cousin potvrdila je da se dogodio incident. “Najtužnije je što su ljudi vikali: ‘Idi doma”‘, a neki su pljeskali policiji”, izjavila je. “Njezina je kći plakala.”