Cannes zabranio nošenje burkinija

Gradonačelnik Cannesa, David Lisnard, odlukom gradske uprave zabranio je nošenje “burkinija”, kupaćeg kostima koji pokriva čitavo tijelo.

U diskriminatornoj odluci je obrazloženo da je do zabrane došlo jer ta vrsta kupaćeg kostima nametljivo prikazuje vjersku pripadnost u trenucima kad je Francuska na meti terorističkih napada. Također, u odluci je navedeno da je “zabranjen pristup kupanju na plažama svima koji nemaju kupaći kostim u skladu s običajima zemlje i načelom sekularnosti”. 

“Odluku sam prihvatio, kao i neke druge odluke, s ciljem da moj grad bude siguran u slučaju izvanrednog stanja”, kazao je Lisnard. 

“Nije riječ o zabrani nošenja vjerskih oznaka na plaži, nego o napadnoj odjeći koja upućuje na vjernost terorističkim pokretima koji su nam objavili rat”, rekao je Thierry Migoule, glavni direktor gradskih služba u Cannesu.

Ova odluka donesena je samo dan nakon što su lokalne vlasti u Marseilleu otkazale “burkini događaj”, nakon što su organizatori/ice dobili/e prijetnje smrću.

Podsjetimo, u Francuskoj je nošenje burke u javnosti zabranjeno 2010. godine. Ujedno, Francuska je bila prva europska zemlja koja je usvojila zakon o zabrani nošenja burki i nikaba u javnosti. Manuel Valls, sadašnji predsjednik francuske vlade, tada je izjavio da “Zakon koji brani nošenje burki je zakon u interesu žena i protiv onih vrijednosti koje nemaju ništa s našom tradicijom i vrijednostima”.

Mreža mladih poručuje: Dosta prepucavanja i blesavih spotova!

Na konferenciji za medije povodom ovogodišnjeg Međunarodnog dana mladih predstavnici Mreže mladih Hrvatske (MMH) su sa suradnicima predstavili konkretne prijedloge poboljšanja mjera za poticanje zapošljavanja mladih. Pozvali su političke stranke i odgovorne institucije da se prema problemima s kojima se mladi susreću na tržištu rada počnu odnositi bitno ozbiljnije i sustavnije.

Sven Janovski, potpredsjednik Mreže mladih Hrvatske, pozvao je na odlučan zaokret u načinu na koji se upravlja aktivnom politikom zapošljavanja u Hrvatskoj. Već niz godina, neovisno o sastavu vladajuće garniture, svjedočimo brojnim apsurdnim situacijama. Tako dolazi do naprasnog prekidanja provedbe mjera, nenajavljenog prekrajanja uvjeta korištenja, izostanka konzultacija s potencijalnim korisnicima te upornog nijekanja očitih manjkavosti u provedbi. Janovski je naglasio kako postoji potreba za potpuno drugačijim komunikacijskim pristupom: “Javnosti se mjere poput stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa predstavljaju kao čarobni štapić za rješavanje ključnih problema hrvatskog tržišta rada, a težak sezonski rad se prodaje kao vesela zabava koja će mlade odvesti u svijetlu budućnost.

Postojeće mjere mogu se uvelike poboljšati. Primjerice, mjeru stručnog osposobljavanja može se poduprijeti kvalitetnijim sustavom mentorstva i učenja uz rad, što je i njezina bit. Potrebno je uvesti ciljane kvote korisnika/ica po svakoj županiji kako bi se osigurala pravednija regionalna dostupnost mjere, a samo trajanje mjere potrebno je uskladiti s realnim trajanjem osposobljavanja za određenu struku.

Poboljšanja su moguća, primjerice, i u slučaju mjere javnih radova. Naime, treba prestati s automatskim usmjeravanjem korisnika/ica koje pripadaju ranjivim skupinama, poput mladih iz alternativne skrbi ili osoba s invaliditetom, na korištenje te mjere. “Veliku većinu se nakon prijave na Zavod direktno usmjerava na mjeru javnih radova, neovisno o njihovoj motivaciji i prethodnom obrazovanju”, upozorila je Ana Preveden iz Udruge “Igra”. Time se mladima koji su tek izašli iz obrazovanja šalje pogrešna poruka da za njih nema mjesta u mjerama koje u praksi češće vode zapošljavanju, poput poticaja za zapošljavanje ili stručnog osposobljavanja. Smatra da se manjkavosti u uslugama koje se pružaju ovoj i drugim ranjivim skupinama mogu ispraviti bez velikih promjena u svakodnevnom funkcioniranju Zavoda.

Janovski je dodatno upozorio kako je potrebno ozbiljno raspravljati o urušavanju radničkih prava s kojima se susreće današnja generacija mladih pri izlasku na tržište rada: “Želimo da se u ovom društvu otvoreno progovori o problemima studentskog, privremenog i sezonskog rada te o kršenjima prava nekih od najranjivijih skupina društva.” U rujnu će Mreža mladih Hrvatske u suradnji s brojnim partnerima pokrenuti niz javnih aktivnosti kojima će otvoriti raspravu o ovim temama. U listopadu će se organizirati i prosvjedni marš, koji će okupiti kako nezaposlene mlade – tako i one koji osjećaju da ih njihova radna mjesta ostavljaju bez prava i perspektive.

Međunarodni dan mladih – može li program umjesto čestitke?

Riječ “mladi” je jedna od najpopularnijih riječi u političkim kampanjama u Hrvatskoj na svim razinama vlasti – od lokalne do nacionalne. “Mladi su budućnost” i “na mladima svijet ostaje” su fraze koje se koriste u tim varkama, a zapravo su rijetki političari koji prepoznaju da mladi jesu nacionalni interes Republike Hrvatske. S iseljavanjem i negativnim prirodnim prirastom, broj stanovnika Hrvatske je postala vruća tema za političke rasprave. Sam život mladih u Hrvatskoj je, doduše, mlaka tema. Naime, jednu stvar o mladima političari razumiju, a ta je da se radi o slabo povezanoj interesnoj skupini. Mladi nisu politički organizirani kao, primjerice, umirovljenici, a mnogi političari čine sve da se ne uvede građanski odgoj i da se time zadrži takvo stanje. Upravo zbog slabe političke organiziranosti se s mladima može postupati tako loše kao što se u Hrvatskoj postupa. Jedan od primjera takvog postupanja prema mladima su i županijski programi za mlade pa povodom Međunarodnog dana mladih raspravljamo upravo o tome.

Nacionalni program za mlade za period od 2014. do 2017. godine riječima “pozivaju se županije, gradovi i općine, one koje to još nisu učinile, na razvijanje, donošenje i praćenje provedbe svojih lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) programa za mlade” sugerira županijama, gradovima i općinama da usvoje strategiju poboljšanja života mladih diljem RH u obliku programa djelovanja za mlade. Nažalost, kako to često u RH i biva, ne postoji zakonska obaveza da ih jedinice nižih vlasti i donesu pa se postavlja pitanje koliko je jedinica lokalne i regionalne samouprave takvo nešto i usvojilo. Svjesni obuhvatnosti istraživanja potrebnog da se to pitanje u potpunosti istraži (imamo 556 općina i gradova), istražili smo barem koliko je županija usvojilo svoj program za mlade.

Nakon kontaktiranja svih županija i zaprimanja odgovora na pitanje: “postoji li u Vašoj županiji program djelovanja za mlade?”, mogu sa sigurnošću tvrditi da s nedostatkom zakonske obaveze dolazi i nedostatak strateških politika za mlade. Samo tri županije u ovom trenutku imaju važeće i aktualne programe djelovanja za mlade. Radi se o Krapinsko-zagorskoj, Koprivničko-križevačkoj i Gradu Zagrebu. Tračak svjetlosti u tom mraku ponašanja prema mladima može se pronaći u tome što u Varaždinskoj županiji postoji nacrt programa koji bi, kako mi kažu u toj županiji, trebao biti usvojen na idućoj sjednici tamošnje županijske skupštine, dok je u Virovitičko-podravskoj program u izradi. Nekoliko županija je, također, apliciralo na Poziv za prijavu projekata usmjerenih mladima objavljenog od strane Ministarstva socijalne politike i mladih kako bi izradilo svoj program. Bez tih primjera, slika bi bila u potpunosti zastrašujuća. Naime, u nekim županijama odgovorne osobe nisu ni upoznate s postojanjem Nacionalnog programa za mlade, a kamoli s preporukom da se i na županijskoj razini usvajaju programi. Program djelovanja za mlade se ponekad brka s programom rada određenog županijskog savjeta mladih, a ponekad i sa samim savjetom mladih.

Postojeća tri programa djelovanja za mlade obuhvaćaju važne teme poput zdravlja, zaštite prava mladih, obrazovanja, stambenog osamostaljivanja, zapošljavanja, političke participacije i provođenja slobodnog vremena. Upravo zato su programi djelovanja za mlade važni na svim razinama – od nacionalne, preko županijske do lokalne razine. Županijski programi bi trebali služiti prepoznavanju specifičnih problema mladih za određeno regionalno područje i implementirati mjere preporučene u Nacionalnom programu.

Utvrđivanje problema mladih se provodi anketom ili sudjelujućim promatranjem, a na isti se način mogu uočiti i potencijalna rješenja. Proces usvajanja županijskog programa potiče lokalne i županijski savjet mladih, ali i brojne udruge, na participaciju u donošenju programa jer je svima u interesu da on bude što kvalitetniji. Pravi programi su operativni i provedivi: sadrže generalne ciljeve, a potom operativne ciljeve, kao i mjere kojima će se oni ostvariti te indikatore preko kojih se može evaluirati opravdanost provedenih mjera. Oni sadrže i rokove. Dakle, pravi program za mlade (županijski ili bilo koji drugi) zaista je provediv i zaista je u obliku prave javne politike.

Kako bi se čuo glas mladih o ovim pitanjima, zamolio sam Karla Kralja, predsjednika Mreže mladih Hrvatske, da nam prokomentira nalaz da program djelovanja za mlade postoji u samo tri županije.

“Iako je prvi nacionalni program za mlade usvojen još 2003. godine, županijski, gradski i općinski programi ostaju rijetkost, što nas ne treba čuditi. Osnovni razlog za to sasvim je sigurno nizak financijski i stručni kapacitet jedinica lokalne i regionalne samouprave. Gradovi, općine i županije najčešće nemaju dovoljno kapaciteta niti za izradu, a kamo li provedbu takvih programa. Usto, u opisu nadležnosti iz Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi spominje se briga o djeci, ali mlade kao skupinu se ne spominje. Na kraju krajeva, neovisno o svim ostalim razlozima, nemoguće je očekivati funkcionalnost većine javnih politika na lokalnoj ili regionalnoj razini u ovako disfunkcionalnom sustavu lokalne i regionalne samouprave”, poručio je Karlo Kralj.

U izradi programa za mlade, kada se oni donose, sudjeluju savjeti mladih, a najčešće su upravo oni ti koji iniciraju donošenje takve strategije. Županijski savjeti mladih su se udružili u neformalnu organizaciju nazvanu Koordinacija županijskih savjeta mladih, a na čelu Koordinacije se svakih pola godine izmjenjuju predsjednici županijskih savjeta. Stalna funkcija u Koordinaciji jest ona tajnika i obnaša je Jurica Jug pa sam upitao Juricu kako Koordinacija gleda na ovakvu situaciju sa županijskim programima za mlade.

“U Koordinaciji smo svjesni važnosti donošenja programa, čak smo i u program rada kao prvu točku stavili osnaživanje upravo onih savjeta mladih koji djeluju u županijama koje nisu usvojile program. I na posljednjoj sjednici se otvorila ta tema. Smatram da je najvažniji razlog za ne-donošenje programa nezainteresiranost lokalne i regionalne samouprave te sporost birokracije po cijeloj Hrvatskoj. Također, kod ljudi zaduženih za izradu i provedbu programa se jednostavno javlja strah od dodatnih obaveza koje bi si sami nametnuli. Ministarstvo socijalne politike i mladih je čak i kroz svoje programe financiralo izradu programa, ali se malo jedinica lokalne i regionalne samouprave javilo na natječaj”, rekao je Jug i osvrnuo se na vlastito iskustvo.

“Kao član Savjeta mladih Grada Zagreba, mogu vam reći da najveće razočarenje dolazi nakon donošenja programa za mlade. Kao Savjet smo aktivno sudjelovali u dugom procesu izrade Programa i izradili smo uistinu kvalitetan program, ali na kraju u proračunu nisu osigurana sredstva za njegovo provođenje. Gradska skupština Grada Zagreba je odbila i sve naše amandmane na proračun“, objasnio je.  

S druge strane, županije su u Hrvatskoj okupljene oko Zajednice županija – ne previše jake, ali ipak organizacije koja povezuje županije na jednoj institucionaliziranijoj razini. Upitali smo ih kako komentiraju tako malen broj donesenih županijskih programa i razgovara li se u Zajednici uopće o potrebi za njihovim donošenjem.

“Hrvatska zajednica županija u proteklih je godinu dana bila snažno okrenuta potrebi jačanja županijskih kapaciteta za provedbu prava na pristup informacijama i opće transparentnosti rada županijskih uprava. Uz to, uključila se u rad transnacionalne skupine projekta LADDER “Mladi i razvoj”. Nisu nam poznati  razlozi zašto sve županije nisu donijele programe djelovanja za mlade, ali znamo da većina potiče rad mladih kroz Savjete za mlade i brojne programe sufinanciranja udruga civilnog društva. U Zajednici se razgovara o svim aktualnim temama, a činjenica da programi nisu doneseni ukazuje na potrebu da se preispita postoji li neki drugi efikasniji alat za uspješnije uključivanje mladih u razvoj lokalne zajednice”, za Libelu je poručila Melita Pavlek, tajnica Zajednice.

Naravno da se i u županijama koje imaju programe za mlade na terenu, kao i kod gotovo svih politika u RH, javlja neprovođenje. Ponavlja se ona situacija s “odličnim propisima koji se ne provode”, ali mislim da se moramo složiti da je donošenje programa prvi korak. Ako se program ne donese, neće se imati što ni provoditi, a mladi i sveukupna javnost odgovorne (župane i županijske skupštine) neće moći pozvati ni na kakav dokument i ni na kakva obećanja. Upravo zato je program krucijalan – on sve lijepe riječi političara/ki o mladima pretvara u konkretne mjere i u nedostatku drugih, jedan je od rijetkih alata koji može omogućiti da mladi ne budu samo budućnost, već da mladi budu i sadašnjost te da im i sadašnjost i budućnost budu kvalitetnije.

Otvorene prijave: Trening za novinare/ke iz regije

Balkanska istraživačka regionalna mreža BIRN organizira dvodnevni trening za 20 novinara/ki iz regije. Trening je dio programa Balkanska tranzicijska pravda, a rok za prijave je 15. kolovoz 2016. godine.

Održat će se u Sarajevu 22. i 23. rujna, a organizira se s ciljem boljeg izvještavanja novinara/ki o temama iz područja tranzicijske pravde. Trening predviđa i sudjelovanje na regionalnoj konferenciji o ratnim zločinima te posjet Sudu Bosne i Hercegovine.

Namijenjen je novinarima/kama zainteresiranim za teme tranzicijske pravde iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Srbije i s Kosova. Radni jezik je engleski te je neophodno solidno poznavanje istog. Troškovi smještaja, hrane i prijevoza su pokriveni. 

Za prijavu je potrebno poslati životopis, motivacijsko pismo te jedan primjer neobjavljenog teksta na e-mail adresu marina.radenkovic@birn.eu.com

Program podržavaju Europska komisija, Švicarsko ministarstvo vanjskih poslova i Fondacija Robert Bosch. Dodatne informacije o programu Balkanska tranzicijska pravda pogledajte ovdje, a dodatne informacije o treningu na stranicama BIRN-a. 

Žene diljem svijeta udružile su se u borbi protiv seksualnog uznemiravanja

Svaki dan žene trpe seksualno uznemiravanje u javnom prijevozu, na ulicama, barovima i restoranima diljem svijeta. ATTN je objavio kratki video o uspješnim slučajevima otpora i zajedničke borbe žena protiv uznemiravatelja kako bi se podigla svijest o pravu žena na sigurnost u javnim prostorima. 

Osnovana aktivistička grupa LBTQ žena u Crnoj Gori

U Crnoj Gori je formirana nezavisna aktivistička grupa LBTQ žena “KvirA”.

Grupa koja broji više od 120 članica nastala je na inicijativu organizacije Kvir Montenegro, nakon više od dvije godine kontinuiranih aktivnosti namijenjenih lezbijkama, biseksualnim, trans i kvir ženama. 

“LBTQ žene već godinama kreiraju istoriju LGBTIQ pokreta u Crnoj Gori. Uprkos tome, lezbejke, biseksualne i trans žene su ostale do danas nevidljive, iako su u velikom broju slučajeva predstavljale katalizatore, te sprovodile u praksi skoro sve aktivnosti u ovoj oblasti. Mediji, kreatori politika i donosioci odluka, sa svoje strane, u potpunosti su zanemarivali, ali i dalje zanemaruju, činjenicu da postoje i drugi glasovi koje je potrebno i važno čuti”, kazala je Ana Dedivanović, osnivačica grupe. 

Također, navela je da do ideje došlo tijekom pripreme druge povorke ponosa Montenegro Pride 2014, kad su članice izrazile želju da formiraju grupu posvećenu isključivo interesima LBTQ žena, što je podržala organizacija Kvir Montenegro. Postupno, organizacija je počela provoditi i brojne aktivnosti s ciljem izgradnje i jačanja grupe žena različitih identiteta. 

“Raznovrsne uspješno sprovedene društvene i sportske aktivnosti tokom 2014, a posebno 2015. i 2016. godine poslužile su kao jasan indikator potrebe za dodatnim mjerama posebno kreiranim kako bi se izašlo u susret potrebama ženske grupe unutar LGBTIQ zajednice. Smatramo da će djelovanje i postojanje naše grupe predstavljati značajnu promjenu u percepciji i organizovanju aktivizma vezanog za takozvana “gej prava” u kojem je do danas tradicionalno dominirao isključivo muški identitet,te otvoriti novo uspješno razdoblje ženskog aktivizma u Crnoj Gori“, rekla je Dedivanović.

Grupa “KvirA” je jedina grupa tog tipa u Crnoj Gori, a nastala je s ciljem boljeg organiziranja kako bi se poboljšao položaj žena u društvu, posebno onih diskriminiranih na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Ženama se želi dati prostor i motivacija za umrežavanje i rad na pitanjima koja ih se direktno tiču. Također, služit će kao poligon za razmjenu znanja, iskustva i izazova te služiti za međusobno osnaživanje žena. 

“Multiplicitet identiteta, poštovanje njihovih kompleksnosti, kao i tretiranje njihovih specifičnih potreba, može samo biti dodata vrijednost višegodišnjeg mukotrpnog procesa unapređenja ljudskih prava LGBT osoba koji će na kraju, nesumnjivo, rezultirati istinskom jednakošću, dodala je Dedivanović.