Još uvijek nema mjesta za žene? UN i dvostruki standardi

Šest od dvanaest kandidata/kinja za poziciju glavnog/e tajnika/ce UN-a su žene, no na prvom neformalnom glasanju Vijeća sigurnosti u prvih pet je ušla samo jedna žena. Zašto?

Vijeće sigurnosti UN-a je 21. srpnja održalo prvo (ne i posljednje) neformalno glasanje kako bi izabrali najizglednije kandidate/kinje za funkciju sljedeće/g glavnog/e tajnika/ce UN-a.

Prvi put u povijesti, polovica kandidata/kinja – šest od dvanaest – su žene. No, tijekom glasanja ponovila se mnogo poznatija povijest: muškarci su prošli mnogo bolje od žena. U prvih pet je ušla samo jedna žena. Četiri od pet najlošije plasiranih su žene. Možda je u pitanju “stara škola” geopolitike: kandidati/kinje iz istočnoeuropskih država koje su u milosti Rusije prošli su najbolje. No, neumoljivi poredak na dnu tablice, gdje se nalazi većina žena, ukazuje kako se moramo zapitati ne radi li se tu o rodnoj predrasudi. Zbog tajnosti izborne procedure to je teško znati, premda je očito da je Vijeće ignoriralo peticije civilnog društva, pritisak 60 država članica i otvoreno pismo koje je potpisalo pedeset stručnjaka za UN i bivših vođa koji zagovaraju izbor žene i feministkinje na čelo UN-a.

Od 1981. Vijeće provodi neformalno “ad hoc” glasanje kako bi izlučili kandidate/kinje koji nemaju podršku stalnih pet članica s pravom veta (P5). Članovi/ce Vijeća sigurnosti glasaju anonimno tako što se izjašnjavaju koje kandidate/kinje “ohrabruju” ili “ne ohrabruju”, ili se o pojedinim kandidatima/kinjama mogu izjasniti s “nemam mišljenje”. Tradicija ovog glasanja je i to da se rezultati ne objavljuju službeno. Međutim, tablica s rezultatima je odmah “procurila” i rasplamsala analize ovog prvog rangiranja kandidata/kinja.

Bivši portugalski premijer i visoki povjerenik UNHCR-a Antonio Guterres nalazi se na vrhu liste s 12 glasova “ohrabrujem”, impresivnih 0 “ne ohrabrujem” i 3 “nemam mišljenje”. Guterres je stegao poštovanje svojim nastupima u nizu sastanaka kandidata/kinja i članova Opće skupštine u travnju i sredinom lipnja. No iznenađuje stupanj njegovog vodstva ispred nekih kandidatkinja – koje su također dobro nastupile i nalazile se na vrhu prema neformalnim istraživanjima javnosti. Na dnu ljestvice sa samo dva glasa “ohrabrujem” i 11 “ne ohrabrzujem” nalazi se Vesna Pusić, bivša potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske. Premda je oduševila promatrače otvorenim ukazivanjem na greške UN-a, braneći LGBTQ prava i izjasnivši se kao feministkinja (jedina je to učinila), nije mogla očekivati da će proći dobro, djelomično zbog nedostatka iskustva u radu UN-a, a sa smjenom vlasti u Hrvatskoj, nekoliko dana nakon njezine nominacije, lišena je potpore svoje države.

Irina Bokova, sadašnja visoka povjerenica UNESCO-a, jedna od prvih favorita/kinja u procesu izbora, završila je na trećem mjestu s 9 glasova “ohrabrujem” i 4 “ne ohrabrujem”. Četiri negativna glasa su mnogo, jer sa samo 15 glasača u Vijeću sigurnosti, veliki su izgledi da jedan od tih glasova uključuje jednu od država članica s pravom veta. Možda je najveće iznenađenje što Helen Clark, bivša premijerka Novog Zelanda i sadašnja glavna povjerenica UNDP-a, nije završila među prvih troje. Nalazi se na šestom mjestu (8 “ohrabrujem” i 5 “ne ohrabrujem”). Još jedna kandidatkinja koja dolazi iz redova UN-a i ministrica vanjskih poslova Argentine, Susanna Malcorra, završila je na 8. mjestu. Christiana Figueres iz Kostarike, uspješna predvodnica UN-ove Okvirne konvencije o klimatskim promjenama (UNFCCC), čiji je nastup percipiran kao izvrstan tijekom panela kandidata/kinja pred Općom skupštinom sredinom srpnja, završila je na devetom mjestu.

U prvih pet su četiri kandidata/kinje iz istočne Europe. Ruski prijatelji u regiji su dobro prošli, uključujući i neke manje poznate kandidate, Vuka Jeremića iz Srbije i Srđana Kerima iz Makedonije (na 4. i 5. mjestu, svaki sa 9 glasova “ohrabrujem” i 5 “ne ohrabrujem”). Kandidati/kinje iz država koje imaju razmirice s Rusijom su “potonuli”: Natalia Gherman iz Moldavije je na 10. mjestu; Igor Lukšić iz Crne Gore je 11. – plativši tim plasmanom napore svoje zemlje da se pridruži NATO-u. Iznenađenje je pozicioniranje Jeremića i Kerima ispred kandidatkinja s daleko većim iskustvom u nacionalnoj i internacionalnoj politici te većim iskustvom u djelovanju unutar UN-a, kao što su Clark, Malcorra i Figueres. To pokazuje da su se glasači vodili geopolitičkim argumentima. Premda to za UN nije ništa novo, ukazuje da su argumenti koji su zagovarali izbor kandidatkinja imalo jako malo utjecaja.

Pozicioniranje Guterresa i Turka na prva dva mjesta ilustrira tenziju između Istoka i Zapada u samom Vijeću. Uspjeh slovenskog kandidata, bivšeg predsjednika Slovenije, nije iznenađenje. Turk je predstavljao svoju zemlju u UN-u, uključujući razdoblje u Vijeću sigurnosti, te je bio Pomoćni sekretar u Odjelu za političke odnose. Turk je poznat je kao dobar pregovarač koji ima prijatelje u svim muškim hijerarhijama unutar UN-ove bitokracije i među državama članicama. To znači biti “stari umreženi dečko”.

Očito snažna potpora Guterresu među članovima Vijeća ukazuje na kontradiktornu dinamiku – što znači da usprkos tomu što Vijeće preferira geografske argumente, Guterres ima nešto što žele. Što je to? Njegova prezentacija tijekom posljednjih nekoliko mjeseci zasnivala se na govorenju istine, otvorenom izlaganju činjenice da je sustav međunarodne pomoći bankrotirao i da je slomljen te da današnji konflikti otkrivaju kako su UN-ovi alati za izgradnju mira neadekvatni. Artikuliran je i empatičan. Percipiran je kao kandidat koji donosi promjenu.

Važno je pažljivo razmotriti tu etiketu “kandidata za promjenu” suprotstavljenu percepciji nekih kandidatkinja – čije su kampanje naglašavale “kontinuitet” i “establišment”. Kakvu to “promjenu” nudi Guterres? Čini se da je imao privlačnu i inteligentnu kampanju, no kada govorimo o konkretnim reformama, uglavnom podržava prijedloge iz izvješća o mirovnim operacijama u 2015. godini, izvješće o izgradnji mira i UN-ovu globalnu studiju i rezoluciju “Žene, mir i sigurnost”. Po tom nedostatku konkretnih mjera Guterres se ne razlikuje od ostalih vodećih kandidata. Guterres, Bokova i Clark govore općenito o potrebi prilagodbe UN-a novom vremenu, naglašavaju rezove u osoblju u jedinicama kojima će upravljati, žele privući najveće financijske donatore. Premda su naglašavali svoje menađerske sposobnosti, bili su prilično nejasni i oprezni u iznošenju konkretnih akcija.

Guterres je upravo zaključio desetljeće na mjestu Visokog povjerenika za izbjeglice, bio je premijer Portugala i predsjednik Europskog vijeća. Uočljivo je kako su njegove kvalifikacije “čovjeka iz establišmenta” i “kandidata koji poznaje UN iznutra” tretirane kao vrline, a ne potencijalna ograničenja, kao u slučaju Helen Clark. Na predstavljanu u travnju pred Generalnom skupštinom, jedna država članica je sugerirala da Clark, kao povjerenica UNDP-a, neće donijeti ništa novo. Njezin odgovor je bio direktan i snažan: “Nikada nisam bila kandidatkinja establišmenta ni za koju poziciju. Dolazim izvana u svemu što sam učinila. Iz seoske obitelji u gradski život, kao žena u muški svijet, kao premijerka, kao prva žena koja je upravljala UNDP-om. Dolazim izvana ove “kutije” i uvijek ću biti izvan nje“.

Guterresova kritika nedostataka UN-a nije proizvela neprijateljstvo kakvo su proizvele kritičke opservacije, primjerice, Vesne Pusić. Saudijska Arabija interpretirala je njezinu točnu opservaciju o nedostacima UN-a optuživši ju kako ima “neprijateljski stav“. Vizija, karizma i hrabrost kandidatkinja očito nisu na cijeni. U travanjskoj debati, Saudijska Arabija je sarkastično upitala Clark planira li se ponašati kao “savjest svijeta“.

S druge strane, Gutteres je cijenjen zato što donosi promjenu, savjest, karizmu. Njegove kritike UN-a, iz usta starijeg muškog političara, interpretirane su kao uvjerljive, izravne i vizionarske. Kada ih izgovaraju političarke – percipirane su kao stroge, provokatorske ili ‘neprijateljske’. A kad su percipirane kao kandidatkinje kontinuiteta, ignoriraju se njihove reformatorske poruke i ne prepoznaje se kako su oštro osuđene zbog toga što su iznijele iskrene kritike.

Richard Gowan, promatrač politika UN-a, nedavno je izjavio kako je moć, a ne rôd, ono što je formiralo rezultate srpanjskog neformalnog glasanja. Međutim, rôd igra važnu ulogu u oblikovanju interpretacija retorike kandidata i kandidatkinja – retorike koja je često sadržajno slična –  no interpretirana je kao vizija i hrabrost u slušaju muškaraca, a kao dosadni ‘kontinuitet’ kada dolazi od žena.

Rodna predrasuda je u temelju UN-a, gdje perspektive ženskog vodstva ponekad ostaju zaglavljene u arhitekturi zgrade sjedišta UN-a u New Yorku iz sredine 20. stoljeća. UN se obavezao da će promovirati rodnu ravnopravnost i kod svog osoblja, no te odluke su tako bijedno implementirane da mogu izazvati samo čisti cinizam. UN nema sustav kvota koji bi pomogao u ostvarivanju rodnog pariteta. Osoblje koje želi napredovati u Sekretarijatu mora raditi na zahtjevnim lokacijama – uključujući ratne/konfliktne zone u kojima nisu dopuštene obiteljske posjete. Rezultat ovakvog zahtjeva je diskriminacija žena s obiteljima. Na taj način su “iskorijenjene” žene na pozicijama srednjeg menadžmenta tako da se udio žena na pozicijama visokog menadžmenta “zamrznuo” na oko 20 posto. To je doprinijelo pogoršanju rodnog odnosa na vrhu tijela UN-a; prošle godine, predrasude prema ženama kao i nedostatak kandidatkinja doveli su do toga da je na pozicijma pomoćnika glavnog tajnika bilo zaposleno 84 posto muškaraca.

Frustirajuće je što u procesu izbora glavnog/e tajnika/ce ne postoje jasna pravila, stoga je vrlo teško pretpostaviti što će se sljedeće dogoditi. I bilo kojem drugom kontekstu, rezultati od 21. srpnja značili bi da je cijela priča gotova. No, daleko je od kraja. To bi mogao biti tek početak “trgovine” i cjenkanja za ključne pozicije. Činjenica da Rusija nije glasala kako “ne ohrabruje” Guterresa ukazuje da su spremni pregovarati. A na obzoru su i novi potencijalni/e kandidati/kinje – bivši australijski premijer Kevin Rudd zatražio je da ga australski parlament nominira, Meksiko bi mogao izaći s bivšom predstojnicom kabineta Kofija Annana Aliciom Barcena, a optimisti se nadaju da će neka druga država (jer Bugarska više ne može) nominirati potpredsjednicu Europske komisije Kristalinu Georgievu.

Iako je podržavanje nominiranja snažnih žena za sljedeću glavnu tajnicu UN-a dobra ideja, sve ja jasnije kako niti one – niti itko drugi – neće biti izabrane na osnovu vlastitih vrijednosti. Zapravo, nakon prošlotjednog glasanja, čini se da ne postoji niti jedna članica Vijeća koja je ikada imala namjeru podržati izbor žene za najvišu poziciju.  PassBlue navodi kako se i prije sastanka Vijeća britanski stalni predstavnik Matthew Rycroft ogradio od prijašnje namjere UK-a da podrži izbor žene za glavnu tajnicu, rekavši medijima da UK neće iskoristiti veto kako bi se to dogodilo.

Ulaganje veta i kvote su mehanizmi kojima se u drugim političkim kontekstima osigurava pravedna zastupljenost žena. To se zove afirmativna akcija. Ironično je što UN, kao organizacija koja ne oklijeva rezervirati pozicije za pojedince iz određenih država, to ne želi učiniti i na temelju roda. Ako se regionalna rotacija na najvišoj poziciji smatra se neslužbenom “tradicijom”, zar ne bi rodno zasnovana izmjena na toj poziciji trebala biti sljedeća neformalna tradicija? Nikada se nije ozbiljno raspravljalo o listi za poziciju glavne tajnice na kojoj bi bile isključivo žene. Ustrajni kritičar administracije Ban Ki-moona Stephen Lewis bio je jedini promatrač koji je rekao da, ukoliko doista želimo vidjeti ženu na toj poziciji, svi muški kandidati trebali bi biti “diskvalificirani“.

Članice Vijeća sigurnosti bi u sljedećem krugu neformalnog glasanja mogle glasati osvetoljubivo, s još snažnijom porukom o vjerojatnim ulaganjima veta kako bi se otarasili jačih kandidata/kinja.

Izgleda sa svi osim onih koji doista mogu glasati u ovom procesu žele poštenu, hrabru, principijelnu, konstruktivnu osobu kojoj će rodna ravnopravnost i pravda biti važni. Nitko ne želi prosječnog populističkog pobjednika.

I da odgovorim onima koji neprekidno propituju izbor žene – ne, ne želimo ženu na toj poziciji samo zato što je žena, samo zato da bismo okončali više od 70 godina isključivo muškog zaposjedanja te pozicije. Većina onih koji podržavaju izbor žene na toj poziciji žele vidjet feministkinju.  

Utjecaj zagovaranja izbora žene za glavnu tajnicu UN-a ogleda se u tome što su se svi kandidati izjasnili kao veliki borci za rodnu ravnopravnost koji se obvezuju na politiku rodnog mainstreaminga. Naravno, pridošlice u feminizam su uvijek dobro došle, i tko kod pobijedi morat će se držati svojih obećanja kako će ostvariti rodni paritet i unaprijediti rad UN-a na pitanjima prava žena.

Ljudi diljem svijeta žele vidjeti ozbiljne promjene u radu UN-a. Najsnažnija opozicija “kontinuitetu” bio bi izbor feministkinje na mjesto Glavne tajnice i promoviranje rodne ravnopravnosti u UN-u i u međunarodnoj politici. To bi poslalo najsnažniju moguću poruku raskidanja s diskfunkcionalnim tradicijama u UN-u.

Postoje feministkinje koje su sposobne i koje žele raditi taj posao. U moći je članica Vijeća sigurnosti da se to i dogodi i da pošalju poruku da UN pripada 21. stoljeću. No, sudeći prema prošlotjednom glasanju, oni to ne žele.

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević

U ime obitelji traži ponovne izbore članova i članica Savjeta za razvoj civilnog društvo u koji nisu izabrani

Udruga U ime obitelji zatražila je ranije danas poništenje rezultata glasovanja za članove i članice Savjeta za razvoj civilnog društva. U ime obitelji  proziva Vladin Ured za udruge kako  je “s ciljem manipulacije izbora, ili zbog grubog propusta” nepropisno informirao sve udruge o tom glasovanju što je, kažu, rezultiralo odazivom od samo dva posto udruga te izborom kandidata “lijevo-liberalnog svjetonazora”

U ime obitelji, na čijem je čelu Željka Markić, tvrdi da je informacija o izborima objavljena na mrežnoj stranici i poslana e-biltenom Ureda, što očito nije bilo dovoljno, drži kako se puno veći odaziv mogao postići  slanjem pošte na sve udruge, što je Ured učinio 2000. godine kada je pozivao udruge da surađuju na Programu suradnje Vlade i nevladinog sektora i kada je poziv odaslan na adrese gotovo 16.000 registriranih udruga.

 “Zašto je 16 godina kasnije Ured odustao od te demokratske prakse i nije poštom informirao udruge, radi li se o grubom i nemarnom propustu ili  o namjernom omogućivanju manipulacije kako bi malim odazivom aktivne udruge lijevo-liberalnog svjetonazora bile izabrane u Savjet i “određivale prioritete u financiranju”, pita se U ime obitelji.

Ta Udruga od Ureda traži da poništi rezultate glasovanja i da dopisom (poštom) obavijesti sve registrirane udruge o izboru za nove članove Savjeta, te da im objasni proceduru glasovanja i važnost samog Savjeta. Traži i da se svim organizacijama civilnog društva, ne samo udrugama, omogući da predlože svoje kandidate.

 “Zadaća je Savjeta da savjetuje Vladu o donošenju politika prema civilnom društvu, da podupire uključivanje i sudjelovanje organizacija civilnoga društva (OCD) u demokratskim procesima i javnim savjetovanjima, te da pomaže u određivanju prioriteta za financiranje programa i projekata tih organizacija. Iznimno je važno da u ovo tijelo kandidati budu izabrani sukladno demokratskim standardima i da predstavljaju većinu organizacija, a ne samo pojedine interesne skupine unutar civilnog društva”, ističe U ime obitelji.

 Od Vladina Ureda traži i da poštom obavijesti sve registrirane udruge i organizacije o proceduri izrade i važnosti Nacionalne strategije za stvaranje poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva 2017.-2021. i da produži rok za prijavu kandidata u radnu skupinu za izradu nove Nacionalne strategije.

Kako smo ranije pisale, u Savjet za razvoj civilnog društva, ove godine pokušali su ući brojni predstavnici i predstavnice neokonzervativnih organizacija. Među kandidatima i kandidatkinjama svakako se ističu sestre saborskog zastupnika Hrasta Ladislava Ilčića koji je nedavno u Hrvatskom saboru civilno društvo nazvao bolesnim. Marija Ćurlin i Kristina Pavlović kandidirale su se kao zamjenica, odnosno, članica Savjeta i to iz područja djelovanja ‘skrbi za djecu.

Svoje kandidate imala je i udruga U ime obitelji i to Ivana Munjina te Anu Mariju Husak, u području djelatnosti ni više ni manje nego ‘Demokratizacije, vladavine prava te razvoja obrazovanja”.

Pogledajte i poslušajte priču o zaostalim krhotinama pogrešnog odgoja u kojem je bitno biti cijenjen, a ne sretan

Audio vizualni sastav ŽEN jučer je objavio četvrti video spot sa svog recentnog i hvaljenog albuma Jantar. Spot stiže kao ljetno osvježenje nakon njihove uspješne turneje po Francuskoj u sklopu koje su između ostalog nastupali i na EuropaVox festivalu, te uoči nastupa na festivalima TamTam u Sućuraju na Hvaru i SuperUho u Primoštenu.

Pjesma Ja ću biti bor predstavlja otpor svim mogućim okvirima, nametnutim društvenim normama, te potrebi da se baš sve svrsta u strogo definirane kategorije. Citirajući Saru Ercegović, bubnjarku benda ŽEN ova pjesma je ‘priča o zaostalim krhotinama pogrešnog odgoja u kojem je bitno biti cijenjen, a ne sretan’.

Posebno je istaknuta dekonstrukcija rodnih uloga i binarne podjele svijeta, na način da tekst koji je pjevan u prvom licu jednine u svakom stihu mijenja rod iz ženskog u muški i obrnuto. Upravo to poigravanje rodova je nit vodilja novog video spota u izvedbi B.A.K.A. productions, mladog ambicioznog kolektiva koji je ove i prošle godine izbacio još nekoliko zapaženih video spotova (VVHILE, Zarkoff, ###).

Spot su kreirali, snimili i režirali Goran Nježić Grey, Matija Makotoichi Tomić i Sven Sorić, dok su u ulogama protagonista Diana Fureš i Aleksandar Đikić.

Što su nama Ženovke svojevremeno rekle, pročitajte OVDJE!

Vrhovni sud poništio presudu Branimiru Glavašu – sudit će mu se ponovno

Vrhovni sud ukinuo je prvostupanjsku presudu Branimiru Glavašu i ostalima u slučajevima “garaža” i “selotejp” i od zagrebačkog Županijskog suda zatražio novo suđenje za ratne zločine nad osječkim Srbima.

U rješenju objavljenom u četvrtak poslijepodne na internetskoj stranici Vrhovnog suda stoji da su prihvaćene žalbe Glavaša i ostalih optuženika te da se ukida prvostupanjska presuda u cijelosti i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Prvu pravomoćnu presudu Vrhovnog suda Glavašu od osam godina zatvora, temeljem koje je služio zatvorsku kaznu u Mostaru s koje je pušten na privremeni otpust, Ustavni sud ukinuo je na samom početku 2015.

Na snazi je tako ostala presuda zagrebačkog Županijskog suda kojom je zbog ratnog zločina u Osijeku nepravomoćno osuđen na 10 godina zatvora pa je Glavaš nakon povratka u Hrvatsku vraćen u istražni zatvor novom odlukom Vrhovnog suda koju je ponovno djelomično ukinuo Ustavni sud.

Nakon 26 dana Remetinca i zatvorske bolnice, gdje je bio zbog štrajka glađu, na slobodu ga je 31. ožujka 2015. pustilo izvanraspravno vijeće Županijskog suda koje je pojasnilo da se vodilo ranijim stavovima Ustavnog suda, ali i činjenicom da bi, u slučaju da je Glavaš ostao na izdržavanju kazne u Mostaru, još 18. ožujka prošle godine bio pušten na uvjetni otpust.

Javnu sjednicu na kojoj se raspravljalo o žalbama tužiteljstva i obrane na nepravomoćnu presudu Vrhovni sud zaključio je 7. lipnja. Glavaš i ostali optuženici tada su zatražili ukidanje presude i ponovljeno suđenje, dok je tužiteljstvo zatražilo strože kazne.

Suprotno tužiteljstvu koje tijekom cijelog postupka ističe da je Glavaš bio na vrhu kriminalnog lanca, prvo kao neformalni, a kasnije i formalni zapovjednik koji je određivao kriterije za odabir i stigmatizaciju žrtava, Glavaš tvrdi da je postupak protiv njega iniciran od strane bivšeg premijera Ive Sanadera, Vladimira Šeksa i vrha HDZ-a.

HRW: Tisuće djece zatočeno u zonama sukoba

Tisuće djece zatočeno je i drže ih bez optužbe mjesecima, čak i godinama u zonama sukoba, gdje vlade često djecu tretiraju kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti, navodi se u izvješću međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava Human Rights Watch, objavljenom u četvrtak.

Organizacija je pozvala zemlje da odmah prestanu djecu držati zatočenom bez optužbi te pozvala na odgovornost u slučajevima lošeg postupanja s maloljetnicima, njihova mučenja ili čak ubijanja dok su u zatočeništvu.  

U izvješću se navodi da djeca dospijevaju u zatvor nakon sveobuhvatnih sigurnosnih akcija, na osnovi neutemeljenih sumnji ili zbog sumnji u povezanost nekog od članova njihove obitelji s terorizmom.

Njihovo uhićenje često se zbiva u kontekstu antiterorističkih mjera u područjima gdje je nasilni ekstremizam u porastu, kaže Jo Becker, voditeljica odjela za dječja prava u Human Rights Watchu.  

“Ova praksa ne samo da je ilegalna, ona je i kontraproduktivna”, kazao je Becker.

Djeca izložena torturi diljem svijeta

“Ako su vlade zabrinute mogućnošću da se djeca pridruže ekstremističkim skupinama pa ih zatvaraju i podvrgavaju torturi i zlostavljanju, to samo može povećati osjećaj otuđenosti kod djece”, tvrdi ona.
 U Siriji je najmanje 1.400 djece u zatočeništvu otkako je počeo sukob 2011., uključujući dječake stare osam godina. Sirijske vlasti dokumentirale su puštanje njih 436, dok je status ostale djece ostao nepoznat, navodi se u izvješću.

U Izraelu 500 do 700 palestinske djece svake godine bude dovedeno pred vojne sudove pod optužbama poput bacanja kamenja na izraelske vojnike. Godine 2015. prosječno je 220 palestinske djece držano u zatočeništvu svakog mjeseca.

Sjedinjene Države su, tijekom vojnih operacija u Afganistanu i Iraku, također držale zatočenima tisuće djece, uključujući 2.400 maloljetnika samo u Iraku, navodi se u izvješću. najmanje je 15-ero djece bilo držano u zatvoru Guantanamo Bay u razdobljima od nekoliko mjeseci do 10 godina.

Nakon povratka s fašističkog prosvjeda, ustaše devastirale partizanski spomenik

Nakon što je Rajevo selo išarano fašističkim i antisrpskim natpisima, a u Gunji osvanuo grafit potpore tehničkom ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću, jučer je devastiran i spomenik palim dalmatinskim partizanima na cesti Knin-Gračac.

“Jutros je ovaj spomenik dalmatinskim partizanima poginulim u bitci sa nacistima na cesti Knin-Gračac bio bez ovih grafita. Nakon povratka s fašističkog prosvjeda u Srbu ustaše s oznakama HOS-ovih postrobi ratnog zločinca Rafaela Bobana koje su se vraćale prema Splitu su ga devastirale”, piše na Facebook stranici Antifa Šibenik.

Podsjetimo, jučer se u Srbu obilježavala 75. godišnjica narodnog ustanka protiv fašističke vlasti NDH. Kako su profašistički A-HSP i simpatizeri pokušali uzurpirati obljetnicu, pročitajte OVDJE!