Gerilsko ‘Pravo na izbor’ na ulicama Zagreba zasmetalo udruzi Vigilare

Ulice Zagreba dobile su nova obilježja! Naime, na trasi od Tomislavca do Trga, kojom će u subotu hodati zagovaratelji i zagovarateljice povratka na ilegalan pobačaj, jutros su osvanuli natpisi “Pravo na izbor”.

Nepoznati/e počinitelji/ce na ovaj su način očito dali/e potporu subotnjem protestnom skupu “Obrani pravo na izbor” koji će se održati od 10 sati na Strossmayerovom trgu u Zagrebu dok istovremeno “za život” bude hodala ekipa iz “U ime obitelji”. 

{slika}

Ovo gerilsko ‘uređivanje’ ulica zasmetalo je udruzi Vigilare, koja je na svojim službenim stranicama objavila da je prijavila “Policijskoj upravi zagrebačkoj devastiranje javne površine (nogostupa) od Trga kralja Tomislava do Zrinjevca s grafitnim natpisom ‘pravo na izbor'”.

“Ovaj čin, osim što je protupravni, gruba je provokacija tisuće ljudi koji će tom trasom sudjelovati u prvom nacionalnom Hodu za život ove subote 21. svibnja 2016. Ovakvo destruktivno ponašanje stvara polarizaciju društva i podiže nepotrebne tenzije. Demokratska društva imaju svoja civilizirana pravila, a ovakve noćne ‘akcije’ moraju se javno (i pravno) osuditi”, uvjereni su civilizirani demokrati iz udruge Vigilare. 

“Od zagrebačke policije zahtijevamo žurnu istragu i pronalaženje počinitelja, a od gradonačelnika Milana Bandića da komunalna služba što prije vrati nogostup u prvobitno stanje”, zaključuju. 

{slika}

Podsjetimo, skup Obrani pravo na izbor organizira nova inicijativa “Obrani pravo na izbor!” koja je osnovana s ciljem očuvanja prava na legalan, siguran i dostupan pobačaj. Suočene s agresivnim ugrožavanjem reproduktivnih prava od strane aktualnih vlasti i klerikalnih inicijativa, feminističke aktivistkinje, inicijative i organizacije udružile su se u inicijativu.

Iz inicijative poručuju da različite inicijative “pod krinkom “zaštite života, obitelji i obiteljskih vrijednosti, te promicanja demografskog napretka i razvitka Republike Hrvatske” imaju cilj oduzeti ženi pravo da sama odlučuje o svom životu. Uz činjenicu da je pobačaj, iako prema zakonima legalan u RH, nedostupan ženama koje nemaju dovoljno financijskih sredstava, napadi kao što su “Prvi nacionalni hod za život”, “40 dana za nerođene” i slične inicijative, izravan su napad na reproduktivna prava.

{slika}

“Svaka inicijativa koja želi ograničiti pravo žena na autonomno i slobodno raspolaganje vlastitim tijelom i donošenje odluka o vlastitom životu, ne samo da grubo napada ženu i čitavu obitelj, već pokušava transformirati društvo u cjelini, pretvarajući ga u represivno i isključivo. Ne dopustimo da se različitim zakulisnim igrama pobačaj nastavlja kriminalizirati. Ne dopustimo da ženski životi ponovno budu u opasnosti. Obranimo pravo na izbor“, istaknule su aktivistkinje iz Obrani pravo na izbor.

Politika majčinstva u vrijeme odumiranja socijalne države i oživljavanja desnice

Konzervativni apeli o zabrani pobačaja tek su najglasniji napad na ženska prava. No ispod površine radi se o kontinuiranom urušavanju zdravstvenog sustava u domeni ženskog zdravlja, a majčinstvo postaje luksuz u ovakvom radnom zakonodavstvu, napisala je Ivana Živković za peti broj RAD.-a, koji tematizira ženski rad. 

Visoke cijene zdravstvenih usluga onemogućavaju pristup pravu na pobačaj siromašnim ženama, kao i ženama iz ekonomski manje razvijenih i ruralnih krajeva.

Istraživanje Položaj trudnica i majki s malom djecom na tržištu rada govori kako čak 55 posto žena koje su  trudne i koriste svoja zakonska prava zbog obveze prema djeci ostaje bez posla

Posljednjih nekoliko mjeseci reforme suvereno vladaju dnevnopolitičkim žargonom i medijima. Tzv. racionalizacija zdravstva samo je jedna u paketu reformi koje nam sprema najnoviji hibrid “stručnjaka” (i svega tri “stručnjakinje”) koji je preuzeo ministarske pozicije u izvršnoj vlasti. Usto, u domaćem medijskom prostoru i javnom govoru tema ženskog zdravlja svodi se na populacijske politike nove vlasti ili pak različite inicijative protiv pobačaja koje dolaze iz  desnog civilnog sektoru. Zašto je aktivizam posvećen dokidanju prava na pobačaj usko povezan s komercijalizacijom zdravstva i sve težim radnim uvjetima za žene pitanje je koje će nam se sve više nametati u narednom periodu.

Košarica zdravlja sve je tanja 

Uzmimo primjerice tzv. košaricu zdravlja kojom bi se zdravstvene usluge parcelirale i postupno sve više komercijalizirale – što prepuštanjem tržištu, što povećanjem njihovih cijena. Usto, ministar zdravlja Dario Nakić nedavno je najavio i ukidanje Programa 72 sata, namijenjenog najtežim onkološkim pacijentima te Programa plus za skraćivanje lista čekanja. Prijedlogu ukidanja Programa 72 sata odmah se usprotivio Hrvatski forum protiv raka dojke Europa Donna, naglasivši kako je riječ o uspješnom programu kroz koji je prošao velik broj oboljelih, posebice žena.

Kao što vidimo i iz ovih nekoliko nedavnih primjera, postupna, ali i sve značajnija komercijalizacija zdravstvenog sustava mogla bi imati dugoročne posljedice u pogledu dostupnosti zdravstvenih usluga, a time i za žensko zdravlje. Primjerice, opće je poznato da velik broj žena već koristi usluge privatnih ginekoloških ordinacija zbog predugih lista čekanja kod ginekologa/inja u javnom zdravstvenom sustavu, mlade žene sve češće ne odlaze na potrebna bolovanja iz straha da će izgubiti posao, a iz istog se razloga sve rjeđe odlučuju na trudnoću.

Usporedno s navedenim reformama u zdravstvenom resoru, ove bi godine, nakon što je 25 godina proveo u ladici, pred Ustavni sud mogao doći postupak ocjene ustavnosti zakona o pobačaju (punim nazivom Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece), koji je davne 1991. godine pokrenula udruga Hrvatski pokret za život i obitelj. 25 godina zvuči nevjerojatno, ali situacija je, čini se, pravno i proceduralno sasvim regularna. Ustavni sud ima uputu slučajeve riješiti u roku od godine dana, a ako taj rok prođe, slučaj se rješava kada “dođe na red”. Međutim, u najmanju je ruku zanimljivo da ocjena ustavnosti ovog zakona na raspravu dolazi u ovakvom političkom kontekstu i atmosferi.

Zakon o regulaciji pobačaja ponovno na stolu

Dva je puta došlo do zahtjeva za izmjenom zakona o pobačaju. 1995. godine posebna komisija Ministarstva zdravstva izradila je Nacrt prijedloga Zakona o prekidu trudnoće, ali on nikada nije ušao u saborsku proceduru. 1996. Hrvatska stranka prava  podnijela je Prijedlog Zakona o pobačaju kojim je željela zabraniti pobačaj, no Andrija Hebrang, tadašnji HDZ-ov ministar zdravstva, ocijenio je da se prijedlog protivi suvremenim europskim zakonodavstvima i principima Svjetske zdravstvene organizacije.

Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece donesen je 1978. godine te je i dalje aktualan. Propisuje kako je pobačaj medicinski zahvat koji žena u Hrvatskoj može na zahtjev legalno izvršiti bez traženja dopuštenja komisije ukoliko je riječ o trudnoći koja traje deset tjedana ili kraće. Prema ovom Zakonu i rješenju Ministarstva zdravstva iz 1996. godine, pobačaj se može obaviti u bolnicama s organiziranom jedinicom ginekologije i porodiljstva. Ukoliko pobačaj nije opravdan zdravstvenim razlozima, plaća se, a cijena varira od bolnice do bolnice, od osamstotinjak kuna do iznosa većeg od minimalne plaće.

Pitanje dostupnosti pobačaja ponovno je došlo u fokus javnosti i zbog činjenice da neke medicinske ustanove koje sudjeluju u državnom sustavu zdravstvene zaštite i koje imaju zakonsku obvezu pružati uslugu pobačaja to ne čine jer se velik dio medicinskih radnika poziva na pravo na priziv savjesti te odbija izvršavati ovaj tip medicinskih zahvata. Pa tako primjerice zagrebačka bolnica “Sveti Duh” ne obavlja pobačaje od travnja 2014. godine.

Priziv savjesti ili cjenkanje

Nekoliko se istraživanja bavilo temom dostupnosti pobačaja. Istraživanje Ženske mreže Hrvatske iz 2005. godine ustanovilo je da osam zdravstvenih ustanova tada nije pružalo uslugu pobačaja zbog priziva savjesti liječnika/ca, dok je 21 zdravstvena ustanova omogućavala ženama pobačaj. Istraživanje Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova iz 2014. (Praksa zdravstvenih ustanova u Republici Hrvatskoj po pitanju osiguranja dostupnosti pobačaja) obuhvatilo je 30 bolnica, od kojih je u 24 bilo moguće obaviti pobačaj, a u šest bolnica zbog priziva savjesti to nije bilo moguće.

Rezultati tog istraživanja prethodili su naputku Ministarstva zdravlja s kraja 2014. godine prema kojem su bolnice koje zbog priziva savjesti radnika/ca nisu osiguravale zdravstvenu uslugu induciranog pobačaja morale angažirati vanjske suradnike/ce te tako ženama omogućiti obavljanje zahvata.

Nakon naputka Ministarstva zdravlja tri su bolnice – u Našicama, Virovitici i Vinkovcima –  za obavljanje pobačaja angažirale vanjske suradnike/ce, u kninskoj je bolnici dio liječnika/ca povukao priziv savjesti, a KB “Sveti Duh” potpisao je ugovor o obavljanju pobačaja na zahtjev s KBC-om “Sestre milosrdnice”. Međutim, KBC “Sestre milosrdnice” otkazao je ugovor uz objašnjenje kako oni “ispunjavaju svoju zakonsku obvezu obavljanja pobačaja i ne žele raditi tuđi posao, te drže da priziv savjesti ne može biti selektivan, već ga treba zakonski definirati i odrediti na što se on može odnositi i pod kojim uvjetima”.
Propisu nalažu da  svaka medicinska ustanova u državnom sustavu zdravstvene zaštite ima obvezu ženama osigurati pristup pobačaju. Ukoliko nisu sposobni osigurati to pravo, na Ministarstvu je zdravlja omogućiti konkretnoj ustanovi ispunjavanje te zakonske obveze. Ministarstvo je u ranije navedenom slučaju s kraja 2014. godine problem pokušalo riješiti angažiranjem vanjskih suradnika/ca, ali takvo rješenje odgovornost s Ministarstva prebacuje na bolnice, koje su i dotad imale popriličnu samostalnost odlučivanja o pružanju usluge pobačaja.

Razlike u dostupnosti pobačaja u pojedinim bolnicama proizlaze iz autonomije lokalnih bolnica i nepostojanja središnjeg mehanizma koji bi kontrolirao sustav i pazio da kvalitetna zdravstvena usluga bude dostupna u svim dijelovima Hrvatske, a ne samo većim urbanim centrima i razvijenijim županijama. Taj nedostatak u sustavu potvrđuje i službeni odgovor Ministarstva zdravlja o mehanizmima praćenja i kontrole dostupnosti pobačaja u zdravstvenim ustanovama RH, a do kojeg je došao Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) u sklopu svoga istraživanja Siva zona: pitanje abortusa u RH: “Ne postoji ni odjel, ni povjerenstvo, niti ima neka zadužena osoba koja bi se posebno bavila problematikom prekida trudnoće odnosno provedbom Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece.” Rezultat su toga i cijene zahvata, koje variraju od bolnice do bolnice i koje su svakako važna stavka prilikom procjene dostupnosti pobačaja u Hrvatskoj. Spomenuto istraživanje iz 2014. godine navodi kako je od 2005. godine cijena pobačaja u prosjeku porasla za 670 kuna, tako da je danas prosječna cijena 1840 kuna. Međutim, nemoguće je ne uočiti nesrazmjer cijena među bolnicama. Tako ćete u OB “Slavonski Brod” pobačaj platiti 860 kuna, a u OB “Dubrovnik” 3.000 kuna. Visoke cijene u mnogome otežavaju pristup pobačaju siromašnim ženama, kao i ženama iz ekonomski nerazvijenijih i ruralnih krajeva, koje imaju dodatne izdatke za prijevoz do bolnica, koje su mahom u urbanim sredinama.

Ovi podaci, osim što ukazuju na regionalne razlike u dostupnosti zdravstvenih usluga, nameću nam i važno pitanje: koji je mehanizam nadzora privatnih klinika, koje prema Zakonu nisu ovlaštene izvršavati pobačaj na zahtjev? Općepoznata je činjenica da se liječnici/e iz javnozdravstvenih ustanova za radnog vremena pozivaju na pravo na priziv savjesti, a izvan radnog vremena obavljaju pobačaje u privatnim praksama. Ta im se mogućnost otvara upravo zbog nedostatka nadzora i veće regulacije rada liječnika u privatnim ordinacijama ili poliklinikama. Takve nerazjašnjene situacije i nedostatka državnog nadzora  u zdravstvenom sustavu onemogućavaju dijagnosticiranje stvarnog broja pobačaja u Hrvatskoj. Možemo tek pretpostaviti, poučeni iskustvima drugih društava, da će se pogoršanjem opće socijalne slike društva i smanjenjem dostupnosti zdravstvenih usluga povećati i broj ilegalnih pobačaja, što je zapravo prava prijetnja za “nacionalno zdravlje” i demografiju.

Demografija ili demagogija?

Domoljubna je koalicija predizbornu kampanju – a i svoje postizborne najave – temeljila, između ostalog, i na obećanju demografske obnove Hrvatske. Velik se naglasak stavljao na populacijsku politiku u sklopu koje bi roditelji za svako novorođeno dijete od države trebali dobiti 1.000 eura, a sve s ciljem da se, kako su isticali u HDZ-u, spriječi ‘odumiranje nacije’.

Taj se stav temelji na ideji da će se demografska kretanja poboljšati naknadama za novorođenu djecu, što nije istina. Demografska će se slika poboljšati kada ljudi od svojeg rada budu mogli pristojno živjeti, kada se žene prestanu bojati poslodavcima reći da su trudne zbog velike mogućnosti da im zbog toga ne produže ugovor o radu, kada planiranju obitelji prestane biti pitanje standardno upućeno ženama  na razgovorima za posao i kada prestanemo donositi zakone o radu koji trudnicama odriču prava. 

U stvarnosti i onkraj desnog diskursa o majkama kao inkubatorima nacije, majčinstvo je na tržištu rada u Hrvatskoj otegotna okolnost. Istraživanje Položaj trudnica i majki s malom djecom na tržištu rada koje su proveli Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Hrvatski zavod za zapošljavanje i udruga RODA (Roditelji u akciji) govori kako čak 55 posto žena koje su bile trudne i koristile svoja zakonska prava jer su imale obveze prema djeci ostajale bez posla. U 34 posto slučajeva ugovor o radu nije im bio produljen, a 21 posto žena dobilo je otkaz zbog trudnoće i korištenja prava vezanih uz rođenje djeteta. 76 posto žena prilikom razgovora za posao moralo je odgovarati na pitanja o bračnom statusu i planovima te obiteljskoj situaciji jer to poslodavcima predstavlja tzv. rizik od dodatnih troškova zbog trudnoće.

One koje nakon povratka s porodiljnog zadrže radno mjesto suočavaju se s daljnjim nizom problema: smanjenjem ili uskraćivanjem godišnjeg odmora, nižom osnovnom plaćom, smanjenjem dodataka na plaću, prebacivanjem na drugo radno mjesto i slično. Aktualni Zakon o radu koji je donijela tzv. socijaldemokratska vlast  nije spriječio ovakvu situaciju, pokazacši time kako žene ne mogu računati na zakonsku zaštitu svojih radničkih prava ako se odluče na majčinstvo.

O čemu govorimo kada govorimo o ženskom zdravlju?

Međutim, svi su ovi aspekti ženskog zdravlja i ženskog rada prešućeni kada se u mainstream-medijima  raspravlja o pobačaju. S druge strane, konzervativni pokreti koji u Hrvatskoj jačaju posljednjih nekoliko godina u fokus rasprave o pobačaju nameću pitanje prava embrija, potpuno stavljajući po strani život žene – njezin položaj u svijetu rada, (ne)mogućnost osnivanja obitelji te, na kraju, njezino pravo na odluku o svom  vlastitom  tijelu.

Dovođenjem u pitanje legalnosti i dostupnosti umjetne oplodnje, pobačaja, pa i korištenja pilula za dan poslije, ozbiljno se poigravamo psihičkim i fizičkim zdravljem žene. Iste one žene koja, ako uopće ima tu sreću da je našla posao, radi na određeno, nije kreditno sposobna ni egzistencijalno osigurana. Toj ženi govorimo da nema pravo odlučivati o vlastitom životu. To će umjesto nje napraviti poslodavac, ustavni sudac, dakako privatni liječnik ili, možda, Nina Badrić.

Ako uistinu želimo razgovarati o ženskom zdravlju, trebamo, između ostalog, razgovarati i o tome kako osigurati dostupan i siguran pobačaj. Naglasak treba staviti na prevenciju i edukaciju, a informacije učiniti široko dostupnima. Onim ženama koje pak odluče biti majke treba osigurati dostojan život, spriječiti  nehuman  odnos prema trudnicama u zdravstvenim ustanovama, zaštititi prava trudnica i majki na radnom mjestu te osigurati dostupne i kvalitetne javne vrtiće.

____________

Ivana Živković je dugogodišnja novinarka Libele koja je za peti broj drugarskih novina RAD. napisala tekst ‘Politika majčinstva u vrijeme odumiranja socijalne države i oživljavanja desnice’, kojeg ste upravo pročitale. 

Dosta s udarom na naša prava!

Tisuće ljudi na ulicama Brazila prosvjeduje protiv privremenog predsjednika Michela Temera. Nakon suspenzije predsjednice Dilme Rousseff, kojoj prijeti sudski postupak zbog manipulacije državnim novcem, rasističkim i seksističkim državnim udarom na vlast su postavljena 22 ministra, sve redom bijelci i muškarci.

Dolaskom na vlast, Temer je smanjio broj ministarstava s 32 na 23. Ukinuto je Ministarstvo kulture, a Ministarstvo za ljudska prava, ženska prava i rasnu jednakost pripojeno je mnogo većem Ministarstvu pravosuđa, kojeg vodi – muškarac.  

Aktivisti i aktivistice su okupirali/e nekoliko zgrada u Braziliji, Sao Paulu, Rio de Janeiru, Belo Horizonteu te u drugim gradovima. “Mi smo ovdje da obranimo demokraciju i da se borimo protiv ovakve vlasti. Preuzimamo ulice i činimo sve u našoj moći da Temer napusti vladu.”, rekla je studentica Amanda Magalhaes za Reuters. Prosvjednici i prosvjednice su nosili transparente na kojima je pisalo “Temer, dosta s udarom na naša prava!”, “Temer, van!”, “Puč ne, kultura da!” i sl. Na taj su način iskazali neslaganje s privremenom vladom, koju smatraju nelegitimnom. 

Do udara, na čelu Brazila su 13 godina bili ljevičari/ke predvođene predsjednicom Dilmom Rousseff. Ovim udarom Temer planira poboljšati ekonomske prilike u zemlji, no manjine u Brazilu tvrde da će te mjere negativno utjecati na žene, siromašne, crnce i starosjedilačke zajednice.

Posudionica – benefit tulum

Zadovoljstvo nam je pozvati Vas na jedan od, ako ne najvećih, onda najbitnijih tuluma ove godine- POSUDIONICU, u organizaciji SOLIDARNE- Zaklade za ljudska prava i solidarnost u suradnji sa Zelenom Akcijom, GONG-om, Daruvarskom Pivovarom i Rokenrol Radijem.

Osim zabave, druženja i dobre muzike, svrha POSUDIONICE je prikupljanje priloga za nabavku aktivističke opreme (megafoni, materijali za transparente, bubnjevi, razglas itd.) kao zajedničkog dobra raznolikih inicijativa.

Tulum uključuje niz programa:
· u 18h počinje novi SOLIDARNIN stand-up pripovjedački program ” Aktivistička priča” kojeg pokrećemo, prvi puta puta s Vilijem Matulom i Uršom Raukar.
· u 18:30h svi ste dobrodošli na političko-aktivistički KVIZ GREATEST SHEETS (hommage a Feral)
· u 20:00h počinje benefit tulum pod voditeljskom palicom DJ Milana Fošnera sa Rokenrol Radija, ali moći ćete aktivno upražnjavati svoje “želje&pozdrave” (doslovno).

‘Ideja je bila stvoriti atmosferu za treniranje koja je podržavajuća za sve’

U prostorima Medike u Zagrebu već duže vremena glazbu ne puštaju samo izvođači čija se publika okuplja u kasnim večernjim satima, već i Petra Gluščić Puljek, voditeljica treninga Kvir kolektiva. Opuštena atmosfera koju razbiti može jedino težina zadataka koju pred vježbače i vježbačice postavi njihova trenerica jedna je od temeljnih odrednica ove skupine, baš kao i njihova otvorenost za sve one koji i koje žele trenirati u sigurnom i podržavajućem okruženju. S Petrom smo porazgovarale o tome zašto je uopće Kvir kolektiv osnovan, kako se financiraju i tko im se sve može pridružiti i kako. 

Kada je i zbog čega osnovan Kvir kolektiv?

Kvir Kolektiv osnovan je u studenom 2014. godine. Ideju o organiziranju grupnih treninga unutar prostora sigurnog za LGBTIQ osobe koji je i financijski pristupačan za sve, imala sam već neko vrijeme, jer je to ono što je meni osobno falilo i trebalo, a nastavila se razvijati kroz razgovore prvo sa prijateljima i prijateljicama kojima se ideja svidjela te su se htjele uključiti i s kojima je zapravo i sve krenulo. Malo, po malo, kako se vijest o održavanju treninga proširila i došla do drugih članova/ica LGBTIQ zajednice, koji/e su također pozitivno reagirale/i na inicijativu, shvatila sam da postoji širi interes i da je ovo nešto od čega cijela zajednica može imati koristi.

{slika}

Naravno, postoje mainstream teretane koje nekima odgovaraju, no nekima nisu opcija, što iz financijskih razloga, kao što je recimo bio moj slučaj, što zbog činjenice da osobe koji/e nemaju iskustva s različitim vježbama i/ili nemaju s kime raditi trening ne znaju odakle krenuti ili se pak osjećaju nelagodno iz nekih drugih razloga, kao što su generalna atmosfera, strah od predrasuda ili stroga podijela muških i ženskih svlačionica, što može biti problem za trans osobe i sl., a ljudima često manjka i motivacije za sami trening. Isto tako, za razliku od vježbanja u teretani gdje većina ljudi koristi različite sprave, mi radimo intenzivne treninge koji se baziraju na kombiniranju težine vlastitog tijela i treninga snage, kao oblik funkcionalnog fitnessa.

Moja misao vodilja bila je imati alternativu koja je financijski dostupna svima koji/e se žele priključiti i uz to, stvoriti pozitivnu i podržavajuću atmosferu za sve.

Zbog čega ste smatrale da je važno da LGBTIQ osobe imaju siguran prostor za rekreaciju? Vidite li Kvir kolektiv kao aktivističko ili (samo) sportsko okupljanje?

Pod sigurnim prostorom zapravo mislim na prostor u kojem će se svi/e uključeni/e osjećati ugodno, što možda u nekim drugim grupama ili teretanama nije moguće zbog straha od predrasuda i diskriminacije.  Ipak je drugačiji osjećaj kada unaprijed znate da idete na trening u prostor u kojem sigurno nećete naići na čudne poglede, komentare i pitanja, gdje nećete morati objašnjavati koju svlačionicu koristite i zašto, razmišljati o tome hoće li osobe istog spola misliti da ih gledate u svlačionici zato što ste naprimjer lezbijka i sl. Siguran prostor podrazumijeva i slobodan izbor na rodno izražavanje u obliku govora i oblačenja. Naravno navedeni strahovi nekad nisu utemeljeni, nekad jesu, ali postojanje “sigurnog” prostora omogućuje članovima/ica da se osjećaju bolje, motiviranije i da se fokusiraju na sam trening.

Pozitivna atmosfera onda utječe i na stvaranje boljih međusobnih odnosa članova/ica grupe. Često se nakon treninga družimo i komentiramo same treninge, ali i aktualna zbivanja koja se tiču LGBTIQ zajednice.

Kvir Kolektiv idejno i vrijednosno jest aktivistička inicijativa usmjerena na promicanje rekreacije s obzirom na to da za sada, barem koliko nam je poznato, ne postoje neki drugi organizirani treninzi ovakvog tipa za LGBTIQ osobe niti npr. teretane u kojima je naglašena nulta tolerancija na bilo kakav oblik diskriminacije i da smo zapravo skupina entuzijastičnih osoba koje žele poticati ljude na bavljenje fizičkom aktivnošću, na zdraviji način života i prehrane, a i sami treninzi su omogućeni većinom temeljem volonterskog rada uz plaćanje prostora.

Ono što je meni posebno drago je, čuti od ljudi koje/i sudjeluju da im je upravo atmosfera na treninzima i činjenica da se osjećaju uključeno u grupu, a ne samo nešto što odrade i onda odu doma, ono najbolje u cijeloj priči.

Koliko je do sada osoba bilo uključeno u vaš rad?

Redovito nas trenira 10-ak, a do sada je bilo uključeno 30-ak osoba, neke dolaze redovito, a neki ljudi svrate na trening, dva, prvenstveno se podružiti i vidjeti o čemu se radi, kako kome odgovara.  Ovisno o broju zainteresiranih imamo mogućnost organizirati još jedan termin, tako da bi obje grupe mogle efektivno trenirati, bez gužve.

U kojem se prostoru okuplja Kvir kolektiv?

Okupljamo se u zgradi AKC Medike u prostoru Jačaone, tri puta tjedno. Sam prostor Jačaone je nastao tako da su dečki iz Jačaone kompletno preuredili jednu od derutnih prostorija i osposobili ju za treninge, a u poboljšanje samog prostora, kao i nabavu novih rekvizita i opreme se konstantno ulaže, tako da se Jačaona sada zapravo ne razlikuje previše od nekih drugih mjesta za vježbanje, što samo govori i potencijalu i mogućnostima u sličnim prostorima, kao i o važnosti očuvanja istih ali i stvaranja novih. Možda nemamo najljepšu fasadu u gradu ili najnovije tuševe ali imamo prostor u kojem se skupljaju motivirani ljudi posvećeni onome što rade i koji su tu prvenstveno zato što to vole i žele omogućiti drugima isto, a ne zbog novca ili sličnog. Isto tako, Medika nam pruža određenu slobodu i mogućnost rada pod uvjetima koje ne bismo imale negdje drugdje, a što sve pridonosi stvaranju atmosfere kakva nama odgovara i treba.

Tko vam se sve može priključiti?

{slika}

Treninzi su namijenjeni prvenstveno svim LGBTIQ osobama ali i podržavatelji/ce su dobrodošli/e, neovisno o prethodnom iskustvu ili znanju. S obzirom na to da se ja osobno krećem uglavnom u aktivističkim krugovima logično je da je dosta ljudi dolazi upravo iz te pozadine, međutim, meni bi bilo posebno drago kad bi nam se priključili/e osobe koje nisu u većoj mjeri involvirane na LGBTIQ i aktivističkoj sceni i za koje pretpostavljam da ni ne znaju da ovako nešto postoji, a kojima bi ovakav tip aktivnosti odgovarao.

Surađuje li Kvir kolektiv i sa drugim LGBT organizacijama ili inicijativama?

Posebno bih naglasila suradnju s Jačaonom u čijem se prostoru održavaju treninzi i čija nam podrška puno znači. Sudjelovali/e smo na qSport Weekendu prošle godine u organizaciji qSporta, a ovaj tjedan ćemo predstavljati inicijativu na AUT-ovoj konferenciji o održivom aktivizmu. U svakom slučaju, uvijek smo voljni/e podržati srodne inicijative i aktivističke događaje i sudjelovati na istima. Kao što sam i rekla neki/e od naših članova/ica i jesu sami/e dio drugih inicijativa i organizacija.

U Zagrebu u ovome trenutku postoji nekoliko sportskih grupa, kako se od ostalih razlikuje Kvir kolektiv?

Za razliku od ostalih incijative čiji je fokus primarno sport, npr. košarka, nogomet ili badminton program Kvir kolektiva je koncipiran u cilju povećanja generalne fizičke spreme i funkcionalnosti tijela te korekcije eventualnih fizičkih ograničenja. Kod nas fokus nije na isključivo jedan sport ili aktivnost već kombiniramo elemente atletike, gimnastike, dizanja utega, funkcionalnog fitnessa i sl. u programu. Zapravo se radi samo o različitim interesima, sudjelovanje u jednoj od inicijativa ne isključuje mogućnost sudjelovanja u drugima. Svi zainteresirani/e mogu nas kontaktirati na pgpuljek@gmail.com ili putem naše Facebook stranice

Centar za građanske inicijative kampanjama obilježio IDAHOT

Centar za građanske inicijative Poreč četvrtu godinu zaredom  obilježio je jučerašnji Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije (IDAHOT) raznim akcijama, kako bi povećali/e vidljivost LGBT osoba u društvu, razbili/e predrasude i stereotipe o LGBT osobama te educirali/e građane/ke.

“Ove godine pokrenuli/e smo kampanju Hvala što si OUT kojom zahvaljujemo svim LGBT osobama koje svakodnevnim outanjem, radom i aktivizmom pridonose vidljivosti i ravnopravnosti LGBT osoba u društvu. Kampanju možete podržati klikom ovdje“, priopćile su. 

Također, u sklopu projekta Škola – siguran prostor za LGBT srednjoškolce/ke, LGBT aktivistkinje Ana Brakus i Matea Popov educirale su porečke srednjoškolce/ke o LGBT pravima, važnosti vidljivosti LGBT osoba u društvu, toleranciji, prihvaćanju, autanju, prajdovima i važnosti borbe za LGBT prava, sve kako bi postali tolerantniji i informiraniji te aktivniji članovi/ice društva koji će doprinositi prihvaćanju različitosti svih građana/ki RH. Aktivistkinje su srednjoškolcima/kama odgovorile na mnoštvo osobnih pitanja te na taj način pomogle rušenju predrasuda i stereotipa o LGBT osobama, a istome je pridonijela i komičarka Marina Orsag, dokazavši još jednom kako je humor odličan način za osviještavanje mladih.

“Mladim LGBT osobama iskustvo srednjih škola najčešće je bolno i teško te su dvostruko više izloženi/e verbalnom i psihičkom nasilju. Tom problemu doskočili/e smo distribucijom informativnih letaka o tome kako na jednostavan način kreirati siguran prostor za LGBT srednjoškolce/ke. Letci su namijenjeni profesorima/icama, ali i svim ostalim zaposlenicima/icama u školi”, naglasile su iz Centra za građanske inicijative Poreč. 

“Osim kampanje i suradnje s porečkim školama, organizirali/e smo i izložbu i tribinu Koliko dugo možeš biti u ormaru prije no što ti ponestane kisika na kojoj smo razgovarali/e o otvorenosti Istre prema LGBT osobama, potrebi za organiziranjem prajda te nevidljivosti LGBT osoba u društvu”, dodale su.