ICTY odbija ublažiti uvjete zatočenja Florence Hartmann

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) odbio je ublažiti uvjete zatočenja Florence Hartmann, nekadašnje glasnogovornice tog suda uhićene u četvrtak i otada držane u izolaciji, izjavio je u utorak njezin odvjetnik koji je podnio zahtjev u tom smislu.

“Odbili su promijeniti uvjete njezina zatočenja odlukom koju nisu objavili”, izjavio je odvjetnik Guenael Mettraux. “Zatražio sam da javnost bude obaviještena o tome što rade Florence”.

Francuskinju Florence Hartmann (53) uhitili su čuvari ICTY-ja kad je došla prisustvovati izricanju presude Radovanu Karadžiću. Smještena je u sudski pritvor.

Glasnogovornica glavne tužiteljice ICTY-ja Carle Del Ponte od 2000. do 2006., Florence Hartmann je osuđena zbog nepoštivanja suda 2009. jer je u knjizi navela dvije povjerljive odluke suda.

Stotinjak potpisnika/ica – organizacija za zaštitu ljudskih prava, aktivista/kinja i novinara/ki iz bivše Jugoslavije, izrazilo joj je podršku u otvorenom pismu.

Presuda koju je ICTY izrekao 2009. potvrđena je 2011. ali je Florence Hartmann, nekadašnja dopisnica francuskog dnevnika Le Monde s Balkana, odbila platiti kaznu od 7000 eura.

Suci su tada odlučili o sedmodnevnoj kazni zatvora i zatražili od francuskih vlasti da uhite i dovedu Hartmann u Den Haag što je Pariz odbio.

Uhićenje Florence Hartmann skandaliziralo je novinarske organizacije, a među njima i Hrvatsko novinarsko društvo (HND) koje je zatražilo da odmah bude puštena na slobodu.

Hartmann je u knjizi “Mir i kazna”, objavljenoj  2006. godine – nakon što je prestala raditi kao glasnogovornica haške tužiteljice Carle Del Ponte – između ostaloga pisala i “o tome kako je Haški tribunal pristao na zahtjev Srbije da se na suđenju Slobodanu Miloševiću cenzuriraju dijelovi iz dokumenata koji pokazuju vezu Miloševićevog režima i srebreničkog masakra”, piše HND i upozorava: “One koji razotkrivaju važne činjenice ne bi se smjelo kažnjavati i stoga HND podržava borbu Florence Hartmann protiv cenzure”.

Hollaback Hrvatska slavi 5. rođendan!

U petak, na prvi april, Hollaback! slavi svoj 5. rođendan! Žurka će se održati u Coolturi (Sublinku), Teslina 12, u Zagrebu, s početkom u 20 h.

Započet ćemo feminističkim kvizom, molimo da prijave timova za sudjelovanje u kvizu šaljete u inbox na facebook stranici Hollaback! Croatia ili na naš mail croatia@ihollaback.org. Timovi mogu sačinjavati najviše 5 osoba. Pitanja će biti vezana uz feminizam, poznate pjevačice, glumice, političarke, književnice itd. Svaki tim će dobiti svoj papir na koje će zapisivati odgovore na pitanja koja ćemo vam pročitati sa slajdova te nakon toga ispraviti i bodovati. Prva tri mjesta će, naravno, biti nagrađena.  Treće mjesto osvaja Hollaback! torbu, drugo mjesto osvaja besplatno piće po želji, prvo mjesto osvaja bocu žestice, a svi sudionici/ice osvajaju Hollaback! bedž.

Za muziku pobrinut će nam se djevojke iz ZbeLeTrona, čime je zabava zagarantirana! Muzičke želje možete ostavljati na Facebook eventu.

Pozivamo vas sve da zajedno obilježimo i proslavimo 5. godišnjicu Hollabackovog rada i postojanja!

Srpski nedeljnik u borbi protiv nasilja nad ženama

Nedeljnik “Vreme” pokrenuo je tokom ovog meseca medijski projekat “Vreme protiv nasilja” s namerom da skrene pažnju na sve oblike nasilja nad ženama: fizičko, psihičko, ekonomsko…

Cilj projekta je pokretanje široke javne rasprave koja treba da dovede do sistemskih, zakonskih, proceduralnih i drugih mera za prevenciju, sprečavanje i smanjenje nasilja nad ženama i porodičnog nasilja. Trenutno stanje u Srbiji je takvo da svakih deset dana jednu ženu ubije partner, bivši partner ili član porodice. Od 20 tisuća prijava nasilja u porodici tokom jedne godine, tek oko 2500 rezultira krivičnim postupkom. Država Srbija jedna je od potpisnica Istanbulske konvencije, čiji je pun naziv Konvencija Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Za Srbiju je ovo obavezujući dokument koji je ratifikovan u oktobru 2013. godine, a stupio je na snagu u avgustu 2014. Nažalost, obaveze koje je preuzela potpisivanjem Istanbulske konvencije Srbija još ne primenjuje, a usput je stavila i veto na deo dokumenta koji se odnosi na novčanu odštetu žrtvama.

Deo projekta je i web sajt koji sadrži materijale za edukaciju, prevenciju i ideje kako smanjiti i sprečiti nasilje nad ženama i decom. Tokom trajanja projekta, “Vreme” će objaviti 20 članaka, pet dodataka na po 16 strana i pet javnih diskusija. Svi sadržaji biće dostupni na stranici vremeprotivnasilja.rs.

Sajt vremeprotivnasilja.rs sastavni je deo projekta “Nasilje u porodici – pogled uprt u evropsko pravo” koji finansira Evropska unija (preko Delegacije EU u Srbiji) kroz medijski program. Objavljivanje materijala na ovom sajtu omogućeno je uz finansijsku pomoć Evropske Unije. Sadržaj sajta odgovornost je isključivo nedeljnika “Vreme” i ni na koji način ne odražava stavove i mišljenje Evropske unije.

Podsetimo, nedeljnik “Vreme” je osnovan oktobra 1990. godine u Beogradu. Tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji kao nezavisni medij često je citiran u inostranstvu zbog  nepristrasnih izvora informacija iz Srbije i okolnih zemalja. Novinarka ovog nedeljnika Jovana Gligorijević krajem prošle godine pokrenula je akciju “Novinarke ne kleče kao reakciju na ponašanje tadašnjeg ministra Bratislava Gašića.

Povijesna presuda triju sutkinja Međunarodnog kaznenog suda

Međunarodni kazneni sud (ICC) donio povijesnu presudu proglasivši 21. ožujka bivšeg potpredsjednika Konga, Jeana-Pierrea Bembu, krivim za ubojstvo, silovanje i pljačku u Srednjoafričkoj Republici za vrijeme ratnih sukoba 2002. i 2003. godine. Ova odluka je povijesna zbog dva važna razloga. Kao prvo, ICC je prvi put osudio nekog zapovjednika zbog onoga što su činile njegove trupe. Presuda je donešena na osnovi “zapovjedne odgovornosti” prema kojoj vođa kazneno odgovara za zločine koje su počinili vojnici kojima je bio nadređen. No, možda je još važnije to što je ICC prvi put presudio za silovanje i rodno zasnovano nasilje. Drugim riječima, zapovjednik je kazneno odgovoran za silovanja koja su počinili njegovi vojnici.

Jednoglasna odluka Raspravnog vijeća predstavlja značajan iskorak Međunarodnog kaznenog suda i prekretnicu u međunarodnom pravu. No, također naglašava koliko je važan rodni diverzitet sudaca/kinja kada se radi o procesuiranju i utvrđivanju odgovornosti vođa za počinjene zločine. Ovim vijećem su predsjedale tri sutkinje i donijele presedansku odluku – to što su žene vjerojatno je dovelo do presedana.

Dokaz da je rodni diverzitet važan

Premda je ovo prva presuda ICC-a za silovanje, nije prvi put da su se međunarodni sudovi bavili rodno zasnovanim nasiljem. No, razumijevanje važnosti da se borci i zapovjednici proglase odgovornim za rodno zasnovano nasilje sporo je napredovalo. Zagovaratelji/ce snažnijeg stava prema rodno zasnovanom nasilju u međunarodnom kaznenom pravu često ističu raspravu sutkinje Navanethem Pillay i tužiteljstva tijekom suđenja Jean-Paulu Akayesu na Međunarodnom kaznenom sudu za Ruandu. Optužnica za Akayesu, lokalnog političara pod čijom je jurisdikcijom provođen genocid nad Tutsijima, u početku nije uključivala optužbe za seksualno nasilje. No, nakon nekoliko svjedoka/inja koji su svjedočili o ogromnim razmjerima silovanja i seksualnog nasilja koje su počinili optuženik i oni kojima je zapovijedao, sutkinja Pillay – jedina žena u Raspravnom vijeću za taj slučaj – dovela je u pitanje odluku tužiteljstva da ne uključi seksualno nasilje kao zločin protiv čovječnosti.

Nekoliko grupa koje se bore za prava žena otišlo je korak dalje, te su iskoristili pravo ulaganja mišljenja ‘prijatelja suda’ (tzv. amicus curae) u kojemu su detaljno obrazložili važnost uključivanja seksualnog nasilja pod nadležnost međunarodnog suda. Intervencija je bila uspješna: danas je ‘slučaj Akayesu’ poznat ne samo po tome što se radi o prvoj presudi međunarodnog suda nekoj osobi za genocid, već i po tome što je sud prvi put silovanje i seksualno nasilje okarakterizirao kao zasebne zločine protiv čovječnosti. Profesorica Louise Chappell sa Sveučilišta New South Wales, analizirajući ovu presudu primijetila je: “Ovom presudom žene su prepoznate kao individue i kao pripadnice grupe, a ne samo po svojoj reproduktivnoj ulozi. Međunarodno pravo konačno tretira žene kao multidimenzionalana ljudska bića”. 

Ova odluka koja je relativno rano donešena u radu ICTR-a, objašnjava zašto je ICTR postao predvodnikom u utvrđivanju seksualnog nasilja i rodno uvjetovanih zločina kao ozbiljnog kršenja međunarodnog prava koje treba sudski progoniti na najvišoj međunarodnoj razini. Kada se 2014. ICTR bio spreman da privede kraju svoje zadnje slučajeve i prestane s radom, objavili su vodič najboljih sudskih praksi, zasnovanih na njihovim iskustvima,  u istraživanju i procesuiranju seksualnog nasilja.

Vodič od 138 stranica predstavlja važnu ostavštinu ICTR-a, no vjerojatno ne bi postojao bez sutkinje koja je u pitanje dovela zanemarivanje slučajeva silovanja unatoč brojnim dokazima o njihovom postojanju.

Danas, za vrijeme čitanja sažetka presude protiv Bemba, teško je bilo ignorirati činjenicu da su postupak nadgledale tri sutkinje: Sylvia Steiner iz Brazila,  Joyce Aluoch iz Kenije i Kuniko Ozaki iz Japana. Sve tri su iznimno uspješne i cijenjene sutkinje s iznimnim pravničkim karijerama kako u svojim državama, tako i na međunarodnoj sceni.

Slušajući presudu u kojoj sud ne samo što je utvrdio silovanje brojnih žena i muškaraca od strane vojnika pod zapovjedništvom Bemba, već i to da je seksualno nasilje bilo način ratovanja (modus operandi) Pokreta za oslobođenje Konga (Movement for the Liberation of the Congo – MLC) – postrojbi kojima je zapovijedao Bembo – ne možemo se ne zapitati bi li vijeće od tri muškarca došlo do istog zaključka.

Međunarodno kazneno pravo napravilo je velike korake u posljednjih 20 godina u prepoznavanju stvarnih povreda i trauma koje seksualno nasilje ostavlja na svojim žrtvama kao i u borbi protiv stoljećima utvrđenih normi prema kojima je silovanje bilo shvaćeno kao nesretna, ali prihatljiva ratna okolnost. Od samih početaka ICTY-a i ICTR-a (Međunarodnog kaznenog suda za Ruandu i Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju), žene su bile te koje su predvodile kampanju za promjenu ovakvog uvriježenog stajališta. Tako su i danas žene stvarale povijest proglasivši Bembu krivim za silovanje i kao ratni zločin i kao zločin protiv čovječnosti koje su počinile postrojbe kojima je zapovijedao.

Mnogi ovu presudu vide kao pobjedu za žene, no to je doista pobjeda za sve koja još jednom pokazuje kako je važna politika inkluzivnosti na međunarodnoj pravnoj sceni, ne samo zbog ugleda međunarodnih kaznenih sudova. Već i za uspješno vršenje funkcije tih sudova – a to je provođenje pravde.

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević

Prosvjed izbjeglica na grčko-makedonskoj granici

Stotine izbjeglica zarobljenih u privremenom izbjegličkom kampu u Grčkoj protestiralo je u nedjelju nedaleko od granice s Makedonijom, zahtijevajući da se granica otvori u nadi da će uspjeti ući u Europu, unatoč novim odlukama Europske unije kojima bi se dio izbjeglica vratio natrag.

Oko 50 tisuća izbjeglica i migranata/kinja ostalo je zarobljeno u Grčkoj nakon zatvaranja tzv. Balkanske rute, što im je onemogućilo odlazak u zapadnoeuropske zemlje, prenosi Reuters. Mnogi/e od njih žive u lošim uvjetima nedaleko od grada Idomeni na granici s Makedonijom. Oko 400 prosvjednika/ica okupilo se u kampu u nedjelju, mašući s bijelim rupcima i držeći natpise “Otvorite granice”. Grčka je policija napravila liniju kako bi spriječila prosvjednike/ice da se primaknu ogradi koja dijeli kamp od Makedonije.

“Danas smo ovdje, kao i svakoga dana, zato što ne odustajemo. Prosvjedujemo za dobrobit žena i djece”, rekla je Sirijka Hana. “Ljudi smo i imamo prava, što je razlog zašto smo danas ovdje, a s prosvjedima ćemo nastaviti dok se granice ne otvore”.

Grčka poručuje kako je sada prioritet da izbjeglice napuste kamp u Idomeniju, zbog čega je pojačala napore da ih preseli u kampove nedaleko od grada. Također je ubrzan proces stvaranja prihvatnih centara za oko 30 tisuća izbjeglica kako bi se pomoglo s rastućim brojem izbjeglica koje dolaze zbog zatvorenih granica.

Zbog dogovora EU i Turske, stotine novopridošlih izbjeglica zadržano je u posljednjih tjedan dana, a osobe kojima će zahtjev biti odbijen, vraćat će se u Tursku.

Sudanske snage ušutkavaju aktivistkinje nasiljem i silovanjem

Prema izvještaju Human Rights Watcha (HRW), sudanske sigurnosne snage koriste prijetnje, napade i silovanje kako bi ušutkale borkinje za ljudska prava, prisiljavajući tako mnoge da napuste svoj posao i pobjegnu iz zemlje. Vladini su službenici prijetnje usmjerili na žene koje su sudjelovale u protestima i kampanjama za ljudska prava, uključujući studentice, učiteljice, odvjetnice i novinarke, prijeteći pritom uništavanjem njihove reputacije i odmazdom ako javno progovore, navodi HRW.

Nasilje i zlostavljanje žena je u posljednjih nekoliko godina u stalnom porastu, zajedno s porastom broja protesta i demonstracija koji se nastavljaju na Arapsko proljeće, odvajanje Južnog Sudana od Sudana 2011. godine i ekonomski pad u Sudanu.

“Sudanke koje se bore za ljudska prava doživljavaju političku represiju kao i njihovi muški kolege, no uz to su također i žrtve seksualnih napada i zastrašivanja samo zato što su žene”, rekao je direktor HRW u Africi Daniel Bekele. “Sudanski sigurnosni službenici iskorištavaju diskriminatorne zakone i društvene konvencije kako bi ih ušutkali”, dodaje u govoru prilikom objavljivanja izvješća “Good Girls Don’t Protest“. Sudanski zakoni o javnom moralu diktiraju kako se žene oblače, ograničavaju njihovo kretanje i ulogu u javnom životu i nameću kazne bičevanjem i kamenovanjem, navodi se u izvješću. Više od 40 tisuća žena u sudanskom glavnom gradu Khartoumu je dovedeno pred sud 2012. godine zbog kršenja Zakona o javnom redu  iz 1996. godine.

Nijedan sigurnosni službenik nije discipliniran niti kažnjen za silovanje, seksualni napad ili zlostavljanje aktivistkinja, budući da nacionalni sigurnosni zakoni daju službenicima vrlo široki opseg moći i štite ih od sudskog proganjanja, ističu u HRW-u. “Nesposobnost vlade da istraži navode o seksualnom nasilju i zlostavljanju doprinosi neprijateljskom okruženju za aktivistkinje”, ističe Bekele.