Političari u Srbiji ‘nijemi’ nad prijedlogom da se nasilnika udalji od obiteljskog doma

Skupštinska većina u Srbiji nije prihvatila da na dnevni red bude stavljen zakonski prijedlog kojim bi nasilnik bio privremeno udaljen iz doma, kako se žrtva nasilja više ne bi trebala kriti i bježati iz vlastite kuće.

Narodni poslanik Demokratske stranke Dušan Milisavljević rekao je u narodnom parlamentu da ovo nije prijedlog nijedne političke stranke, nego je prijedlog hrabrih žena koje su smogle snagu reći NE nasilnicima. “Iskreno se nadam da mnogi poslanici vladajućih stranaka podržavaju ovaj zakonski prijedlog i da će on ipak biti usvojen”, istakao je Milisavljević.

Ova je inicijativa stigla iz Autonomnog ženskog centra. Ove hrabre žene traže da država napravi pomak u zaštiti njihovih prava, da nasilnika premjesti iz obiteljskog doma, da zaštiti žrtvu i da se zaustavi praksa da žena koja je pretrpjela nasilje bježi, ostavi djecu, da se krije, a da nasilnik ostaje u svom domu.

Predstavnice Autonomnog ženskog centra traže da država stane u njihovu zaštitu, da ukoliko nasilnik digne ruku na ženu udalji ga iz kuće na 15 dana i zabrani mu pristup, za to vrijeme policija bi morala zaštititi ženu. Žena bi za to vrijeme imala dovoljno vremena i mogućnosti da razmisli hoće li pokrenuti tužbu protiv nasilnika, ili brakorazvodnu parnicu.

“Sada, u modricama, žene su prisiljene bježati i sakrivati se u Sigurnoj kući, a nasilnik ostaje u svom domu i gleda televizor”, kazao je Milisavljević narodnim poslanicima i pozvao ih da nasilnicimo hrabro kažu DOSTA!

Podsjetio je na 33 žene koje su od početka ove godine izgubile život zbog obiteljskog nasilja i da je 2014. godine prijavljeno više od 3500 slučajeva nasilja u obitelji. To, nažalost, nije realan broj, jer je puno više žena koje šute i trpe nasilje.

Za uvrštavanje ovog prijedloga Zakona na dnevni red glasalo je samo 20 poslanika, dok ostali nisu glasali.

Mediji kao stereotipni odraz patrijarhata

Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava Agencija za elektroničke medije održala je okrugli stol Rodna ravnopravnost u medijima u Hrvatskom novinarskom domu u Zagrebu.

Naime, jedan od najzanimljivijih pokazatelja položaja i uloge žena u društvu, uz sudjelovanje u svijetu rada te politička participacija, jest i medijska prezentacija žene. Mediji reflektiraju društvenu zbilju i ako promoviraju rodne stereotipe i seksizam, građani i građanke to svakodnevno usvajaju kao ‘normalne’ obrasce ponašanja, a djeca od najranijih dobi ‘uče’ kako žena nema na ‘ozbiljnim i odgovornim funkcijama’, nego su za njih ‘primjerenije’ privatne sfere. Govornice okruglog stola su se složile kako su pomaci za postizanjem rodne ravnopravnosti u medijskom prostoru uistinu minorni te da je područje medija zapravo jedna golema kognitivna disonanca. Dok na jednoj stranici novina, u određenoj rubrici na webu pronađemo objektivan izvještaj i osudu seksističke izjave nekog političara, ili pak članak o događaju vezanom uz rodnu ravnopravnost, jednu stranicu iza ili jedan skrol dolje – nailazimo na obnaženo žensko tijelo i seksističke komentare.

Ravnateljica Vladinog ureda za ravnopravnost spolova Helena Štimac Radin istaknula je kako se određeni pomak dogodio u zakonodavnom smislu, no to nije spriječilo medije da neprestano perpetuiraju rodne stereotipe.

“Mediji su sada vrlo dobro izvještavali o tome kako su političarke podzastupljene na izbornim listama. No, samo time ne možemo biti zadovoljni/e jer u emisije političkog karaktera se i dalje gotovo isključivo pozivaju muškarci. Žene su gošće ako se tema tiče – žena”, kazala je i dodala kako je napredak prije svega vidljiv u porastu emisija o rodnoj ravnopravnosti u lokalnim medijima.

‘Lijepe žene prolaze kroz jad’

Savjetnica za područje praćenja medija Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Nevenka Sudar istaknula je kako 30-ak istraživanja i analiza medija, koje je proveo Ured pravobraniteljice, pokazuju da se situacija gotovo ne mijenja.

“U vijestima iz političkih i gospodarskih rubrika žene su zastupljena samo u oko 20 posto slučajeva. Žene su glavne akterice novinarskih priča o sportu u samo šest posto slučajeva, odnosno samo jedan posto ukoliko je riječ o timskom sportu. Ali zato dominiraju rubrikom nazvanom estrada s oko 70 posto”, pojasnila je.

Sudar je dodala da kako dob žena raste, tako su i manje vidljive u medijima.

“Mediji koriste žensko tijelo kako bi privukli na sadržaj, pa čak kada taj isti nema nikakve veze s vizualom mlade i lijepe djevojke, ili se ona našla u medijima isključivo zbog svog tijela”, rekla je.

“Kada i pišu o rodnoj ravnopravnosti, opet koriste stereotipe, čime ih osnažuju i perpetuiraju. Jedan o takvih primjera je bio članak o nogometašici u kojem je stajalo: ‘Nije li to san svakog muškarca? Zna sve o nogometu, a još ga i igra’. Osim toga, čak ni jezik nije bio rodno senzibilan, pa su nogometašicu nazvali ‘kapetanicom i veznim igračem'”, naglasila je Sudar.

“Kada se piše o ženama u takozvanim netipičnim ženskim zanimanjima, ne propušta se navesti kako su one ipak – ženstvene”, dodaje.

Sudar je također ponovila suludu situaciju u medijima gdje u jednom tekstu se osuđuje seksizam i objektivno se izvještava o kvotama za Sabor ili o nasilju nad ženama, dok na istoj stranici zatim nalazimo gnjusne rodne stereotipe i objektivizaciju žena. Jedan od groznijih primjera, o čemu je svojevremeno pisala i Libela, jest članak iz Slobodne Dalmacije o izbjeglicama naslovljen ‘Lijepe žene prolaze kroz jad‘. Takav tekst koji je izbjegličku krizu sveo na lijepa lica mladih izbjeglica i u ‘šaljivom’ tonu pozvao ‘lijepe Sirijke’ da ostanu u Lijepoj našoj je krajnji primjer neetičnosti i neukusa.

“Uz informiranje i zabavu, uloga medija je i educirati, a rodna ravnopravnost jedna je od društvenih vrijednosti koja se mora zagovarati. Organizacije civilnog društva učinile su najveći dio posla osvještavajući javnost o rodnim stereotipima i ukazujući na seksizam”, kazala je i uputila kritiku medijima koji nikada nisu dekonstruirali svoje seksističke prakse.

Žene kao seksualni objekti, muškarci kao stručnjaci

Sanja Sarnavka iz B.a.B.e. je predstavila rezultate Global Media Monitoringa, istraživanja kojem je za cilj mapirati i portretirati zastupljenost žena u medijima diljem svijeta. Riječ je o projektu koji se na svjetskoj razini provodi od 1995. godine, a Hrvatska je sudionica ove globalne analize od 2000. godine.

“U proizvodnji medijskog sadržaja imamo gotovo ravnopravan broj žena i muškaraca, nešto više žena na radiju nego što ih je u novinama i na televiziji. One donose premalu promjenu, što znači da svi ugodno živimo u patrijarhatu i svi mislimo da su muški ekonomisti ili politički analitičari pametniji i da će se rijetko žene pitati kada se radi o nekakvim temama za koje mislimo da su top teme. Danas u Hrvatskoj više žena diplomira, magistrira i doktorira. Dakle, imamo stručnjakinje, samo ih nitko ne čuje”, istaknula je Sarnavka.

Dodaje kako je kontinuitet da su u zabavnom programu, koji prevladava u ukupnom medijskom prostoru, žene uvijek prvenstveno seksualni objekti, a rijetko će ih se uvažavati kao stručnjakinje.

Istraživanje Global Media Monitoringa pokazalo je da je 1995. godina bilo tek 17 posto žena u medijskim sadržajima, dok ih je 2000. bilo za jedan posto više. “Ako se nastavi takav rast od jedan posto svakih pet godina, trebalo bi čekati 160 godina kako bi žene konačno bile brojčano jednako zastupljene”, komentirala je Sarnavka. Međutim, 2005. godine taj postotak je porastao na 21 posta, a danas je na 24 posto, kao što je bio i 2009. godine.

“Na globalnoj razini, žene su najviše zastupljene u temama o zdravlju, socijalnim temama te u crnoj kronici kao žrtve. Najmanje ih je u politici. Najviše ekspertica pozvanih kao sugovornice u medije su u SAD-u. U Hrvatskoj samo četiri posto vijesti dekonstruira stereotipe”, prepričala je Sarnavka.

Politika u medijima, baš kao i u Saboru – zatvorena muška igra

Članica Vijeća za elektroničke medije Suzana Kunac predstavila je komparativnu analizu rodne analize središnjih informativnih emisija tri nacionalne televizije (HRT, RTL i TV Nova) za 2014. i 2015.

“HRT nije imao niti jednu ženu u uredničkom timu u periodu kada se vršilo istraživanje u 2015. godini. No, budući da je istraživanje za svoj uzorak uzelo središnje informativne emisije tijekom srpnja, možda možemo zaklljučiti da su urednice tada bile na godišnjem”, pojašnjava Kunac.

Dok je na Novoj TV tijekom obje godine gotovo uravnotežen bio postotak urednika i urednica, RTL je s jednakog broja urednika i urednica u 2014. godini spao na samo 29 posto žena i 71 posto muškaraca u uredničkom timu u ispitanom uzorku u 2015. godini.

Što se tiče novinara i novinarki, tu sve tri televizije imaju više-manje uravnoteženu situaciju. No, žene kao sugovornice koje komentiraju određena javna događanja i pojava i dalje nisu prepoznate. U 2015. godini žene kao sugovornice u središnjim informativnim emisijama pojavljivale su se u 28 posto jedinica medijskog sadržaja na HRT-u. Potpuno ista situacija je bila na Novoj TV, dok je na RTL Televiziji taj postotak za jedan niži.

U političkim temama u 2015. godini žene su na HRT bile zastupljene samo u 16 posto jedinica medijskog sadržaja, na Novoj TV u 18 posto, a na RTL Televiziji u 20 posto slučajeva.

“Politika i javne politike tiču se svih građana i građanki. Duga je bila borba žena kako bi slobodno mogle participirati u političkom životu da bi se sada vratile na situaciju da ćemo imati ispod 20 posto zastupnica u Saboru. To nam govori o negativnom trendu koji kao da ponovno poručuje da je politika zatvorena muška igra”, istaknula je Kunac.

Iako novinari i novinarke gotovo ravnopravno sudjeluju u kreiranju političkih i gospodarskih medijskih sadržaja, takva rodna ravnopravnost se ne ocrtava na produktu.

Stereotipni odraz patrijarhata

Članica Vijeća za elektroničke medije Gordana Simonović i Marija Lalić iz stručne službe nadzora Agencije za elektroničke medije predstavile su rezultate istraživanja rodne analize Agencije za elektroničke medije audio vizualne komercijalne komunikacije.

Simonović je na početku dala teorijski okvir objasnivši nam kako marketinška industrija, prije svega, cilja na žene kao potrošačice, ali pritom ne preza od korištenja stereotipa i predrasuda. Štoviše, reklame su stereotipni odraz patrijarhata.

Lalić je pojasnila kako je istraživanje obuhvatilo 67 reklama emitiranih uoči središnje informativne emisije na Novoj Tv od 20. do 24. travnja ove godine. Nova TV je izabrana kao najgledanija televizija, a period uoči Dnevnika Nove TV kao najgledaniji prime time program u Hrvatskoj.

Žene dominiraju u reklamama o ljepoti i higijeni, a čak u njih 86 posto su korišteni rodni stereotipi. U reklamama koje reklamiraju sredstva za održavanje kućanstva rodni stereotipi su prisutni u apsolutno svim jedinicama analize koje su ispitane.

Dok žene dominiraju kao glavne likinje u reklamama o ljepoti i higijeni, muškarci su ‘glavne uloge’ u reklamama o zdravlju.

Od svih stereotipa koji su prikazani u analiziranom uzorku, čak njih 80 posto odnosilo se na žene, iz čega se mogu iščitati ukrijenjeni rodni stereotipi i generaliziranje društveno konstruiranih ponašanja.

Na Međunarodni dan ljudskih prava 2015. godine možemo zaključiti ono što smo zaključile prije pet godina – situacija se nije promijenila. Novinarstvo je ženska profesija u kojoj su novinarke najčešće zaposlene na prekarne oblike rada. One su potplaćene, izrabljivane i permanentno nesigurne. Radno vrijeme je fleksibilno, što znači da zaposlenici/e u medijima često rade prekovremeno. Rade jutarnje, dnevne i noćne šihte. Rade blagdanima i nedjeljama. Rade i kada ne rade. No, velik broj kreatorica medijskog sadržaja ne znači kako će taj isti biti rodno osviješten te zagovarati rodnu jednakost društva. Pripadnost određenom spolu ne znači kako je osoba odmah i rodno osviještena te spremna zakoračiti iz svog ušuškanog komfora u kojeg su nas patrijarhat i kapitalizam umotali. Naravno, medijski sadržaj ne ovisi samo o autoru ili autorici jer često oni i one ne biraju isti. Iako su im teme možda ponekad nametnute, uvijek mogu izabrati obraditi temu ne perpetuirajući rodne stereotipe i predrasude, vodeći se načelima etičnog i poštenog izvještavanja.

Žene u Zanzibaru prisiljene na razvod jer su izašle na izbore

Oko pedesetak žena u Zanzibaru moralo se razvesti zato što su izašle na nedavno održane izbore u Tanzaniji protiv volje svojih supruga, iznose odvjetnici/ce i borci/kinje za ženska prava.

Mzuri Issa, koordinatorica organizacije Tanzania Media Women’s Association (TAMWA) u Zanzibaru, navela je kako je 47 žena razvedeno jer su izašle na glasovanje protivno naredbama svojih supruga. Issa je dodala da neke žene nisu izašle na glasovanje iz straha od razvoda ili nasilja, dok su se druge požalile da su bile prisiljene glasovati za kandidate koje ne podržavaju.

Razvode je potvrdio Zanzibar Female Lawyers Association (ZFLA), kao i okružni sud Mwanakerekwe u Zanzibaru. “Nekim ženama nije bilo dopušteno izaći na izbore, a one koje su to odbile, od njih su se supruzi ili razveli ili su ih napustili”, istaknula je Issa.

“Mislila sam da u demokraciji mogu normalno i slobodno imati različito mišljenje. No, nažalost, moj je suprug bio odlučan razvesti se do samog kraja. Čak je odlučio da ne želi podržavati našu djecu ni s minimalnim uvjetima”, rekla je jedna od žena lokalnim novinama.

TAMWA je u suradnji s drugim skupinama za ženska prava započela kampanju kako bi podigla svijest o važnosti građanskog obrazovanja, kako bi ljudi, a osobito muškarci, shvatili važnost prava za slobodnim donošenjem političkih odluka.

Deset stvari koje biste trebali/e znati o sestrama Mirabal

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se 25. studenoga, a taj je datum izabran u spomen na dan smrti sestara Mirabal.

Ove su se dominikanske žene neumorno borile protiv režima Rafaela Trujilla, koji se smatra jednim od najgorih latinoameričkih diktatora. Unatoč tome što im je vlast oduzela imovinu i zatvorila ih u zatvor, sestre Patria, Maria Argentina Minerva i Antonia Maria Teresa, nastavile su pružati otpor i boriti se za povratak demokracije u svoju zemlju, borba koju su ove hrabre, moćne feministkinje platile životom.

Saznajmo nešto više o ovim dominikanskim feministkinjama koje su, vrlo vjerojatno, izostavljene iz vaših knjiga o ženskim studijima.

1. Sestre Mirabal, njih ukupno četiri, potječu iz dobro situirane obitelji koja je živjela u ruralnom gradu Salcedo, u regiji Ciabo  u  Dominikanskoj Republici.  Sestre su bile bistre i obrazovane, a  sve su, osim Belgice Adele “Dede”, i diplomirale.

2. Minerva Argentina prva se uključila u pokret koji je za cilj imao svrgavanje Trujilla. Njeno političko djelovanje bilo je nadahnuto anti-truhijistom Periclesom Francom Ornesom, kojeg je upoznala 1940. godine, ljevičarskom literaturom te radijskim programom iz Venezuele i Kube. Ova je Dominikanka oduvijek bila buntovnica, čak je navodno odbila priliku da napreduje pod režimom koju je dobila od Trujilla. Knjiga “Tri heroine i tiranin” koju je napisao Miguel A. Garcia, otkriva da je predsjednik jednom prilikom pitao Minervu što misli o njegovoj političkoj ideologiji, na što mu je odgovorila da je politika ne zanima. Trujillo ju je zatim upitao: “A što ako pošaljem svoje podanike da te pokore?” Minerva je smjelo odgovorila: “A što ako ja pokorim tvoje podanike?”

3. Iako je Minerva bila prva od sestara koja se pridružila ilegalnom, podzemnom, anti-trujillskom pokretu, nije zadugo bila sama. Osim što su sudjelovale u osnivanju grupe otpora pod nazivom “Pokret četrnaestog lipnja“, koji je nazvan po pokušaju ustanka protiv Trujillove diktature, sestre, koje su dobile nadimak “Las Mariposas” (Leptirice), zajedno su, distribuirajući pamflete o Trujillovim zlostavljanjima i planirajući akcije protiv vlasti, pomogle i u okupljanju velikog broja mladih Dominikanaca iz srednjeg sloja u borbi protiv Trujilla, što nije prošlo nezapaženo i bez posljedica.

4. Stotine članova/ica Pokreta 14. lipnja je uhićeno, uključujući i Minervu te mlađe sestre Mirabal i Mariu Teresu. Trujillo se nadao da će ta uhićenja obeshrabriti članove/ice pokreta otpora, no njegov se plan izjalovio. Nakon što je Katolička crkva osudila uhićenja, anti-trujillijevska klima diljem zemlje je ojačala. Minerva i Maria Teresa su, uz druge uhićene žene, puštene.

5. Nažalost, sloboda nije dugo trajala. Jedne kišne noći 1960. godine, iste godine kad su Minerva i Maria Teresa puštene iz zatvora, njih su se dvije, zajedno sa starijom sestrom Patriom, vraćale iz posjeta svojim muževima koji su još bili u zatvoru. Njihov džip su zaustavili Trujillovi pristalice, koji su ih potom, skupa sa njihovim vozačem, na smrt zatukli pendrecima . Vozilo su potom gurnuli sa litice kako bi prikazali smrt sestara kao nesretni slučaj, iako kasnije u to nitko nije povjerovao. Narod  Dominikankse Republike znao  je da je Trujillo naručio ubojstva te su ona  označila početak kraja njegove vladavine. U trenutku smrti, Patria je imala 36, Minerva 34, a Maria Teresia 24 godine.

6. Četvrta sestra Mirabal, Belgica Adela poznata kao Dedé, nadživjela je sestre. Iako, za razliku od njih, nije imala važnu ulogu u pokretu otpora, Dedé je ostatak života provela brinući se za njihovu djecu i očuvanje ostavštine sestara Mirabal. Umrla je 2014. od komplikacija uslijed  plućne bolesti.

7. Godine 1994., Dedé je osnovala Muzej sestara Mirabal koji je postao velika turistička atrakcija s preko stotinjak posjetitelja/ica dnevno. Kasnije, 2009. godine, Dedé je svijetu podarila knjigu “Vivas en su jardin” (Živjeti u njihovom vrtu), o životu svojih sestara.

8. U Dominikanskoj Republici, sestre Mirabal smatraju se nacionalnim mučenicama. Njihova lica nalaze se na poštanskim markicama i novčanicama.

9. Sestre Mirabal su također odvažne i neustrašive feminističke ikone Latinske Amerike čija priča o otporu ne smije nikada biti zaboravljena.  Godine 1994., autorica dominikansko-američkog podrijetla Julia Alvarez objavila je roman “In the Time of the Butterflies“, čija se radnja temelji na životima sestara Mirabal. Po romanu je snimljen istoimeni igrani film sa Salmom Hayek, Edwardom J. Olmosom i  Marcom Anthonijem u glavnim ulogama. Godine 2010. Michele Rodrigez je snimila i koproducirala film o sestrama pod nazivom “Tropico de Sangre” (Tropi Krvi).

10. Julia Alvarez naziva sestre Mirabal “…podsjetnikom da mi (Latine) također imamo revolucionarne heroine, naše Che Guevare”.

11. Ostavština sestara Mirabal proteže se i dalje od Dominikanske Republike i Latinske Amerike. Opća skupština UN-a 1999. godine je donijela odluku da se na godišnjicu smrti sestara Mirabal svake godine obilježava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Taj dan slavi sestre Mirabal, ali i obilježava početak 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama koji završava 10. prosinca, na Međunarodni dan ljudskih prava.

Prevela i prilagodila Klara Višnjić

AUT poziva na gledaonicu LGBTIQ+ spotova!

LGBTIQ inicijativa Filozofskog fakulteta AUT ovoga puta, po uzoru na kolektiv ŽIVA MUZIKA, organizira gledaonicu LGBTIQ+ spotova! Pozivaju sve zainteresirane da im se pridruže u petak, 11.12. s početkom u 19.00 h u prostoriji A-105 na FFZG-u, gdje će uz vegansko jelo i pilo proći najznačajnije spotove queer tematike posljednjih par dekada, ali i one najrecentnije.

Samo za vas pripremili su selekciju spotova koji bi šokirali Željku Markić, užasnuli moralnu policiju zvanu američki roditelji protiv MTV-a, ali i one koji će vas jednostavno nasmijati, rasplakati ili zaintrigirati. 

Dođite i trljajte se s Peaches, prizivajte duhove s Halsey ili se oslobodite s Queenovcima!

Event možete vidjeti ovdje.

Britanskoj znanstvenici zbog trudnoće zabranjeno sudjelovanje na konferenciji

Dr. Samantha Decombel je znanstvenica-poduzetnica koja je osnovala dva poduzeća. Njen trenutni pothvat je Fitness Genes, poduzeće koje klijentima/icama nudi plan prehrane i treninga sukladno njihovom genetskom profilu.

Ove godine, Decombel je bila pozvana da govori na EURAXESS-ovoj konferenciji Glas istraživača/ica koja se održala u studenom u Bruxellesu. No, kad je kontaktirala Europsku komisiju da dogovori svoje putovanje na konferenciju, primila je šokantan odgovor.

“Kad sam primila e-mail u kojem povlače moju pozivnicu, bila sam izrazito šokirana i ljuta jer netko misli da je okej donijeti odluku u moje ime, da nisam “sposobna” odlučiti što bi bilo najbolje za moje zdravlje i zdravlje mog djeteta”, prenosi Viral Women.

Rekla je da je morala “oko pet puta” pročitati e-mail kojim joj se uskraćuje njeno pravo na putovanje i “pitati kolege/ice u uredu da priđu i provjere pretjeruje li”.

{slika}

Kad je pokušala dobiti još informacija o tome zašto je donesena takva odluka, kaže da su joj “pružili alternativne izgovore” i da su je onda “odbili” na način da su joj rekli: “Zahvaljujem vam na vašem interesu za konferenciju. Ovaj put mu ne možemo udovoljiti”.

Sam se okrenula društvenim mrežama da iskaže svoju frustraciju. Hashtag #7monthsawesome je ubrzo postao popularan na Twitteru jer su i druge žene poduprle Sam i osvjedočile da trudnoća ne znači da žene ne bi trebale raditi ili putovati, ako to žele.

Sam je rekla: “Ovo se svodi na pravo izbora. Jedina osoba koja bi trebala donositi odluke o tome je sama žena. Neću reći da bi svaka žena donijela odluku kao ja da govori na konferenciji u sedmom mjesecu trudnoće, znam da mnogo žena doživljava umor u zadnjim fazama trudnoće”.

Glas istraživača/ica, koji je organizirao konferenciju, rekao je kako nisu sudjelovali u odluci da se otkaže pozivnica Decombel i da “vjeruju u snalažljivost trudnica te da su svjesni izazova koji se postavljaju”.

“Nadam se da će biti prilike da Glas istraživača/ica ugosti Dr. Decombel kao govornicu u budućim događanjima i uvjeravamo vas da ćemo u našim sastavima na konferencijama promicati žene govornice”, poručila je glasnogovornica.