‘Sirijska ljubavna priča’

Ovogodišnji, 13. Human Rights Film Festival donosi pregled najnovijeg angažiranog i autorskog filma. Festival će se službeno održati od 7. do 13. prosinca u kinu Europa te od 10. do 13. prosinca u riječkom Art-kinu Croatia. Novitet ovogodišnjeg festivala je da će festivalski tjedan HRFF-a u Zagrebu uokviriti intrigantni filmski program  “Vizualni kolegij” čiji će se naslovi prikazivati od 1. do 6. prosinca u kinu Tuškanac, ali i dva dana nakon službenog zatvaranja 13. HRFF-a.

Glavni filmski program uključuje niz dugometražnih igranih i dokumentarnih filmova najrecentnije svjetske produkcije, a dokumentarnim filmom Sirijska ljubavna priča (2015.), redatelja Seana McAllistera, 7. prosinca u 20 sati otvorit će se 13. Human Rights Film Festival. Priča o ljubavi u ruševinama te odnosu između bračnog para i njihovog bijega iz domovine nagrađena je velikom nagradom žirija na međunarodnom festivalu Sheffield Doc/Fest. Britanski redatelj je na filmu radio pet godina, a na nevjerojatan je način ispričao priču o odnosu Ragdhe Hassan, sirijske lijeve aktivistice protiv Assadova režima i Amera Douada, palestinskog aktivista. Sirijska ljubavna priča prikazuje odiseju političke borbe. Za Raghdu i Amera to je put nade, snova i očaja. Na projekciji dokumentarnog filma prisustvovat će glavni akter filma te redatelj Sean McAllister

Smrtnost trudnica i rodilja smanjena je za 44 posto

Globalni rizik za smrt trudnica i rodilja u posljednjih je 25 godina smanjen za 44 posto, objavili su stručnjaci Ujedinjenih naroda u znanstvenom časopisu The Lancet.

Općenito, od komplikacija tijekom trudnoće ili unutar šest tjedana nakon poroda ove godine je umrlo oko 303.000 žena, dok je 1990. godine u svijetu umrlo oko 532.000 žena.

Zemlje članice UN-a od 2000. godine obećale su smanjiti smrtnost pri porodu do kraja 2015. godine, kao dio milenijskih ciljeva razvoja.  Samo devet zemalja uspjelo je dostići ove ciljeve, a to su: Maldivi, Butan, Kambodža, Zelenortska republika, Istočni Timor, Iran, Laos, Mongolija i Ruanda. U ovim zemljama smrtnost je smanjena između 78 i 90 posto.

U zemljama u razvoju bilježi se 99 posto smrti trudnica i rodilja, prenose mediji.

UN vjeruje kako je do 2030. godine moguće stopu smrtnosti trudnica i rodilja smanjiti na ispod 70 smrti na 100.000 poroda.

Prosvjed žena u Indiji zbog menstrualnih tabua

Feministička skupina u Indiji pokrenula je Facebook kampanju kao odgovor na kontroverzne izjave popularnog hinduističkog hrama Sabarimala, a koje se odnose na menstrualno krvarenje.

Naime, Prayar Gopalakrishnan, predsjednik odbora koji upravlja hramom, rekao je kako razmišlja o postavljanju stroja pred hramom koji bi mogao ‘provjeriti čistoću žena’. Na ovu njegovu izjavu ubrzo je stigao odgovor na Facebook stranici Feminism in India , a pokrenuta je i kampanja na Twitteru  #HappyToBleed.

Kampanju je pokrenula 20-godišnja Nikita Azad koja je ubrzo stekla popularnost na društvenim mrežama.

Indijske feministkinje kažu kako su kampanju #HappyToBleed započele kao oblik otpora protiv patrijarhalnih uvjerenja o menstruaciji i šovinističkog poimanja da su žene imovina muškaraca ili društva.

{slika}

Naime, neki hinduistički hramovi zabranjuju ženama ulazak za vrijeme menstruacije. Međutim, Sabarimala hram ne dopušta ženama ulazak u čitavom njihovom reproduktivnom dobu. Na njihovoj web stranici jasno piše da je ženama u dobi od 10 do 50 godina zabranjen ulazak u Sabarimalu, te ako takve žene pokušaju ući  spriječit će se njihov ulazak.

Kampanja #HappyToBleed potiče žene da se fotografiraju s higijenskim ulošcima s pozitivnim porukama  kako bi se proširila svijest i izazov patrijarhalnim idealima.

Za sada je više od 100 žena objavilo svoje fotografije na Facebook stranici držeći  transparente s raznim sloganima.

“To može biti bolno, ali sasvim je normalno krvariti i ne biti nečist”, poručuju indijske feministkinje.

 

Nasilje nad ženama u Hrvatskoj: sustavne pogreške i problemi s implementacijom zakona

Svakog 25. studenog obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama; fizičkog, psihičkog i ekonomskog. Libela redovito izvještava o problematici nasilja nad ženama, a povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama (22. rujna) objavile smo seriju tekstova o muškom nasilju nad ženama u kojima smo analizirale i komentirale sve probleme vezane uz zakonodavstvo, sudstvo i siguran smještaj žena koje su preživjele nasilje. Pročitajte ih opet!

“Iako su evidentno napravljeni neki pomaci u zakonodavnom okviru, posebno od 2013. godine s ulaskom Hrvatske u EU, a statistike pokazuju trend pada prijava nasilja nad ženama od člana obitelji/bliske osobe, suočavamo se s brojnim poteškoćama u implementaciji zakonskih i sigurnosnih mjera, što i prečesto ima za posljedicu kazneno djelo ubojstva žena”, objašnjava se u tekstu Ubojstva žena u Hrvatskoj: Kako sustav opetovano griješi u procjeni rizika.

Problematiku implementacije, tj. tendenciju sudaca da prema prijavljenim prekršiteljima budu blagi – od neizdavanja potrebnih zaštitnih mjera, neadekvatnog (odnosno prekratkog) vremenskog roka primjene tih mjera, do preblagih zatvorskih i novčanih kazni, prikazuje i tekst Nasilje nad ženama u Hrvatskoj: Kad se zakoni ne provode, a odgovorni pojma nemaju.

Predstavile smo i rad udruga i organizacija koje svojim djelovanjem kroz period od nekoliko desetljeća sustavno rade na tome da Republika Hrvatska počne adekvatno promicati i štititi ženska ljudska prava u tekstu Žene protiv nasilja nad ženama – siguran i tajan smještaj onima čiji su životi ugroženi.

O povijesti, značenju i aktualnim oblicima femicida pisale smo u tekstu Ubojstva žena zato što su žene – organizirana, poticana, dopuštena i nekažnjena.

Osobnu priču naše čitateljice koja je preživjela partnersko nasilje možete pročitati u tekstu “Kako sam preživela nasilnika”

Rijeka protiv nasilja nad ženama

Dana 25. studenog, povodom Međunarodnog dana protiv nasilja nad ženama, na riječkom je Korzu, održan mirni prosvjed Rijeka PROTIV nasilja prema ženama. Tim povodom riječki aktivisti i aktivistkinje transparentima su poručili da nasilje prema ženama više ne smijemo tolerirati te da Hrvatska mora hitno ratificirati Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilju u obitelji (Istanbulsku konvenciju).

Na polusatnom prosvjedu, porukama poput “Darujte cvijeće, a ne udarce”, “Nasilje nije privatna stvar”, “Ne uči me kako da se odijevam – uči ih da ne siluju”, “Prijavi nasilje”, “Odaberi život bez nasilnika”, “Na jedno prijavljeno silovanje ide 20 neprijavljenih”… željeli su poručiti da je nasilje nad ženama sveprisutni i rastući društveni problem koji se ne smije zanemarivati. Isto tako žrtvama nasilja odaslana je poruka da ne trebaju trpjeti nasilje, već ga prijaviti.

{slika}

Organizatori/ce prosvjeda uputile su i jasnu poruku hrvatskim vlastima: “Potpis znači obavezu! Ratificirajte konvenciju!”, referirajući se na činjenicu da je Hrvatska Istanbulsku konvenciju potpisala, no nije ju ratificirala, što nas čini jedinom državom u regiji koja to odbija učiniti. Ratifikacija Konvencije Vijeća Europe ključan je korak u borbi protiv nasilja prema ženama. Ova konvencija prepoznaje nasilje nad ženama kao rodno utemeljeno te postavlja nasilje nad ženama kao jedan od ključnih socijalnih mehanizama kojim se žene prisilno stavlja u podređen položaj u odnosu na muškarce. Ratifikacijom konvencije Hrvatska bi se obvezala poduzeti konkretne korake u borbi protiv seksualnog nasilja i uznemiravanja, silovanja, uhođenja, obiteljskog nasilja, prisilnih brakova i genitalnog sakaćenja žena. Svrha ove Konvencije je zaštiti žene od svih oblika nasilja; doprinijeti suzbijanju svih oblika diskriminacije žena i promicati punu ravnopravnost žena i muškaraca te izrada sveobuhvatnog okvira, politike i mjere za zaštitu i pomoć svim žrtvama nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.

Narančasto svjetlo diljem BiH u znak borbe protiv nasilja nad ženama

Nasilje nad ženama i djevojčicama jedan je od najčešćih vidova kršenja ljudskih prava i jasna je potvrda neravnopravnosti žena i muškaraca.

U Bosni i Hercegovini 52 posto žena pretrpjelo je neku vrstu nasilja, a globalno gledano, jedna od tri žene će doživjeti fizičko ili seksualno nasilje u nekom trenutku svog života – uglavnom od intimnog partnera.

Žene bivaju zlostavljane u svojim domovima, maltretirane na ulicama, uznemiravane na internetu. Podaci pokazuju da je polovina žena ubijenih u 2012. godini umrla zbog povreda koje su im nanijeli intimni partneri ili članovi porodice.

Nasilje ipak može biti spriječeno, a ove godine, u cilju obilježavanja 25. studenog, Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama i djevojčicama, UN Women u Bosni i Hercegovini u suradnji s UNESCO-om i drugim partnerima pokrenuo je narančastu akciju u cilju podizanja svijesti javnosti o problemu rodno zasnovanog nasilja.

Narančastu boju, kao optimističnu i svijetlu boju, odredio je generalni sekretar Ujedinjenih naroda kao simbol kampanje “16 dana aktivizma za eliminaciju rodno zasnovanog nasilja”.

S ciljem animiranja javnosti i skretanja pažnje na problem nasilja, monumentalne zgrade u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru i Travniku u noći s 24. na 25. studeni osvijetljene su u narančasto –sarajevska vijećnica, Zemaljski muzej, Muzej suvremene umjetnosti Republike Srpske, Banski dvori i Gradska uprava u Banjoj Luci, Gimnazija u Mostaru, Travnička tvrđava, Kuća Ive Andrića i Zavičajni muzej u Travniku samo su neke od građevina koje u narančastom svijetlu podsjećaju da je nasilje nad ženama i djevojčicama problem svakog društva. Na ovaj način Bosna i Hercegovina se pridružila globalnoj kampanji i njene građevine će se naći rame uz rame s brojnim svjetskim znamenitostima, poput Nijagarinih vodopada i ruševinama Petre u Jordanu.