U čemu je problem kada Petrina kaže ‘kurva’

Teško je pisati o Stipi Petrini, a pritom ostati pristojna. Erupcija nasilja i vulgarnosti, mizoginije i seksizma koje primoštenski načelnik u trećem mandatu i (vjerojatno) budući saborski zastupnik, usmeno i pismeno izbacuje od kada se pojavio na političkoj “sceni” toliko je silovita da treba upregnuti sve svoje snage da ne pobjegneš glavom bez obzira. A bijeg nije rješenje.

Ovih su dana neki mediji opet izvukli njegove (ne)čuvene dopise i prisjetili nas na njegove brojne vulgarne pismene i usmene ispade. Između ostalih nasilničkih –izama, seksizam je neizostavan dio tih ispada. Što je, da ne okolišam, uobičajeno za svačiji prostački “stil”. Zato se na Libelinom Stupu srama našao s čak tri izjave u manje od dva tjedna. U ove tri izjave koristio je riječi ‘djevojčica’ i ‘kurva’ kao diskvalifikacije i uvrede za ljude i ponašanja kakva prezire. Da ponovimo: biti djevojčica znači – biti neodgovorna, nedorasla, slabić i kukavica. Moram napomenuti da je riječ ‘djevojčica’ zapravo iznimka u njegovom vokabularu, te je upotrebljena kao opozit Dječacima, što je bila jedina metonimija za ženski rod koja mu je “pasala” u datom kontekstu/trenutku. Treba li napomenuti podsmješljiv i prezriv ton kojim je izgovorena?

Stipi Petrini nešto je, ipak, bliža i draža riječ ‘kurva’. Tako je u samo jednoj rečenici prije nekoliko dana upotrijebio tu riječ čak tri puta! (“Što vam znači je li kurva ide za euro ili za deset tisuća eura – kurva je kurva”). A jučer je opet posegnuo za istom svojom omiljenom metaforom za “prljavi karakter“. Nije previše maštovit u iskazivanju svog vrijednosnog sustava. Jasno poručuje: samo pogledajte što radi i kakva je kurva – i tu je sadržano sve što ne valja. U tom, kako reče Petrina, “zajedničkom nazivniku” skupilo se sve što treba prezrijeti i satrati.

Nisam sigurna koliko će Petrini “pomoći” Rječnik hrvatskoga jezika, a koji mu je jučer poslan. Kao prvo, koliko god se činilo jednostavnim – to je knjižurdica (čak i kad je u džepnom izdanju) koju treba znati koristiti. Hoće li, primjerice, shvatiti što znače skraćenice vulg. pejor. uz omiljenu mu riječ ženskoga roda? Kao drugo, opisi tog pojma u Rječniku hrvatskoga jezika zapravo potvrđuju sva značenja koja Petrina “instinktivno” ispravno koristi u prenesenom značenju. Dakle:

kurva vulg. pejor. 1.a. jez. knjiž. razg. nevjerna žena b. žena koja ulazi u veze s muškarcima za novac; kurba, prostitutka ;

2. pren. osoba bez karaktera, onaj koji je sklon varanju i lažima, sklon podvali [velika kurva].

Spomenut ću analogiju s prenešenim značenjem riječi ‘muda’ o čemu smo, vezano uz seksizam kampanje stranke Za grad, nedavno pisale. ‘Muda’ koja povezujemo uz muški rod uvijek imaju pozitivno značenje, pa i onda kada se pripisuju ženi, što tu upotrebu pojma ne čini ništa manje seksističkom. Isto tako, kada riječ ‘kurva’, čije je prvotno značenje (kao što nam i rječnik kaže) vezano uz ženski rod, koristimo kao metaforu za određeno ponašanje ili karakteristike pripadnika muškog roda, to također nije ništa manje seksizam. Drugim riječima, problem je u tome kako se prvotno značenje riječi transformiralo u svoje preneseno značenje i zašto to jedan političar koristi kao “oružje” tj. sredstvo ponižavanja svojih političkih protivnika. Ono što je u rječnicima označeno kao pren. [preneseno značenje] nije ništa doli društveni konstrukt. Odnosno pripisivanje novog značenja određenim riječima nije nikakva “slučajnost”.  Zašto Stipe Petrina nije npr. ovako oblikovao svoj stav (osim što je po defaultu prostak): “Što vam znači prodaje li se netko za euro ili za deset tisuća eura –  nemoralni političar je nemoralni političar”.*  Vrlo jednostavno – zato što mu je namjera bila poniziti osobu na koju se to odnosilo, a reći nekome da je nepošten i nemoralan nema tu “snagu” kao kad mu priljepiš “prljavu riječ” ženskog roda i na nju projiciraš vlastiti nemoral. Rječnik nam kaže da je ta riječ i u svojem prvotnom značenju vulgarizam (vulg.)  i pejorativ ili (odličan hrvatski prijevod) pogrdnica (molim, uočiti razliku između vulgarnog/prostog i politički nekorektnog). Vulgarizam nije samo opscena/prostačka riječ (čega je pun vokabular Stipe Petrine) – vulgarizmom se nazivaju svi leksemi čija se uporaba drži neprimjerenom i uvredljivom. Oni su činjenica društvene konvencije, a ne jezika samog.  Riječ ‘kurva’ je u našem jeziku uobičajena pogrdnica. Bez sumnje, sa sobom nosi malicioznu namjeru. No, kako društvo postaje sve nasilnije, tako i pogrdnice postaju sve “normalnije” i izgovaraju se često i lako. I bez obzira što se koristi češće u pejorativnom i prenesenom, nego u prvotnom značenju, nesumnjivo i dalje implicira negativne konotacije vezane uz žensku seksualnost. Koristeći je samo potvrđujemo društveni standard poželjne savršene, do braka nevine, skromne idealne žene.

 Pišući i razmišljajući o ovome, pitam se – što možemo učiniti u vezi ove ružne, prljave, zločeste riječi koja je toliko ukorijenjena u našoj kulturi? Mislim da je dobar početak istražiti riječ samu, a onda i pokušati dati snagu nekim drugim riječima koje možemo koristiti umjesto ove (što je i bila naša intencija slanja rječnika Stipi Petrini). Kao kultura, spontano koristimo riječi koje žensku seksualnost prikazuju kao sramotnu, čak i kada toga nismo svjesni/e. Upravo je tako i s riječi ‘kurva’ – i zato je njezina upotreba jedno od lica seksizma.

Ukoliko vas primjeri sa Stupa srama nisu uvjerili u mizoginiju Stipe Petrine, možda će vam uvjerljiviji biti jedan malo stariji primjer iz njegovog političko-javnog djelovanja. Kada mu se na meti našla sutkinja Općinskog suda u Šibeniku koja je presudila da je dužan 289 kn zbog neplaćanja radiotelevizijske pretplate (!) izvrijeđao ju je usmeno, a onda to i objavio na svom Facebook profilu.  U salvi prostota i uvreda nazvao ju je i ‘prasičetinom’ (izraz koji je koristio i drugom prilikom kada se okomio na bivšu premijerku Jadranku Kosor). 

Kada je 2012. bivša australska premijerka Julia Gillard kampanju svog političkog protivnika Tonyja Abbota opisala kao mizoginu (što je i bila s obzirom na uvrede ženama i samoj Gillard koju je redovito nazivao ‘vješticom’), Gillard tada nije bila podržana niti od svoje političke opcije, te joj je rečeno da “pretjeruje” (poznato, zar ne?). Odgovorila je na jedini, po meni, argumentiran i ispravan način: kako se svođenjem te rasprave na isključivo politički diskurs zapravo nastoji zatomiti ili barem umanjiti svijest o stvarnom postojanju mizoginije. U članku iz Guardiana u kojemu neke poznate feministkinje govore o pojmovima seksizma i mizoginije, Naomi Wolf u komentaru slučaja australske premijerke te na primjeru tadašnjeg američkog kongresnog zastupnika Todda Akina kaže: “Mizoginija često izlazi na površinu u političkoj borbi preko neke ženske uloge, a to možemo reći jer kontrola nad ženom postaje osobna, nametljiva i seksualna. Mizoginija je povezana s amigdalom – dijelom mozga koji je zadužen za obradu emocionalnih reakcija, a tu su uključeni prijezir i nasilje”.

U istom članku, Rahila Gupta kaže: “Svi znamo da je seksizam jezerce u kojem cvjeta mizoginija, a kako je voda mutna, ponekad ne vidimo kako ona zdravo raste”. Osobno to intepretiram ovako: podržavajući, opravdavajući, ignorirajući, perpetuirajući i proizvodeći seksistički jezik –  podržavamo procvat i bujanje mizoginije, mržnje i nasilja.

Kod nas, Petrina nastavlja niz poznatih populističkih, mizoginih i vulgarnih, a u narodu često i popularnih političkih predstavnika i, ako ćemo iskreno, zasigurno je primjereni predstavnik nekih aspekata našeg društva. Recimo da sam zaboravila na njegove prethodnike iz 1990-ih, ad hoc ću nabrojiti nekoliko novijih primjera: Željko Kerum, Milan Bandić, Ivo Baldasar. (Zanimljivo, sve sami gradonačelnici!). No, u ovom trenutku, u naletu njegovih vrlo frekventnih seksističkih izjava u vrlo kaotičnom društvenom trenutku u kojemu je jedan od vidljivijih aktera, čini mi se da dosta dobro možemo vidjeti kako nasilje i mizoginija političkih moćnika idu ruku pod ruku. Zato što je ljudima poput Stipe Petrine je svejedno radi li se o djevojčici ili kurvi. Jedina funkcija ovih riječi je da se na ženski rod (ili bilo koga Drugog) projicira vlastiti mrak i ružnoća i tako ga se ponizi i “svlada”.  Za mene je  to osnova političkog i svakog drugog nasilja. 

 

Povezani tekst: Petrini šaljemo džepno rječnik hrvatskog jezika

 

 

 

 


 

 

Evo što feministkinje zahtijevaju od nove vlasti!

U Kanadi su nedavno održani izbori i pobijedio je samoprozvani feminist, zagovaratelj održivog razvoja i proimigrantske politike Justin Trudeau. Riječ je o osobi koja je obećala, a zatim i realizirala vladu u kojoj sjedi jednak broj ministara i ministrica. Hrvatskoj je takav scenarij miljama daleko. Prije svega, građani i građanke će se sigurno načekati dok se formira nova vlada, a čak su sve glasniji glasovi kako mostovi i staze zapravo vode do novih izbora jer ‘neovisnima’ to valjda znači ‘preuzimanje odgovornosti’. No, kako će uskoro svima postati dosta natezanja ‘mi bismo sa svima, a ne bismo ni s kim’, a i dugotrajnija ‘neodlučnost’ MOST-aša bi samo izazvala negodovanje kod građana i građanki, pretpostavimo da nećemo ponovno slaviti taj takozvani festival takozvane demokracije u skorije vrijeme.

Nadalje, a kada se i složi nova vlada, u njoj će sjediti tek koja žena. Više onako slučajno, ne jer hrvatska politika shvaća nužnost političke participacije žena i zagovara rodnu ravnopravnost. Tome u prilog govori i odluka Ustavnog suda iz rujna kojom je ukinuta sankcija nevaljalosti izbornih lista ukoliko ne ispunjavaju rodnu kvotu. Međutim, Državno izborno povjerenstvo sredinom listopada je ipak upozorilo kako će se predlagatelji kandidacijskih lista za parlamentarne izbore na kojoj ne bude minimalno 40 posto podzastupljenog spola kazniti novčanom kaznom. Iako niti do sada nitko nije bio sankcioniran jer je bilo ‘nejasno’ od kojih točno izbora se primjenjuju te ozloglašene kvote, HDZ je na ovim izborima na svojim listama kandidirao tek 19 posto žena od ukupnog broja kandidiranih. Domoljubna koalicija na svih 11 kandidacijskih lista nije ispunila propisani minimum od 40 posto podzastupljenog spola, koalicija Hrvatska raste igonorirala je zakonsku obavezu na 5 svojih kandidacijskih lista, a HDSSB nije ispunio kvotu u obje jedinice za koje su predali kandidacijske liste. Ukupna financijska sankcija za sve kandidacijske liste političkih stranaka i nezavisnih lista trebala bi iznositi milijun i šestopedeset tisuća kuna.

U prošlom sazivu Vlade bilo je, ovisno o trenutku, oko 20 posto ministrica. Dakle, upola manje od predviđenog i očekivanog. Teško da će s ovom novom ili pak starom garniturom nešto krenuti u pozitivnijem smjeru.

Upravo zbog toga Mirjana Kučer iz Domina i Ženske mreže Hrvatske za Libelu kaže kako od nove vlasti zahtijeva uvođenje reprezentativne kvote (broj mjesta u saboru) ili preferencijalnog glasovanja unutar kvote od 40 posto.

Uz Kučer, upitale smo i suborkinje s Vox Feminaea, Gabrijelu Ivanov i Antonelu Marušić, kao feminističke aktivistkinje Paulu Zore (Ženska soba) te Ankicu Čakardić (Centar za ženske studije) što očekuju od nove vlasti i kakav bi trebao biti budući premijer, odnosno premijerka. Sve su istaknule zaštitu reproduktivnih prava kao jako bitnu stvar koja je zadnjih godina uslijed glasnog buđenja neokonzervativnih ideja dovedena pod upitnik. Iako su mnogi/e tijekom kampanje pokušavali ovu temu banalizirati odnoseći se prema njoj kao ideološkoj provokaciji koja miče fokus s bitnog – ekonomije, gospodarstva, saniranja goleme nezaposlenosti – pritom ne shvaćajući kako je sve povezano.

“Mnoga pitanja koja su feministkinjama bitna ovih se dana odbacuju kao svjetonazorska/ideološka i time manje bitna dok kao postoje neka koja su nesvjetonazorska/neideološka pa se pretpostavlja bez rasprave da oko njih imamo konsenzus, to je opasna i netočna pretpostavka. Sva pitanja i ona koja se tiču ekonomije i ona koja se tiču ljudskih prava su svjetonazorska/ideološka odnosno, odgovor na njih je uvijek iz neke ideološke pozicije tj. nema neideološke pozicije. Prema tome, prvo što očekujem jest da se ne odbacuju neka pitanja kao svjtonazorska niti da se pretpostavlja da su neka pitanja tehnička. Da se takozvana ideološka pitanja ne smatraju manje važnima i da se stoga njima ne trguje, govorim naravno o pravu na abortus i Zakonu o životnom partnerstvu”, tvrdi Paula Zore.

S Paulom se slažu Gabrijela Ivanov i Antonela Marušić: “Budući premijer/ka trebao bi se jasno odrediti i u takozvanim ‘pitanjima svjetonazora’ – neka od tih njih poput prava žene na prekid trudnoće nalaze se u domeni ljudskih prava, i ne bi trebala biti isključivo predmetom istraživanja stručnjaka. Stoga očekujem da se premijer/ka zalaže za ženska reproduktivna prava, ponajprije pravo žene na legalan, siguran i dostupan prekid trudnoće”.

“Nova vlada mora uzeti u obzir preporuke CEDAW odbora i prije svega osigurati zaštitu prava žena od negativnog utjecaja Katoličke Crkve, odnosno osigurati zaštitu ženskih prava i funkcioniranje pravne države. Tu, prije svega, mislim na primjenu Zakona o pravu na pobačaj, te osiguranje sigurnog i dostupnog pobačaja i besplatne kontracepcije za sve žene, uvođenje građanskog i seksualnog odgoja kao redovnog predmeta u školi, razmatranje raskidanja Vatikanskih ugovora, zauzimanje stava prema legalizaciji prostitucije i surogat majčinstvu, te edukaciju pravosuđa o zaštiti ženskih prava i provođenju načela ravnopravnosti spolova”, navela je Mirjana Kučer.

‘Ostavljati kolateralne žrtve nije put do društva slobode i jednakosti’

Nadalje, feministkinje očekuju bolju zaštitu radnih i socijalnih prava, kao i prestanak s pogubnom politikom ‘rezova’, koja je zapravo društvo samo dublje gurnula u depresiju – i onu na bankovnim računima, ali i onu mentalnu.

“Od budućeg premijera/ka RH očekujemo da iz više smjerova najavljene reforme provede u skladu s detektiranjem ekonomskih i društvenih nepravdi. Inzistirati isključivo i pod svaku cijenu na reformama i pritom za sobom ostavljati kolateralne žrtve nije put do društva slobode i jednakosti.Očekujemo da se premijer/ka i njegova vlada posvete pažnju nužnim izmjenama Zakona o radu, u smjeru podizanja razine prava radnika i radnica, te iznalaženja učinkovitijih načina kontrole poslodavaca. Interesi kapitala ne mogu biti iznad interesa i prava radnika i radnica, premda se kroz donesene zakonske akte posljednjih godina više puta pokazalo da Zakon o radu nedovoljno štiti radnika/cu u RH”, istaknule su Ivanov i Marušić.

One su isto tako istaknule kako se protive privatizaciji zdravstvenog sustava te da bi buduća vlast trebala osigurati javno financiranu zdravstvenu zaštitu za sve građane i građanke.

“Kada govorimo o nizu reformi koje se najavljuju posebno je opasno da se ta pitanja smatraju tehničkima, pokazalo se da su mjere štednje koje se uvode kroz reforme opasne i neefikasne i da njihov teret snose građani/ke te da ugrožavaju one skupine koje su već u teškoj ekonomskoj situaciji npr. žene, mlade, starije osobe i sl. Zbog svega navedenog, izuzetno je važno da se pri donošenju reformi razmišlja o njihovim posljedicama i u kakve će posljedice imati na socijalnu sliku društva, pa stoga očekujem da se ovakve odluke donose u skladu s odgovornošću koju vlast ima prema svim građanima/kama, a posebno najugroženijima. Kako je odgovorno donošenje ovakvih odluka često ugroženo koruptivnim praksama, očekujem prije svega transparentnost i otvorenost prema javnosti svih procesa koji će voditi do donošenja odluka”, upozorava Zore.

‘Rodno realiziranu politiku koja štiti javna i zajednička dobra’

“Ako pratimo razvoj situacije u Grčkoj nakon referenduma 7. srpnja i smjer u kojem se kreće Lijeva platforma (Left Platform), potom što se događa u Portugalu i Španjolskoj u lijevom političkom krilu, ili što u Velikoj Britaniji predlaže Jeremey Corbyn ili Lijeva Unija (Left Unity) svojim programima, ako pratimo što se događa u Americi oko Bernie Sandersa, uzimajući u obzir trenutne bolivarske socijalističke tendencije, od idućeg/e premijera/ke na ovako postavljenoj liniji primjera očekujem da se u što kraćem roku ozbiljno posveti formiranju suvislog, razrađenog i dobro planiranog artikuliranog odgovora tehnokratskoj Trojci i konzervativnoj političkoj ekonomiji mjera štednje. To je jedini mogući smjer u očuvanju ikakvog suvereniteta Hrvatske, a što bi trebalo biti u primarnom interesu bilo koje hrvatske vlade u 2015. godini, bilo da je riječ o ‘desnoj’ ili ‘lijevoj’ partijskoj ideologiji. Osim ovako klasno pozicionirane politike, od predsjednika/ice vlade očekujem i rodno realiziranu politiku koja štiti javna i zajednička dobra. Trenutak u kojem se, primjerice, vlada HDZ-a ili SDP-a ili Mosta (potpuno identično) ne postavlja kritički prema politikama rezova, a sve tri ‘opcije’ zagovaraju dalje i dublje neoliberalne reforme radnog, socijalnog i mirovinskog zakonodavstva, to ozbiljno i opasno govori o ideološkom podudaranju postojećih ‘opcija’ i evidentnom gubitku višestranačja”, smatra Čakardić koja je dodala kako dugoročno očekuje ‘smislenu i stabilnu socijalističku vladu kojoj je u fokusu dokidanje kapitalizma, jak feministički i ekološki održiv političko-ekonomski program’.

Zore također očekuje nastavak dosadašnje politike prihvaćanja izbjeglica kao i kreiranje politika i praksi koje bi omogućile njihovu kvalitetnu integraciju u hrvatsko društvo.

Ona također poziva buduće vlasti da provode zakone koji sankcioniraju govor mržnje te zaštiti one koji/e se nađu na meti seksističkih, nacionalističkih, ksenofobnih, rasističkih, vjerskih i inih napada.

Uvesti reda u medije i odnos Crkva-država

Ivanov i Marušić ističu kako budući premijer i vlada trebaju bi ‘uvesti reda’ u medije.

“Predlažemo uvođenje novčanih kazne za one reklame i medijske sadržaje za koje sud časti HURA-e (Hrvatsko udruženje društava za tržišno komuniciranje) ocijeni da su neprikladne, a ne da kao do sada godinama dobivaju opomene i nemaju nikakvog motiva učiti na greškama”, rekle su.

Crkva ne smije izuzeta iz zakona o financiranju neprofitnih organizacija, a važno je konačno i pristupiti revidiranju ugovora sa Svetom stolicom, kako bi se prekinulo netransparentno financiranje crkve i klera iz državnog proračuna. Sredstva ušteđena u ovom segmentu mogla bi se iskoristiti za spomenutu reformu i poboljšanje socijalne i zdravstvene skrbi najugroženijih skupina: beskućnika i socijalno ugrožene populacije”, zaključile su.

Dok Justin Trudeau u svojoj vladi ima dobitnicu Nobelove nagrade, ateiste, muslimana, osobe iz takozvanih prvih naroda, ali i one koji nisu rođeni u Kanadi, invalida, geja, izbjeglicu, osobu koja se bori s rakom itd., jasno pokazujući vlastitoj zemlji, ali i cijelom svijetu, koliko je bitno uključivanje i integracija svih društvenih skupina te pojedinaca i pojedinki u sve segmente društve, poštivajući i vrednujući posebnosti svake od njih, naša vlada će se vjerojatno sebe opet okarakterizirati kao bijelog, obrazovanog, privilegiranog i dobro situiranog muškarca katolika koji slijedi norme i rijetko propituje.

Zbog toga Čakardić ima savjet kako doskočiti različitim vlastima i sustavima: “Ne možemo od vlade puno očekivati, moramo organizirati pokret ‘izvana’ s progresivnim načelima, a prvi korak u tom smjeru je goruća potreba za napuštanjem dominantnog hrvatskog platformskog reakcionarnog modela NGO-izacije otpora koji je svojom ‘profesionalizacijom’ pojeo sve inicijalne iskre progresivne borbe nastale zadnjih godina – radničke, sindikalne, mirovnjačke, zelene, LGBT i slično”.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

10 sjajnih feminističkih filmova iz 90-ih

Devedesete godine 20. stoljeća bile su desetljeće vještičje mode, Tamagočija, šljokičastih olovaka i pop zvijezd(ic)a. Iako su 90-e iznjedrile hrpu genijalnih (ili stravičnih – odlučite sami/e!) trendova, moji omiljeni su riot grrrl i drugi feministički pokreti. U to su vrijeme mnogi/e umjetnici/e koristili/e film kako bi političke i društvene probleme promotrili/e kroz feminističku leću. Iako je i tijekom 80-ih bilo filmova koji su se bavili “riječju na f” (npr. Od 9 to 5/9 to 5, 1980.), filmovi iz 90-ih nastaju u trenutku kada se javlja nova vrsta feminizma. I to se vidi.

Prisjetimo se stoga nekih klasičnih feminističkih filmova iz 90-ih i njihovih osnaženih protagonistica!

Princeza Mononoke (Mononoke-hime, 1997.), r. Hayao Miyazaki

Ovaj zadivljujuć animirani film prepun akcija u središte priče postavlja neustrašive, nezavisne žene i prikazuje ih kao zaokružene, trodimenzionalne likove.

Opasne čini (The Craft, 1996.), r. Andrew Fleming

Opasne čini prikazuju rasnu i klasnu diskriminaciju, te mentalne poremećaje u urbanoj školi. Film također propitkuje rodne norme kroz likove koji prihvaćaju vlastitu “neprilagođenost” u svijetu koji im poručuje da se prilagode tradicionalnim standardima ljepote i ponašaju se “kao djevojke”. Otpor konformizmu šalje osnažujuću poruku djevojkama da prihvate sebe onakve kakve jesu.

Djevojke s Beverly Hillsa (Clueless, 1995.), r. Amy Heckerling

Omiljeni feministički film i kultni klasik, Djevojke s Beverly Hillsa pitanju društvenih konstrukata pristupaju s dostojanstvom. Ženski likovi u filmu prihvaćaju vlastitu neovisnost, ne posramljuju jedan drugoga, ne prekidaju prijateljstva zbog muškaraca (izuzetak je kraći sukob između Cher i Tai) i definitivno ne dopuštaju nikome da ih omalovažava.

Gangsterska četvorka (Set It Off, 1996.), r. F. Gary Gray

Osim što kritizira rasnu diskriminaciju, policijsku brutalnost i siromaštvo u gradovima, Gangsterska četvorka u središte zbivanja postavlja četiri žene koje se bore protiv institucija koje ugnjetavaju afroameričku zajednicu.

Samoubojstva u mladosti (The Virgin Suicides, 1999.), r. Sofia Coppola

Prenaglašavajući ženstvenost likova, redateljica Sofia Coppola nudi komentar o apsurdnim rodnim normama i društvenim očekivanjima koja se postavljaju pred djevojke.

Moj ludi život (Mi Vida Loca, 1994.), r. Allison Anders

Nekonvencionalan film koji bilježi probleme s kojima se suočavaju Latinoamerikanci/ke. Film prikazuje osjećaj jedinstva između članica bande koje se opiru američkim kulturnim normama, prihvaćaju kulturni ponos i zajednički se opiru rodnim ograničenjima.

Thelma i Louise (Thelma & Louise, 1991.), r. Ridley Scott

Američki klasik, film Thelma i Louise slavi osnaživanje žena, prikazuje ružno lice seksizma, te tematizira seksualno zlostavljanje, oslobođenje od patrijarhata i snagu ženskog prijateljstva.

Orlando (1992.), r. Sally Potter

Nastao prema istoimenom romanu Virginie Woolf, film Orlando koristi promjene roda naslovnog lika kako bi istražio nepravde s kojima se suočavaju žene prisiljene živjeti prema muškim pravilima.

Vatra (Fire, 1996.), r. Deepa Mehta

Vatra prikazuje zabranjenu ljubav dviju žena u Indiji. Film je izazvao brojne kontroverze zbog tematiziranja homoseksualnosti i slobode žena da postupaju u skladu sa svojim željama.

Dečki nikad ne plaču (Boys Don’t Cry, 1999.), r. Kimberly Peirce

Jedan od prvih mainstream filmova koji se bavi transrodnim pitanjima, Dečki nikada ne plaču prikazuje i klasnu borbu u ruralnoj sredini, te načine na koje su žene devalvirane i zlostavljanje u kulturi hipermaskuliniteta.

 

Prevela i prilagodila Nada Kujundžić

 

 

Stoljeće ‘Priča iz davnine’ Ivane Brlić Mažuranić

Hrvatska udruga istraživača/ica dječje književnosti (HIDK) u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti i Maticom hrvatskom poziva vas na Međunarodnu znanstvenu konferenciju Stoljeće “Priča iz davnine” Ivane Brlić-Mažuranić.

Konferencija je posvećena stogodišnjici prvoga objavljivanja zbirke bajki Priče iz davnine (1916.),najpoznatijega djela Ivane Brlić-Mažuranić koje je autoricu proslavilo diljem svijeta.

Prijave i prijedloge izlaganja, koje bi trebale sadržavati naslov,sažetak i ključne riječi, potrebno je dostaviti do 28. 2. 2016. na adresu: conf.pid.2016@gmail.com.

Formular za prijavu preuzmite ovdje.

Prijavnica – Price iz davnine 2016. Obavijest o prihvaćanju sažetka uslijedit će do 30. 4. 2016.

Službeni jezici konferencije jesu hrvatski i engleski.

Ostale informacije o sudjelovanju na konferenciji, kao i teme konferencije možete saznati ovdje i ovdje.

Dosta više sa seksizom! Petrini šaljemo džepni rječnik hrvatskog jezika

Nije ni polovica mjeseca studenog, a Stipe Petrina već se treći put upisuje na Libelin Stup srama.

Zbog toga, ovoga puta odlučile smo ne samo upozoravati na svepristutni seksizam u nastupima Stipe Petrine, već i na neki način postati dio rješenja.

Gospodinu načelniku Općine Primošten čije vulgarno izražavanje, nažalost, za sada ne nailazi na pretjerano veliku osudu medija, a ni šire javnosti, poručujemo kako svojim seksističkim ispadima ne šteti samo društvu, već i samome sebi.

Iz tog razloga, odlučile smo mu poslati džepno izadnje Rječnika hrvatskog jezika kako bi ga u svakome trenutku mogao imati pored sebe. Gospodin Petrina uz njega može čak i promišljati kako konstruirati rečenice na način da šalje jasne poruke, a da pri tom ne koristi seksističke izjave.

Seksizam prvi – bilo je to četvrtog studenog

Podsjećamo, najprije je nakon otkazivanja nastupa benda Dječaci u Šibeniku na predizbornom skupu MOSTa u Facebook statusu Dječacima odlučio objasniti da su se ponijeli kukavički, onako kako ne doliči odgovornim i odraslim osobama – a ima li boljeg izraza za to doli tog da ih se nazove djevojčicama? Tom se objavom Stipe Petrina, zajedno sa svojom kolegicom, prvi upisao na Stup srama u novoj sezoni. Opširnije pročitajte ovdje.

Seksizam drugi nismo morale dugo čekati – bilo je to desetog studenog

Stipe Petrina, kako je objavio Telegram, ‘rekao je samo ovo’ – “Što vam znači je li kurva ide za euro ili za deset tisuća eura; kurva je kurva”  i tako se po drugi put upisao na Libelin Stup srama.

U intervjuu koji je dao za Telegram, Petrina je na takav način komentirao kako bi MOST trebao reagirati na potencijalne ponude HDZ-a i SDP-a.

Seksizam treći – bilo je to danas dvaneastog studenog

Kako objavljuje direktno.hr, Stipe Petrina danas se nešto direktnije obrušio na člana MOST-a Dragu Prgometa za kojeg tvrdi da ‘Hrvatska propada poput tipova kao što je on’ (što posebno dovodi u pitanje zbog čega smatra da bi s njime trebao surađivati). Prgometovo pregovaranja s predsjednikom SDP-a Zoranom Milanovićem opisao je ovako: “To samo govori o prljavom karakteru aktera na političkoj sceni. Kad netko prodaje svoje tijelo, bilo za jedan euro ili za 10 tisuća, zna se koji je zajednički nazivnik – kurva”.

{slika}

S obzirom na ove izjave, a i mogućnost da ovog načelnika Općine Primošten naredne četiri godine slušamo kako govori za saborskom govornicom, nadamo se da će ovaj rječnik pročitati i koristiti.

Elegantna obmana

Kako smo pisale ranije, danas je najprije održan sastanak Nacionalnog vijeća u stranačkoj središnjici MOST –a, a potom su Drago Prgomet, Ivan Lovrinović i Božo Petrov na pregovore krenuli u jedan zagrebački hotel sa SDP –om, predsjednikom IDS –a i predsjednicom HNS -a, a drugom hotelu potom su uslijedili pregovori sa HDZ –om. Konačan rezlultat pregovora iznio je Božo Petrov na konferenciji za medije – želi Hrvatsku kojom će vladati jednistvo, želi MOST kao sponu između SDP –a i HDZ –a.

MOST nezavisnih lista predvođen Božom Petrovom, osvojio je 19 mandata bez kojih ni Milanović ni Karamarko ne mogu sastaviti Vladu koja bi naredne četiri godine trebala upravljati Republikom Hrvatskom, a u govorima održanim netom nakon proglašenja prvih privremenih rezulata Državnog izbornog povjerenstva za rukav su Božu Petrova počeli povlačiti i Zoran Milanović i Tomislav Karamako.

Ovom ponudom SDP – u i HDZ –u Božo Petrov smatra kako oni koji su glasali za njih nisu obmanjeni. Smatra kako obećanje dano njihovim biračima i biračicama nije prekršeno. Kako bi se to uostalom i moglo dogoditi, Božo Petrov ipak je potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika izjavu u kojoj najprije kaže kako neće koalirati s jednima, a potom kako neće koalirati ni sa drugima. Nije, međutim rekao da neće koalirati, pardon, surađivati i sa jednima i sa drugima. Logika kojom se u MOST – u vode, čini se svi, a ne samo Božo Petrov (jer je odluka Nacionalnog vijeća MOST –a bila jednoglasna) jest da minus i minus daju plus.

Elegantna obmana poput ove zaista se rijetko viđa. Razloga za to je više.

Najprije, cijela kampanja MOST –a temeljila se na poruci da će oni biti MOST između želje (i/ili potrebe građana i građanki) za reformama u Republici Hrvatskoj i njihova sprovođenja u djelo. Ispostavilo se da će biti MOST između HDZ –a i SDP –a.

Potom, obećavali su kako neće koalirati ni sa jednima niti sa drugima. Ispostavilo se da na kraju žele u jedinstvenu vladu i sa HDZ –om i sa SDP –om.

U svojem programu obećavali su transparentno djelovanje. Ispostavilo se da Božo Petrov i ostali mostaši žele držati građane i građanke na ledu ne želeći jasno izreći koga žele za premijera (ili u nekom paralelnom svemiru premijerku).

Cijelo su vrijeme napominjali kako bi radije ponovili izbore, nego zajedno sa Karamarkom plakali u ‘dolini suza’ jer im je najvažnije ostvariti reforme napominjući kako će ih ostvariti jer je to želja građana i građanki. Ispostavilo se da ih zapravo uopće ne zanima da su od 151 mandata ostvarili tek 19 i da je, kao što je profesor Dejan Jović objavio na svojem Twitteru, u potpunosti iluzorno govoriti o tome kako većina građana i građanki želi temeljite promjene.

Tijekom cijele kampanje pričali su kako su spremni na sve odgovornosti i obaveze koje sa sobom nosi sudjelovanje u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti u Republici Hrvatskoj. Ispostavilo se kako uopće ne razumiju težinu zadatka kojeg imaju ispred sebe i da bi najradije većinu odgovornosti svalili na nekog drugog – na one koji su je do sada imali, a s njom nisu znali ni što ni kako – HDZ i SDP.

U kampanji su govorili kako su okupili strašan tim. Velik tim ljudi koji će zanemariti svoje svjetonazorske razlike i upregnuti sve snage prema gospodarskom oporavku Republike Hrvatske. Ispostavilo se riječima Stipe Petrine, kako se ni ovih 19 koji su (za sada) uspjeli osigurati mjesto u Saboru međusobno uopće ne poznaju. Kakav je to tim u kojem njegovi članovi i članice nikada nisu ni sjedili za istim stolom?

Neodgovoreno pitanje ostaje je li i ova ponuda HDZ – u i SDP –u samo jedna u nizu elegantnih obmana MOST – a nezavisnih lista koja na ovakav način sebi kupuje medijski prostor i misli da sebi osigurava poziciju moći na ponovljenim parlamentarnim izborima.

Prema riječima Tomislava Karamarka, koje prenosi Index.hr, vlada nacionalnog jedinstva nije realna. I, naravno da nije. Ni za njega ni za Zorana Milanovića ne može pozitivan ishod biti ni da jedan niti da drugi ne budu premijeri nakon parlamentarnih izbora jer u protivnom gotovo pa sigurno neće nastaviti biti predsjednici vlastitih stranaka. S druge strane, ne bude li Božo Petrov (ili barem neki Mostaš) premijer, za svoje birače i biračice koje nose najružičastije među ružičastim naočalama sasvim će sigurno prekršiti svoje obećanje. S njihovim povjerenjem izgubit će sav politički kapital jednakom brzinom kojom ga je i sakupio.

Božo Petrov i njegov MOST trenutno kupuju samo vrijeme kako ne bi preuzeli odgovornost za svoje postupke, za svoje odluke i kako ne bi preuzeli odgovornost za građane i građanke koji su im povjerenje ukazali, ali i za sve one koji su povjerenje ukazali drugim političarima i političarkama.

Ideja u kojoj u politici djeluje netko bez ikakve želje za ostvarivanjem više od jednog mandata, a samo sa željom za stvarim i konkretnim promjenama lijepa je. Uz to što je lijepa, ona uglavnom nije točna. Političari i političarke koji tvrde da to nisu, već da su samo, ono kako vole nazivati građane i građanke ‘mali i obični ljudi’ koji se žele prihvatiti posla nisu ništa doli više ili manje uspješni demagozi. Osim toga, već imamo jednoga koji samo ‘ide delati’, a znamo kako smo s njim prošli.

 

 

Povezani tekstovi: “Želimo biti MOST između HDZ – a i SDP – a”

                                   Petrov i njegove kave