Kada je isključivo ženska zajednica odgovor na muško nasilje

Dok je nekada bilo zabranjeno govoriti o tim stvarima, naša je šira zajednica prešla dug put u smislu htijenja da osvijesti problem muškog nasilja protiv žena. Sve je teže ignorirati statistike koje pokazuju da se, primjerice, u Australiji svakoga tjedna dogodi barem jedno ubojstvo žene kao direktna posljedica ovog nasilja. Neizbrojno više ih je podvrgnuto trajnom zlostavljanju i  teroriziranju. Jedna od pet djevojaka iznad 15 godina bit će u ovoj zemlji seksualno napadnuta tijekom svog života. To je jedna petina svih žena koje poznajete.

Frustirajuće je što postoje ljudi koji misle da se takve statistike ne mogu promijeniti. Umjesto prepoznavanja da se radi o problemu patrijarhata i neravnoteže moći, radije misle da je to dio ljudske prirode. To je kao da kažu – svi smo sada jednaki, a silovanje je samo dio toga.

Što ako žene koje su podvrgnute nasilju uzmu stvar u svoje ruke?  Ne mislim na nasilnu odmazdu (premda, koja od nas nije fantazirala o tome kako će podivljati i smaknuti trećinu muške populacije, zar ne?) već odlučnim vraćanjem vlastite slobode? Što ako postoje i druga rješenja poput, eto na primjer, kreiranja cijelih zajednica koje se sastoje isključivo od žena i djece?  U kojima žene zajedno rade na podržavanju i brizi o članicama svoje zajednice, i to tako da uskraćuju pristup svom prirodnom predatoru koji im predstavlja najveću opasnost – muškarcima?

Nedavni članak u The Guardianu predstavio je selo Umoja, smješteno na travnjacima sjeverne Kenije u području plemena Samburu. Selo Umoja je jedinstveno u ovoj regiji po tome što su ga osnovale i u potpunosti vode žene koje su pobjegle od potčinjavanja i zlostavljanja. Odlučnost starijih žena u zadaći da žene ostanu sigurne od fizičkog i seksualnog nasilja je toliko snažna da muškarcima čak nije dopušteno da žive u okolici sela.

Osnovana 1990., Umoja je djelo 15 lokalnih žena koje su preživjele silovanja britanskih vojnika. Selo je originalno bilo zamišljeno kao utočište za te žene (mnoge od njih su odbacile njihove obitelji te su bile podvrgnute daljnjem nasilju od svojih muževa u svrhu odmazde za silovanja), no sada Umoja prima “sve žene koje bježe od dječjeg braka, spolnog sakaćenja, obiteljskog nasilja i silovanja – što su kulturalne norme u plemenskoj zajednici Samburu”. Stanovnice sela su i žene koje su pobjegle od udaje u dječjoj dobi, od nasilničkih obitelji i redovnog fizičkog zlostavljanja. Jedna stanovnica Umoje se sjeća; “Dobila sam jednu kozu i vodu. Počela sam se osjećati sigurnom.” Druga kaže: “Ne želim nikada napustiti ovu podržavajuću zajednicu žena”.

Separirane zajednice su oduvijek postojale i obično se na njih nije gledalo s odobravanjem. Budući da u njima vidimo ‘sektašku pobunu’ (‘whataboutery‘) i otklon koji je ‘isključiv’, zbog zajednica koje vode i nastanjuju žene mnogi se ljudi osjećaju vrlo nelagodno. Čini se da postoji strah koji je pridružen ideji da žene ne samo da bi mogle poželjeti prijeći u zajednice koje zabranjuju pristup muškarcima, već i da bi u tome zapravo mogle uspjeti.

{slika}

Kada patrijarhat ne bi imao žene “pri ruci” da ih marginalizira i tako jača svoju moć, kako bi preživio? Nije slučajno što matrijarhinja Umoje, Rebecca Lolosoli, neprekidno dobiva prijetnje zbog uloge koju je odigrala u osnaživanju žena. Uostalom, prvi put je razmišljala o isključivo ženskom selu dok je ležala u bolnici gdje se oporavljala nakon što ju je grupa muškaraca premlatila zbog onoga što je govorila drugim Samburu ženama o njihovim političkim pravima.

Za The Guardian je prikaz Ujome napisala kolumnistica Julie Bindel te bi bilo neodgovorno ne spomenuti njezin ekskluzivistički stav prema trans ženama. Ako su ove izdvojene zajednice zamišljene kao utočišta ženama i djeci koje/a su žrtve rodno uvjetovanog nasilja koje podržava patrijarhat, trans žene bi svakako morale biti dobrodošle u njihove redove. Statistički, otprilike 50 posto transrodnih osoba doživljava seksualno nasilje tijekom svog života, a nebijele trans žene su posebno suočene s velikim rizikom od ovog oblika nasilja. Ako je smisao zajednica kao što je Ujoma pružiti sigurnost i slobodu ženama kojima je to oduzeto na razne dehumanizirajuće i nasilne načine, tada moraju biti otvorene za sve žene, bez obzira na njihovu rasu, fizičku sposobnost ili kromosomski status.

Postoji vjerojatnost da će koncept izdvojenih zajednica strašiti ljude koji ulažu u održavanje muške moći nad ženama. Naposljetku, ako neke žene pokazuju sposobnost da uspješno upravljaju svojom zajednicom i stvaraju vlastitu ekonomiju kao i društvenu i seksualnu slobodu (jer, što je posebno zanimljivo, žene Ujome i dalje imaju seksualne odnose s muškarcima – samo što je to zasnovano na njihovoj želji i pod njihovim uvjetima), što će onda spriječiti sve žene da krenu tim putem?

S obzirom na količinu nasilja kojem su podvrgnute žene, čini se nevjerojatnim što ne vidimo više ovakvih zajednica. U Australiji je ukidanje financijskih sredstava za izbjeglice koja su bila namijenjena privremenoj zaštiti žena i djece koji su pobjegli iz nasilničkih domova rezultiralo poražavajućim scenarijem u kojemu svaka druga žena traži sklonište. Separirana zajednica žena i djece zasigurno nije poželjna za svakoga – ali je iznimno privlačna nekima.

A ukoliko vas to plaši, probajte vidjeti kako je taj problem kompliciraniji nego što ste mislili/e.

 Prevela i prilagodila Sanja Kovačević

Idi na PitchWise 2015. – PitchWise RE_Visited!

S velikim zadovoljstvom vas pozivamo na svima prepoznatljiv feministički PitchWise (PW) festival ženske umjetnosti i aktivizma u BiH koji okuplja umjetnice/ke i aktivistkinje/e različitih generacija diljem države i svijeta, pišu na svojim stranicama organizatorice.

Neke od od učesnica ovogodišnjeg programa su: Eve Ensler, GIRL BE HEARD, Guerrilla Girls, ACT Women, ArtFeminae, VoxFeminae, BeFem, Impuls Tutin itd.

PRIJAVNICU ZA PW MOŽETE PREUZETI OVDJE. Da biste ispravno popunili/e prijavnicu, potrebno je da u prijavnici izaberete na kojoj radionici ćete prisustvovati, a više informacija o tome šta se radi na radionicama pogledajte OPIS RADIONICA.
Radujemo se što ćemo ove godine imati priliku ugostiti vas na PitchWise festivalu, stoga molimo da ispunjenu prijavnicu pošaljete na e-mail denija@fondacijacure.org najkasnije do 28.08.2015. do ponoći.

Fondacija CURE 2015. godine obilježava desetu godinu organizovanja PitchWise festivala ženske umjetnosti i aktivizma u BiH. Ovaj jedinstveni festival na bosanskohercegovačkoj kulturnoj sceni promoviše bh. feminističko-aktivističku umjetničku scenu te kreira prostor namijenjen umjetničkom feminističko-aktivističkom izražaju.

Centralna tema PitchWisea 2015. godine je:

RE_Visited! – presjek 10 godina PitchWise festivala

Ovogodišnjim PitchWise festivalom obilježimo ustrajnost održavanja i vidljivosti zauzimanja javnih prostora te transformisanje patrijarhalnih praksi u kulturu feminističkog narativa koji propituje nametnute heteronormativne paterne i nudi drugačiju kulturu, kulturu koja promoviše mir i nenasilje.

U 2015. godini slavimo PW i naglašavamo da kroz PW festival mislimo globalno, a djelujemo lokalno. Kako smo počele – s okupiranjem prostora i gdje smo sad.

Vraćamo se na prvi PitchWise koji je nastao 2006. godine i od te godine svakog septembra koristimo PitchWise festival ženske umjetnosti i aktivizma u BiH kao sredstvo protiv opresije patrijarhata. Kroz prvi PitchWise smo nastojale ukazati na dvije stvari: na neophodnost preuzimanja javnog prostora za propitivanje i transformaciju društva i na neophodnost preuzimanja odgovornosti kako bi se činile promjene u direktnom okruženju.

U 2015. godini i dalje radimo na promjenama u direktnom okruženju te propitujemo feminizme u cijelom spektru njihovih različitosti, što nam omogućava da, i kada kritikujemo i dekonstruišemo pozicije moći i one kojima moć pripada, uradimo to na način da sugerišemo rješenja.

Radujemo se što ćemo ove godine imati priliku ugostiti vas na PitchWise festivalu, stoga molimo da ispunjenu prijavnicu pošaljete na e-mail denija@fondacijacure.org najkasnije do 28.08.2015. do ponoći.

Festival se, po feminističkoj tradiciji, organizuje po principu volonterizma i stoga su i finansije kojima raspolažemo ograničene. Nastojat ćemo obezbijediti prevoz i smještaj za prijavljene učesnice, a prijavnice ćemo razmatrati kako budu pristizale.
Zbog ograničenih sredstava prvenstvo imaju one osobe koje najprije pošalju prijavnicu te one koje su u mogućnosti da pokriju bar dio predviđenih troškova (npr. imaju obezbijeđen prevoz ili smještaj).

Fondacija CURE će izvršavati refundaciju putnih troškova prema regulacijama novog zakona koji zahtijeva refundaciju troškova putem ugovora o djelu. Nakon što učesnice predaju povratne karte, isplata će se izvršiti na priloženi žiro račun. One učesnice koje nemaju vlastiti žiro račun i/ili ličnu kartu mogu priložiti tražene informacije staratelja/ke. U prijavnici se nalaze pitanja koje je potrebno popuniti kako bismo mogle napraviti ugovor o djelu. Molimo da osobe koje se prijavljuju na PW, a nemaju bh. pasoš, uz svoju prijavnicu pošalju i skenirani pasoš, navodi tim Fondacije CURE. 

Niste kršćani? E, ne može onda…

Glasnogovornik slovačkog ministarstva unutarnjih poslova Ivan Metik najavio je u srijedu da njegova zemlja želi primiti samo kršćane/ke kad dođe do raspodjele izbjeglica iz Sirije među članicama EU.

Prema planu EU o razmještaju 40.000 izbjeglica, Slovačka treba prihvatiti njih 200 iz izbjegličkih logora u Turskoj, Italiji i Grčkoj.

Glasnogovornik je rekao da Slovačka neće prihvaćati muslimane/ke, jer se ne bi osjećali kao kod kuće.

“Možemo uzeti 800 muslimana/ki, ali nemamo džamija u Slovačkoj, pa kako će se onda muslimani/ke integrirati ako im se ovdje ne bude sviđalo?”, pojasnio je.

Glasnogovornica Europske komisija Annika Breithard izjavila je da ne može izravno komentirati stajalište Slovačke, ali je poručila da je u državama EU zabranjen svaki oblik diskriminacije.

 

Ona je feministička heroina

Živimo u vrijeme povećane vidljivosti feminizma, ravnopravnosti spolova i potrebe za većim pravima žena diljem svijeta. Ipak, s tom vidljivosti dolazi i povećana mržnja i neprijateljstvo prema istoj  ravnopravnosti. To je često naporno i tužno za gledati, ali uvijek iznova dokazuje zašto je feminizam i identificiranje kao feministkinja jedna od najvažnijih, ali i kontroverznih izjava danas.

Uzmimo za primjer britansku umjetnicu Sarah Maple, koja u intervjuu za Guardian, govori o tome kako ju je frustriranost politikom i njezino islamsko podrijetlo prisilio na davanje javnih izjava kako bi osporavala način na koji društvo vidi žene.

Radovi ove nagrađivane umjetnice prikazani su diljem svijeta uz puno priznanja, a vidjet ćete i zašto. Poruke iz njezinih vizuala su jasne: borbene, izazovne i kontroverzne, a to je bit feminizma koji donosi promjene.

“Sva ta frustracija oko politike i feminizma je počela bujati u meni”, rekla je Sarah o svojoj novoj knjizi ‘Mogao/la si to učiniti’, u kojoj se može vidjeti puno uloženog osobnog rada i truda.

O njezinom se radu počelo pričati nakon što je dobila New Sensations nagradu Channel 4 i Saatchi Gallerye za mlade umjetnike/ice 2007. godine, i ako pogledate kroz mnoga njezina djela, nije teško vidjeti zašto je nagrađena.

U 2010. godini napravila je sliku ‘Menstruirajte s ponosom’, koja prikazuje umjetnicu zamotanu velom s cigaretom u ustima.

“Odgovor na Menstruirajte s ponosom bio je nevjerojatno pozitivan. Menstruaciju sam dobila jako rano. Imala sam oko 11 godina i osjećala sam se kao da sam sve razočarala. Tajila sam to od svoje majke do 15 godine. Zainteresirana sam za tu temu sramoćenja žena samo zato jer im funkcionira sve što bi i trebalo” izjavila je.

Zahvaljujući feminizmu možemo vidjeti porast broja žena koje glasno i hrabro govore o potrebi oslobađanja stigme koja okružuje ovu normalnu i važnu žensku tjelesnu funkciju. Markentinške kampanje, video igre, aktivistički pokreti, pa čak i ovaj super “Menstrualni Muškarac” uspjeli su omekšati i promijeniti javni narativ oko menstruacije. U nekim zemljama u razvoju obrazovanje sve više i više djevojaka pati samo zato što ih se smatra “nečistima” tijekom menstruacije. Na taj način propuštaju najmanje 5-7 dana škole mjesečno jer moraju biti kod kuće tijekom tog vremena.

Kada razmislite o svemu ovome, Sarahina slika o menstruacije je manje “eww” i više “ahh, shvaćamo.”

Još jedna rad prikazuje Sarahu odjevenu kao Snjeguljica u laboratoriju, i u druge Disneyjeve princeze kako radi razne poslove što ima cilj pokazati kakva je percepcija javnosti o tome što bi žene “trebala” raditi i kako se na određene poslove gleda.

“Snjeguljica je znanstvenica. Trnoružica obavlja operaciju, Jasmine je sutkinja, Pepeljuga je zastupnica u parlamentu, Belle je nogometna menadžerica, a Ariel vodi poslovni sastanak. To je smiješno, jer ih ljudi zovu Disney princeze koje rade muške poslove – oni samo pretpostavljaju da su to muški poslovi. Ja nikad nisam rekla da jesu. Za mene, to su osnažujuća radna mjesta”, rekla je.

Njezino podrijetlo također igra ulogu u tome što želi reći kroz svoju umjetnost. Njezin otac je bijeli Britanac, majka joj je iranska muslimanka, a ona je pohađala katoličku školu. Sarahin rad “Voljela bih da imam penis” je također komentar na ponekad suptilne načine na koje je seksizam još uvijek vrlo raširen u društvu.

{slika}

Rekla je za Guardian da je taj rad bio ključan trenutak u njezinom stvaralaštvu.

“Bila sam na faksu i radili bi kritike, komentirajući međusobno radove. Svaki put kada bi muškarac ustao da govori, svi bi bili jako podržavajući. No, svaki put kad bi žena govorila, mi bismo ju izgrdili. Shvatila sam da sam suučesnica – podsvjesno, svi smo pristali na to uvjetovanje. To je bio prvi put da sam shvatila da ću teže napredovati kao žena”, priznala je.

“Izraz ‘Voljela bih imati penis’ samo mi je pao na pamet. Pa sam napravila taj rad na temelju njega. Kad sam ga odnijela na sveučilište, svidio se svim mentorima/icama, ali su me svi drugi kolege/ice kritizirali. Onda sam ga odlučila staviti na MySpace i dobila sve te nevjerojatne reakcije. Ljudi su mi počeli slati svoje radove. To je bio trenutak kad sam shvatila da kroz humor stvarno mogu iskomunicirati nešto”, nastavila je.

Unatoč tome što njezini radovi sadrže tako snažnu poruku, nisu prošli bez kritika, pa čak i neprijateljstva u nekim slučajevima. Neke od njenih slika je prikazuju kako nosi hidžab, a jedan gdje drži svinju je posebno razljutio neke ljude.

“To je onaj koji je dobio najviše zlostavljanja. Netko je bacio ciglu kroz moj prozor. Tada sam počela dobivati prijetnje smrću. Volim misliti da mogu reći što želim, ali možda, duboko dolje, to me prepalo od adresiranja tih stvari. To je oblik ušutkavanja”, rekla je i naglasila da je upravo to razlog što će u 2016. godini stvarati nova djela koja se temelje oko ideje slobode govora za novu izložbu.

Unatoč vlastitim strahovima, ona odbija odustati i nadamo se da nikada neće omekšati svoje izazovne izjave. Često trebamo konfrontirajuće slike i riječi kako bi izazvali  neki pogled. U svijetu u kojem se žene još uvijek moraju boriti za jednake plaće, reproduktivna prava, pravo da se prijave za čelne pozicije i da se na njih gleda kao na ravnopravne, feminizam je potreban i u Sarahinu slučaju, kreativna snaga koja može dovesti do promjene u stavu.

Prevela i prilagodila Marina Bubalo

FDA odobrila prvu Viagru za žene

FDA je u utorak odobrila prvu pilulu za podizanje libida kod žena. Za sada studije pokazuju i određeni broj nuspojava kako što su umor i pospanost, nesvjestica i mučnina pa propisivanju pilule treba pristupiti s oprezom.

Mala ružičasta tableta, kolokvijalno nazvana Viagrom za žene potiče seksualnu želju, no zbog ozbiljnog rizika povezanog s niskim tlakom pogotovo ako se uzima u kombinaciji s alkoholom, FDA uvjetuje ljekarnama i liječnicima/ama oprez prilikom propisivanja.

I dalje se vodi priličan broj rasprava o tome postoji li uopće nizak libido kod žena pogotovo ako se naziva “poremećajem smanjene seksualne želje” kao ozbiljno fizičko stanje. A ako i postoji, ostaje pitanje može li se pilulom to stanje poboljšati.

Kulturpunktova novinarska školica čeka na vas!

I ove godine KURZIV – Platforma za pitanja kulture, medija i društva organizira edukacijski program pod nazivom Svijet umjetnosti.

Kako bi pridonio usavršavanju autora u području novinarstva, posebice onih koji prate kulturu, KURZIV – Platforma za pitanja kulture, medija i društva organizira edukacijski program pod nazivom Kultupunktova novinarska školica – Svijet umjetnosti. I ove godine program Školice se kroz seriju predavanja usredotočuje na suvremene vizualne i izvedbene umjetničke prakse, kulturne i medijske politike. U radioničkom segmentu program je usmjeren na upoznavanje i usvajanje vještina u pisanim i zvučnim formama novinarskog izražavanja.

Program, u trajanju od listopada 2015. do veljače 2016., održavat će se u net.kulturnom klubu mama i klubu Booksa.

Prijaviti se mogu svi zainteresirani u dobi od 20 do 30 godina (studenti, zaposleni, nezaposleni…), odnosno svi oni koji žele usavršiti svoje novinarske vještine i saznati više o različitim aspektima suvremene vizualne umjetnosti. Polaznici ne moraju imati novinarskog iskustva. 

Prijava treba sadržavati sljedeće podatke: ime i prezime, kratki životopis (do 150 riječi) motivacijsko pismo (do 1800 znakova), autorski osvrt na neko događanje u području kulture (od 1800 do 2700 znakova) te kontakt podatke (e-mail, broj mobitela). Prijave treba slati na adresu elektroničke pošte novinarska.skolica@gmail.com s naslovom “Prijava za novinarsku školicu”, najkasnije do 17. rujna. Sva pitanja također možete postaviti na adresu elektroničke pošte.

Ovaj edukacijski program je besplatan za sve.