Kako odgovoriti na uznemiravanja i provokacije

Doživjela/o si ulično uznemiravanje? A jesi li se ikada zapitala/o…

…kako odgovoriti na uznemiravanje? DA/NE
…ili si reagirala/o i kasnije se pitala/o je li to prava reakcija? DA/NE

Zanima te feminizam? A Jesi li se ikada zapitao/la…

…kako odgovoriti na provokacije na temu feminizma? DA/NE
…kako izraziti svoje mišljenje o toj temi osobama koje se ne slažu s tobom? DA/NE
…kada se uopće isplati ulaziti u rasprave, a kada je ignoriranje najbolja opcija? DA/NE

Ako je barem jedan od tvojih odgovora DA, pridruži se našoj radionici!
U opuštenoj, podržavajućoj i prijateljskoj atmosferi zajednički ćemo raspravljati i vježbati kako reagirati na provokacije i ulično uznemiravanje.
Očekujemo te!

Kada? Ponedjeljak 13. travnja, 18 – 21 sati
Gdje? net.kulturni klub MaMa, Preradovićeva 18, Zagreb
Važno! Budući da je broj sudionika/ca je ograničen, obavezna je prijava na email croatia@ihollaback.org najkasnije do 10. travnja.

Stop militarizaciji hrvatskog društva – ne vojnom roku, ne vojnoj paradi!

S obzirom na zabrinjavajuće pojave militarizacije našega društva u zadnjih nekoliko mjeseci koje su kulminirale ovotjednim raspravama o navodnom ponovnom uvođenju služenja vojnog roka i najave organiziranja vojne parade, Centar za mirovne studije (CMS) poziva Predsjednicu RH da odustane od ove političke zamisli, te pozivamo i Vladu RH da odustane od organiziranja vojne parade prilikom obilježavanja dvadeset godina od operacije Oluja, navodi se u današnjem priopćenju CMS-a.

“Posljednjih mjeseci u više navrata istaknuta je retorika o potrebi za “drugim Domovinskim ratom”, a dio naših sugrađana/ki za potrebe prosvjeda ponovno oblači vojne uniforme. Centar za mirovne studije protivi se ideji obnavljanja služenja vojnog roka. CMS želi vjerovati kako se tu radi primarno o nepromišljenim i neutemeljenim političkim  izjavama i medijskim spinovima, a ne o stvarnim potrebama za vojnim ročnicima.

CMS poziva Predsjednicu da umjesto o vojnom roku, razmisli o programima razmjene mladih kroz koje će nove generacije steći znanja o interkulturalnosti, izgradnji mira i nenasilju. Također podsjeća da je broj zahtjeva za civilnom službom – zadnjih nekoliko godina kada je vojni rok bio obavezan – višestruko nadmašio broj onih koji su se odazivali na služenje vojnog roka. CMS je duboko uvjeren da se ta situacija nije promijenila i poziva mlade ljude da se glasno suprotstave ideji služenja vojnog roka.

Također, CMS poziva Vladu RH da odustane od organiziranja vojne parade prilikom obilježavanja dvadesete godina od vojno redarstvene operacije Oluja. Republika Hrvatska, nakon proživljenih ratnih razaranja nikad nije prestala slaviti rat i koristiti simbolike militarizma za partikularne političke ciljeve, a na žalost ta potreba nije nestala ni 20 godina nakon prestanka rata. Umjesto da se Vlada i Predsjednica iscrpljuju oko dogovora lokacije vojne parade, CMS predlaže da Hrvatska napokon počne obilježavati Mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja, kojom je bez ispaljenog metka i bez izgubljenog ljudskog života vraćen čitav teritorij pod puni suverenitet RH. Neshvatljivo je zašto se Mirna reintegracija godinama ignorira i zanemaruje od strane državnih institucija. Pobjede dogovorom, moraju nam postati važnije od pobjeda oružjem. Rat je gotov, mir nam dajte” zaključuju u CMS-u.

Ravnopravnost spolova mora biti prioritet novog Vijeća ministara BiH

Jučerašnje potvrđivanje imenovanja Vijeća ministara BiH i Vlade FBiH pokazalo je nedovoljnu opredijeljenost političkih stranaka pitanjima ravnopravnosti spolova. U Vladi FBIH sada su četiri ministrice, dok su u državnu vladu imenovane dvije. Ni 20 godina demokratizacije nije BiH odvelo daleko, nego se uočava prisustvo nevidljivog praga, gdje učešće žena ne prelazi okvirnih 20 posto.

Vijeće ministara BiH i vlade entiteta pitanje ravnopravnosti spolova moraju postaviti kao prioritet! I pored neophodnosti socio-ekonomskih reformi, koje proizilaze iz europske (njemačko-britanske) inicijative, od velikog značaja je da te reforme prate i odgovarajuće politike u području ljudskih prava. 

Zbog toga, Sarajevski otvoreni centar, od Vijeća ministara BiH i Vlade FBiH traži da se čim prije:

  •  posveti adekvatna pažnja provedbi Gender akcionog plana 2013-2017;
  • usvoji prijedlog Okvirne strategije za provedbu Konvencije o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska/CAHVIO konvencija) u BiH za period 2014-2018;
  • izmijeni Izborni zakon BiH kako bi se uvele dodane afirmativne mjere, koje će rezultirati većim brojem izabranih žena na lokalnom nivou (lokalni izbori 2016.), ali i u zakonodavnoj vlasti kantona, entiteta i države (opći izbori 2018.);
  • osigura adekvatno i kontinuirano financiranje sigurnih kuća/skloništa za smještaj žrtava nasilja u porodici kroz budžete entiteta i kantona, te da se kroz sistemsko praćenje slučajeva nasilja unaprijede javne politike i njihovo provođenje u ovom području;
  •  zakonima osigura jednako pravo na porodiljsko/roditeljsko odsustvo i redovnu isplatu naknada korisnicima/ama prava, bez obzira na status zaposlenosti na cijeloj teritoriji zemlje, te da se pravo na porodiljsko/roditeljsko odsustvo regulira u okviru sistema zdravstvenog osiguranja, a ne kao mjera socijalne zaštite;
  • osigura ravnopravna zastupljenost oba spola na upravljačkim mjestima i odborima javnih poduzeća, kako je to propisano Zakonom o ravnopravnosti spolova BiH, uz oštro sankcioniranje institucija za neprimjenjivanje ove zakonske odredbe.

Pitanje ravnopravnosti spolova ne treba biti pitanje gender mehanizama unutar spektra institucija zakonodavne, izvršne i sudske vlasti države, entiteta i kantona, nego mora postati nadležnost i obaveza svih javnih ustanova. Ova promjena se može samo ostvariti ukoliko dođe do promjene političke paradigme. Organizacije civilnog društva ostat će posvećene praćenju i zagovaranju ovih promjena, poručuju iz Sarajevskog otvorenog centra. 

Hrvatska neslavno prednjači po nezaposlenosti u Europskoj uniji

Prema izvješću Europskog statističkog ureda Hrvatska se u veljači ove godine svrstala među zemlje Europske unije s najvišom stopom nezaposlenosti, a zauzela je i vodeće mjesto po njezinu skoku u odnosu na isti mjesec prošle godine.

Prema Eurostatu raspoloživim podacima, bez posla je u veljači bilo 354 tisuće hrvatskih građana, tisuću više nego u prethodnom mjesecu, te 31 tisuću više nego u istom mjesecu lani.

Hrvatska se također našla i u skupini zemalja s najvišim stopama nezaposlenosti, koju predvodi Grčka s 26 posto u prosincu 2014., a slijedi Španjolska s 23,2 posto, dok najniže stope nezaposlenosti bilježe Austrija i Njemačka, s 5,3 odnosno 4,8 posto.

Važno je napomenuti i da je nezaposlenost na razini EU u veljači ove godine kliznula na 9,8 posto, dok je u veljači prošle godine iznosila 11,8 posto.  Drugim riječima, broj nezaposlenih na godišnjoj razini smanjen je za 1,547 milijuna, a u eurozoni za 643 tisuće.  

U dobnoj skupini od 15 do 24 godine EU je u veljači bilježila dvostruko višu stopu nezaposlenosti nego u ukupnoj populaciji – 21,1 posto – dok je prošle godine u istom mjesecu iznosila 22,9 posto. 

Feminizam je previše važan i nužan da bi postao prolazni trend

Na feminizam se nekoć gledalo kao na radikalnu supkulturu pojedinki koje mrze muškarce i pale grudnjake. Danas je, pak, integriran u mainstream kulturu. Ikone pop kulture kao što su Beyoncé, Emma Watson, Taylor Swift ili Patricia Arquette identificiraju se kao feministkinje. Štoviše, čini se kao da je nad njima određeni pritisak da se definiraju tako, s ciljem da služe kao uzor mladima.

Iako je situacija u kojoj se uspješne žene javno svrstavaju na stranu feminizma nepobitno ohrabrujuća, bitno je napomenuti kako je feminizam mnogo više od trenda. Ne smije se zaboraviti kako je feminizam prije svega društveni pokret koji podrazumijeva znatno više od puke identifikacije.

Feminizam je, kako to selebritiji vole naglasiti, uvjerenje kako žene i muškarci zaslužuju jednaka prava i prilike, ali je mnogo kompleksniji od toga. Što je s transrodnim osobama ili onima koje se jednostavno odbijaju rodno opredijeliti? Što je s intersekcionalnošću – esencijalnim dijelom definicije i prakse feminizma?

Cilj ovog teksta nije potkopati selebriti razumijevanje feminizma. Nije isključeno da neke i neki od njih razumiju feminizam u svoj svojoj kompleksnosti i ne-binarnosti. Međutim, ako žele postati glasnogovornice/i pokreta, moraju biti sposobne/i educirati publiku, odnosno izaći iz okvira općih, neupitnih i nekontroverznih definicija feminizma.

Možda će se ova tvrdnja činiti kontraintuitivnom, ali feminizam ne bi trebao biti tako jednostavno shvaćen. Iako potpuno apsurdan, slučaj u kojem se riječ ‘feminizam’ našla na listi ‘riječi koje bi trebalo zabraniti u 2015. godini’ (lista Time Magazina), indikativan je za tvrdnju kako je feminizam ukalupljivanjem u mainstream kulturu izgubio svoju suštinu i vrijednost, pa tako i oštrinu i subverzivnost.

Feminizam bi trebao biti izazovan. Trebao bi promijeniti način na koji promatramo društvo i funkcioniramo unutar njega. Trebao bi nam ponuditi potpuno nov okvir za kritičko promatranje okoline i nas samih. To je ono što feminizam čini toliko vrijednim –pomaže nam u osvještavanju i razumijevanju gorućih problema i potiče nas da učinimo nešto po tom pitanju. Nadalje, borba ne bi trebala biti rezervirana samo za privilegirane skupine, kao što su selebritiji, koji spadaju u višu socioekonomsku klasu, uklapaju se u današnje standarde ljepote i poglavito su heteroseksualne/i bijele/i pojedinke i pojedinci i ne bi trebala adresirati samo probleme s kojima se susreću te privilegirane klase. Feminizam je sistemska kritika i takva treba ostati.

Nužno je izbjeći situaciju u kojoj se na feminizam počinje gledati kao na produkt, kao nešto što je dio marketinškog plana i mainstream kulture, kao pokret čiji se fokus mijenja tako da odgovara ukusu širih masa. Iako je, kao što je već navedeno, ohrabrujuća činjenica da je društvo sve otvorenije prema feminističkim idejama, pogotovo zbog toga što feministkinje zaslužuju konačno priznavanje njihovog rada i truda, feminizam je za društvo previše važan i nužan da bi postao prolazan trend. Medijska pažnja može doprinijeti prepoznavanju ključnih problema, ali fokus ne bi trebao biti na selebritijima, već na feministkinjama koje se godinama i desetljećima bore protiv patrijarhalnih struktura, onima koje su nužnost feminističke borbe prepoznale prije nego što je feminizam ‘postao’ trend.

 Prevela i prilagodila Ivana Živković

Djeca moraju biti zaštićena od ukorijenjenih rodnih stereotipa

Čitajući svoj Twitter feed ovaj tjedan, jedan posebni tweet, sa zataknutom slikom, me odmah iznenadio. Majka je podijelila sliku svog šestogodišnjeg djeteta – radni papir koji pita djecu da istraže nekog znanstvenika ili izumitelja. Potpuno normalno. Ali pitanje, u samouvjerenom Comic Sans fontu, je glasilo “Koliko je bio star? Tko je osoba koju ste odabrali istražiti? Koliko je imao godina kada je počeo smišljati stvari? Jeli imao suprugu i obitelj?”

Frustracija roditelja, koji je poslao apel Twitter korisnicima za sugestije žena izumiteljica, bila bi odbijena od mnogih kao pretjerana reakcija na neoprezno sročeno pitanje. Ali ona je daleko od toga da je sama. Roditelji dijele slične probleme sa domaćim zadaćama na Everyday Sexism stranici i Twitteru sa iznenađujućom redovitošću.

Jedni su pokazali zadaću iz fizike njihovog sina, gdje su se koristili primjeri muškaraca koji guraju kombije, podižu veliku težinu, penju se na drveća i pucaju strijele. Jedini primjer žene je bilo guranje kolica. Drugi roditelj je opisao zadatak gdje su djeca morala koristiti neku biografsku stranicu, na kojoj su od 21 navedene povijesne osobe, samo dvije bile žene. Sin jedne osobe je čak bio pozvan i da usporedi kvalitete “dobre žene” biblijskih sa modernim vremenima (bez ikakvog sličnog zadatka koji bi uključivao isto sa muževima). Brojna pitanja su uključivala muškarce radeći aktivne, snažne zadatke kao vožnja ili sport, dok su žene kuhale, čistile, ili u jednom posebice bizarnom primjeru, jednostavno “sjedile na tepihu”.

Za one koji misle da se radi o pretjeranoj reakciji, novo istraživanje objavljeno ovog mjeseca od strane američkog Nacionalnog ureda za ekonomska istraživanja govori o tome kako izloženost  rodnim stereotipima u osnovnoj školi može imati dugoročne implikacije. Istraživanje je nadgledalo par grupa studenata/ica koji su pisali dva ispita, jedan označen kao anoniman, ocjenjivan od strane vanjskih ispitivača/ica, drugi s imenima učenika i učenica ocijenjen od strane učitelja. U matematici, djevojke su bile bolje od dječaka na anonimnom ispitu, ali su dječaci bili bolji od djevojaka kada su ih ocjenjivali učitelji koji su znali njihova imena, što govori kako su možda precijenili sposobnosti dječaka i podcijenili sposobnosti djevojaka.

Prateći ljude do kraja srednje škole, istraživači/ce su saznali kako su dečki koji su dobili ohrabrenje kao mlađi ne samo poslije bili bolji, nego je također bilo vjerojatno da će uzeti naprednija predavanja koja uključuju matematiku, u usporedbi s djevojkama koje su bile obeshrabrivane. Zaključili su: učiteljska nadprocjena dječaka u specifičnim predmetima ima pozitivan i značajan efekt na sveukupna buduća dostignuća dječaka u tom području, dok ima značajan negativni efekt na djevojke.

Naravno, mnogo učitelja/ica aktivno potiče djevojke u STEM (znanstvene, tehnološke, inženjerske i matematičke) predmete. Ali rodni stereotipi nisu samo u školi. Također funkcioniraju u oglašavanju, televiziji, knjigama, časopisima i razgovorima kojima su djeca izložena od rane dobi. Jedni roditelji su mi nedavno ispričali kako je njihova trogodišnja kćer uzela igračku stetoskop, a netko od odraslih se ubacio i rekao: “Ah, zar ćeš biti medicinska sestra”. Naravno, ne da to ne bi bio jako dobar izbor profesije, ali koji bi komentar bio da je tu mali dječak koji bi podigao tu istu igračku?

Ti mladi ljudi mogu imati duboke posljedice rodnih stereotipa stoga bi svi trebali stati na loptu. Koliko često bezglavo govorimo djevojčicama plitkosti o ljepoti i izgledu, ili komentiramo kako “velika i snažna” njihova braća rastu? Čujemo komentare o nježnosti i pristojnosti kćerki, dok su sinovi ponosno opisani kao jaki.

U striktno segregiranim prolazima mnogih dućana igračaka, plave police označuju kemijske setove, dinousaure i gradilišni alat kao domenu dječaka, dok djevojčice ostaju držeći (plastične) bebe.

Svaki individualni incident je jednostavno odbačen kao bezazlen. I, naravno, nema ništa krivo kada individualno dijete izabire identificirati se sa bilo kojom od ovih uloga. Ali pretpostavke koje su napravljene za njih su važne. Djeca nisu uvijek opremljena, kao što su većina odraslih, sa kritičkim alatima da analiziraju i ispituju informacije – što je prezentirano kao činjenica je često apsorbirano bez pitanja. To se možda čini ekstremno, dok, kao što sam ja, ne posjetite dosta razreda osnovnih škola i počnete shvaćati kako jako puno djece ispod 10 godina misli kako djevojčicama jednostavno nije dozvoljeno da budu nogometašice, doktorice ili odvjetnice. Pitajte svog najbližeg malog prijatelja/icu o ovim problemima – mogli bi biti neugodno iznenađeni.

Vedra strana je da se promjena događa. Nekoliko dućana igračkama je napustilo rodnu segregaciju, djelom zahvaljujući naprecima kampanja kao što su Pinkstinks i Let Toys Be Toys. Majka čiji je tweet ulovio moju pažnju kasnije je javila odličnu reakciju i ispriku škole. Ima i nade, također, u reakcijama same djece. Prema jednom svjedočenju, djevojčica kojoj je muškarac koji je prolazio pored nje na ulici rekao da će muffin koji je jela ići “ravno u [njene] bokove”, strpljivo se oslonila na znanje biologije da objasni “Ne, neće, mora prvo ići u moj trbuh”. Jedna majka je ispričala kako kada je trebao dovršiti crtež za zadaću koji prikazuje “Mamu u kuhinji”, njen sedmogodišnji sin dodao i tatu na sliku, koji je prao suđe.

Osvježavajuće je kako smiješno seksizam može izgledati kroz oči djece. Kada bi samo mogli obuzdati sami sebe od prenošenja naših usađenih pretpostavki na njih.

 

Preveo i prilagodio Ivan Horvat