Diskreditiranje ženskog prava na odlučivanje o vlastitom tijelu se nastavlja

Iako krivulja stanja reproduktivnih prava u Hrvatskoj nije sjajna, u zadnjih nekoliko mjeseci su se dogodili pozitivni pomaci. Ministarstvo zdravlja je opet odlučilo komunicirati s nama i doznale smo što su oni zapravo poduzeli vezano uz inducirane pobačaje na zahtjev. U zadnja četiri mjeseca broj bolnica u kojima je dostupan pobačaj na zahtjev je povećan za pet institucija, te je pitanje prava na priziv savjesti ušlo u raspravu, što, nadamo se, dovodi do regulacije koja neće kršiti prava pacijentica.

Kontaktirale smo Ministarstvo 8. prosinca prošle godine s konkretnim pitanjima o njihovom djelovanju na području činjenja pobačaja na zahtjev dostupnim svim građankama RH, zašto je bolnica Sv. Duh izuzeta od poštivanja Zakona i koji obim ima pravo na priziv savjesti. Nakon mjesec dana smo primile odgovore na većinu postavljenih pitanja – ali zašto Sv. Duh i dalje ne mora raditi pobačaje, već tu uslugu delegira zaposlenicima KBC-a Sestre milosrdnice, nije nam rečeno.

U rujnu 2014. godine smo telefonskim putem istražile koliko je pobačaj na zahtjev zapravo dostupan u Hrvatskoj. Saznale smo da se u trećini ustanova koje zadovoljavaju formalne uvjete za vršenje induciranih pobačaja isti ne rade, odnosno ne poštuju se prava pacijentica i u ime kolektivnog priziva savjesti krši Zakon. Nakon medijske hajke i brojnih predstavki građana tijekom listopada, Ministarstvo zdravlja je provelo snimku stanja u bolničkim zdravstvenim ustanovama koje imaju ugovorenu djelatnost ginekologije i opstetricije, odnosno u njih 27 koje zadovoljavaju uvjete. Prema navodima Ministarstva, pet ustanova (Sveti Duh Zagreb, OB Našice, OB Vinkovci, OB Virovitica, OB “Hrvatski ponos” iz Knina) nije pružalo uslugu pobačaja na zahtjev pacijentice, i to radi pozivanja na pravo na priziv savjesti. No, mi smo tijekom rujna anonimnim telefonskim istraživanjem saznale da se pravo na pobačaj nije moglo ostvariti u čak devet ustanova (OB Hrvatski ponos iz Knina, OB Našice, OB Nova Gradiška, OB Požega, OB Vinkovci, OB Zabok, te KBC Split, KBC Zagreb i KB Sveti  Duh), što je ravno trećina svih ustanova koje imaju uvjete za obavljanje navedene usluge.

Ministarstvo je 14. listopada uputilo dopis svim bolnicama koje imaju ugovorenu djelatnost ginekologije i opstetricije u kojem je naglašeno da su ustanove, ukoliko to ne čine, da u najkraćem mogućem roku osiguraju pacijenticama ostvarivanje prava na pobačaj. Zatraženo je i detaljno izvješće o poduzetim mjerama. Iz Kliničke bolnice “Sveti Duh” je dostavljeno očitovanje u kojem je navedeno kako se sve pacijentice koje se obrate u bolnicu radi prekida trudnoće na zahtjev prvo upute na ginekološki pregled, nakon čega ginekolog/inja koji/a izrazi priziv savjesti obavezan o tome izvijestiti pacijenticu i to pisano dokumentirati u svom specijalističkom nalazu i u bolničkoj zdravstvenoj dokumentaciji. Nakon toga je upućuje u KBC “Sestre milosrdnice”, s kojom je KB “Sveti Duh” sklopila sporazum. Nadalje, Ministarstvo nam navodi i kako su OB Našice, OB “Hrvatski ponos”, OB Virovitica i OB Vinkovci osigurali provođenje istog postupka.

No, u isto vrijeme smo ponovile anonimno telefonsko istraživanje i utvrdile kako nije Sv. Duh jedina bolnica u Hrvatskoj koja ne radi pobačaje. OB Nova Gradiška, OB Požega, OB Vinkovci su bolnice u kojima i dalje nije (bilo) moguće ostvariti pravo na pobačaj na zahtjev. U svakom slučaju je zanimljiva činjenica da službenim kanalima kolaju jedne informacije, dok se potencijalne krajnje korisnice u praksi susreću sa sasvim drugačijim stanjem.

Prijepor oko priziva savjesti i dalje traje (u srijedu je održan izvrstan okrugli stol, izvješće možete pogledati ovdje), iako Zakon o liječništvu (NN br 12/03 i 117/08) navodi: “Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke. Ako je liječnik zaposlen u zdravstvenoj ustanovi, trgovačkom društvu, odnosno drugoj pravnoj osobi koja obavlja zdravstvenu djelatnost  ili kod drugog liječnika koji obavlja privatnu praksu, mora o odluci izvijestiti svog nadređenog, odnosno poslodavca.” Očito je da prema Zakonu liječnici/e imaju široku ruku prilikom donošenja odluke o tome koji postupak izvršiti, koji odbiti (npr. u redu je odbiti sudjelovati u postupku medicinski potpomognute oplodnje ili ne izdati recept za kontracepciju), no Ministarstvo navodi da se isto pravo regulira na način: “… bolničke zdravstvene ustanove obvezne su voditi evidenciju o zdravstvenim djelatnicima/cama koji/e su se pozvali na pravo na priziv savjesti te o tome redovito izvještavati Upravno vijeće/Sanacijsko viijeće ustanove. “

Što se tiče budućih kontrola, Ministarstvo tvrdi da će zdravstvena inspekcija sukladno svojim ovlastima i odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti tijekom 2015. obavljati nadzor u svim bolničkim  zdravstvenim ustanovama koje imaju organizirane jedinice za ginekologiju i opstetriciju. Nadzorom će biti obuhvaćen i način obavljanja pobačaja na zahtjev pacijentice. Djeluje obećavajuće, no iskustvo nam pokazuje da su rezultati službene kontrole i anonimnog istraživanja poprilično različiti.  Iako ovaj put nismo postavljale pitanja Ministarstvu vezano uz monitoring broja ilegalno napravljenih pobačaja i institucija koje se pojavljuju u tom kontekstu, kratka anketa inicijative Znajznanje.org je pokazala što žene koje su zatražile inducirani prekid u RH zapravo misle.

Napominjemo da 18. veljače započinje međunarodna ekumenska molitvena akcija “40 dana za život”, te je vrlo vjerojatno da će, kao i do sada, i u Splitu, Sisku, Osijeku, Vinkovcima, Rijeci i Zagrebu započeti nova tura opstruiranja mira pacijenata/ica u bolnicama. Također, 18. siječnja je ispred bolnice “Sveti Duh” opet održan prosvjed istog diskursa. Unatoč nastojanjima Ministarstva da se regulira stanje u bolnicama, diskreditiranje ženskog prava na odlučivanje o vlastitom tijelu se nastavlja. Stigmatiziranje nije put ka smanjenju broja pobačaja, edukacija jest. 

Pod prijetnjom je brak ili LGBTI osobe?

Prosvjedi u Makedoniji se nastavljaju. Ovoga puta za LGBTI prava, a protiv Vladinih homofobnih ustavnih promjena. Sutra ujutro Nacionalna mreža protiv homofobije i transfobije (NMHT) će organizirati prosvjed ispred Ureda javnog tužitelja. Cilj prosvjeda je usmjeriti pozornost javnosti na stvarne probleme s kojima se suočavaju građani i građanke (robovi i ropkinje) u Republici Makedoniji, a to je neravnopravan pristup pravdi, što se posebno odnosi na LGBTI osobe. Od 20. siječnja makedonski parlament raspravlja o paketu ustavnih amandmana, uključujući i definiciju braka kao zajednice jednog muškarca i jedne žene (ustavni amandman XXXIII) čime se u Makedoniji navodno štiti brak koji je ugrožen. Jučer je sam ustavni amandman prihvaćen, ali on još nije postao sastavnim dijelom makedonskog ustava te je nastavak sjednice parlamenta sazvan za 23. siječnja.

NMHT prosvjedom želi ukazati na stvarne probleme kao što su nasilje i diskriminacija LGBT zajednice i konstantnu tišinu institucija po tom pitanju. Vlada, umjesto da poduzima akcije kako bi se spriječilo i transfobično i homofobno nasilje i diskriminacija, što je između ostalog obveza niza međunarodnih instrumenata, ustavnim amandmanom XXXIII dodatno potiče i odobrava diskriminaciju LGBT zajednice.
NMHT otvoreno pita vladu i parlament, kome se zapravo u Makedoniji danas prijeti? Brak kao institucija koja je zajamčena zakonima i propisima ili LGBTI osobama koje svakodnevno žive u stalnom strahu od nasilja i nekažnjavanja nasilnika? Da li je marginaliziran brak, koji je zaštićen kao institucija, i to ne u jednom već u dva zakona (Obiteljski zakon te Zakon o suzbijanju diskriminacije i zaštitu) ili marginalizirane LGBTI osobe koje praktički ne postoje pred zakonom?


U obrazloženju vladinih ustavnih amandmana, objašnjava se kako se brak kao zajednica suočava s izazovima “modernog doba” te ga se pokušava redefinirati, deinstitucionalizirati i postupno marginalizirati. NMHT pita na temelju čega Vlada tvrdi da je brak ugrožen?


Prošlo je više od dvije godine nakon prvog napada na Centar za LGBT podršku, a počinitelji nisu pronađeni. Nisu utvrđeni niti počinitelji niza drugih napada na Centar i aktiviste/aktivistkinje LGBT centra, niti su pronađeni napadači na caffe bar “Damara”. Ni u jednom od tih slučajeva, niti u slučajevima homofobnog govora mržnje, Državno odvjetništvo nije poduzelo odgovarajuće mjere. Marginalizacija i deinstitucionalizacija braka je nerealna, a nasilje nad LGBT osobama je više nego realno!


Prosvjed će u trajanju od trideset minuta onemogućavati pristup zgradi tužiteljstva s namjerom da pošalje poruku građanima i građankama kako izgleda onemogućavanje pristupa pravdi koje LGBTI osobe svakodnevno doživljavaju. Nakon prosvjeda, predstavnici NMHT će se obratiti medijima. Razvoj događaja pratite na Libeli.

Mlada žena osuđena na 30 godina zatvora zbog spontanog pobačaja

Ponekad, kada pišem, nisam sigurna gdje početi, jer me vijesti zapanje i ostave bez riječi. Želim se okrenuti, ignorirati ih i pronaći nešto za raditi što me veseli, ili nešto drugo o čemu mogu razmišljati, ili pisati. Ali ne mogu. I moram početi.

Prošli tjedan, mlada žena u El Salvadoru, u medijima poznata pod alijasom “Guadalupe”, je imala nadu, bila je uvjerena da će je osloboditi tridesetogodišnje kazne zatvora. Već je odslužila sedam godina, počevši u svojim tinejdžerskim godinama. Za koji zločin je optužena? Ubojstvo fetusa. Spontano je pobacila, i optužena za ubojstvo.

Nije joj oprošteno. Za Guadalupinu slobodu nedostajao je jedan glas. Njezina sudbina određena je desničarskom većinom, 43:42 u kongresu. Ne mogu pisati o ovako nečemu i ne osjećati se kao da su me opetovani lupali šakom u želudac. Guadalupe predstavlja svaku ženu. To se događa kada se pobačaj kriminalizira. El Salvador je poznat po tome što je jedna od najgorih zemalja na svijetu u odnosu na ženska reproduktivna prava.

Prema Timu Rogersu sa Fusion.net:

Sve forme pobačaja su ilegalne u El  Salvadoru. I iako nije bilo indikacija da je Guadalupe, majka jednog djeteta, namjerno prekinula svoju trudnoću, liječnici su je cinkali kako bi se spasili od kriminalnog gonjenja.

Guadalupe, koja nije nikada pohađala niti peti razred, je bila ispitana u bolničkom krevetu bez odvjetnika/ce. Kafkijansko suđenje je bilo brutalno i brzo. Prije nego li je Guadalupe shvatila što se događa, osuđena je na 30 godina zatvora i bačena iza rešetaka, zajedno s osuđenim ubojicama.

Ako Guadalupina priča zvuči ludo, to je zato što i je takva. Ne samo da El Salvador ima jedan od najdrakonskijih zakona protiv pobačaja na svijetu, nego i vlasti provode taj tiranski zakon tako agresivno da graniči s opsesijom. Deseci žena – uglavnom mladih i siromašnih – u El Salvadoru su iza rešataka radi ubojstva.

Najmanje 29 žena je zatvoreno u El Salvadoru radi abortusa/spontanog pobačaja. Skupina njih, zvana #Las17, služe od 12 do 40 godina zatvora. Najstarija ima 29 godina, izvještava Rogers.

Ovo je kratki video koji su napravili ljudi iz Centra za reproduktivna prava, kako bi ukazali na okrutnost kojom El Salvador tretira žene. Većina žrtava reproduktivnih nepravdi su iz siromašnih zajednica. Ne, ovo nisu zakoni za bogataše.

 

 Prevela i prilagodila Marinella Matejčić 

[LIVE] Priziv savjesti u medicini

[13:08] Moderatorica zaključuje okrugli stol i poziva sve da potpišu podršku inicijativi liječnika/ca te zahvaljuje prisutnima na civiliziranoj raspravi.

[13:05] Nikola Mandić, liječnik, pozdravlja skup iako smatra da je sve ovo riješeno unutar medicinara. No i ovakva vrsta skupa je vrlo dobra. U medicini radi 52 godine i uvijek je trudnicu primao s posebnom pažnjom. Radio sam prema svojoj savjesti, ako nešto nisam znao ili mogao znao sam kome ću pacijenticu uputiti. Uvijek sam učinio sve, zaključio je.

[13:02] Problem priziva savijesti postoji i u palijativnoj medicini ističe predstavnica Hrvatskog društva za palijativnu medicinu. Pitanje eutanazije primjerice često se javlja upravo u tom području i oni euanaziju ne podržavaju. Reimo neki liječnici ne žele pustiti bolesnika na kućnu palijativnu njegu jer smatra da treba biti u bolnici. To se dešava iz neznanja.

[13:00] Predstavnik Povjerenstva za medicinsku etiku ističe da se priziv savjesti treba riješiti na nacionalnom novi sukladno i tradiciji. No, kao i obično u Hrvatskoj je najveći problem provedba. Zakoni su na papiru divni, ali stvarnost je nešto o čemu se trebamo dogovoriti.

[12:58] Anna Maria Grünfelder, teologinja, ističe da je priziv savjesti indiviualno pravo. No čovjek je i sastavni dio ljudske zajednice te pored individualnog prava postoji i socijalno pravo i socijalna etika. I moje pravo završava ondje gdje počinje pravo drugog. Zaključuje da svakako treba regulirati individualno pravo.

[12:57] Rada Borić ističe da Ženska mreža Hrvatske još nije dobila odgovore na neka pitanja od Ministarstva zdravlja te da se brojne informacije nedostupne.

[12:53] Za riječ se javila i predstavnica Ministarstva zdravlja koja ističe još neke pravne mehanizme i propise u ovom području. Naglašava da priziv savjesti mora biti pismeno iskazan. Ministarstvo je izdalo rješenja ustanovama koje mogu vršiti pobačaj i naglašava da neki hrvatski zakoni u nekim slučajevima brane prava nerođene djece.

[12:52] Zakon o zaštiti prava pacijenata pruža dovoljno pravno pokriće da riješi 90% problema ističe predsjednik zagrebačkog Povjerenstva za zaštitu prava pacijenata/ica te poziva sve da im se obrati.

[12:50] Ivana Radačić ističe da Europski sud za ljudska prava kaže da čak i kad fetus ima pravo na život je dopustio da žena učini pobačaj. Pitanje autentičnosti je u suprotnosti sa stavom Europskog suda koji u to pitanje ne želi ulaziti te oko toga treba biti oprezan iako svakako cijelu stvar treba regulirati.

[12:49] Specijalistica obiteljske medicine koja radi na prirodnom planiranju obitelji zahvaljuje na organizaciji okruglog stola. Zajedničko nam je zaštiti osobu, ali tu dolazimo do konflikta. Što kada propisujemo lijekove koji izazivaju teškoće, ali spašavaju život? Potrebna nam je edukacija pacijenta/ica kada počinje život. Moderatorica ovdje ističe a oko toga ne postoji konsenzus i da to nije tema.

[12:45] Javio se Trpimir Goluža, predsjednik HUBOL-a. Smatra da je izlaganje Grujić Koračin bili prilično radikalno. Ljude koji imaju priziv savjesti ste etiketirali i nazvali ste nas prizivačima. Kako bi bilo da mi vas nazivamo nesavjesnim liječnicima? Mene su moji profesori učili da je život najviša kategorija za koju se treba boriti pa i žrtvovati. Priziv savjesti je tekovina demokratskih društava, treba naravno regulirati priziv savjesti, ali ne treba imati dvostruke kriterije. S jedne strane štititi privatnost žena koje su odlučile pobaciti, a s druge strane objavljivati registar liječnika koji su u prizivu i još utvrđivati autentičnost priziva savjesti, navodi Goluža. Sloboda izbora mora omogućiti i slobodu moralnog preispitavanja i moralne odgovornosti. Zalažem se za jasno reguliranje, ali sam protiv robotiziranja poziva liječnika/ca zaključuje Goluža

[12:42] Iz udruge DAVID napominje religijsku pozadinu priziva savjesti te govori da je pitanje religijskog utjecaja izrazito širok u ulazi i u druga područja.

[12:40] Koračin Grujić navodi da će ovu inicijativu uputiti Ministarstvu zdravlja, a kako bi se bolje reguliralo pravo priziva savjesti.

[12:37] Kristina Pavlović iz GROZD-a naglašava da je sve veći broj liječnika/ca priziva savjesti rezultat ne toliko religije koliko medicinski činjenica. Ograničavanje savjesti ide prema jednoumlju i smanjivanju demokraciju. Također postavlja pitanje što je s ustavnim pravom na život te napominje da je trebalo pozvati i liječnike koje jestu u prizivu.

[12:33] Doktor Gotovac koji radi na fakultetu i član je jedne kanadske (?) udruge pita se zašto je ovo tako aktualna i vruća tema i zašto ovo organiziraju prije svega žene. Savjest je središnje pitanje, a posebice u kontekstu stvaranja. Ovome treba priči i s druge strane, a to je pitanje očinstva koje nitko ovdje ne spominje. 

[12:35] Nedopustive su najave potencijalnog ministra zdravlja doktora Čorušića da će postojati posebne klinike u kojima će se raditi samo pobačaji. A ako se zakonom ne zabrane skupovi prema takvim klinikama imat ćemo američku situaciju u kojoj netko tvrdi da je za život, a istovremeno baca bome na liječnike zaključuje Sarnavka.

[12:25] Govori Sanja Sarnavka iz udruge Babe. Zahvaljuje se svima koji su govorili jer smatra da je to prekrasno posebice u svjetlu medijskih rasprava u kojima je puno nesuvislosti. Svi smo se složili da pobačaj nije način kontracepcije i da je edukaciju ključ, no ono što se meni čini važnim je i da bi trebalo raditi edukaciju što je to roditeljstvo. Kada vidimo kako djeca danas u Hrvatskoj žive, moramo govoriti o cjelovitom kontekstu i ne se vraćati na pobačaj i stavljati ga na leđa žene. 

[12:11] Predstavnik Hrvatske lječničke komore smatra da su hrvatski zakoni sasvim u redu, kao i Kodeks lječničke etike. Postoji zakonska regulativa, ali to treba poštivati i za to su odgovorni ravnatelji bolnica. No ako postoje problemi, možda trebamo otvoriti diskusiju kako unaprijediti cijelu priču.

[12:18] Za riječ se javila Vesna Puhovski iz Protagore koja kaže da je pitanje prava na mišljenje šire i od ove teme jer što ako jednog dana učitelj odbije svojim učenicima pričati o dinosaurusima jer to nije u skladu s njgovim mišljenjem? Priziv savjesti treba regulirati jer inače ćemo doći do kaosa i to je odgovornost države.

{slika}

[12:14] Treba spriječiti teroriziranje žena i medicinskog osoblja sa skupovima ispred ustanova. “Nadam se da nakon ovoga neće biti skup ispred moje klinke” kaže Grujić Koračin. “Nadam se da tradicija hrvatskog lječništva utemeljena na znanosti neće dopustiti da ijedna žena u Hrvatskoj umre kao što je umrla Savita Halappanavar” zaključila je izlaganje Grujić Koračin.

[12:11] Liječnisi trebaju pružati usluge temeljene na znanosti, a ne na religijskoj dogmi! ističe Grujić Koračin. Moramo osigurati da prizivači ne nameću svoje stavove pacijentcama i da ju upućuje na drugog liječnika što uopće nije jednostavno. Možda će neki liječnik smatrati da već i davanjem informacije o usluzi krši svoj priziv savjesti.

[12:09] Potrebno je urediti priziv savjesti i za studente/ice i za specijalizante/ice. Što ako student/ica kaže da ne želi učiti o određenom zahvatu jer mu to ne dozvljava savjest, pita se Grujić Koračin.

[12:07] Po učinicima koje postojeća zakonska regulativa vezano uz priziv savjesti ima vidi se da je loše uređena. Nemoguće je organizirati zdravstvenu zaštitu ako se ne zna hoće li svi izvršavati svoje dužnosti, a plaćanje stručnjaka izvana značajno povećava troškove sustava. Treba definirati pozitivan i negativan priziv savjesti, mora se utvrditi procedura, isključiti institucijski priziv savjesti. Konfesionalne bolnice neka financira Crkva ističe Grujić Koračin.

[12:04] Za kraj, riječ ima doktorica Grujić Koračin koja će pokušati odgovoriti na pitanje Što nam je činiti?

[12:03] Neopravdano opterećenje prava žene na privatnost nije prihvatljivo. U našem slučaju kada bismo imali bolnicu koja bi bila u prizivu u potpunosti, a ona je financirana od strane države tada definitivno nebi imale pravo na priziv savjesti. Stvar je kompliciranija kod vjerskih zdravstvenih ustanova gdje priziv savjesti jača. U svakom slučaju država mora poduzeti aktivne mjere da se pravo na privatnost poštuje, navodi Rittosse.

[12:00] Pravo na pobačaj se izvodi iz reproduktivnih prava, dok se pravo na priziv savjesti izvodi iz prava na mišljenje. No priziv savjesti jest ogranicenje prava na privatnost odluke o rađanju. Ono što se nameće kao pitanje jest da li priziv savjesti može biti protuustavan kad su svi uvjeti za pravo žene na prekid trudnoće ostvareni? otvara pitanje Rittosse.

Naš Ustavni sud se o tome nije očitovao.

[11:53] Slijedi izlaganje Dr.sc. Dalide Rittosse koja će problematizirati ustavnost priziva savjesti liječnika u slučajevima pobačaja. O Ovom pitanju raspravlja se od pamtivijeka. 70ih godina prošlog stoljeća dolazi do liberalnog pokreta koji osigurava pravo žene na pobačaj.

[11:50] Masu stvari i to bedastih se kod nas preslika sa Zapada kaže Lepušić spominjući lažne klinike za pobačaj koje manipuliraju ženama i daju posve lažne informacije. I dok zabranjujemo lažno reklamiranje oko hrane, ovdje dozvoljavamo ovakve web stranice.

Nadalje na jednom portalu piše da je šibenska bolnica kao uvjet za pobačaj postavila savjetovanje sa religioznim udrugama i to treba provjeriti, zaključuje Lepušić.

[11:48] Postoji i pozitivan prigovor savjesti, recimo Chatolics for Choice koji se zalažu da katolici/kinje liječnici/e prema vlastitoj  savjesti odlučuju o ovom pitanju.

Primjer iz prakse djevojke od 17 godina koja je kod mene u ordinaciju došla na drugi pobačaj. Rekla je da je u ljekarni odbijena za kontracepciju jer joj zbog priziva savjesti nisu htjeli dati pilule navodi Lepušić.

[11:45] Konsternaciju među liječnicima izaziva selektivni priziv savjesti koji se odnosi samo na pobačaj, ali ne i na druge aspekte kao što je MPO. U Vinogradskoj više nemamo ugovor sa Sv. Duhom jer ako se radi samo o prekidima trudnoće ne dolazi u obzir da radimo samo taj dio tuđeg posla, izjavio je Lepušić.

Prava trebamo nadograđivati, a ne zabranjivati. Rješenje je u edukaciji mladih koji će imati dostupnost kontracepcije i savjetovanja vezano uz seksualnost i reproduktivno zdravlje. Ono što smo uočili je da se prizivači savjesti često opiru kriterijima za priziv savjesti, ali istovremeno smatraju da imaju pravo propitivati ženine razloge za pobačaj. Također smo primjetili da neki liječnici koji su najnormalnije prije radili pobačaje, danas odjednom kroz priziv savjesti demonstriraju svoju privrženost novom poretku, naglašava Lepušić.

{slika}

[11:40] S izlaganjem kreće doktor Lepušić.

[11:38] Treba otvoriti i raspravu o načinu prijavljivanja pobačaja što je obaveza Ministarstva zdravlja, HZZO-a i drugih institucija. Što se tiče priziva savjesti, problem ostaje isti napominje Haller. Očekujemo da će ginekologija u Rijeci za ovo dobiti potporu i struke, zaključio je Haller.

[11:35] S izlaganjem počinje prof.dr.sc. Herman Haller koji će govoriti o medikametoznom pobačaju kao alatu da se odmakne od kirurškog zahvata. U Rijeci je pokrenut novi oblik prekida trudnoće, a to je korištenjem medikamenata, navodi Haller. “Ovi su medikamenti već uvelike u svijetu istraženi te smo u krenuli s inicijativom prema Ministarstvu zdravlja da se ovakav način pobačaja odobri. Iako suštinski nema razlike, u tehničkom izvođenju postoji razlika za liječnike. Radi se o dva lijeka koja će doći u Rijeku i čim dobijemo dozvolu Ministarstva zdravlja ponudit ćemo tu uslugu ženama” rekao je Haller.

[11:28] Doktorica Gjurić zaključuje: “Kada je proziv savjesti prihvatljiv? Kada je izraz autentične volje, kad postoji drugi stručnjak koji će pružiti zdravstvenu uslugu, kada život ili zdravlje pacijenta/ice nisu ugroženi te kada ne proizvodi diskriminaciju”.

[11:20] Doktorica Gjurić iznosi brojne primjere vezano uz imanje priziva savjesti kao što su cijepljenje protiv HPV virusa ili promocija uporabe kondoma u svrhu prevendije AIDS-a. Nažalost neki prizivači/ce ne žele informirati svoje pacijente/ice o reproduktivnom zdravlju. Neregulirani priziv savjesti sigurno doprinosi kršenju ljudskih prava pacijanata i pacijentica.

[11:15] Prva govori Gorjana Gjurić koja govori o prizivu savjesti kao ljudskom pravu koje se izvodi iz ljudskog prava na mišljenje i religije te je prihvaćeno u većini europskih zemalja, ali i izvan njih. No prava su uvijek ograničena pravima drugih. Iako je ova tema došla u žižu javnosti zbog namjernog pobačaja, pitanje priziva savjesti dešava se i u drugim područjima. Osim reproduktivne medicine tu je i palijativna i preventivna medicina. Izvrstan tekst Gorjane Gjurić o prizivu savjesti možete pronaći ovdje.

[11:10] Moderatorica Nives Miošić iz GONG-a otvara okrugli stol u uistinu prepunoj dvorani Novinarskog doma. Okrugli stol započeo je minutom šutnje za sve one koji su izgubili život zbog loše reguliranog pitanja priziva savjesti.

{slika}

[11 sati] Još uvijek se traži stolica više, a na okrugli stol su došli i predstavnici/e udruga kao što su Hrvatsko katoličko liječničko društvo, Vigilare, Grozd i ostala ekipa. Očekuje nas zabava.

[O ČEMU SE RADI] Inicijativa liječnika/liječnica za reguliranje prava na priziv savjesti u medicini zajedno sa CESI danas organizira okrugli stol “Priziv savjesti u medicini” u Novinarskom domu. Zadnjih su godina u javnosti najglasniji liječnici/e koji/e zbog priziva savjesti odbijaju vršenje nekih medicinskih postupaka, a ovaj okrugli stol predstavlja značajan korak u povećanju vidljivosti onih koji žele ukazati na učinke odbijanja vršenja određenih medicinskih postupaka zbog priziva savjesti na dostupnost i kvalitetu standardizirane i legalne zdravstvene zaštite, te  na uživanje temeljnih ljudskih prava i specijalnih prava pacijenata/ica. Inicijativa liječnika/liječnica se zalaže i zahtijeva reguliranje pitanja priziva savjesti u medicini.

Govornice/govornici su:

Dr.sc. Gorjana Gjurić:  Priziv savjesti u medicini

Prof.dr.sc. Herman Haller:  Medikamentozni pobačaj

Dr.sc. Dubravko Lepušić: Priziv savjesti – iskustva iz prakse

Dr.sc. Jasenka Grujić Koračin: Što nam je činiti?

Dr.sc. Dalida Rittossa: Ustavnost priziva savjesti liječnika u slučajevima pobačaja

Okrugli stol moderira Nives Miošić.

[DAN PRIJE] I Vigilare je zamijetio okrugli stol te su poziv odlučili ilustrirati ovom odvratnošću.

{slika}

Vrijeme je da se krene?

Predsjednički izbori su iza nas, a mi smo doista umorni/e od licemjerja kojom je okružena domaća politička scena.

Na društvenim mrežama smo svakodnevno, a pogotovo u vrijeme kampanja i izbora, obasuti/e rafalnim paljbama i s jedne i s druge strane te ogromnom količinom mržnje, neznanja, netolerancije i licemjerja.

I dok se tako ‘lijeve’ identificira kao jugofile, komunjare, nevjernike/ce, a ‘desni’ sebe identificiraju kao domoljube, kršćane/ke i velike Hrvate i Hrvatice, možemo ići do kraja, pa reći da ‘ljevičari’ sebe poimaju kao napredne, moderne, inteligentne, a ‘desničare’ se označava kao zadrte, seljačine i neobrazovane. 

 “Zavadi pa vladaj”, rekao je Julije Cezar nekada davno, ali ta taktika očigledno pali i danas.  Pa tako ‘desnica’ diže svoje biračko tijelo na način da proziva ‘crvene vragove’, ‘Jugofile’, ‘partizane’ (čija djeca danas umiru prirodnom smrću), dok ‘ljevica’ plaši narod dolaskom ‘zločinačke organizacije’ na Vlast (“a Vlast ta je bogata i Vlast ta te časti”). Za HDZ znamo da je nepravomoćnom presudom osuđen za političku korupciju, a baš i da nije ne treba nam sud reći što su nam napravili, znamo to i sami, i to puno prije nego perjanice ovakvog SDP-a: SDP-a koji nas trenutno ‘vodi’ i uvjerava da će se pozitivni pomaci vidjeti za dva ili tri mandata, a mi bismo im trebali slijepo vjerovati na osnovu ničega jer do sada nisu pokazali da bog zna što znaju i/ili mogu.

No, pravo pitanje je jesu li, bilo jedni bilo drugi, učinili išta u ovih 25 godina kako bi život građana i građanki bio bolji? Koja je razlika između njih i što nam to nude za bolji život svih nas? Kako poštuju građane i građanke?

Osim klicanja mrtvom čovjeku, podizanja nacionalnih tenzija te neprestanog kopanja po prošlosti, kakav nam je to gospodarski program ponudio HDZ? Kako nas misle izvući iz ovoga živog blata za koje su velikim dijelom baš upravo oni zaslužni iz vremena kada ‘nitko ništa nije znao’, a sve u cilju osobnog bogaćenja i financiranja HDZ-a i njegovih istaknutih pojedinaca/ki. Pa čak nam nisu ponudili ni neka nova, svježa lica koja nisu bila direktno ni indirektno povezna sa Sanaderovom Vladom. Martina Dalić je izašla iz HDZ-a jer je zapravo ustvrdila kako HDZ nema gospodarski program i nikakav plan za provođenje reformi koje su našoj napaćenoj Zemlji prijeko potrebne.

S druge strane, imamo Kukuriku Vladu, tzv. ‘ljevicu’ koja se, u prevelikoj želji da ostane na Vlasti (“a Vlast ta je bogata i Vlast ta te časti”), ne usudi obračunati s kriminalom, ne želi provesti reformu javne uprave, dodvorava se desnici ne bi li pridobili koji glasić od njih, iako se to još nije dogodilo u ljudskoj povijesti. Pa je tako, primjerice, SDP-ov gradonačelnik Splita, Ivo Baldasar, prisustvovao i tako dao legitimitet otkrivanju spomenika ustaškog zločinca Rafaela Bobana, i bezobrazno pljunuo na antifašističke temelje Hrvatske dok istodobno nije imao hrabrosti ulicu nazvati po prvom splitskom partizanskom odredu. Splitski mladići, kao članovi tog odreda, stradali su u prvom okršaju s fašistima.

I tako je  SDP, nevoljan i nesposoban da provede reforme, ne bi li se održao na Vlasti još koji dan dao šansu da se ‘ludilo ozvaniči’, a sad su ‘prosto zgranuti’. HDZ nemajući što drugo ponuditi, podriva nacionalističke ispade ne bi li još jednom zavadio pa zavladao.

Sjećamo se vremena kada je SDP iz oporbe glasno prozivao HDZ zbog političkog kadroviranja podobnih, a ne sposobnih. Pomladak SDP-a organizirao je tada simpatičnu akciju ‘I ja želim pos’o u državnoj upravi’, da bi dolaskom na vlast učinili gotovo isto te kadrovirali i namještali posao ‘svojim’ klimoglavcima bez obzira kakva znanja, sposobnosti i iskustva postavljeni imaju za određene pozicije.

Predstavlja sve ovo kolektivno izrugivanje građanima i građankama Hrvatske.

Pri tome, vojnici i vojnikinje partije, iliti članovi i članice stranke (a ponekad je teško uvidjeti razliku) jedva čekaju da netko iz kontra tabora izvali neku glupost kojoj će se slatko narugati, a da pri tome nekoga svoga brane svom silom ili pak mudro šute.

Na domaćoj političkoj sceni okruženi smo licemjerjem, neznanjem, lažima i poltronstvom.

Opća definicija licemjerja ili hipokrizije jest da je to čin kojim se osuđuje ili poziva na osuđivanje drugog dok je kritičar/ka i sam/a kriv/a za ono za što osuđuje drugog/u. Licemjerje je pretvaranje da se netko drži uvjerenja, standarda, vrlina ili drugih karakteristika kojih se osoba zapravo ne pridržava. Osoba je u stanju kritizirati nekoga drugog za isto ono što i sama čini. U moralnoj psihologiji, to je nepridržavanje vlastitih moralnih pravila i načela. Jednostavno rečeno, licemjer je onaj tko se pretvara da je nešto što nije.

Političari i političarke nas često uvjeravaju da je nešto baš dobro za nas, uvjeravaju nas (već nekih šest godina) kako ‘samo što nismo izašli iz recesije’, a time zapravo prikrivaju vlastite nedostatke sugerirajući nam da je ono što je u njihovom interesu i u interesu javnosti.

Ulizivanju na bilo kojoj razini, a kojemu svakodnevno svjedočimo, kao i licemjerju, neznanju i nestručnosti kojima pojedinci i pojedinke dolaze na određene političke funkcije, malo tko se unutar stranaka usudi reći ‘popu pop, a bobu bob’, a vidjeli smo i iz nekoliko primjera kako su takvi slučajevi završili. Da nam je više Aleksandri Kolarić, Mireli Holy, Jadranki Kosor, Martini Dalić i nekolicine drugih, vjerojatno bi nam svima skupa bilo bolje. Samo je pitanje kako spriječiti da ono malo dobrih ljudi pogine dok mediokriteti i dalje vladaju? Možda je krajnje vrijeme da građani i građanke preuzmu stvar u svoje ruke i naprave očiglednu stvar.

 

 

Tijesna većina za prava žena u Europskom parlamentu

U Odboru za ravnopravnost spolova i ženska prava u Europskom parlamentu danas je izglasano Izvješće o pravima žena i muškaraca za 2013. godinu. 

Izvješće oko kojeg su se prošle godine lomila koplja na plenarnoj sjednici u Strasbourgu, i koje nije prošlo je jutros izglasano u nadležnom odboru Europskog parlamenta.

Najvažnije točke Izvješća koje se prije svega odnose na jednakost u plaćama za jednak rad, zaštitu žena od nasilja, pravo na dostupnu medicinsku skrb i pobačaj su usvojene zahvaljujući prije svega tijesnoj lijevoj većini u Odboru koja je podržala izvjestitelja Marca Tarabellu iz Grupe socijalista i demokrata javljaju u priopćenju iz Ureda zastupnice u Europskom parlamentu Biljane Borzan.

Biljana Borzan, zamjenska članica Odbora za ravnopravnost spolova, izrazila je zadovoljstvo što su svi njeni amandmani na Izvješće usvojeni.

Velik dio izvješća posvećen je nasilju nad ženama koje u Europi trpi svaka treća žena. Zastupnica Borzan se založila za mjere osnaživanja žena u prijavljivanju zločina i skrbi o njima nakon prijave. Naime, procjenjuje se da se tek 20 posto nasilja prijavi policiji. I u tim rijetkim slučajevima kada do prijave dođe svaka druga žrtva bude zadovoljna konačnim ishodom.

Socijalisti/kinje i demokrati/kinje su posebnu pozornost pridali i ekonomskoj jednakosti žena i muškaraca. Zastupnica Borzan je u zajedničkom amandmanu s izvjestiteljem  i kolegicom Vioricom Dancilom istaknula kako je potrebno razviti strateški pristup kako bi se povećala zapošljivost žena, posebno u ruralnim područjima, te im se osigurale dostojanstvene mirovine.

Borzan je podnijela amandman koji se tiče uključivanja više žena u kliničke studije.  “Naime, mnogi lijekovi ne budu testirani na ženama i kada budu odobreni izazovu nuspojave kod pacijentica. Zato sam i kao liječnica pozvala na ispravnu implementaciju Regulative 536/2014”, objašnjava Borzan.

“Izvješće će u ožujku biti na dnevnom redu plenarne sjednice u Strasbourgu. Zabrinuta sam hoće li proći u ovom obliku, prije svega jer  je i na Odboru tijesnom većinom zadržan paragraf o pravu žena na pobačaj i pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi. Unatoč tome, današnje glasovanje je nedvojbeno korak u pravom smjeru k osiguravanju ravnopravnosti žena i muškaraca”, kazala je Borzan.