Strašne žene sve u 16! ~ Nasta Rojc

Povodom Mjeseca ponosa, Prostor rodne i medijske kulture K-zona pod platformom Fierce Women, organizira predavanje o Nasti Rojc – jednoj od najvažnijih hrvatskih umjetnica i slikarica prošlog stoljeća.

Predavanje će u četvrtak, 6. lipnja, u društveno-kulturnom centru Šesnaestica (Ozaljska 16/II) u 18h održati povjesničarka umjetnosti i sveučilišna profesorica Leonida Kovač.

Nasta Rojc jedna je od najvažnijih hrvatskih slikarica, a njezin se opus primarno sastoji od portreta, autoportreta i pejzaža. Porijeklom iz dobrostojeće obitelji, nakon iscrpljujućih pregovora s ocem započinje slikarsko obrazovanje u privatnoj školi Otona Ivekovića gdje upoznaje bliskog prijatelja i slikara Branka Šenou – s kojim će desetak godina poslije, također zbog nagodbe s ocem, sklopiti formalni brak. Studij slikarstva nastavila je u Beču na Kunstschule für Frauen und Mädchen, te potom u Muenchenu gdje u Heimannovoj školi studira s Miroslavom Kraljevićem. Imala je brojne samostalne i grupne izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu od kojih je posebno uspješna bila ona u Londonu 1925. Osnivačica je Kluba likovnih umjetnica u Zagrebu, 1927.

Život i djelo Naste Rojc od velikog su značaja i za hrvatsku queer povijest. Po završetku Prvog svjetskog rata upoznaje svoju životnu partnericu Alexandrinu Onslow, članicu Scottish Women’s Hospitals for Foreign Services, te poznatu britansku sufražetkinju Veru Holme, s kojima 1925. i 1926. boravi u Engleskoj i Škotskoj. Po povratku u Hrvatsku dvije iznimne žene, Nasta Rojc i Alexandrina Onslow, među prvima otvoreno žive u istospolnoj izvanbračnoj zajednici u Zagrebu. Zbog pomaganja NOB-u obje, već u godinama i bolesne, završavaju u ustaškom zatvoru 1943. Oduzetu imovinu ni nakon Drugog svjetskog rata nisu u potpunosti dobile natrag pa Nasta Rojc u siromaštvu umire na svoj rođendan 1964., petnaest godina nakon Onslow, pored koje je pokopana na zagrebačkom Mirogoju. Sve navedeno svjedoči o Rojc kao umjetnici i strašnoj ženi čiji je turbulentni život daleko nadilazio zadane vremenske okvire, obilježen pomicanjem granica tadašnjih ustaljenih normi i građanskih pravila na svim područjima.

Leonida Kovač je povjesničarka i teoretičarka umjetnosti, kustosica, te profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Od sredine 1980ih intenzivno se bavi feminističkom dekonstrukcijom heteronormativnih diskursa, s fokusom na režime reprezentacije, odnosno strukturalno nasilje u diskursu (o) umjetnosti i u vizualnoj kulturi. Koncipirala je i realizirala tridesetak autorskih izložbi, među kojima su osobito važne izložbe Nan Hoover, Dube Sambolec, Katarzyne Kozyra, Orshi Drozdik, Dorothy Cross, Rite Duffy, Naste Rojc i Edite Schubert.  Bila je povjerenica i kustosica hrvatskog paviljona na Bijenalu suvremene umjetnosti u São Paulu (2002.) i na Bijenalu u Veneciji (2003.) gdje je izložbom Uzorci vidljivosti predstavila serije autoportreta Ane Opalić. Od 2002. – 2005. bila je izabrana potpredsjednica Međunarodne udruge kritičara umjetnosti – AICA. Objavila je sljedeće knjige: Konteksti, Naklada Meandar, Zagreb, 1997., Kodovi identiteta, Naklada Meandar, Zagreb, 2001., Edita Schubert, Horetzky, Zagreb, 2001., Relacionirane stvarnosti, Meandarmedia, Zagreb, 2007., Gorki Žuvela: Izmislite sebe, Gliptoteka HAZU, Zagreb, 2009, Anonimalia: Normativni diskurzi i samoreprezentacija umjetnica 20. stoljeća, Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2010., U zrcalu kulturalnog ekrana: Jagoda Kaloper, Hrvatski filmski savez, Zagreb, 2013., Tübingenska kutija: Eseji o vizualnoj kulturi i biopolitici, Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2013., Edita Schubert: Retrospektiva, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2015., Rasprizorujuće transverzale: Mrđan Bajić, Supervizuelna, Beograd, 2017.

Događaj ‘Strašne žene sve u 16: Nasta Rojc’ se organizira u sklopu projekta ‘Strašne žene’ kojeg financijski podupire Ministarstvo kulture i Ured za kulturu Grada Zagreba. Društveno kulturni centar ‘Šesnaestica’ korisnica je institucionalne potpore Zaklade Kultura Nova. Predavanje o Nasti Rojc realizirano je u suradnji sa Zagreb Pride Udruženjem u sklopu Mjeseca ponosa.

Demokratski senatori i senatorice u borbi protiv republikanskih zakona o pobačaju u SAD-u

Demokratska predsjednička kandidatkinja Kamala Harris objavila je novi plan za zaštitu prava na pobačaj, ujednivši se tako s istomišljenicima/cama u Bijeloj kući koji se pokušavaju oduprijeti republikanskim zakonima kojima se želi ograničiti ili zabraniti pravo žene na prekid trudnoće.

Senatorica iz Kalifornije kaže da će, ako bude izabrana za predsjednicu, prisiliti države koje imaju povijest odupiranja prema slučaju Roe v. Wadeu da najprije traže dopuštenje američkog Ministarstva pravosuđa prije nego zakon koji ograničava pobačaj može stupiti na snagu.

To je slično ključnoj odredbi značajnog Zakona o glasačkim pravima iz 1965. godine, koji je od država koje su u prošlosti provodile diskriminatornu glasačku praksu zahtijevao da najprije dobiju dodatno odobrenje od Ministarstva pravosuđa da bi mogli donositi dodatne zakone o izborima. Kao rezultat tog zahtjeva, Ministarstvo je odbilo 86 dopuna vezanih uz izbore koja su mogla oduzeti pravo glasa ljudima koji nisu isključivo bijelci/kinje između 1998. i 2013. godine.

Ostali demokratski kandidati, uključujući američkog senatora Corya Bookera iz New Jerseya, i Beto O’Rourkea, bivšeg člana Kongresa iz Teksasa, također su predstavili planove za zaštitu prava na pobačaj. Prema Harrisovom planu, države koje imaju tradiciju kršenja odluke Roe v. Wade morat će dokazati da svaki novi zakon ili praksa ne zabranjuju ili ne ograničavaju pravo žene na pobačaj.

Ovi prijedlozi dolaze usred intenzivne javne i političke rasprave o pravu na pobačaj, budući da 23 kandidata iz redova demokrata žele postati kandidati koji će se sukobiti s republikanskim predsjednikom Donaldom Trumpom na izborima iduće godine.

Ranije ovog mjeseca, Alabama je odobrila jedan od najstrožih zakona o pobačaju u SAD-u kojim je pobačaj učinjen ilegalnim u gotovo svim slučajevima, uključujući i silovanje i incest.

Nekoliko drugih država pod republikanskim vodstvom nedavno su donijele tzv. zakone temeljene na “otkucaju srca” koji zabranjuju pobačaj ako liječnik može otkriti otkucaje srca fetusa.

Netflix najavio moguće povlačenje iz Georgije ako zakon o zabrani pobačaja prođe

Netflix je ovog tjedna objavio da će “ponovno razmotriti” svoju investiciju u filmsku i televizijsku produkciju u Geogriji ako novi zakon, koji bitno ograničava pravo na pobačaj u toj državi, bude implementiran, no zasada nastavljaju s radom u spomenutoj saveznoj državi. Dodali su i kako će se udružiti sa skupinama koje se bore protiv predloženog prijedloga zakona, javlja Thomson Reuters Foundation.

Netflix je prva velika holivudska producentska kompanija koja je javno komentirala pozive industriji na bojkot Georgije. Prema Motion Picture Association of America (MPAA), ova industrija ostvaruje više od 92 tisuća radnih mjesta u Georgiji, a u državi je 2018. godine snimljeno oko 455 filmova i serija, izjavio je tadašnji guverner Nathan Deal.

Netflixov direktor za sadržaj, Ted Sarandos, izjavio je da u Netflixu velik broj žena radi na produkcijama u Georgiji i da će njihova prava biti ograničena novim zakonom. “Zato ćemo surađivati s ACLU-om (Američkim savezom za građanske slobode) i drugima u sudskoj borbi protiv prijedloga zakona. Budući da zakon još nije donesen, nastavit ćemo tamo snimati – uz podršku partnerima i umjetnicima/cama koji/e ne žele. Ako ikada stupi na snagu, ponovno bismo razmotrili našu cjelokupnu investiciju u Geogriji”, izjavio je Sarandos.

Georgija je jedna od osam država koja su ove godine donijele zakone protiv pobačaja kojima žele potaknuti Vrhovni sud da poništi Roe v. Wade, povijesni slučaj iz 1973. kojim je utvrđeno pravo žene da prekine trudnoću. Novi zakon stupa na snagu na 1. siječnja.

Pozivi nekih u Hollywoodu na bojkot Georgije do sada nisu uspjeli dobiti široku podršku jer većina filmskih studija i platformi šuti, za razliku od, primjerice, slučaja bojkota Sjeverne Karoline zbog zakona o transrodnim zahodima koji su podržavali poslovni subjekti, sportske lige i slavne osobe poput Brucea Springsteena i doveli do ukidanja zakona 2017. godine.

Brojni producenti/ce i glumci/ce istaknuli/e su da će donirati novac lokalnim skupinama koje se bore protiv zakona o pobačaju, radije nego bojkotirati i uzrokovati gubitak posla u Georgiji.

Međutim, autori nadolazeće komedije u kojoj glumi Kristen Wiig odlučili su prošlog tjedna ne snimati u Georgiji. Iako je snimanje treće sezone serije Ozarka započeo u Georgiji ranije ovog mjeseca, zvijezda i izvršni producent Jason Bateman izjavio je da ako zakon o pobačaju prođe, neće nastaviti raditi tamo.

Alexa, zašto vrli novi svijet umjetne inteligencije uključuje seksizam starog?

Kada su žene većinski zastupljene u radnoj snazi, to je obično u industrijama pomoći – čišćenju, njezi, tajničkom radu i, sada, svijetu virtualnih asistenata. Istraživanje koje je proveo Unesco pokazalo je da se upotrebom ženskih glasova u umjetnoj inteligenciji (AI) – kao što je Microsoft učinio s Cortanom, Amazon s Alexom, Google s Google Assistantom i Apple sa Siri – promovira vjerovanje da žene postoje samo kako bi muškarcima pomogle da obave važnije stvari.

Ne postoji pravi razlog da se AI tehnologiji uopće pripisuje rod, ali tu smo se našli/e na milost i nemilost tehnoloških tvrtki “u kojima su zaposleni pretežito muški inženjerski timovi”, usredotočeni na življenje fantazije kapetana Kirka i zapovijedanje podložnim, svilenkastim glasovima računala iz Zvjezdanih staza. Ovi sustavi su neupitno građeni od muškaraca, za muškarce. Ti sustavi čak nekad i imaju problema s razumijevanjem ženskih glasova, jer se softver često razvija upotrebljavajući uzorke muškog glasa.

Kada razmišljamo o robotima – koji vode ustanke, koji ubijaju, pa I one koji prate svoje ljudske prijatelje u njihovim avanturama –  gotovo su uvijek kodirani kao muškarci. Razmislite o Terminatoru, Ratovima zvijezda, Robocopu, Avengers: Age of Ultron, Big Hero 6 i većini sci-fi filmova 1980-ih. Rijetko prikazivana ženska umjetna inteligencija pak postaje ljubavni interes (Her), žrtva (Ex Machina) ili pak postaje bolesno seksualizirana (“femboti” u Austinu Powersu, koji pucaju metke iz bradavica).

Glasovi koji imaju moć obično su muški: uzmite za primjer ubilačko račinalo Hal 9000 iz 2001.: Odiseja u svemiru, ili Auto, autopilota svemirskog broda i glavnog antagonista u filmu Wall-E. Roboti ne vode međugalaktičke opsade u stvarnom životu, tako da ne čudi što je glas koji ljubazno traži strpljenje na automatiziranom izborniku u banci ženski. Isto tako, zanimljivo je da, iako društvo nema problema s bestjelesnim ženskim glasom kojem govore što da radi, mnogi ljudi I dalje imaju problema s tim da žena isto radi njima. Godine 2015. Tesco je zamijenio “šefujući ” ženski glas na samoposlužnim  blagajnama “prijateljskijim, susretljivijim” muškim.

Novo istraživanje također naglašava kako su virtualne asistentice programirane da reagiraju na uznemiravanje servilnim, nekonfliktnim odgovorima kakve biste mogli čuti od tajnice u seriji Mad Men. Ako nazovete Siri kurvom, ona će odgovoriti: “Pocrvenila bih da mogu.” Amazonova Alexa će reći: “Hvala na povratnim informacijama.” Pitajte Siri: “Hoćeš li mi govoriti prljavo?” i ona će odgovoriti šalom: “Tepih treba usisati”. Pisac za Microsoftov softver Cortana nedavno je rekao da je “dobar dio opsega ranih upita” bio o Cortaninom seksualnom životu, dokazujući da ne morate čak ni imati tijelo kako bi muškarci pronašli način da ga komentiraju. Pobuna robota koju predviđamo sasvim opravdano bi mogao biti kakva AI inačica #MeToo pokreta.

Godinama smo s nestrpljenjem čekali budućnost u kojoj su naši životi olakšani tehnologijom, ali u njoj žene (ili bolje rečeno, roboti antropomorfizirani kao žene) još uvijek nisu slobodne od rodne binarnosti. A to je zato što ni prave žene nisu. Čini se da seksizam podrazumijevamo čak i u najnaprednijoj inačici društva koje zamišljamo. Zamišljamo naše eventualne vladare kao muškarce, ali naše pomagačice kao žene – poput Jetsonsove sluškinje, Rosie. Prava tehnološka utopija za žene ne bi bila ona u kojoj budućnost umjetne inteligencije nije ženska, nego bez roda, kao što bi sav rad trebao biti.

Nova, pozitivna budućnost u Europskoj uniji za LGBTI osobe i njihove obitelji

Povodom izbornih rezultata za Europski parlament, udruga Dugine obitelji izdala je priopćenje za javnost i medije koje u cijelosti prenosimo u nastavku:

Rezultati izbora za Europski parlament pružaju nam pozitivan pogled na budućnost i više sigurnosti u zaštiti prava LGBTI osoba i njihovog obiteljskog života u predstojećem razdoblju, poručili su u srijedu iz udruge Dugine obitelji.

Iako su populisti i krajnja desnica u blagom porastu, u novoizabranom Parlamentu sve više i više maha uzimaju progresivni pokreti poput zelenih ili liberala – što privodi kraju dominantnu poziciju konzervativnih stranaka koje su kontrolirale Parlament i EU institucije zadnjih godina. Europa postaje šarenije mjesto, i neće biti obojana u crno.

“Ove nove okolnosti pružaju veću nadu duginim obiteljima unutar Europske unije: i našim obiteljima u Hrvatskoj, i onim LGBTI osobama koje su se odselile u druge zemlje unije kako bi tamo osnovale obitelj. U vremenu kada se prava manjina i prava žena napadaju gotovo svakodnevno, osvježavajuće je vidjeti uspon progresivnih stranaka u novom sazivu Europskog parlamenta koji će nadamo se riješiti puno problema s kojima se susreću dugine obitelji, tojest LGBTI osobe i njihova djeca danas.” komentirao je koordinator udruge Daniel Martinović.

Jedno od osnovnih načela Europske unije je načelo mobilnosti, koje svim građanima i građankama EU omogućava jednake mogućnosti zapošljavanja, odlaska u mirovinu ili osnivanja obitelji u svim zemljama Unije. Ali u slučaju istospolnih parova to do sada nije bilo tako.

“U našem članstvu imamo parove koji su se odselili iz Hrvatske kako bi pronašli bolji posao i životne uvjete u nekoj od drugih zemalja Europske unije. Ali događa se da ti parovi nakon što se vjenčaju u nekoj drugoj zemlji, ili dobiju dijete,  i dalje se suočavaju sa raznim poteškoćama kada žele da im se priznaju dokumenti u Hrvatskoj ili pri upisu djeteta u maticu rođenih. U jednoj zemlji dobijete rodni list u kojem su obje žene, i biološka majka i njezina supruga, upisane kao roditelji, a onda u drugoj zemlji poput Hrvatske taj rodni list vam ne žele priznati. Jedino što vam preostaje tada je nažalost pokretanje sudskog postupka, ponekad za stvari o kojima heteroseksualni parovi uopće ne moraju razmišljati poput izrade putovnice za dijete.” objašnjava Martinović.

Iako postoji mala vjerojatnost da će se uvesti bračna jednakost na razini Europske unije, postoje inicijative koje su još u prošlim sazivima parlamenta gurale progresivne politike koje bi omogućile svim građanima unije jednaka prava bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju ili rodni identitet. U novom sazivu parlamenta, u kojem će biti nemoguće formirati većinu bez grupe liberala i zelenih, takve inicijative mogle bi zaživjeti i u konkretnim uredbama, direktivama i ostalim pravnim aktovima Europske unije.

“I od naših političara i političarki smo tijekom kampanje za EU parlament čuli da se zalažu za uključivije zakone, koji bi na kraju krajeva olakšali život postojećim obiteljima. Ugodno iznenađenje je bilo vidjeti rezultate izbora u Hrvatskoj u nedjelju navečer. Liste koje su obećale posvetiti se zaštiti LGBTI prava, tako što su sudjelovale u diskusijama oko poboljšanja statusa duginih obitelji i potpisale deklaraciju europske mreže LGBTI organizacija o zalaganju za napredak prava osvojile su više mjesta od očekivanog i u našoj zemlji. Nadamo se da će jednom kada krenu sa svojim radom u EU parlamentu održati svoja obećanja!” zaključio je Martinović.

Veracruz: Brutalno ubojstvo trans žene kao jasna poruka mržnje spram LGBTIQ zajednice

Transrodna žena ubijena je i obezglavljena tijekom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije, transfobije i bifobije (IDAHOBIT, 17. svibnja) u meksičkoj državi Veracruz.

Prema policijskim izvješćima, ubijena je otprilike 24 sata nakon prijavljenog nestanka.

Jesusa Fidel Ventura Reyes, poznatija kao Chucha, pronađena je dekapitirana, a vlasti su glavu pronašle u hladnjaku ispred gradske vijećnice u Fortín de las Floresu. Policija je pronašla njeno tijelo u drugom dijelu grada.

Vlasti su u noći Reyesinog ubojstva zaprimile dojavu o naoružanim muškarcima koji su postavilii hladnjak izvan gradske vijećnice. Nakon postupka identifikacija, obitelj je potvrdila da se radi o Reyes.

O Reyesinoj smrti na Facebooku je pisala i aktivistkinja za prava transrodnih osoba Jazz Bustamante navodeći da je Reyesina smrt “jasna poruka” o sve većem porastu “mržnje prema transrodnim osobama u Veracruzu”.

“Oštro osuđujem ovaj čin i tražim da vlada djeluje”, zaključila je.

Fortín de las Flores je grad u Veracruzu, jednom od 32 federativna entiteta koji čine Meksiko.

Prošlog mjeseca, trans žena La Becky također je ubijena u Veracruzu na obiteljskom okupljanju. Nasilje prema rodnim I seksualnim manjinama u Srednjoj i Južnoj Americi jedan je od vodećih razloga za napuštanje zemlje kod LGBTI imigranata/ica koji putuju u SAD – koji prema navodima I prema dolasku u SAD bivaju zatvoreni od strane Američke imigracijske i carinske službe .