‘Zavisi od nas i onoga što dozvolimo drugima da rade u naše ime’

Kao bivši izraelski vojnik u obrambenim snagama Izraela, vidio sam kako zaprepašćujuće tretiramo Palestince/ke,

Znao sam o Gazi iz priča. Vojna zona za koju je tada bila odgovorna brigada Givate, ali smo svi znali za priče kako su uspjeli ubiti nekoliko militanata u jednoj zasjedi. Iskreno, bili smo pomalo ljubomorni.  Primljen sam u Obrambene snage Izraela na kraju druge Intifade, u specijalnu padobransku jedinicu. Od početka sam znao da će Nablus i Jenin, područja naše odgovornosti, biti dječja igra u usporedbi s Gazom, ali moja dječja igra. Nikada neću zaboraviti prvi put kad sam zapucao, kada sam vidio prvi leš Palestinca i strah i adrenalin tijekom moje prve vojne operacije.

Moja prva misija je podrazumijevala i osvajanje palestinske kuće. Nikada ranije nisam bio u prilici biti unutar palestinske kuće, i moj odred je bio iznenađen za trenutak da je u jednoj kući živjela cijela obitelj – kroz tri generacije. Probudili smo ih sve i preuzeli kuću. Sve smo ih smjestili u jednu sobu – žene, muškarce, djecu i starije. Jedan od vojnika je stajao na vratima kako bi osigurao da nitko od njih ne izađe. U međuvremenu, bavili smo se svojim poslom. Sjećam se da sam sam sebe pitao: što misle o svemu ovome? Što bih ja napravio da vojnici provale u moj dom? Odmahnuo sam glavom i skoncentrirao se odmah na izvršavanje misije. Kako je vrijeme prolazilo, strah se pretvarao u dosadu, adrenalin se stabilizirao, a moje sumnje u obim i opravdanost operativne logike će se vratiti da me progone. Međutim, već sutradan su počele nove operacije. To nam je postala dnevna rutina, i kao rezultat, sljedeći put nisam razmišljao kako se obitelj, u čiji smo dom upali, osjećala. Moja osobna granica morala se zamutiti vrlo brzo. Svaki put bih rekao sebi – ovo je još uvijek O.K. Ali u prirodi crvenih linija je da se kreću imaginarnom skalom. Nije me bilo briga kada smo uništavali cijele domove tokom operacija ili kad je moj odred slučajno upucao nedužnu ženu pa smo brzo zaboravili na incident i nastavili dalje. Danas znam kako moć da razdvojim je li pojedina akcija prešla liniju tada nije postojala.

Ono što se dogodilo meni, događa se IDF i izraelskom društvu u globalu. Tijekom operacije Cast Lead  bio sam civil i aktivan u “Breaking the Silence” skoro godinu dana, ali sam još uvijek bio šokiran incidentima o kojima sam slušao.  Sjećam se prijatelja koji je sudjelovao u Cast Lead. Vratio se potresen činjenicom da su domovi “hamasovih članova” legitimne mete za bombardiranje bez ikakvog obzira prema riziku da su i  naši vojnici tu na terenu. Prvi put se s takvim naredbama susreo u cijeloj svojoj vojnoj službi.  Ovo je njegovo svjedočenje:

“Ujutro smo identificirali četiri muškarca, od 25 do 40 godina, stajali su ispred kuće i razgovarali. Bilo je sumnjivo. Prijavili smo to obavještajnoj, točno određujući kuću u koju su planirali ući. Obavještajna je to dalje proslijedila Šabaku (izraelska sigurnosna agencija) koja je izvijestila da je ta kuća poznata kao sjedište hamasovih aktivista. Odmah se reagiralo. Ne sjećam se što smo koristili – helikopter ili nešto drugo, ali kuća je bombardirana dok su oni bili unutra. Žena je istrčala iz kući i noseći dijete pobjegla južno od kuće. Bilo je nevinih ljudi u toj kući. “

Ista crvena linija koju smo prešli tijekom operacije Cast Lead, postala je početak operacije Protective Edge. Kuće “članova Hamasa” su dodane na dugu listu IDF-ovih potencijalnih meta u Pojasu Gaze.

Političari/ke koji su nas poslali da izvedemo ove zadatke čak se ni ne pretvaraju da obećavaju nadu za bolju budućnost.  Samo nastavak upotrebe nasilja i sile. Sumnje u logiku i opravdanost nas više ni ne zanimaju, dok se naše granice morala stalno pomjeraju u lice naše realnosti – nešto kao moje tokom odsluženja vojnog roka. U Gazi je ubijeno 150 ljudi tijekom šestodnevnih napada, velika većina njih su civili, a četvrtina djeca. Milijuni Izraelaca/ki i Palestinaca/ki  žive u egzistencijalnom strahu da će im projektil pasti na glavu. Kraj jednog vala nasilja je često samo alarm za sljedeći.

Granica na kojoj smo stali tokom operacije Cast Lead (2009), je ista ona na kojoj smo počeli operaciju Pillar of Defense (2011). Točka u kojoj smo zaustavili operaciju Pillar of Defense je ista ona u kojoj je krenula Protective Edge.  Što će biti naša sljedeća crvena linija? I kad ćemo nju preći? Samo mi možemo odgovoriti na to pitanje. Zavisi od nas i onoga što dozvolimo drugima da rade u naše ime.

Prevela i prilagodila Žarka Radoja

“Država se ne događa samo na Markovom trgu”

Zbog odustajanja Vlade Zorana Milanovića od građanskoga odgoja i obrazovanja kao zasebnog predmeta u školama, GOOD inicijativa je zatražila ostavku ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje Vinka Filipovića te odgovornih predstavnika Ministarstva obrazovanja i Vlade.

“Što je brutto2? Hoće li znati pročitati ugovor o radu pod uvjetom da ga uopće budu imali? Hoće li znati kako i kome napisati i uputiti žalbu i da se zbog primjerice rupa na cesti trebaju prije obratiti gradonačelniku/ici, a ne predsjedniku/ici države pod uvjetom da uopće znaju tko su oni? Razlikujemo se u mnogim stvarima, netko je dobar u matematici, netko u skoku u vis, ali svi smo građani i imamo temeljna ljudska prava te obaveze prema državi i društvu. Država se ne događa samo na Markovom trgu, država smo svi mi i svi trebamo sudjelovati, ali za to trebamo imati znanja i razvijati društvene kompetencije iako građansko obrazovanje nije lijek za sve probleme. No, premda imamo 25 godina teško stečene neovisnosti, još nismo razvili ljubav prema Ustavu, a on štiti naš život i dom”, podsjetio je Mario Bajkuša iz Foruma za slobodu odgoja na konferenciji za novinare GOOD inicijative za sustavno i kvalitetno uvođenje građanskoga odgoja i obrazovanja te zaključio: “Potrebno je uvođenje građanskog obrazovanja kao posebnog predmeta, a sve drugo je izraz neodgovornosti prema mladima, Ustavu i budućnosti ove zemlje”.

Naime, kako je upozorila Vedrana Spajić-Vrkaš s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, model koji kani uvesti Ministarstvo obrazovanja predstavlja “hibridni model nastao od njihova modela i nekoga tko nije upućen u problem te ga treba povući jer nema uporišta u onome o čemu se dosad razgovaralo i riječ je samo o još jednom ishitrenom ad hoc rješenju mimo tijela odabranih za promjene” te zajedno s Eminom Bužinkić iz Centra za mirovne studije upitala: “Što se dogodilo s pet milijuna i 300 tisuća eura kredita Svjetske banke koje je Hrvatska dobila za program građanskoga odgoja i obrazovanja te 500 tisuća eura koje su potrošile civilne udruge za izradu modela?” 

S obzirom na poteze Vlade, čiji predstavnici/ice ne razumiju građansko obrazovanje, sav taj novac i trud bačeni su u vjetar, a “ignorirani su i rezultati eksperimentalne provedbe građanskoga odgoja koja je uključila istraživanje stavova učitelja i učenika te ocijenila kako Ministarstvo i Agencija zbog samovoljne promjene modela uvođenja i pokretanja ponovne javne rasprave na taj način izigravaju demokratsku proceduru i zanemaruju mišljenje učitelja/ica, učenika/ica i javnosti”, zaključila je Bužinkić.

Također, ovakav način uvođenja građanskog obrazovanja pokazuje neodgovornost prema učiteljima/icama, nastavnicima/icama i učenicima/icama koji usred ljetnih praznika još uvijek ne znaju hoće li imati građanski odgoj, a nova javna rasprava je pokrenuta dok još nisu objavljeni rezultati prošle što je još jedan od postupaka kojim su Ministarstvo i Agencija izigrali demokratske procedure, upozorava GOOD inicijativa, čije je predstavnike također posebno zasmetala poruka koju je prenio Filipović rekavši da organizacije civilnog društva, od kojih mnoge već niz godina rade na neformalnom građanskom obrazovanju i stvaranju uvjeta za njegovo uvođenje u odgojno-obrazovni sustav, nisu dobrodošli suradnici/ice. “Time je pokazano krajnje nerazumijevanje uloge građana/ki i udruga u demokratskoj državi”, upozorio je Marko Kovačić iz Instituta za društvena istraživanja, poručivši kako “nije prazna floskula da demokracije nema bez aktivnih građana/ki”.

Knjige otvaraju prozore

Tijekom ljetnih mjeseci udruga RODA poziva javnost, ali i nakladnike, da se priključe akciji skupljanja knjiga za biblioteku Ženske kaznionice u Požegi.

“Mnogi zatvorenici i zatvorenice uživaju u čitanju, knjige su njihovi otvoreni prozori. One su način njegovanja uma, ispunjavaju mnoge sate provedene u zatvoru. Ovom akcijom RODA želi opremiti biblioteku Kaznionice novim i kvalitetnim naslovima, pružiti zatvorenicama priliku za oplemenjivanje, učenje, ali i opuštanje i razonodu”, priopćile su članice udruge RODA.

Akcije slanja knjiga u zatvore odlično su prihvaćene u svijetu. Zašto slati knjige u zatvore?

  •                 jer zatvorenici/zatvorenice tako koriste vrijeme provedeno u zatvoru kako bi unaprijedili svoje vještine, znanja i prilike za društvenu inkluziju po izlasku iz zatvora
  •                 jer će neki zatvorenici/zatvorenice tek u zatvorima otkriti užitak i korist čitanja,
  •                 čitanjem pospješuju mogućnosti vlastitog zapošljavanja nakon izlaska,
  •                 zatvorenicima pokazujemo da je nekom do njih stalo,
  •                 spoznaja da je nekom stalo može promijeniti nečiji život,
  •                 zatvori su, složit ćete se, idealna prilika za čitanje.

Pridružite se akciji i pošaljite nam knjige koje će koristiti zatvorenicama u Požegi. Izaberite knjige sa svojih polica, poklonite one koje su vas oduševile, koje su vas promijenile, ali, i one koje su vas nasmijale, opustile, one koje ćete ovog ljeta čitati na plažama.

“Knjige mogu biti i mekanog i tvrdog uveza, a ako su rabljene, molimo da budu u dobrom/izvrsnom stanju. Molimo da ne šaljete časopise, priručnike koji nisu više primjenjivi (zastarjeli informatički priručnici i sl), oštećene knjige. Uz knjige ne šaljite osobne poruke.

Udruga Roda provodi projekt MA#ME – osnaživanje zatvorenica za roditeljsku ulogu i tržište rada, u okviru IPA instrumenata predpristupne pomoći, IV komponenata – Razvoj ljudskih potencijala. Tijekom provedbe projekta susrećemo se s potrebama zatvorenika/ca koje bi se, uz manji angažman zajednice, mogle učinkovito riješiti. Ova akcija je jedna od takvih.

U veljači ove godine RODA je donirala 100 kompleta knjiga o roditeljstvu zatvorenicima u hrvatskim zatvorima, a ovom ljetnom akcijom želimo potaknuti javnost da sudjeluje doniranjem različitih korisnih naslova jer vjerujemo da zatvorske knjižnice i opismenjavanje igraju važnu ulogu u planiranju reintegracije. Tako se može smanjiti recidivizam i doprinijeti povećanju sigurnosti i uspjeha zajednice”, priopćeno je.

Molimo da knjige šaljete kao običnu pošiljku, o vlastitom trošku, na adresu:

RODA
Čanićeva 14
10000 Zagreb
napomena “Knjige za MA#ME”

Zahvaljujemo na donaciji vaših knjiga, poštarine i vremena. Akcija traje do 1. listopada 2014.
O napretku akcije, ali i o projektu čitajte na Rodinom portalu i Facebook stranici.

Zaželi želju – Gaza

Loulou d’Aki je švedska fotografkinja koja posljednjih nekoliko godina radi na Bliskom istoku. Njen rad pokazuje strast prema mladima i mladosti – dobu beskrajnih mogućnosti. Najpoznatiji projekt Zaželi želju d’Aki je provodila na ulicama Istanbula, Teherana, Napulja, Jeruzalema, Sane, Kaira i Gaze. Projekt je fotografsko istraživanje želja, snova i vizija mladih 21. stoljeća.

Zaželi želju – Gaza d’Aki je snimala prije, tijekom i nakon operacije Stup obrane 2012. godine.

{slika}

Šesnaestogodišnja Amaha El-Naga živi sa sedmeročlanom obitelji u tampon zoni, Khan Yunisu. Dan nakon operacije Stup obrane, ljudi napokon dolaze do granice, po prvi puta.

{slika}

Devetnaestogodišnji Abdallah Al-Rahman radi sa svojim bratom Ahmedom, zajedno zarađuju za život nastupajući s konjima na vjenčanjima i drugim ceremonijama, a to je čitav život radio i njihov otac.

{slika}

Mahmoud Sarsour, 23 godine, iz Tal el-Hawe, nakon molitve petkom. Studira građevinstvo na Islamskom sveučilištu i vjeruje da je najbolje vrijeme da se postigne ujedinjeno palestinsko vodstvo, kako bi se situacija napokon promijenila.

{slika}

Jasmine Nebieh ima 24 godine. Poučavala je jogu na stadionu prije nego što je uništen u izraelskom zračnom napadu tijekom operacije Stup obrane. Studira psihologiju sporta i htjela bi raditi s djecom u Španjolskoj.

{slika}

Maraam Homed ima 21 godinu i veoma je aktivna na Twitteru, vidi to kao način da svijetu iskomunicira što se događa u Gazi. Ona je jedina osoba iz Gaze koja tweeta na francuskom i nedavno je bila pozvana na konferenciju u Pariz.

{slika}

Ahmed Zayed je osamnaestogodišnji ribar. Stoji među ruševinama svoje kuće u Salatehu, koja je uništena tijekom opeacije Stup obrane, samo nekoliko sati prije dogovorenog primirja između Izraela i Hamasa.

Za više informacija o ovom projektu, ali i d’Aki i njenom radu općenito, posjetite njenu službenu stranicu.

Znanstveni skup: Intimno građanstvo

Objavljen je Poziv za sudjelovanje na znanstvenom skupu Intimno građanstvo: Obitelj, brak, spolnost i zakon u povijesnoj i suvremenoj perspektivi.

Istražiti se žele diskurzivna, povijesna, kulturna i socijalna ograničenja normativnih poredaka koji uređuju eksplicitno ili implicitno rodna pitanja i intimno građanstvo

Skup će se, u organizaciji Centra za ženske studije i Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održati u sklopu sedmih Dana Marije Jurić Zagorke 21. i 22. studenog 2014. u Zagrebu.

Ovogodišnja tema potaknuta je suvremenim kontroverzama i raspravama o transformacijama i zakonskom uređenju obitelji i braka, međutim, kao uvijek do sada, pomniji pogled na život i kontekst djelovanja Marije Jurić Zagorke od zadnje četvrtine 19. do sredine 20. stoljeća pokazuje kako je riječ o strukturalnim okvirima koji određuju ženske živote u dugom povijesnom trajanju. Mijene u poimanju žene, njezina identiteta, mjesta u društvu i uloge u svakodnevici obilježile su moderno doba.

Skup je otvoren svim doprinosima ovoj temi u povijesnoj perspektivi. Nedavno provedeni nacionalni referendum o ustavnom definiranju institucije braka prilika je za temeljito i svestrano propitivanje njegove suštine i pojavnosti, njegova dometa i odnosa spram roda i rodne biti ljudskog udruživanja, ljudske spolnosti i njenih društvenih manifestacija. Stoga se šira tema skupa određuje kao propitivanje intimnog građanstva u njegovim povijesnim i suvremenim transformacijama.

Istražiti se žele diskurzivna, povijesna, kulturna i socijalna ograničenja normativnih poredaka koji uređuju eksplicitno ili implicitno rodna pitanja i intimno građanstvo. Norme naime mogu imati nenamjeravane posljedice koje iako naizgled nepovezane s rodom mogu značajno utjecati na rodno pitanje.

Pozivaju se izlagači/ce koji/e će adresirati socijalne, političke, ekonomske, kulturne, pravne, obrazovne i ine procese koji su u podlozi normativne konstrukcije rodnih identiteta i intimnog građanstva. Prihvatit će se izlaganja na hrvatskom i engleskom jeziku.

Više informacija o prijavi za sudjelovanje možete pronaći OVDJE.  – See more at: http://www.civilnodrustvo.hr/index.php?id=71&tx_ttnews[tt_news]=9741&cHash=050c411f39ef4326478bb5746dd059c4#sthash.IhMCRtNk.dpuf
Više informacija o prijavi za sudjelovanje možete pronaći OVDJE.  – See more at: http://www.civilnodrustvo.hr/index.php?id=71&tx_ttnews[tt_news]=9741&cHash=050c411f39ef4326478bb5746dd059c4#sthash.IhMCRtNk.dpuf
Više informacija o prijavi za sudjelovanje možete pronaći OVDJE.  – See more at: http://www.civilnodrustvo.hr/index.php?id=71&tx_ttnews[tt_news]=9741&cHash=050c411f39ef4326478bb5746dd059c4#sthash.IhMCRtNk.dpuf

Sažetak izlaganja (između 150 i 300 riječi) s kraćim životopisom molimo poslati do 7. rujna 2014. na adresu: Centar za ženske studije Dolac 8 10000 Zagreb, Hrvatska, odnosno na e-mail adresu zagorka@zenstud.hr.

Programski odbor: Rada Borić, Gordana Bosanac, Lada Čale-Feldman, Anita Dremel, Maša Grdešić, Tatjana Jukić-Gregurić, Sandra Prlenda.

Suma dvotjedne izraelske agresije: 583 ubijenih, 3.640 ranjenih

Sedam osoba ubijeno je u utorak rano ujutro u novim izraelskim zračnim napadima u Pojasu Gaze, prenose svjetski mediji. Stradali su u seriji bombardiranja na južni i središnji dio pojasa Gaze, od čega je pet članova jedne obitelji, među njima četiri žene.

Tijekom dvotjedne izraelske agresije ubijeno je 583 Palestinaca i Palestinki, a ranjeno ih je 3.640.

Palestinski predsjednik Mahmud Abas i vođa Hamasa Haled Mešal zatražili su prekid ‘izraelske agresije’ na Pojas Gaze i ukidanje blokade u ponedjeljak u Dohi. Dvojica čelnika, kojima je ovo prvi susret otkako je 8. srpnja počela izraelska ofenziva na palestinsku enklavu koju kontrolira Hamas, odlučili su uz to da će nastaviti konzultacije s različitim palestinskim strujama i kontakte u inozemstvu radi uspostave primirja.

Američki tajnik John Kerry i glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon zaključili su kako treba doći do prekida vatre. Međutim, Kerry je istovremeno podržao izraelsku ofenzivu i legitimirao vojnu akciju.

Unatoč tragičnim brojkama, uništenim i izgubljenim životima, međunarodna zajednica i dalje samo sastanči i licemjerno promatra situaciju koja je bliža genocidu, a ne ratu.

Podsjetimo, Pojas Gaze velik je 360 kvadratnih kilometara i nastanjuje ga 1.816.379 osoba, gustoća naseljenosti je 5.045,5 osoba na kvadratni kilometar. Za usporedbu, otok Brač je površine oko 395 kilometara kvadratnih s 14.434 stanovnika, gustoća naseljenosti je 36,5 osoba na kilometar kvadratni.

Na teritoriju manjem od Brača živi broj ljudi jednak zbroju stanovnika ovih gradova: Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Zadar, Slavonski Brod, Pula, Sesvete, Kaštela, Karlovac, Varaždin, Šibenik, Velika Gorca, Sisak, Vinkovci, Vukovar, Bjelovar, Dubrovnik, Koprivnica, Đakovo, Požega, Poreč, ili 42,3 posto stanovnika Hrvatske.

Izrael kontrolira sve granice palestinskih područja, a prema podacima CIA-e (2014.) stopa migracija u području Gaze je nula, odnosno iz tog područja teško se može izaći. Velik broj ljudi koji sada tamo živi, obitelji su izbjegle iz Izraela.

Oči svijeta uprte su u smjeru Izraela uglavnom samo u trenucima masovnih oružanih napada na Palestinu, no ne zaboravimo kako se u Izraelu i na palestinskim područjima permanentno vrši progon, uništavanje i oduzimanje imovine i zemlje, rušenje kuća, ranjavanje, zatvaranje, ubijanje palestinskih stanovnika. Ne zaboravimo ni kako država Izrael ima dvostruke zakone – za Izraelce i izraelke te Palestince, Palestinke/Arape, Arapkinje. Palestinci koji žive u Izraelu (gdje čine oko 20 posto) nisu jednaki pred zakonom odnosno doživljavaju institucionaliziranu diskriminaciju – nemaju jednak pristup obrazovanju, stanovanju i radu kao Izraelci i Izraelke.

Da bi Izrael mogao biti počinitelj ovakvog oružanog i institucionalnog nasilja odnosno da bi ovakvo nasilje bilo moguće (oružano 2008., 2009., 2012. i 2014.) mora postojati slaganje ili slijeganje ramenima većine Izraelaca/ki što dovodi u pitanje tvrdnju da Izrael možemo smatrati demokratskom državom. Uzroci takvog ‘stanja nacije’ svakako su strah, ali i dugogodišnja propaganda i državne politike. Isto tako negativni stavovi prema muslimanima, i u Europi, omogućavaju pristrano gledanje na ovakve politike i sukob u cjelini.