sdadmin

Kriza tjera mlade žene u cyber prostituciju

Posted on by sdadmin

U Italiji prostitucija nije ilegalna. Ono što je zabranjeno jest iskorištavanje prostitucije. Mnoge prostitutke se svakodnevno na ulici suočavaju sa svodnicima i fizičkim grubostima. Žene koje rade kao virtualne prostitutke imaju drukčijeg i nevidljivog neprijatelja protiv kojeg se moraju boriti: talijansku ekonomsku krizu.

Očajne Talijanke, suočene s nezaposlenošću i rastom troškova života te strogim vladinim mjerama štednje se okreću virtualnoj seksa prostituciji. U ekskluzivnom tajnom istraživačkom izvještaju WNN (Woman News Network) je otkrio priče o patnji i životnoj borbi koje pokazuju kako se normalna egzistencija može preokrenuti u život ispunjen sramom u samo jednome danu.

Dok se Italija suočava s ekonomskom recesijom i mjerama štednje, brojni građani su smanjili svoju potrošnju pitajući se kako će uopće financirati svoj idući obrok. Povećava se broj žena koje se okreću životu webcam djevojaka kao posljednoj mogućnosti vlastitog i financiranja obitelji.

Zadnji pokazatelji iz popularnog talijanskog časopisa Pianeta Donna (Ženski planet) pokazuju oštar porast broja žena koje trenutno rade u raznim oblicima prostitucije. Do točnog broja je teško doći, ali i broj cyberporn prostitutki je u izglednom porastu.

Cyber-pornografija je definirana kao: sva pornografija kojoj se može pristupiti online preko interneta. Webcam cyberpornografija je dio online pornografske industrije koja se “dostavlja” uživo od osobe drugoj osobi. Generalno, jedna osoba je gledatelj, a druga performer. Ključ degradacije webcam djevojke je da osim seksualnog performansa preko web kamere, djevojka (žena) mora također odgovoriti i slijediti svaki seksualni hir i uputu koju joj gledatelj daje.

“Internet je postao mjesto globalne seksualne eksploatacije žene“, naglašava Donna M. Hughes u svom priznatom akademskom izvješću “Muškarci stvaraju potražnju, a žene su ponuda” objavljenom prije više od desetljeća, u studenom 2000. godine. “U posljednjih pet godina, ‘seks industrije’ su bile lideri u “otvaranju” Interneta za biznis“, nastavlja Hughes te dodaje: “Internet je skoro pa bez regulacija jer je zbog svog internacionalnog dosega lokalne i državne zakone učinio zastarjelima ili neprimjenjivima.” Dodatno pojašnjava kako su “s novim tipovima tehnologije osobe u poslu pornografije predstavile nove načine eksploatacije i zlostavljanja žena. Pomoću tehnike videopoziva, seks – šou uživo je postao prijenos u kojem muškarac diktira performans žene.”

Ženama prijeti povećanje poniženja u vrijeme financijske krize

Istražujući problem nezaposlenosti u Italiji i njenog utjecaja na žene u regiji, WNN je koristio tajni identitet kako bi doprijeli do brojnih žena koje rade kao cyber prostitutke. U istraživanju je intervjuirano petnaest žena u Italiji, a koje su sve redom drastično promijenile osobni način života i postale webcam djevojke kako bi se borile protiv loših životnih uvjeta. U tom procesu, otkrivene su njihove dramatične priče koje su započele jačanjem ekonomske krize u Italiji i proširenjem krize u Europi.

“Teško je to reći, ali kada dođe najgore, morate sebe staviti ispred svog ženskog dostojanstva i pronaći način kako nahraniti dvoje djece.” Ovo je izjava žene koja trenutno radi na jednom poznatom talijanskom web seks portalu. Ona je tridesetogodišnja samohrana majka s dvoje djece, a umjetničko ime joj je “Susanna”.

U iskrenom razgovoru za WNN, rekla je kako je nekada bila neovisna žena s dobro plaćenim poslom kuharice u jednom otmjenom restoranu u Pisi. No, čim je ekonomska kriza pogodila Italiju, ostala je bez posla.

“Prije ekonomske krize, restoran u kojem sam radila je bio uvijek pun, posebice vikendom“, objasnila je Susanna. “Poslije 2008. bilo je sve manje i manje mušterija, stoga sam na kraju dobila otkaz.”

Pokušala je naći drugi posao, ali bezuspješno jer joj nitko nije bio voljan isplaćivati ni minimalac. Potencijalnim poslodavcima je pokušala objasniti da ima dvoje djece, međutim ni to nije pomoglo.

“Kada stavim kćeri na spavanje, obično im ispričam bajku. Teško je završiti bajku sretnim završetkom, a onda postati “virtualna prostitutka” kako bih im osigurala dom i hranu“, govori Susanna . “Nisam mogla pronaći nijedan drugi način za preživljavanje”, nastavlja, “nadam se da ću se jednoga dana vratiti svom starom životu“.

{slika}

Plivanje kroz spiralnu financijsku krizu u Italiji

U 2011. stanje na europskim financijskim tržištima je pokazalo kako se središte dužničke krize preselilo u Italiju, a to je potvrdilo i sveobuhvatno istraživanje Vijeća za vanjske odnose Europske Unije u travnju 2013. Gubitak radnih mjesta za žene često dolazi s povećanjem kompromisa i isključenjem. No, razlika u rukovanju s gubicima muškaraca i žena u Italiji je malo više očiglednija. U silaznoj spirali gospodarske klime, žene su te čija su fizička tijela ponuđena muškarcima za naknadu kako bi pokušale preživjeti.

“Žene su generalno prve koje će biti otpuštene, posebno u vrijeme krize“, kažu iz EPA –e (European Psychology Association). To ih stavlja u potencijalnu opasnost, kao što studija iz Amerike pokazuje da: žene koje su nezaposlene imaju veću mogućnost doživjeti zlostavljanje od žena koje su zaposlene.

“Strah od gubitka posla ili nemogućnost da se uspješno skrbi za obitelj je uvijek prisutan“, ističe UNICEF u izvještaju it 2005. koje obrađuje teme maskuliniteta i rodnog nasilja. No, utjecaj nezaposlenosti može biti poražavajući. Gubitak posla može djelovati kao oduzimanje muškosti, čineći ljude depresivnima i preplavljenima osjećajem bezvrijednosti. Posljedično, muškarci mogu afirmaciju svoje muškosti potražiti na druge načine, primjerice, kroz neodgovorno seksualno ponašanje ili obiteljsko nasilje.

U 2010., žene su činile 47.8% talijanske radne snage, malo više nego početkom recesije u 2008. Istraživanje ISTAT-a (Nacionalnog Instituta Italije za statistiku) u ožujku 2013. je pokazalo kako je sveukupno je u 2008. godini bilo nezaposleno 70000 žena, što predstavlja 50.2% svih žena u Italiji u dobi od 16 godina i iznad.

Borba za preživljavanjem

U dobi od 22 godine, Cristina je bila prisiljena zaposliti se kao cyber prostitutka. Godinu dana prije je bila studentica na prestižnom fakultetu Bocconi u Milanu. Kao jedinici bogatog građevinskog poduzetnika, otac joj je dao kuću u centru Milana te novac za lagodan život. Kada je kreditna kriza u Italiji zahvatila građevinare, njezin je otac zapao u dugove stoga je Cristina odučila ostaviti studij i pronaći posao. No, ishod je bio neočekivan.

“Nitko nije htio zaposliti nekoga bez iskustva, stoga kako bih pomogla očevom poslu sam prihvatila ovaj ponižavajući posao“, rekla je Cristina u svom intervjuu za WNN objašnjavajući kako se našla u tom poslu.

U svom je intervjuu kazala kako duboko prezire webcam posao jer se osjeća prisiljenom raditi ga, ali i da je to bio jedini način na koji bi pomogla vratiti očeve dugove.

“Plačem svaku noć.”, ističe Cristina. “Moji roditelji ne znaju tko sam postala. Lažem im. Rekla sam im kako sam dobila dobro plaćen posao kao znanstvena istraživačica“, nastavlja. ” Osjećam se jako loše zbog toga što radim, ali barem s ovim poslom mogu pomoći ocu“, nadodaje.

Poput Cristine i mnogi drugi studenti i studentice u Italiji su morali ostaviti svoj put studiranja na fakultetima radi pogoršanja ekonomskih uvjeta.

To ipak nije slučaj i s Ramonom, dvadesetogodišnjakinjom koja dolazi iz siromašne obitelji sa juga Italije. Ramona je još uvijek studentica na fakultetu La Sapienza u Rimu gdje studira političke znanosti zahvaljujući punoj školarini. Unatoč radikalnim rezanjima troškova talijanske vlade za obrazovanje studenata lošijeg imovinskog stanja, Ramona je donijela tešku odluku kako će ustrajati u studiranju pošto poto.

“Nakon četiri vrlo loše plaćena posla, a ponekad i neisplate plaće, ovo je bilo jedino rješenje koje sam pronašla.”, ističe Ramona svoje razloge za ulazak u tajni život cyber prostitutke.

Susanna, Cristina i Ramona, zajedno sa još 12 cam – djevojaka koje je WNN intervjuirao su istakle kako skrivaju “sramotni život”. No, zamjena za nezaposlenost ne dolazi u obzir. Isplate i dalje drže djevojke u ovom poslu.

Plaća cyber prostitutke u Italiji je vrlo visoka u usporedbi s drugim poslovima. Svih 15 djevojaka je potvrdilo minimalnu zaradu od 3000 eura ili više mjesečno. Ali toliko novaca nije uvijek vrijedno poniženja.

“Istina je da zaradim puno novaca, ali ne mogu vratiti novcem svoje dostojanstvo žene“, kazuje Ramona.

Pedesetpetogodišnja Oria Gargano je predsjednica nevladine udruge iz Rima Be Free Cooperative Society koja se fokusira na ženska prava i zaštitu žena od nasilja. Gargano je također talijanska predstavnica u Europskom ženskom lobiju, krovne organizacije ženskih udruga koje djeluju u Europskoj Uniji. U telefonskom razgovoru, Gargano je istaknula kako su u povijesti žene u Italiji uvijek bile pogođene ekonomskom krizom još od srednjeg vijeka.

Trenutna kreditna kriza slijedi trend, ističe Gargano. “Ekonomsko osiromašenje može reafirmirati i ojačati rodne nejednakosti povećavajući ženinu financijsku ovisnost“.

Gargano je također napomenula kako u konstantno rastućem talijanskom “seks tržištu”, muškarci uništavaju i svoje živote uhvaćeni u zamku industrije kao ovisnici o cyber seksu.

“Vjerujem da muškarac koji ima koristi od virtualnog seksa ima tendenciju i zaoštravanja tog poroka, dijeleći svoju osobnost na obiteljskog čovjeka i čovjeka koji može nametnuti svoje seksualne perverzije ženi koristeći internet“, nastavlja Gargano.

2011., u Italiji je bilo više od 29.1% nezaposlenih mladih do 25 godina. To ukazuje da su mladi izbačeni s tržišta rada, posebice mlade žene, koje se ne mogu izvući iz siromaštva koje ih je pogodilo.

Rezolucija Europskog parlamenta iz siječnja 2011. ukazuje kako feminizacija siromaštva znači da žene učestalije pogodi siromaštvo nego muškarce, njihovo je siromaštvo mnogo teže nego u muškaraca te je u porastu.

Virtualna prostitucija u Italiji donosi zaradu koja ne osigurava samo obrok na stolu ili plaćanje stanarine. No, očigledno je i da se iz dubine ovoga vratila stara izreka: “žene su natjerane na prostituciju zbog ekonomske nesreće”.

Prevela i prilagodila Martina Ardalić 

Najapsurdnije lekcije o seksu koje uče školska djeca u Americi

Posted on by sdadmin

Unatoč činjenici da 95 posto osoba u Americi prakticira predbračni seks, i to je tako već desetljećima, edukacija koja promovira apstinenciju se i dalje vrši u školama širom SAD-a. Taj program je primio 1.75 milijardi dolara javnog novca od stvaranja Title V – “apstinencija-samo-do-braka” programa iz 1996. godine. Što, točno, teško zarađeni porezni novac uči američku omladinu o seksu? Oh, samo to da je prljav, odvratan, sramotan i beznačajan, barem prema narednim porukama apstinencijskog programa.

1. Seksualno aktivne djevojke su kao korištena čokolada

Prije nego li je grupa roditelja isforsirala promjene, škola u Oxfordu, Missouri, je o zlu seksa podučavala uz pomoć Peppermint Pattie, čokoladice s pepermint punjenjem. Čokoladica bi bila poslana od učenika/ce do učenika/ce, kako bi dokazali koliko prljave mogu postati seksualno aktivne djevojke. “Koriste Peppermint Pattie kako bi pokazali da djevojka nakon seksa više nije čista ili vrijedna – da je bila korištena”, rekla je Marie Bernard, majka i zdravstvena djelatnica za L.A. Times. “To ne bi trebala biti lekcija o seksu koju šaljemo djeci. Doista. Također, ovo više izgleda kao lekcija: “djeco, operite ruke!” nego bilo kakvo saznanje važno za seksualni život. I hej, evo jedne ideje, kad već govorimo o desertima: stavi kondom na tu čokoladicu i vidi kako će ostati sačuvana.

2. Seks je kao ispiranje vodom.

Jedna od vježbi preporučena od strane Slobodnih tinejdžera je osmišljena na način da učenici pljunu u čašu, zamijene čaše s nekime iz razreda i zatim piju iz te čaše. Jer to je ono što činite ako popuste moralne granice, ako postanete korišteni i ‘nečisti’. Druga pljuvajuća aktivnost uključuje poluprobavljenu hranu. Poruka je da je seks odvratan – dok se ne udaš/oženiš! Onda je u redu, sperma ima okus voćnog koktela.  

3. AIDS se prenosi ljubljenjem.

Kada već govorimo o pljuvanju, ostali apstinencijski programi krivo podučavaju učenike da se HIV prenosi ljubljenjem. Drugi su nastojali dokazati neučinkovitost kondoma bacanjem Skittles bombona kroz teniski reket. Igrala sam tu igru jednom. Naučila sam da se tenis ne može igrati s bombonima.

4. Seks je kao ljepljiva traka.

I pri tome se ne misli “koristan, primjenjiv na različite načine i svi ga imaju”. Seksualno poštovanje koristi ljepljivu traku kako bi “pomogli učenicima bolje razumjeti bolne emocionalne posljedice puknutih seksualnih veza”. Nastavnici traže volontera, najčešće dečka s dlakavim rukama, kako bi zalijepili komad trake na njegovu ruku. “Recite razredu kako ovo samo donekle prikazuje prirodnu snagu seksualne povezanosti, no ipak će steći nekakav dojam.” Nastavnik/ca tada pita dopuštenje za skidanje trake s mladićeve ruke: “Boljet će. Razred će se možda smijati, možda ćete mu reći da vam je žao, ali bol je i dalje očita. Isto je sa seksom.”. To je istina jedino u slučaju kada slušate Cosmove vrckave savjete koji uključuju ušmrkavanje papra i bockanje ljubavnika/ce vilicom.

5. Muškarci su kao pizza calzone.

Apstinencijski programi doista vole prehrambenu analogiju, očito. WAIT trening pojašnjava: “muškarci, seksualno, su kao mikrovalovi i žene su kao ekspres lonci.” Kao, muškarci su odmah spremni za seks, ali žene se moraju marinirati nekoliko sati ili dana, ovisno o receptu. Još jedna bizarna prehrambena analogija, prema jednom Facebook prijatelju, nas uči da je “seksualna čistoća kao naranča, i kada se seksaš van braka, to je kao da daješ dio te naranče nekome – sve dok ne ostane samo suha, prazna duša (čitaj: djevičanstvo je ženina najvažnija imovina)”. Ovo je izgovoreno i prikazano u kapelici njegove privatne srednje škole. 

6. Tvoj grudnjak će uzrokovati pad civilizacije.

Evo opet WAIT Treninga (PDF):”Ono što seksualna edukacija i mediji propuštaju iskomunicirati je – moć seksa. Špijuni, koji su educirani ne prenositi državne tajne, svejedno popuste i padnu pod utjecaj seksa, često radi onoga što žena nosi.” Čak niti špijuni ne mogu odoljeti lijepoj sandali.

7. Tvoja vagina je kao sažvakana žvakaća ili korištena četkica za zube.

Šestaši u Canyon Independent School Districtu u Teksasu uče da je u redu držati ga u hlačama ako ne žele završiti kao sažvakana žvakaća i četkice za zube. “Ljudi se žele udati/oženiti za djevca/djevicu, kao što žele i nevinu četkicu za zube i novi komad žvake”, stoji u uputama, što je i razlog zašto svaki put nakon korištenja bacim svoju četkicu za zube u smeće i nabavim novu, kako bih osigurala njezinu čistoću. Kada smo kod korištenih predmeta, prijateljica je podijelila ovu anegdotu s “Isusovog kampa”, tj. Kampa Južne Baptističke Crkve. “Iako tehnički tamponi ne mogu ‘oduzeti’ nevinost, ne bismo smjele koristiti tampone bez aplikatora jer se u tom slučaju moraš dirati, što je skliski teren za grijeh.”

8. Queer ljudi ne postoje.

Unatoč svemu onome što ste vidjeli u Bravu, većina programa seksualne edukacije ne priznaje postojanje queer osoba. Da budemo pošteni, to nisu samo programi koji promiču apstinenciju. Program seksualne edukacije u školi koju sam pohađala nije dotaknuo pitanje lezbijki, homoseksualaca, biseksualaca ili transrodnih osoba. Ali učenjem da je bračni seks jedini ‘ispravan’ način za seksanje, poruke koje šalju programi koji promiču apstinenciju prije braka imaju ozbiljne posljedice  za queer mladež koja možda živi u državama gdje istospolni brakovi nisu legalni ili društveno prihvatljivi. Ili, znate, za ljude koji se uopće ne žele ženiti.

Sada kada ste pročitali sve ne-činjenice, pročitajte korisne info o seksualnoj edukaciji na Scarleteen ili odite pročitati neke genijalne stvari o ženskoj seksualnosti.

 

Prevela i prilagodila Marinella Matejčić

Živjeti poput Brazilki

Posted on by sdadmin

Može li mizoginistička zemlja imati predsjednicu? Brazil dokazuje da je odgovor potvrdan. U više od tri godine, koliko državom predsjeda Dilma Rousseff, nije se puno toga promijenilo za brazilske žene. Na feminizam se još uvijek često gleda kao na smiješni ekstremizam. Mizoginija se racionalizira ili ironizira, a silovanje se trivijalizira, ili se pak za njega ispričava.

Prije nekoliko godina, poznati brazilski komičar, našalio se s ružnoćom žrtava silovanja kada je vidio prosvjede na ulicama. “Zašto se žališ?”, upitao je. “Ljudi koji su to učinili ne zaslužuju biti u zatvoru, nego zagrljaj.”

Neki su tvrdili da je to samo šala, ali je jasno pokazala što Brazilci misle o toj temi: Hajde, muškarci i žene su sada jednaki; nema potrebe za takav metež.

Samo to je još uvijek vrlo daleko od istine. Prema nedavnom istraživanju Instituta za primijenjena ekonomska istraživanja, 26 posto Brazilaca se slaže da žene koje nose odjeću koja previše otkriva zaslužuju da budu napadnute. U istoj anketi, 59 posto je izjavilo kako misli da bi bilo manje silovanja ako žena zna kako se ponašati.

Svake godine, u Brazilu se odvija hiper-seksualizirani turistički karneval, koji pokazuje  ženska tijela kao nacionalnu privlačnost. Web stranica pod nazivom G1 je nedavno ‘počastila’ svoje čitatelje kvizom: “Čija je ovo dojka?” Bilo je izbliza golih grudi ili onih polugolih slikanih iz povorke i čitatelji su trebali pogoditi kojoj poznatoj osobi pripadaju. 

Naš je narod opsjednut ljepotom i vitkošću  à la Gisele Bundchen. Brazil je drugi (iza SAD-a) po broju zahvata estetske kirurgije, s 1,5 milijuna operacija godišnje. Ako ste postali malo deblji, Brazilci će to komentirati; a vi ćete se osjećati loše zbog svog izgleda i početi se skrivati  u sjeni oko bazena, kao sramežljivi nilski konj.

U posljednje vrijeme došlo je do eksplozije fitness blogera čiji poslovi su – u teoriji – da daju savjete o zdravlju. No, oni se zapravo često oglašavaju nudeći proizvode za mršavljenje, poput onih koji sagorijevaju masnoću i/ili koji služe kao dodatak prehrani. Njihove web stranice nam govore da je ravan trbuh ključ za sreću.

No, taj pritisak je uglavnom usmjerena na žene, dok muškarci imaju mnogo manje kritika na svoj izgled. Također njihove plaće su veće od plaća žena; ja zarađujem 35 do 50 posto manje od mojih muških kolega, iako ne možemo sa sigurnošću reći da je to pitanje ravnopravnosti. Možda je to samo nedostatak talenta.

Iako se svake godine održava poznati karneval koji se promovira i u turistički svrhe, te velika pažnja javnosti posvećuje obliku trbuha i grudi u Brazilu, a brazilske se ljepotice iskorištava u turističke svrhe i objektivizira žene na bilo koji način, Brazil je vrlo licemjerno kritizirao druge zato što su željeli promovirati Brazil kao destinaciju za seks turizam.  Na primjer,  nedavno je  brazilska Turistička zajednica zamolila Adidas da prestanu prodavati majice zbog svojih seksualnih konotacija. Jedna od njih imala je poruku “I Heart Brazil”, gdje je srce bilo na stražnjici žene koja nosi tange. Druga majica prikazivala je djevojku u bikiniju sa sloganom “Lookin’ for Score”. Nakon toga, iz Adidasa su rekli kako majice neće više prodavati.{slika}

Ako pogledamo unazad, u 2002. godinu, Turistička zajednica prigovorila je kada su Simpsoni  ismijavali Brazil prikazujući brazilsku TV emisiju za djecu, u kojoj polugola žena radi seksi poteze. Prije nekoliko tjedana, Simpsoni su emitirali još jednu epizodu o Brazilu na Svjetskom prvenstvu;  epizoda je pokazivala puno gangstera, korumpiranih dužnosnika i, opet, polugole voditeljice dječjih emisija. Do sada nije bilo službene izjave, ali ne bih se iznenadila da ih bude.

No, sve je to nebitno u usporedbi s pitanjima koje zahtijevaju puno više zabrinutosti. Na glavnim turističkim destinacijama kao što su Rio de Janeiro i Salvador, seksualno iskorištavanje, trgovina ženama i dječja prostitucija su veliki problemi. Prema UNICEF-u, postoji 250.000 djece prisiljene na prostituciju u Brazilu.

Žene se bore svakodnevno protiv seksualnog zlostavljanja, nasilja u obitelji i emocionalnog zlostavljanja. Ovdje u São Paulu, prema Ujedinjenim narodima, jedna žena je napadnuta svakih 15 sekundi. Nedavno smo vidjeli slučaj seksualnog zlostavljanja u podzemnoj željeznici; feminističke skupine su nakon toga savjetovale žene kako da se brane.

Nadalje, prema izvješću vlade iz 2011. utvrđeno je da je 43 posto svih žena pretrpjelo neku vrstu nasilja u svojim domovima. Mnoge žrtve, čak i one s visokim obrazovanjem, boje se prijaviti zlostavljanje.

Prije više od sedam godina, vlada je donijela zakon o povećanju kazne za obiteljsko nasilje nad ženama. Od tada, “Maria da Pehna zakon” – nazvan po ženi čiji je muž pucao u nju, nakon čega je ostala paraplegična, a zatim ju pokušao ubiti strujom nakon što se vratila iz bolnice, i još uvijek je na slobodi – ima pozitivne rezultate. No, čeka nas još puno posla.

Ovdje, kao i u drugim dijelovima svijeta, žene su s grčem u želucu kada trebaju hodati same noću, i kada pored njih prolazi skupina muškaraca koja odjednom prestaje pričati. Ali, to nije ništa kao što je strah od vlastitog muža. To su oni trenuci za koje gospođa Rousseff nije učinila ništa da nam bude bolje.

 

Prevela i prilagodila Karmela Gajdek

 

 

 

Igre prijestolja i jezične igre moći

Posted on by sdadmin

Svi zasigurno znaju priču o Jaimeu i Cersei iz planetarno popularne serije Igra prijestolja po knjigama Georgea R. R. Martina. Incestuozni blizanci bogate kuće Lannister izazvali su nedavno posebnu pažnju u medijima. Oni koji su čitali knjige znaju da je svijet koji je u njima prikazan prilično nemilosrdan i ne baš naklonjen ženama, pa tako ni onima koje su moćne, poput Cersei. Puno veći broj ljudi koji je pratio i prati TV seriju zna da je tako i u seriji. Ne bih ulazila u to koja je sve publika i koje dobi mogla vidjeti što se dogodilo u epizodi koja je posebno komentirana. No, ono što je izazvalo buru reakcija jest prikaz silovanja Cersei koji je počinio Jaime. Redatelj Alex Graves branio je scenu rekavši da odnos na kraju postaje konsenzualan. Postaje konsensualan? To je u redu zato što je ona ranije pristajala na seks? Razmišljala sam dugo o tome pisati ili ne o nedavnim slučajevima silovanja gdje mi, kao javnost, mi kao pravosuđe i institucije nismo znali što je što. Ali pobrajanje nema smisla, toga je jednostavno previše i danas i u nedavnoj prošlosti i kroz povijest. Zapravo sama ideja da silovanje može postati konsensualno upućuje na to da postoji nekakav kontinuum između konsenzualnoga odnosa i silovanja. Kao nekakva skala od jedan do deset. Tako je govorio umjetnik David Choe o svome činu prisiljavanja maserke na odnos. Njegovo ponašanje je bilo “rapey” ali nije bilo “rape”. Ona je osjećala simpatije za njega i to je sve zapravo bilo vrlo zabavno, možda se “bližilo” prisili, ali nije zapravo bilo to. U njegovoj isprici nakon skandala cijela priča je prikazana kao neka vrst kozerije, nešto što ne bi trebalo shvatiti ozbiljno.

Mislim da moramo razumjeti da nema skale od seksa koji je jednako zadovoljavajući za oba partnera do silovanja. To su dvije različite stvari, odnosno naš govor bi trebao tako postavljati stvari. Izgleda da se mora nebrojeno mnogo puta reći da je silovanje nasilje i da se ne može opisati riječju seks, ili nekonsenzualni seks kako su ga neke žene bile prisiljene opisivati na nekim suđenjima. Nije mi poznato koliko se to često događalo, ali znam da je prošlo puno vremena i da je puno toga napisano od čuvene knjige Susan Brownmiller u kojoj autorica ističe kako je silovanje nasilje, a ne požuda. Ne kažem da se moramo slagati s ovom poznatom znanstvenicom i aktivisticom u svemu, ne kažem da je samo njen doprinos vrijedan, samo želim istaknuti da je problem o kojem govorim starijega datuma, da se o njemu govorilo s utjecajnih mjesta i da je malo toga učinjeno do danas.

Motivacija za silovanje može biti različita, ali ono je protiv nečije volje, protiv naše volje, kako Brownmiller naglašava i naslovom svoje utjecajne knjige. Žrtvi nasilnik može biti privlačan, on može biti njezin ljubavnik ili muž, ona je možda imala odnos s njim ili s puno drugih muškaraca, ili se izazovno odjenula… Smisao je da je žrtva osoba koja ima volju i ima pravo reći ne. Imam pravo željeti nekoga muškarca, ali zbog okolnosti odbiti seks s njim. Imam pravo prekinuti odnos ili seksualno ponašanje ne završiti odnosom. Naravno, ovdje bi se trebalo upustiti u objašnjavanje toga što sve smatramo seksualnim odnosom i seksualnim ponašanjem. Dopustila sam si pretpostavku da to znamo i da ovdje nije potrebno i o tome raspravljati.

Zašto ističem ove stvari koje se meni izgleda čine očitima? Kada govorimo o kulturi silovanja, mislim da se ne radi o floskuli nego da imamo posla s ozbiljnom stvari koja seže u našu svakodnevicu. Mislim da kada se radi o silovanju u nekim stvarima ipak postoje kontinuumi. Pretraživala sam internetske forume u potrazi za time što ljudi u anonimnosti foruma misle: je li u redu ženu zavarati ili nekako iznuditi seks od nje, bez najbrutalnije fizičke prisile. Mnogi muškarci i žene to smatraju neprihvatljivim, neki čak i silovanjem, ali mnogi rezoniraju da ako žena želi muškarca da ga onda želi i ako ne zna da je oženjen, da ne vozi Ferrari, da se ne želi vezati i da je u redu reći joj što želi čuti. Pa i žene varaju da izgledaju bolje nego što izgledaju noseći potpetice, push up ili šminku. Uostalom, same su krive što su naivne ili žele novac. Tu za mene počinje problem. Jasno mi je da žena ima pravo odlučiti hoće li se prepustiti instinktima ili emocijama, niskim strastima, čemu god. Pod uvjetom da vjerujemo da žena to može odlučiti, da može imati ratio i volju. Mislim da ne treba ulaziti u ulogu tijela u feminističkoj teoriji, u falocentrizam i u to kako je žena određena u različitim koncepcijama rodne teorije. Ne misle svi jednako o nekim stvarima, a onda bismo morali govoriti i o podjeli na volju, razum i emocionalno ili što već koju svakodnevno koristimo i koja je, na kraju, također problematična. Ipak, mislim da je u navedenim komentarima ženama uistinu zanijekano pravo da donesu odluku, to je ovdje važno. To da žena ne može ili nema pravo vladati svojim nagonima učinilo mi se sveprisutnim. I podsjetilo me na spornu scenu. U nekim, uvjetno rečeno, konzervativnijim dijelovima svijeta, ali ne i samo ondje, možemo pročitati da muškarci ne mogu i ne trebaju obuzdavati svoje seksualne apetite, da oni moraju biti zadovoljeni i da ih stoga ne treba dodatno “izazivati”. Prisjetimo se onoga što o silovanju misli Brownmiller.

Gotovo kao da zagovornici navedenih teza na forumima- da žena upravo mora učiniti ono što instinktivno osjeća, da se njeno “ne” ne može i ne smije kositi s njenim strastima i simpatijama- imaju na umu seksualno oslobođenje žena. Muškarci ne bi trebali kočiti svoje nagone ni pod koju cijenu a ne bi niti žene. Odnosno, one nemaju pravo na to. Neki od anonimaca sakrivenih pod nickovima u sarkastičnome, a neki i u ozbiljnome tonu uistinu i tvrde da zagovaraju pravo žena na seksualno oslobođenje. Jer zašto bi žena željela trajnu vezu, a samo muškarac usputni seks? To je točno, ali to ne znači da žena (i muškarac) nema pravo na informirano “ne”.

Zbog svega navedenoga, zbog kompleksnosti situacije nemam ništa protiv prikaza seksualnoga nasilja. Problem je u komentaru redatelja. Čitajući knjige nisam puno analizirala, ali ne čini mi se da je gledište pripovjedača uopće pokazivalo simpatije za seksualne nasilnike, kojih je bilo podosta, ako želimo biti iskreni. Zapravo, sve ovo me podsjeća na čuvenu priču Mary Gaitskill “Djevojka u avionu”. Središnji lik je silovatelj, čovjek koji bi mogao biti naš relativno ugledan sugrađanin. Čovjek koji je počinio strašno grupno silovanje u vrijeme svoje mladosti nad djevojkom koja ga je voljela i vjerovala mu. Kada je žrtvu vidio kako se na nekome koncertu drži za ruke s jednim od onih koji su je silovali na zabavi, dok je bila u nesvijesti, sarkastičnim je komentarom u svojoj glavi obračunao s krivnjom. Nešto kao sada može otići na televizijski show govoriti o tome kako joj se dogodilo silovanje na spoju. Žrtva koja se ne suprotstavi, ima nisko samopouzdanje kako se tješi naš junak, žrtva koja pokuša izboriti pravdu opet se susreće s optužbama. Mislim da ne moramo ponavljati porazne statistike o slučajevima silovanja koji uopće ne budu prijavljeni.

{slika}

Junak Mary Gaitskill je punokrvan lik, živa osoba. Njen pogled u njegovu nutrinu je, kako mnogi kažu, kirurški precizan, ona ne komentira i ne osuđuje. I baš zato nam pokazuje kako griješimo. Lik se obraća djevojci u avionu koja mu je putem govorila o svojim životnim propustima. Kao da je to u rangu odustajanja od fakulteta, kaže joj da je nekoga silovao. Nekoga tko mu se sviđao. Ali to nije bilo silovanje, bilo je komplicirano. Nije komplicirano, jasno je, djevojci je bilo jasno i odbila je nastaviti razgovor s njim.

Dakle, nije problem u prikazu nasilja, ni u prikazu nasilja u njegovoj kompleksnosti, u prikazu nasilja bez osuđivanja. Naziv zbirke spisateljice Gaitskill je znakovit: “Jer su tako htjeli”. Nekome se prohtjelo, netko je iskoristio tuđu slabost, kao što često činimo da dođemo do onoga što želimo. Netko je počinio nasilje jer je to mogao učiniti. To ne možemo nikada posve spriječiti. Ono što možemo učiniti jest paziti kako koristimo riječi, truditi se da ne izmišljamo jezik opravdavanja, poput riječi “rapey”. Trebamo se pobrinuti da, kako je davno Catherine A. MacKinnon primijetila, čijim je uvidima ovaj tekst nekako i nehotice ispao naklonjen, dakle da uočimo da i jezik može biti nasilje te da omogućimo, kada se već dogodi najgore, žrtvi da opiše svoje iskustvo odgovarajućim jezikom. Problem postoji u tome što vidimo, zahvaljujući jeziku koji koristimo, kontinuum između seksa i nasilja, a ne vidimo kontinuum od svakodnevnih činova opravdavanja i još koječega do seksualnoga nasilja.

Sevsen Omer al-Haddad kandidatkinja za predsjednicu Sirije

Posted on by sdadmin

Predsjednik Narodne skupštine Sirije Mohammed Jihad al-Lahham izvijestio je da je do sada podneseno šest kandidatura za predsjedničke izbore koji će se u Siriji održati 3. lipnja ove godine, a da aktualni predsjednik Bashar al-Assad još nije podnio službenu kandidaturu, javlja Anadolu Agency (AA).

Sirijska novinska agencija SANA javlja da je Lahham do sada zaprimio ukupno šest kandidatura za predstojeće izbore, a da je među njima i jedna žena.

Kandidature za predsjedničke izbore u Siriji se od 22. travnja do 1. svibnja predaju Ustavnom sudu Sirije, a do sada su kandidature podnijeli Sevsen Omer al-Haddad, Sami Ahmed Ma’la, Mohammed Firas Yasin Rujuh, Abdusselam Yusuf Selame, Mahir Abdulfahiz Hajjar i Abdullah en-Nuri

Pedesetjednogodišnja inženjerka Sevsen Omer al-Haddad iz Lazkiye je prva žena koja je podnijela kandidaturu za predsjedničke izbore u povijesti Sirije.

 

Na HRT-u podlegli pristicima iz U ime obitelji

Posted on by sdadmin

Stipe Alfier, urednik i voditelj HRT-ovog Dnevnika, i Damir Smrtić, pomoćnik urednika Dnevnika, novčani su kažnjeni zbog ‘nepoštivanja uredničkih procedura’. 

Naime, Etičko je povjerenstvo odlučilo da urednik i voditelj HTV-ova Dnevnika Stipe Alfier i njegov pomoćnik Damir Smrtić nisu povrijedili odredbe Etičkog kodeksa HRT-a kratkim završnim komentarom: “Hrvatska je dva sata leta od Engleske, a tisuću svjetlosnih godina od nje, u što smo se na nedavnom referendumu imali priliku uvjeriti”. Taj je komentar Alfier prije desetak dana izrekao u središnjem Dnevniku, na kraju priloga o ozakonjenju homoseksualnih brakova u Engleskoj.

Etičko povjerenstvo ocijenilo je da Alfierova odjava nije bio komentar ili osvrt kojim se htjelo mijenjati, iskrivljavati ili tumačiti činjenice iz priloga na temelju svojih ili tuđih stajališta ili mišljenja.

“Voditelj je u odjavi upotrijebio rečenicu, stilsku figuru koja je bila ‘rubna’, s obzirom na kontroverznu temu iz priloga ne samo u hrvatskome društvu nego i puno šire, ali kojom se nije nikoga izravno prozivalo ili vrijeđalo, već kritički propitivalo ističući činjenicu različitosti bez predznaka dobro ili loše, te je ostavljala dovoljno prostora najširem krugu gledatelja i cjelokupnoj javnosti da se sami odrede o ‘štetnosti’ ili ‘korisnosti’ objavljene informacije”, obrazložilo je povjerenstvo nakon što je saslušalo sva očitovanja.

Ne uvažavajući odluku Etičkog povjerenstva, Alfiera i Smrtića kaznili su Gordana Mrđen, urednica Prvog programa HTV-a, i Marija Nemčić, v.d. ravnateljica programa.

Koliki iznosi su Alfieru i Smrtiću skinuti s plaća, na HRT-u nismo uspjeli doznati. No, s plaće im je prema pravilniku moglo biti skinuto od 10 do 30 posto iznosa. 

Kaznu urednicima Dnevnika potvrdio je na sjednici Programskog vijeća i glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman. Alfier i Smrtić kažnjeni su unatoč ocjeni HRT-ovog Etičkog povjerenstva da, svojim komentarom kako je referendum o ustavnoj definiciji braka pokazao da je Hrvatska tisuću svjetlosnih godina od Engleske, nije povrijedio Etički kodeks.

“Alfierov angažman u Dnevniku odstupa od uredničkih politika HRT-a i stoga je sankcioniran od poslodavca, iako ga kolege novinari u Etičkom povjerenstvu nisu prepoznali kao odstupanje”, kazao je Radman na sjednici Programskog vijeća HRT-a, upitan o odluci Etičkog povjerenstva HRT-a. Izvijestio je da je, neovisno o stavu Etičkog povjerenstva, vršitelj dužnosti rukovoditelja Informativnog medijskog servisa Tomislav Špoljar izrekao Alfieru disciplinsku mjeru i kaznio ga za nepoštivanje uredničkih procedura.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org