Wadjda – prvi film iz Saudijske Arabije

Film o djevojčici koja želi kupiti bicikl kako bi se utrkivala sa svojim najboljim prijateljem na prvu ne zvuči kao najzanimljiviji scenarij… dok istu tu radnju ne smjestite u Saudijsku Arabiju i prisjetite se onoga što znate o toj zemlji i njenom odnosu prema ženama.

“Wadjda”, film koji nosi naziv po svojoj protagonistici, po mnogočemu je udario temelje novoj povijesti, ali i nadi za žene Saudijske Arabije. Ovo je prvi film koji je u potpunosti snimljen u toj zemlji, a možda je još relevantnija informacija da režiju i scenarij potpisuje jedna žena – saudijska redateljica Haifaa Al Mansour. Iako je za snimanje ovog filma dobila odobrenje saudijskih vlasti, Haifaa Al Mansour mnoge je scene i upute glumcima morala izvršavati iz kombija i služeći se walkie-talkiejem kako ne bi izazvala skandal na ulici surađujući, a možda čak i naređujući, muškom dijelu filmske posade.

Snimanje filma, ali i pripreme za njega, kao i kasting odrađeni su, prema riječima redateljice, bez previše buke, djelomično i zato što u Saudijskoj Arabiji nema puno glumaca, a posebice glumica. Tako je uloga Wadjde pripala 12-godišnjoj Waad Mohammed, koja je bez prethodnog glumačkog iskustva majstorski odradila svoju ulogu. U zemlji u kojoj su još 80-tih godina prošlog stoljeća utjecajem konzervativnog vjerskog lobija zatvorena sva kina, snimati film možda se ne čini kao najlogičnija ideja, ali ovo ionako nije film o razumu i logici. Ovo je film o nadi koji pokazuje da, koliko god sporo i ponekad teško vidljivo, promjene se događaju čak i tamo gdje ih najmanje očekujemo.

Već nam prva scena u filmu govori da Wadjda nije prosječna saudijska djevojčica – iza duge crne abaye – laganog ogrtača koji se nosi preko odjeće, a seže od ramena sve do poda – naziru se prašnjave starke s ljubičastim vezicama, a ispod nehajno nabačenog hijaba, odnosno pokrivala za glavu, viri neuredna duga kosa. Wadjda pohađa vjersku školu, ali pokazuje vrlo malo zanimanja za bilo kakve aktivnosti koje se u njoj odvijaju, ne druži se s djevojčicama i ne zanimaju je tračevi. Njezin najbolji prijatelj je dječak Abdullah, kod kuće sluša američku pop glazbu, nosi kratke traperice i majicu s gitarama, i dok druge djevojčice razmišljaju o udaji, Wadjda sanja o zelenom biciklu koji je jednog dana ugledala na ulici. Wadjda nije portretirana kao aktivistkinja, ali smještanjem u kontekst Saudijske Arabije ona to postaje.

Lik Wadjde stoji u kontrastu s mnogim stvarima koje znamo o djevojčicama i ženama u Saudijskoj Arabiji i o kojima zapadnjački feminizam govori – ona nije pasivna, sramežljiva i plaha, baš naprotiv, Wadjda je otvorena, vrckava, znatiželjna i poduzetna djevojčica koja zna što želi i kako će to ostvariti. Nakon što je zaprijetila svom prijatelju Abdullahu da će ga pobijediti u utrci čim nabavi bicikl, Wadjda koristi sva raspoloživa sredstva kako bi kupila isti – izrađuje narukvice prijateljstva koje potom prodaje u školi i prenosi poruke za novac. Nakon što shvati da na taj način neće dovoljno brzo prikupiti potreban iznos, odvažuje se na nešto potpuno suprotno njenim interesima, ali sve samo kako bi ostvarila svoj cilj – uključuje se u natjecanje recitiranja sura iz K’urana. Osim poduzetnog duha, Wadjda je hrabra i komunikativna – obračunava se s bezobraznim vozačem svoje majke koji iskorištava činjenicu da žene u Saudijskoj Arabiji ne smiju voziti i dovodi njezin posao u opasnost, poziva na red svoju strogu učiteljicu te snima kazetu s pjesmama za vlasnika trgovine u kojoj se nalazi njezin željeni bicikl te mu je predaje uz riječi “Sada smo prijatelji”. Ona je i emocionalna podrška svojoj majci u trenucima kada njezin suprug, Wadjdin otac, traži novu ženu koja će mu roditi sina, što nas podsjeća na dobro poznatu priču o važnosti muškog nasljednika i pritiska koji se tada vrši na žene.

U Saudijskoj Arabiji javna i obiteljska sfera strogo su odvojene. Komunikacija i odnos između Wadjde i njene majke potpuno je drugačiji kada su u javnosti i kada su u privatnosti svog doma, a ovaj nam film pruža uvid upravu u tu potonju sferu – pokazuje majku koja je nježna i brižna prema svojoj kćeri. Vidimo intimnu scenu Wadjde i njene majke u zajedničkoj molitvi i jednoglasnom citiranju K’urana. Vidimo i Wadjding oca koji je nježan prema svojoj kćeri, ali svejedno okupiran strogim normama i onima što konzervativno društvo očekuje od njega kao muškarca. Upravo zbog prikazivanja njihovih obiteljskih odnosa, ovaj film daje ljudsko lice zemlji koju obično promatramo kroz političku, ekonomsku ili religioznu prizmu te diskriminacijske zakone prema ženama koji dolaze iz nje. Ovisno koliko smo upoznati s religioznim zakonima Saudijske Arabije, scene prikazane u ovom filmu uistinu su u mnogočemu nevjerojatne, pa čak radikalne iz razloga što su zapravo zakonom zabranjene. Jedna od njih i ono što je za nas banalna vožnja biciklom, koja se u Saudijskoj Arabiji smije odvijati jedino u privatnosti vlastita vrta, iako se nevoljko gleda na to, budući da postoji vjerovanje kako ta radnja može oštetiti djevičanstvo i plodnost, na što i Wadjdina majka upozorava.

Kroz nevino odrastanje jedne djevojčice vidimo kritiku saudijskog društva, ali kroz njen otpor normama istog vidimo i pomake koji se događaju u toj zemlji. Kako kaže sama redateljica, ovo je film o ljudskom dostojanstvu i otpornosti. Vjerujem da je ovaj film otvorio, ili makar odškrinuo jedna od brojnih vrata koje su zatvorene ženama Saudijske Arabije i da su one te koje će donijeti pozitivne promjene kraljevstvu.

Objavljen popis pravovaljanih lista za Europski parlament

Državno izborno povjerenstvo (DIP) objavilo je u nedjelju navečer zbirnu listu pravovaljanih kandidacijskih lista za europske izbore. Na listama je 180 kandidata (65,5 posto) i 95 kandidatkinja (34,5 posto). Prosjek godina kandidata/kinja je 45. Najmlađi kandidat je Mihael Peklar iz ORAH-a, rođen 1995., a najstariji Vladimir Konečny iz Abecede demokracije, rođen 1934. godine.

Najmlađa kandidatkinja je Marija Drenski iz Hrvatske radničke stranke (1991.), a najstarija Jasna Tkalec iz Socijalističke radničke partije Hrvatske (1941.). 

Zakonsku kvotu od 40 posto podzastupljenog spola nije ispoštovalo ukupno 15 lista te se u svim slučajevima radi o ženama kao podzastupljenom spolu. Kada bi se na ovim izborima naplaćivale kazne koje predviđa Zakon o ravnopravnosti spolova, državni proračun bio bi bogatiji za 750,000 kuna. Među listama koje nisu ispoštovale kvote su i Kukuriku koalicija sa 36 posto žena na listi i Savez za Hrvatsku sa 18% žena na listi, ali i stranka Pokret za modernu Hrvatsku koja je u svojoj modernosti uspjela pronaći točno dvije žene za listu.

{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012 te sufinancira Ured za udruge Vlade RH. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije niti Ureda za udruge Vlade RH.

Video: Kako izgleda obrtanje uloga svakodnevnog seksizma

Seksizam se manifestira na brojne načine, a mnoge žene tvrde kako se s njima susreću svakodnevno, najčešće u formi komentara.  

The Guardian je objavio video u kojemu Leah Green, koristeći stvarne primjere žena iz projekta Everyday sexism muškarce dovodi u taj neugodan položaj.  Sve su situacije korištene u videu stvarne i česte scene koje žene svakodnevno proživljaju, bilo da se radi o komentiranju izgleda slučajnih prolaznika ili traženja isključivo prodavača u trgovinama, budući da se oni “bolje razumiju”  u to što se prodaje. 

U projektu Everyday sexism sakupljeno je preko 50. 000 priča, a na Libeli smo se već pitale što nam ta brojka govori.

HDZ objavio listu za EU parlament

Uz Odu radosti HDZ-ova desna koalicija objavila je jučer konačnu listu za Europski parlament. Kako je već najavljeno listu nosi aktualni europarlamentarac Andrej Plenković, a iza njega slijede čak tri aktualna HDZ-ova europarlamentarca/ke Dubravka ŠuicaIvana Maletić i Davor Ivo Stier.

Kako je bilo i najavljeno na petom mjestu je homofobkinja desetljeća Marijana Petir, dok je Ruža Tomašić na šestom mjestu. Od ženskih imena na listi je još i široj javnosti nepoznata Željana Zovko te je tako sa pet (45%) čak i desna HDZ-ova koalicija uspjela ispoštovati propisanu kvotu iz Zakona o ravnopravnosti spolova.

Nadamo se da će ovaj trend rodne ravnopravnosti na izbornim listama HDZ zadržati i u narednom razdoblju jer zašto desničarke ne bi imale prilike pokazivati svoju homofobiju i seksizam jednako kao i njihovi muški kolege?

{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012 te sufinancira Ured za udruge Vlade RH. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije niti Ureda za udruge Vlade RH.

Godišnje izvješće Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova dostavila je Hrvatskom saboru godišnje Izvješće o radu za 2013. godinu, a u nastavku prenosimo cjelovito priopćenje za medije.

U izvješću se nalazi detaljan opis aktivnosti po područjima koja prati i osnovama diskriminacije iz nadležnosti sukladno Zakonu o ravnopravnosti spolova: spol, bračni i obiteljski status, spolna orijentacija i trudnoća i materinstvo.

Izvješće sadrži statističke podatke temeljem pritužbi građana i građanki i kratak opis 44 slučajeva koji po područjima pokazuju na što se građani i građanke najčešće pritužuju.

Zbog veće prisutnosti institucije Pravobraniteljice na lokalnoj razini (10 županija i 12 gradova) i u medijima (povećanje 178,4%), povećao se ukupan broj predmeta (2.133, povećanje 40,9%) na kojima se radilo (2.133) kao i broj pritužbi na diskriminaciju (2%), u odnosu na 2012. Najviše pritužbi je 60,8% vezano za rad i zapošljavanje, socijalnu sigurnost, zdravstveno i mirovinsko osiguranje i predstavljaju većinu svih predmeta (porast 2,3%), u kojima su se na diskriminaciju prituživale žene u 66% slučajeva. Žene su i dalje najčešće žrtve spolnog uznemiravanja na radnom mjestu. Posebno zabrinjava podatak da 43% prijavljenih za počinjenje nasilja u obitelji čine žene kao i udio od 35% žena koje su uhićene u slučajevima obiteljskog nasilja.

Statistički podaci ukazuju da se građani/ke uglavnom pritužuju na spolnu diskriminaciju (77,6%) a u najvećem broju su oštećene žene (69,3%).

Upućeno je 168 pismenih prijedloga, 227 upozorenja i 503 preporuke, inicirano pokretanje 1 prekršajne prijave, dana inicijativa za izmjenu 3 zakona.

U Izvješću su objavljeni i rezultati devet (9) neovisnih istraživanja koje je Pravobraniteljica provela u  2013. i to iz područja:

pravosuđa (1) – Istraživanje o kažnjenicama i njihovom statusu provedeno u kaznionici Požega,

pristupa uslugama (1) – Istraživanje o odobravanju kredita trudnicama i mladim majkama (na uzorku 29 banaka),

medija (2)  – Istraživanja: “Zastupljenost žena i muškaraca i tema vezanih uz ravnopravnost spolova u emisijama HTV-a” i “Način izvještavanja o obiteljskom nasilju u medijima”.,

socijalne skrbi (2) – Istraživanja: “Stručna mišljenja i prijedlozi  centara za socijalnu skrb vezano uz odluku s kojim će roditeljem dijete nastaviti živjeti” i “Ravnopravnost spolova na području roditeljske skrbi – postojeći trendovi”.

obrazovanja (2) – Istraživanja: “Eksperimentalno provođenje Građanskog odgoja i obrazovanja u školskoj godini 2012./2013. iz rodne perspektive” i “Rodni aspekt u udžbenicima prirode i društva, prirode i biologije za osnovne škole”.

reproduktivnog zdravlja (1) –  Istraživanje o tretmanu rodilja kod porođaja u rodilištima u Republici Hrvatskoj.

Ovim Izvješćem obuhvaćene su posebno osjetljive društvene skupine koje ulaze u rizik višestruke diskriminacije kao što su: žene u ruralnim područjima, žene s invaliditetom, žene pripadnice nacionalnih manjina, žene u kaznionicama, žrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, žene u prostituciji i žrtve trgovanja ljudima.

Izvješće obuhvaća i analizu podataka vezanih uz nasilje u obitelji i nasilje nad ženama, analizu podataka vezanih uz roditeljsku skrb, analizu instituta besplatne pravne pomoći (BPP) nakon donošenja novog zakona, analize lokalnih izbora i izbora za Europski parlament, kao i trendove vezane uz tržište rada, pravnu osnovu i ocjenu stanja vezanu za spolne manjine, inicijative pravobraniteljice vezane uz zakone i propise te ostale aktivnosti.

Na kraju Izvješća, a temeljem svega navedenog i detaljno opisanog po područjima koja prati, Pravobraniteljica je izdala i 60 preporuka.

Izvješće  je dostupno na službenim web stranicama, na linku: http://www.prs.hr/index.php/izvjesca/izvjesce-o-radu-za-2013.

Budući da pokriva brojna područja i obuhvaća jedinstvene rezultate provedenih istraživanja, vjerujemo da će biti od interesa medijima kao i građanima i građankama.

Moje tijelo, moja odluka

U petak, 4. travnja, više od 50 međunarodnih ženskih organizacija, članica Europskog ženskog lobija koji predstavlja više od 200 organizacija diljem Europe, u Bruxellesu će zajedno ustati u obranu prava na pobačaj.

Pravo na informiranu odluku o vlastitom životu i zdravlju osnovno je ljudsko pravo i temelj rodne ravnopravnosti. Promjene koje se u zadnje vrijeme događaju u zemljama članicama Europske unije potkopavaju ženska prava:

U Španjolskoj je u prosincu 2013. godine Vijeće ministara odobrilo prijedlog zakona za reformu trenutnog zakona o seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pravima (SRHR). Ukoliko se usvoji, pobačaj će u Španjolskoj biti dopušten jedino u slučaju silovanja ili ako trudnoća predstavlja ozbiljan fizički ili psihički zdravstveni rizik za ženu. To bi pokrilo svega osam posto budućih slučajeva pobačaja.

U Litvi, litvanski će parlament krajem proljeća glasovati o prihvaćanju prijedloga zakona o zaštiti života u prenatalnog fazi, kao i drugim pripadajućim zakonodavnim projektima, poznatima kao “zakon o zabrani pobačaja”. Zakon pobačaj smatra kriminalnim aktom koji se može kazniti s do tri godine zatvorske kazne.

Europska građanska inicijativa Jedan od nas zahtijeva od Europske unije da prestane financirati projekte koji uništavaju ljudske embrije i da stane sa svim poticanjima majčinskog zdravlja, na temelju argumenta da to ponekad dovodi do izvršavanja pobačaja. Njihov zahtjev dovodi do trenutnog i znatnog povećanja nesigurnih pobačaja u razvijenom svijetu, što će rezultirati nebrojenim užasnim ozljedama i smrću.

Usto, nikada ne smijemo zaboraviti slučajeve pojedinih žena koje su pretrpjele posljedice zabranjenog pobačaja – Savita Halappanavar (Irska), Alicja Tysiac (Poljska), Daniela (Španjolska), Valentina (Italija), Beatriz (El Salvador) i mnoge druge.

Vrijeme je izbora za Europski parlament. Sedam tjedana prije izbora, Europski ženski lobi potiče donositelje/ice odluka da se sjete da je rodna ravnopravnost jedan od esencijalnih dijelova demokracije, socijalne pravde, ljudskih prava i dostojanstva. Ovdje možete pronaći EWL-ov manifest “Act for her future, commit for gender equality!“. Europske institucije imaju moć i moraju preuzeti odgovornost za stvaranje promjene prema jednakosti za sve, sada i u budućnosti.

{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012 te sufinancira Ured za udruge Vlade RH. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije niti Ureda za udruge Vlade RH.