“Aktivizam počiva na tri temelja: radikalnost, kreativnost i učinkovitost”

U četvrtak 27.ožujka u “Galeriji Nova” održano je predvanje pod nazivom “Društveni pokreti 80-ih i preduvjeti za mirovni aktivizam”. To je bilo prvo od tri predavanja koja će se održati o začecima i značenju društvenih pokreta od 80-ih do danas u organizaciji Mirovnih studija (dio Centra znanja u području promicanja i zaštite ljudskih prava Kuće ljudskih prava) i WHW kolektiva.

Na prvom od tri predavanja o društvenim pokretima u modernoj povijesti tri predavača su iznijela svoje aktivističko iskustvo i predstavila problematiku civilnoga društva.

Za uvodni dio predavanja bio je zadužen Paul Stubbs – sociolog rođen u Ujedinjenom Kraljevstvu koji od 1993. godine živi i radi u Hrvatskoj. Glavna područja njegovih istraživanja su sociologija povijesti aktivizma u Hrvatskoj, aktivizam i kompjutorski posredovana komunikacija te uloga međunarodnih aktera u prijevodu socijalne politike. Bio je član savjetodavnog odbora Centra za mirovne studije  i predavao je o “civilnom društvu” tijekom prva dva ciklusa Mirovnih studija. On je na početaku predavanja  objašnjavao oblike, ciljeve i prakse aktivizma. 

Naglasio je da aktivizam uvijek počiva na tri temelja:  radikalnosti, kreativnosti i učinkovitosti. Za svaki oblik uključivanja civilnog društva u bilo kakav pokret potrebno je duboko konceptualno razumijevanje društva. Za svako društvo i svako vrijeme  povijesti vrijede drugačija pravila zbog toga se mora znati kontekst uvriježenog ponašanja. Svoj dio predavanja je završio riječima : “…niti amnezija,niti nostalgija.”

Nakon njega Ben Perasović , sociolog čija se glavna područja istraživanja odnose uglavnom na subkulture, društvene pokrete i kvalitativne metode.On nastavlja u kontekstu pokretanja mirovnih, feminističkih i ekoloških inicijativa. Prvo je pričao o protestima “zelenih” i razlici pokreta 60-ih, 70-ih i 80-ih godina. Naglasio je kako je 80-ih godina ključni pojam bio život, dok je prije najvažnija bila sloboda. Naveo je primjere aktivista kojima nije bilo stalo do političnosti dok ih  sustav nije  pretvorio u političke aktere. Osamdesetih je bio jedan od osnivača Svarun-a i akter raznovrsnih subkulturnih scena.

Treća predavačica bila je Vesna Teršelič – aktivistkinja koja je  od 1985. godine aktivna  u zelenim, ženskim i mirovnim civilnim inicijativama. Suosnivačica je Svarun-a – Radne grupe za ekološke, mirovne, ženske i duhovne inicijative (1986), Zelene akcije (1990), Antiratne kampanje Hrvatske (1991), Centra za ženske studije (1995), Centra za mirovne studije (1996), Documente – Centra za suočavanje s prošlošću (2004) i drugih organizacija . Govorila je o začecima samoniklih mirovnih inicijativa osamdesetih  i njihov razvoj u devedesetima. Navela je primjere demonstracija s bijelim zastavama, “tihim govorom”, prosvjeda protiv nuklearnih elektrana (21), izgradnje biciklističke staze, Lila inicijative i antiratnoj kampanji. Tu je naglasila kako vojska  pod  čvrstom političkom kontrolom vlasti ne koristi oružje, a budući da je je politička kontrola  tada slabila vojska je upotrijebila oružje.

Sljedeće predavanje održat će se 10. travnja u 19 sati, a tematizirat će antiratni aktivizam i prostore otpora 90 – ih godina.  Gošće su Vesna Janković, Sven Cvek te Dražen Šimleša.

 

Disney i dječaci

Kada kao odrasle osobe pričamo o Disneyjevim filmovima, razgovor se najčešće koncentrira na utjecaj koji ti filmovi imaju na mlade žene – i to ne bez razloga. Smiješno proporcionalne princeze pridonijele su našem društvenom standardu ljepote i postavile nemoguća očekivanja generacijama žena. No, ne provodimo ni približno dovoljno vremena raspravljajući o tome kako te bajke utječe na odrastanje dječaka. Disneyjevi filmovi mogu puno toga naučiti dječake o muškosti i nije sve tako dobro. Zapravo, neke su lekcije potpuno pogrešne.

Kao dijete sam obožavao gledati Disneyjeve filmove. Puni pamtljivih pjesama i živopisnih likova. Bili su dovoljno dugi da mamu malo ostavim na miru, a dovoljno kratki da mi zadrže pozornost.

Općenito govoreći, smatram Disneyeve filmove zabavnima. Ali, oni su nerealni, previše pojednostavljeni, a generalno heteroseksistički pogled na svijet ima potencijala da preoblikuje mlade umove na negativan način. U to vrijeme to nisam shvatio, ali sam od Disneya puno naučio o odnosima žene i muškarca, o tome kako funkcionira ljubav, i ono najvažnije, što znači “biti muškarac”. Evo neke od problematičnih lekcija koje sam dobio.

SVE MUŠKARCE PRIVLAČE ŽENE

Od najranije dobi bio sam svjestan da me privlače muškarci, ali sam se kao gej deklarirao u kasnim tinejdžerskim godinama. U filmovima koje sam gledao dok sam odrastao nisam vidio niti jedan realan gej odnos. Bilo je to zbunjujuće. U nekim sam se trenucima osjećao usamljeno. “Gdje su dječaci koji vole druge dječake?”, mislio sam. Ne mogu ja biti jedini. Ali upravo je to poruka koju  Disneyevi filmovi godina šalju gej dječacima (i djevojčicama).

Do danas Disney nije stavio gej odnos u središte i prvi plan bilo kojeg svog filma. Na žalost, većina je Disneyjevih filmova  na čvrstim heteroseksističkim temeljima – dječaci trče za djevojčicama i obrnuto i tu priča završava. U Disneyevom svijetu ostavljeno je malo prostora varijacijama. A kada ih i ima, onda likovi baš i nisu prikazani u pozitivnom svjetlu.

Poruka priče: Kuzco, car u “The Emperor’s New Groove”. Kuzco je samac i ne pokazuje nikakav interes da pronađe ženu s kojom bi proveo život. Upravo zbog toga prikazan je kao sebični samodopadni terorist koji misli kako se svijet vrti oko njega (dokaz za to je i uvodna pjesma u filmu “Perfect World”). Poruka filma je jasna: “dobar” vladar (princ u ovom slučaju) bi sve dao da bude sa ženom.

SVI SE MUŠKARCI ŽELE OŽENITI

Kao što se čini da homoseksualni muškarci ne postoje u Disneyjevim filmovima, jednako se tako čini da ne postoje ni oni koje se ne žele oženiti.

Većina Disneyevih filmova završi trijumfalnim brakom junaka i junakinje. Princ Eric iz “Male sirene” se toliko očajno želi vjenčati da pristane oženiti “seksi” zamaskiranu Ursulu u samo nekoliko dana.

Oni neoženjeni u Disneyjevim filmovima okarakterizirani su kao sebična derišta (već spomenuti Kuzco) ili zli umovi (Jafar iz “Aladina”). Disney nas uči kako s neoženjenim muškarcima obično nešto nije u redu. Ili su kreteni ili im se ne može vjerovati.

PRAVA LJUBAV ĆE TE PRONAĆI

Ah, ljubav na prvi pogled. Svi znamo da se to ne može primijeniti u stvarnom životu, je li tako? Tako je. Ali, kao dijete to nisam imao pojma.

Zahvaljujući Disneyju, ljubav na brzinu činila mi se kao razumna stvar. “To je ono što rade odrasli”, mislio sam. Jednog dana šetat ću supermarketom i uočiti prekrasnu princezu, velikih, izražajnih očiju i zapanjujućeg tijela i BAM. Do sljedećeg tjedna bit ćemo muž i žena. Princ pada na Pepeljugu od trenutka kad je prvi puta ugleda? Totalno uvjerljivo. Mislim, jeste li to ikad vidjeli svojim očima?

I dečki, ne brinite se – ona/on će se vjerojatno pojaviti pred vašom kućom tako da nema potrebe da ju/ga tražite.

MUŠKARCI BI TREBALI SPAŠAVATI ŽENE

Kao što nam raspjevani i rasplesani muškarci kineske vojske govore u Disneyevom animiranom filmu “Mulan”: “Što želimo? Djevojku za koju se isplati boriti!” Disneyjevi filmovi prepuni su dama u nevolji: Snjeguljica i princeza Aurora leže u komi čekajući “poljubac prave ljubavi”. Meg iz “Herculesa” treba nadčovječnog junaka da ju spasi iz Hadovih zlih pandži. Disney uči mlade žene kako su bespomoćne savladati prepreke u vlastitim životima i kako trebaju biti “spašene”.

Odrastajući, bio sam siguran da nisam zainteresiran za spašavanje djevojaka – proveo sam dovoljno vremena u raznim sukobima sa starijom sestrom da znam da su djevojke totalni užas. (Ne brinite, otad sam promijenio stajalište.) No, lik dame u nevolji vječno je prisutan u Disneyevim filmovima, mora da bar nekim momcima daje krivu ideju.

DOBRI MUŠKARCI SU NABILDANI. SVI OSTALI SU SMIJEŠNI … ILI ZLI

Nećete pronaći mnogo raznolikosti kad je riječ o tjelesnim tipovima u Disneyjevim filmovima – svi Disneyjevi heroji su iznimno privlačni fizički primjerci s nabreklim bicepsima i isklesanim trbušnjacima koji bi posramili mnoge. Pogledajte samo Herculesa, princa Erica ili čak Johna Smitha! Većina sporednih muških likova, međutim, spadaju u jednu od dvije kategorije: oni koji su građeni kao karikature, dizajnirani da nas nasmiju (uglavnom na vlastiti račun), ili visoki, šiljasti zlikovci koje bismo trebali prezirati. Što se klaunova tiče, ne trebamo gledati dalje od Lefoua, Gastonovog patuljastog lika iz Ljepotice i Zvijeri. Tu je također Chien-Po, pretili kineski vojnik koji je nesposoban razmišljati o ičemu osim o hrani, iz animiranog filma Mulan. Kod zlikovaca tu je koščati čarobnjak Jaffar iz Aladdina i visoki, tanki i uglasti Doktor Facilier iz Princeze i žabe. Prema Disneyu, dobri muškarci su svi nevjerojatno zgodni i snažni. Sve ostalo … S tim jednostavno ne želite imati posla.

{slika}

OČEVI SU ZASTRAŠUJUĆI (ILI BEZOPASNI, AKO SU DEBELI)

Disney nikad nema roditelje u prvom planu (potopljeni brod na kojem poginu oba roditelja u “Frozen” je samo još jedan dokaz), ali kada je u njihovim pričama prisutna figura oca, on ima tendenciju biti … kontrolirajući ljudožder.

Uzmimo za primjer kralja Tritona, Arielinog oca u “Maloj sireni”. Kralj Triton je zastrašujući frajer. Fizički je nadmoćan, prodornog glasa i duge, bijele brade. On je vođa. Ali je također sklon emocionalnom zlostavljanju.

Da, hvala tata. Gotovo kao da Disney pokušava djeci stvoriti anitočinski kompleks. Ako očevi nisu zastrašujući, onda su to niski, povučeni tipove koji trebaju biti spašeni – kao Bellin otac ili sultan u “Aladinu”.

ŽENE ĆE TE VOLJETI UNATOČ TOME ŠTO SI NASILNI KRETEN

Zvijer u “Ljepotica i Zvijer” je imao težak život. Jasno mi je, život ga nije mazio. Ali kada se ukaže prva šansa da Zvijer upozna ljubav svog života (nježnu i dragu Belle), on provede pola filma ponašajući se prema njoj ogavno.

Belle je njegova zatvorenica. Konstantno viče na nju. Uskraćuje joj hranu dok ne pristane večerati s njim za stolom. Ipak, tu ženu privuče slinava i ogromna zvijer. Tek na kraju filma Zvijer pokaže svoje osjećaje prema njoj, ali ne brinite se, ipak ju osvoji.

Iako se “Frozen” smatra “najprogresivnijim Disneyevim filmom ikad”, još uvijek se puno toga treba promijeniti. Možemo li, molim vas, vidjeti gej odnos u Diseneyevom filmu? Može li se, barem jednom, zanemariti heteroseksualnost? Možemo li imati feminiziranog muškog lika koji nije predmet šale? To su filmovi na kojima sam želio odrasti. Možda bih se osjećao manje usamljen.

Da ne spominjem kako su stvarni, kompleksni i emotivni muškarci puno zanimljiviji. 

Privela i prilagodila Mirna Šimunović

Partnerstvo hrvatskog političkog centra i Savez za Hrvatsku objavili listu za EU parlament

Zajedničku kandidacijsku listu za europske izbore predstavilo je i tzv. Partnerstvo hrvatskog političkog centra kojeg čine Nacionalni forum, Hrvatska socijalno-liberalna stranka, Primorsko goranski savez i Lista za Rijeku. Nositelj liste je Nikica Gabrić, a listu kao posljednja podržava i bivša premijerka Jadranka Kosor. Lista je zadovoljila zakonsku kvotu te se na njoj nalazi 5 žena (46%).

U subotu je listu predstavio i Savez za Hrvatsku koji na kandidacijskoj listi ima čak jednu (1) ženu, Anu Silvestrić. To je vjerojatno u skladu s proklamiranim sloganom Saveza “Moli, radi, rodi”.

Od većih stranaka i koalicija još se čeka samo službena HDZ-ova lista.

{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012 te sufinancira Ured za udruge Vlade RH. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije niti Ureda za udruge Vlade RH.

Kviz: Zakon o životnom partnerstvu

Novi Zakon o životnom partnerstvu uskoro dolazi! Znate li što nam donosi?

Nakon uspješnog prvog kviza u veljači, ponavljamo gradivo za sve one koji/koje tada nisu mogli sudjelovati.

Saznajte sve što vas zanima o novom Zakonu na kvizu u srijedu 2.travnja u 19:00 u klubu MAMA Zagreb, Preradovićeva 18.

Umjesto da sami/same čitate članak po članak prijedloga Zakona, informirajte se kroz igru u timu.
Predznanje nije potrebno. 😉

Kroz kviz vas vode Ivo i Boris, a za dodatna objašnjenja s nama će biti član radne skupine za izradu prijedloga Zakona Marko Jurčić (Zagreb Pride).

Slobodno pripremite i vaša pitanja za raspravu koja slijedi nakon kviza.

Kviz i rasprava organizira se uz podršku udruga i organizacija:
Crol Hr
Dugine obitelji
Iskorak
LGBTIQ inicijativa Filozofskog fakulteta ‘AUT’
Queer Sport Split
qSPORT.info
Zagreb Pride

 

‘Crna nedjelja’ za francuske socijaliste

Pobjeda socijalističke kandidatkinje Anne Hidalgo na općinskim izborima u Parizu gotovo da je jedina dobra vijest u oceanu loših vijesti za francusku ljevicu, pokazuju najnoviji podaci nakon jučerašnjih izbora.

Nakon prvog kruga izbora, održanog 23. ožujka vladajući socijalisti imali su 43 posto glasova u usporedbi s 48 posto oporbe desnog centra, Stanke za narodni pokret (UMP), dok je stranka krajnje desnice, Nacionalna fronta (NF) imala 7 posto potpore.

Nacionalna Fronta je vrlo zadovoljna rezultatom, obzirom da su, osim pobjede već u prvom krugu njihovog kandidata Steevea Brioisa (50,6 posto) u Henin-Beaumontu, gradu na sjeveru Francuske (gradu u kojem su uvijek pobjeđivali socijalisti), u drugom krugu izbora pobijedili u još desetak gradova, poput Beziersa, Frejusa i Vitrola.

Stranka desnog centra, Unija za narodni pokret (UMP) pak tvrdi da je pobjednica ovih izbora, dok su socijalisti izgubili oko 50 većih gradova poput Toulosea, Reimsa i Limogesa.

Predsjednica NF-a Marinne Le Pen, rekla je kako ova pobjeda njene stranke znači kraj dviju stranačkih politika u Francuskoj. “Nacionalna fronta je jedna nova, nezavisna snaga – politička snaga, kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini”, rekla je Le Pen za francusku televiziju, te dodala kako je ovo povijesni iskorak za stranku koju je utemeljio njen otac Jean-Marie Le Pen.

Do sada se, na svim izborima u Francuskoj, glavna utrka vodila uvijek između dvije najjače stranke: Stranke socijalista (SP) i Unije za narodni pokret (UMP).

I u prvom i u drugom krugu izbora rezultati su pokazali da je gotovo 40 posto birača ostalo daleko od svojih biračkih mjesta, što ukazuje na najmanju izlaznost birača u posljednjih 50 godina. Dodatno, ovo govori i o razočaranosti birača u sposobnost političara da mijenjaju stvari.

Nacionalna fronta koristi nezadovoljstvo i lijevih i desnih birača i nudi sebe kao alternativu mainstream strankama.

Važno je napomenuti kako Francuzi nisu zadovoljni Hollandeovom politikom jer nije uspio jače pokrenuti gospodarstvo. Također, nisu zadovoljni velikim postotkom nezaposlenosti koji se i dalje ‘vrti’ oko 11 posto u posljednje dvije godine, dok gospodarstvo stagnira.

Nonna Mayer, direktorica istraživanja u Centru za europske studije u Parizu kaže: “Birači su umorni od loše gospodarske situacije i imaju osjećaj da niti ljevica niti desnica nisu uspjele pronaći rješenje. Stoga se pitaju: ‘Zašto ne bismo pokušali s Nacionalnom frontom?'”.  

Pariz ima svoju prvu gradonačelnicu!

Pariz od danas ima svoju prvu gradonačelnicu –  Anne Hidalgo – ljevičarku, članicu vladajuće Socijalističke stranke (SP) .

Hidalgo je pobijedila  u drugom krugu općinskih izbora u Francuskoj svoju protukandidatkinju Nathalie Kosciusko-Morizet iz Unije za narodni pokret (UMP) s  54,5 posto.

U tijeku predizborne kampanje, ankete su pokazivale da je Hidalgo favoritkinja, međutim,  nakon prvog kruga izbora desničarka Nathalie Kosciusko-Morizet imala je tek neznatnu prednost od jedan posto (35,6 posto) nad Anne Hidalgo (34,4 posto). No, niti jedna kandidatkinja nije prikupila više od 50 posto glasova. Svejedno, ovo je bila povijesna borba dviju žena za prvu gradonačelnicu Pariza. 

Tko je Anne Hidalgo?

Anne Hidalgo rođena je 19. lipnja 1959. godine u San Fernandu (Andaluzija) u Španjolskoj. S obzirom na vrlo lošu ekonomsku situaciju u Španjolskoj u to vrijeme, njena porodica je emigrirala u Francusku 1961. godine i smjestila se u Lyonu. Obitelj je 1973. godine dobila francusko državljanstvo. No, 80-ih godina njeni roditelji su se vratili u Španjolsku, dok je Anne ostala u Francuskoj na studiju, a njena sestra je preselila u Los Angeles, Kalifornija, gdje vodi jednu tvrtku.

Anne je 1984. godine diplomirala socijalni rad. Prvi posao, nakon studija, bio je u Nacionalnom institutu za rad.  Nakon toga (1991.) prešla je raditi u Ministarstvo rada, a četiri godine nakon toga (1995.) dobila je posao u Međunarodnom uredu za žene u Ženevi. Godine 1998. vraća se u Francusku i postaje državna tajnica za ženska prava.

Političku karijeru Anne Hidalgo počela je graditi 1994. godine kada se učlanila u Socijalističku stranku. Nakon općinskih izbora 2001. izabrana je za zamjenicu gradonačelnika i na toj dužnosti je bila sve do danas.

Od danas, Hidalgo će vladati gradom u kojem živi više od dva milijuna stanovnika i upravljati proračunom od oko osam milijardi eura.

Svojim planom Hidalgo je najavila gradnju 10.000 novih stanova i 5.000 mjesta u vrtićima, te povećanje broja zelenih površina, s ciljem unaprjeđenja radničke klase.