sdadmin

Zaustavimo cyberbullying zajedno!

Posted on by sdadmin

Kampanja “Dislajkam mržnju” započela je polovicom siječnja diljem zemlje. Njome se želi potaknuti mlade da odgovorno koriste Internet i ne šire govor mržnje. Napokon postoji volja i način da Internet postane ugodno mjesto za sve, pomislih. Ukoliko uložimo u edukaciju i informiranje, “Vinkovačke drolje” se neće ponoviti.

Prije tjedan dana te su mi se misli obile o glavu poput bumeranga. Jednim klikom na Facebook sa svih sam strana bila bombardirana desecima KVJ (Kurve, Vuco, Janjetina) stranicama na kojima su OPET prikazane polugole, uglavnom maloljetne, djevojke, a ostali korisnici i korisnice Facebooka OPET su postali sveti sud njihova izgleda i ponašanja te moralna okosnica ove zemlje. Klasičan primjer virtualnog zlostavljanja, nasilja putem Interneta ili cyberbullyinga. Kako ga god nazvali on podrazumijeva korištenje Interneta ili mobilnih uređaja za zastrašivanje, vrijeđanje, ponižavanje ili maltretiranje druge osobe ili osoba od strane pojedinca ili grupe. Možda mislite da je takvo zlostavljanje puno manji problem od klasičnog zlostavljanja jer žrtva može isključiti uređaj, blokirati korisnika ili korisnicu i čiribu-čiriba zlostavljanja nema. Nažalost, doseg online zlostavljanja je puno veći, često je anonimno, događa se neprestano i dolazi u kombinaciji sa svim ostalim tipovima zlostavljanja.

Cyberbullying za neke nikada ne prestaje

Rebecca Sedwick imala je samo 12 godina kad je počinila samoubojstvo. Razlog tome je neprestano maltretiranje putem Facebooka koje je preraslo i u fizički napad. Nakon njene smrti, jedna od njenih zlostavljačica je objavila: ” Zlostavljala sam Rebeccu, ona se ubila, ali nije me briga”.

Jamey Rodemeyer imao je 14 godina kad si je oduzeo život. Učinio je to nakon zlostavljanja (javnog i online) koje je trajalo više od godinu dana. Razlog je bila njegova seksualna orijentacija. Neki od komentara su:  “Jamie je glup, peder, debeo i ružan. On mora umrijeti. ” ” Nije me briga ako se ubiješ. Nikoga nije briga, samo to učini. Tako ćemo svi biti sretniji”.

Caroline Picchio iz Italije imala je 14 godina kad je počinila samoubojstvo. Učinila je to nakon što su osmorica dječaka objavila snimku na kojoj leži pijana na podu kupaonice. Snimku je u nekoliko dana vidio velik broj ljudi te je djevojka javno osramoćena. Unatoč neprestanim prijavama Facebooku, snimka nije uklonjena. Roditelji su nakon njene smrti pokrenuli tužbu protiv te društvene mreže, no vrijeđanja su se nastavila i nakon njene smrti.

Bronagh Weir mjesecima je trpjela uvrede svoga vršnjaka te je to ostavilo velike posljedice po njeno samopouzdanje. Vrijeđao ju je putem MSN-a na osnovu težine, izgleda te je vrijeđao njenu obitelj. Jednom je rekao: ” Tvoji roditelji trebaju počiniti samoubojstvo jer imaju kći kao što si ti”.

Audrie Pott imala je 15 godina kada su školski kolege odlučili da je njeno besvjesno stanje povod za silovanje. Fotografije svog čina proširili su društvenim mrežama. Osam dana nakon silovanja, djevojka si je oduzela život. Njeni napadači uhićeni su tek sedam mjeseci nakon njene smrti. Dobili su 30 do 45 dana maloljetničkog zatvora.

Je li Cyberbullying zločin?

Priča Audrie Pott možda je i najtragičnija priča o kombiniranom zlostavljanju. Djevojka je silovana, javno ponižena te su njeni zlostavljači dobili blage kazne, ako ih uopće možemo smatrati kaznama. Sve to pokrenulo je inicijativu da u proceduru uđe zakon prema kojem će se takvim slučajevima suditi na sudu za odrasle te će kazne biti strože. Na istom sudu mogli bi se naći i oni koji šire neprimjerene seksualne fotografije. Sličan zakon prema kojem bi cyberbullying postao zločin u proceduri je u Denveru. U nadi da će se poslati jača poruka djeci kazne za cyberbullying bile bi tri do šest mjeseci zatvora.

Istraživanje provedeno u Kanadi pokazuje kako je 40 posto studenata barem jednom u životu bilo žrtva zlostavljanja putem Interneta. Suočeni s time, namjeravaju osposobiti posebnu jedinicu koja će se baviti ovim vidom zlostavljanja. Podaci istraživanja u Velikoj Britaniji još su porazniji. Čak 70 posto mladih bilo je žrtva cyberbullyinga. Facebook, Ask.fm i Twiter najčešće su mreže na kojima se on odvija. Djevojke i dječaci vrijeđanju su izloženi u jednakom rasponu, dok je najugroženija LGBT populacija. David Cameron smatra da bi se djecu trebalo educirati o cyberbullyingu i njegovim posljedicama te da bi društvene mreže trebale imati strožu politiku kako bi zaštitili svoje korisnice i korisnike. “Samo zato što je netko nešto objavio online, ne znači da je iznad zakona. Ukoliko potičete nekoga na nasilje ili ga činite to je kršenje zakona, neovisno događalo se to online ili offline.”, naglasio je.

Ekskluzivno iz Hrvatske: Zlostavljanje = Kleveta

Da samoubojstva koja su posljedica online zlostavljanja nisu situacije koje se događaju negdje daleko, svjedoči i tužna priča 15godišnje djevojke iz Lobora. Ona je prije pola godine preminula, a špekuliralo se da je povod tome bio upravo cyberbullying. Nažalost, on je u Hrvatskoj povreda časti i ugleda, dok u uzimanju javnih fotografija djevojaka i korištenju stvarnih imena policija ne vidi ništa sporno. Problem je samo povreda časti, a proces započinje tek kad osobno podnesete tužbu. Kazna za djela kao što su uvreda, sramoćenje i kleveta iznose od 180 do 360 dnevnica, ovisno o djelu. Također, kazna je veća ukoliko su djela počinjena putem računala ili Interneta. Kako bi se stalo na kraj cyberbullyingu ili ga se izbjeglo, policija je objavila listu savjeta roditeljima i djeci. Neki od njih su informiranje o sigurnosti na Internetu, zaštita osobnih podataka, prijava neprimjerenih sadržaja te čuvanje dokaza. Uzmemo li u obzir ovakve kazne, dugotrajnost postupaka te savjete izvađene iz prašnjavih priručnika ne čudi podatak da samo 30 posto mladih želi prijaviti cyberbullying.

Licemjerje je stil života

Licemjerje se toliko uvuklo u svijest našeg društva da polako gotovo da postaje poželjan oblik ponašanja. Nazivati se apostolom, vrijeđati druge osobe i narušavati njihovu privatnost je prihvatljivo. Osuđivati djevojke koje su izložene pogrdnim komentarima u osjetljivom razdoblju kao što je pubertet je također prihvatljivo. Osuđivati njihove roditelje bez da ste ih ikada upoznali je prihvatljivo. Slikati tuđe stražnjice dok se vozite javnim prijevozom je isto ok. Sukladno tome, u redu su i komentari objavljeni na stranicama KVJ : “Sa 13 godina se daje za pola mrkve kupljene u Konzumu na sniženju od 60 posto”, “Kad bi u ovu crnu ušao, odsjekao bi ga sutradan” , “Pilotiranje kroz guzove”, “Da sam joj ja roditelj udarao bi je svaki dan”. Ipak savršeno razlikujemo dobro i zlo, prihvatljivo i neprihvatljivo. Kakve posljedice ti činovi imaju po mlade živote, kreatori ovih stranica i oni koji sudjeluju u cyberbullyingu ne razumiju i nisam sigurna žele li uopće razumjeti.

Uostalom, ne razumiju ih očito ni kreatori Facebooka i ostalih društvenih mreža. Oni tobože osiguravaju najbolju moguću zaštitu svojim korisnicima i korisnicama te snažno zagovaraju netoleranciju spram govora mržnje. Upravo je zato potrebno takve stranice prijaviti nekoliko stotina puta da bi one bile uklonjene. Čak i kada se uklone kreatorima je dovoljno da upišu nove podatke (koje nitko ne provjerava) i opet mogu otvarati nove stranice, uništavati nove živote te , naravno, moralizirati. Odluka što je moralno a što nije je očito danas dostupna svakome. Sve što je potrebno je znati se služiti Internetom te znati kako ostati anoniman. Tada si neuhvatljiv, iznad zakona i prvoklasna kukavica.  

U posljednjih tjedan dana uloženi su veliki napori kako bi se sporne stranice zatvorile, no do toga nije došlo jer Facebook smatra da one ne narušavaju njihove standarde. Podsjetimo, Facebookov glasnogovornik za Independent je izjavio : “Ne toleriramo zlostavljanje na Facebooku i zato smo osigurali najbolje alate i potporu kako bi omogućili ljudima da prijave nasilje nama ili nekome za koga smatraju da im može pomoći”.

Pozivamo vas da prijavite dolje navedenu listu stranica, kao da i u komentarima ostavite linkove stranica koje nedostaju kako bismo zajedno zaustavili cyberbullying. Svjesna sam da se radi o privremenom rješenju dok će problem biti riješen tek kada cijela zajednica postane svjesna da cyberbullying ima opasne posljedice i da on NIJE duhovit. Do tada možemo živjeti u nadi da će naša djeca živjeti u društvu koje će zaista dislajkati mržnju i u kojem kreatori ovih stranica neće raditi iz sjene te će biti privedeni zakonu.

P.S. Kampanju protiv KVJ stranica možete pratiti i na FB stranici Zaustavimo sve KVJ stranice.

Lista aktivnih stranica :

https://www.facebook.com/pages/Vara%C5%BEdinske-porno-zvijezde/784971528197526

https://www.facebook.com/pages/KJV-Zadarska-%C5%BEupanija/135954673256973?ref=profile

https://www.facebook.com/pages/KJV-Cure-bez-cenzure/721993177834665?ref=profile

https://www.facebook.com/kjv7875?ref=profile

https://www.facebook.com/pages/KJV-Nevine-cure-Zagreb/731412716899447?ref=profile

https://www.facebook.com/pages/Nevine-Kurve-KJV/250633505111721?ref=profile

https://www.facebook.com/pages/KJV-Karlovac/268234813340444?ref=profile

https://www.facebook.com/pages/KJV-Nova-Gradi%C5%A1ka-i-okolica/721461861227024?ref=profile

https://www.facebook.com/pages/Kjv-69brigada-rijeka/430871567015780?ref=profile

https://www.facebook.com/pages/KJV-VG/191109267757942?ref=profile

https://www.facebook.com/pages/Strace-Splita-i-okolice/480374682068324?ref=stream

https://www.facebook.com/kjvck1?fref=pb&hc_location=profile_browser

Globalni feminizam i bjelački kompleks spasitelja

Posted on by sdadmin

Čini se da je ovih dana svima na pameti isto pitanje: “Što je zapravo feminizam?” Blogeri/ce se prepiru oko toga znači li feminizam da žene danas mogu ‘imati sve’. Aktivisti za prava muškaraca pitaju se zašto pokret koji tvrdi da se zalaže za jednakost nosi naziv FEMinizam. Starije feministice žele znati da li ‘treći val’ još uvijek traje ili smo možda zašli/e u neko sasvim novo razdoblje. Pokreti za rasnu ravnopravnost pitaju se može li feminizam ikada napustiti svoj bjelački kompleks spasitelja. Korisnici/e Interneta diskutiraju o tome da li radikalne feministice predstavljaju feminizam kao takav. Mislim da smo svi/e zajedno pomalo zbunjeni/e i izgubljeni/e.

Mnoštvo je knjiga na temu suvremenog feminizma napisano s ciljem (barem djelomičnog) razjašnjavanja postojeće situacije. Odgovor na pitanje “Što je točno feminizam?” nedavno je ponudila i knjiga Julie Zeilinger A Little F’ed Up: Why Feminism Is Not A Dirty Word. Riječ je o kratkom, pristupačnom i razumljivom uvodu u feminizam za sve one koji/e oklijevaju prigrliti feministički identitet. Međutim, brojne Zeilingeričine tvrdnje o tome što suvremeni feminizam predstavlja prilično su problematične.

Zeilinger opisuje suvremeni (čitaj: zapadnjački) feminizam kao borbu protiv ‘suptilnijih’ aspekata seksizma; s druge strane, smatra ona, feminističko buđenje tek treba zahvatiti ostatak svijeta i pozabaviti se problemima kao što su tzv. ubojstva iz časti i ubojstva ženske novorođenčadi. Ako se vaše razumijevanje feminizma temelji isključivo na Zeilingeričinoj knjizi, mogli/e biste pomisliti da se feminizam svodi na borbu protiv seksualnog zlostavljanja, tzv. posramljivanja drolja i zlobnih cura. U razvijenim zemljama, velik dio ‘pravog posla’ već je davno obavljen. Zakoni su se promijenili, svima se pružaju jednake prilike, a Hilary Clinton probila je tzv. stakleni strop; sada nam preostaje pobrinuti se za sve one sirote žene koje nisu imale tu sreću da se rode u nekoj od ‘razvijenih’ zemalja. Znate, te žene se udaju s navršenih osam godina života, ne gledaju muškarce (u protivnom im se u lice baca kiselina) i (zbog selektivnog pobačaja) ne rađaju žensku djecu.

Zeilinger  smatra da mladi danas nisu otvoreni prema feminizmu jer “vjeruju da imaju sve (…). Nedostaje im globalna perspektiva koja bi im pružila uvid u ono što se događa u svijetu”. I tako, u trenutku kada se još uvijek borimo protiv seksističkih ženama-je-mjesto-u-kuhinji šala i posramljivanja drolja u oglašavanju, Zeilinger tvrdi da je naš posao u zapadnim zemljama završen. Feminizam je sada potreban ostatku svijeta: Aziji, Africi i Južnoj Americi gdje su žene još uvijek građani drugog reda. Budući da su na Zapadu feministice riješile sve probleme (uz tu i tamo pokoji ‘suptilan’ seksistički problem), vrijeme je da svoju energiju usmjerimo na ‘prave’ probleme žena u globalnoj zajednici.

Nažalost, uvjerena sam da trend borbe protiv seksizma na globalnoj razini stvara podjelu unutar samog feminističkog pokreta i stoji na putu stvarnim promjenama. Dihotomija koju stvaramo govoreći o ‘suptilnim’ feminističkim problemima Zapada i eklatantnoj mizoginiji prisutnoj u ‘ostatku svijeta’ promiče čitav niz rasnih, etničkih i vjerskih stereotipa. Ti stereotipi onemogućavaju feministima/cama diljem svijeta da jedni/e o drugima razmišljaju kao o složenim ljudskim bićima. Ako svaku ženu iz Afrike automatski zamišljamo kao HIV-pozitivnu, neobrazovanu, maloljetnu nevjestu, poništavamo njezinu vlastitu priču. Nemamo priliku doznati da ona na razne načine pridonosi boljitku svoje zajednice ili da mnoge tradicije koje nama djeluju ‘nazadno’ smatra osnažujućim. Ako pretpostavimo da ženama i feministicama na Zapadu “ništa ne nedostaje”, ne možemo niti zamisliti negativne posljedice koje federalne restrikcije vezane uz planiranje obitelji u Sjedinjenim Državama mogu imati na bijelu tinejdžerku koja živi ispod granice siromaštva. Sustavi opresije utječu i na živote žena u New Yorku i na živote žena u Teheranu: možda nam ta opresija ne izgleda uvijek isto, no ima iste korijene. Ti korijeni leže u patrijarhatu. Ti korijeni leže u mizoginiji.

Sakaćenje ženskih genitalija, ubijanje ženske novorođenčadi i časna ubojstva najčešće se navode kao gorući problemi ‘ostatka svijeta’ koji zahtijevaju pozornost feminizma. Zaustavimo se na tren na jednom od tih problema. Ubojstvo iz časti je “ubojstvo člana obitelji od strane drugog člana (ili drugih članova) zbog uvjerenja počinitelja (ili šire zajednice) da je žrtva osramotila obitelj. Ubojstvo iz časti usmjereno je prije svega na žene i djevojke”. Spomenuta se praksa najčešće povezuje s islamom i Srednjim istokom. Međutim, u Kuranu ne nalazimo ništa što bi opravdalo tu vrstu ubijanja. Ubojstva iz časti simptom su mizoginije i svjetonazora koji na žene gleda kao na objekte, a to nije specifičnost niti islama niti kultura Srednjega istoka. Usporedimo dva ulomka, jedan iz Kurana, jedan iz Biblije:

Muškarci vode brigu o ženama zato što je Alah dao prednost  jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju voditi brigu, jer i Alah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate,vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! Alah je zaista, uzvišen i velik! (En-Nisa 4:34)

Ako se kći svećenikova oskvrni nečistoćom, oskvrnu tim oca svojega; ona se ima spaliti.(Levitski zakonik 21:9)

Mizoginija i nasilje nad ženama prisutni su i u islamu, i u kršćanstvu i u judaizmu, no u Sjedinjenim Državama samo jedna od nabrojanih religija smatra se mizoginom. Ubojstva iz časti nisu produkt niti religije niti kulture – na njih se pozivamo kako bismo lakše kontekstualizirali nasilje nad ženama.

Stav da su na Zapadu ostali tek ‘suptilniji’ problemi te da se zapadnjački feminizam treba prihvatiti rješavanja ‘pravih problema’ žena u ‘ostatku svijeta’ kolonijalan je i paternalistički, te stvara distancu između zapadnog feminizma i njegovih globalnih varijanti. Takav stav promovira štetne stereotipe koji otežavaju komunikaciju i organizaciju, te razjedinjuje žene stvarajući vjerske, kulturne i tradicijske barijere među njima, umjesto da ih povezuje u zajedničkoj borbi protiv opresije.

Ne zagovaram relativistički, živi-i-pusti-druge-da-žive stav prema praksama poput genitalnog sakaćenja ili selektivnog pobačaja – to bi, u najmanju ruku, bilo omalovažavajuće prema ženama na koje takve prakse izravno utječu. Da bismo mogli konceptualizirati patrijarhat važno je razumjeti kulturni kontekst, no također je važno imati na umu da kulturni kontekst nije sve.Feminizam će se osloboditi bjelačkog kompleksa spasitelja tek kad svi/e zajedno shvatimo da korijeni seksizma i nasilja nad ženama svugdje u svijetu ne leže niti u kulturi niti u religiji, već u – patrijarhatu.

Mislim da je krajnje vrijeme da se prestanemo pretvarati da je posao feminizma na Zapadu gotov i da nam preostaje još samo ‘fino brušenje’. Percepcija vlastitog tijela, seksizam u oglašavanju i seksualno zlostavljanje samo su neki od problema s kojima se suočava suvremeni feminizam. Ne znam za vas, ali meni se problemi razlike u plaćama, slabe zastupljenosti žena u izdavaštvu i politici, ubojstva transrodnih osoba i napadi na moja reproduktivna prava ne čine nimalo suptilnima.

 

Prevela i prilagodila Nada Kujundžić

 

 

“Revolucionarni feminizam” u teorijskom obzoru

Posted on by sdadmin

Pozivaju se svi/e zainteresirani/e na sudjelovanje u još jednoj Femininum radionici koja će se održati u četvrtak, 27. ožujka, u 17:00 sati u prostoru “Akvarija” (Kampus Sveučilišta u Rijeci). Radionicu naziva “ZaŠto feministički djelovati?” (“Revolucionarni feminizam” u teorijskom obzoru) vodit će prof. dr. sc. Biljana Kašić.

Dobro, što je taj feminizam? Čemu to? Zar nisu žene dobila sva ta prava? Što misliš? Zagovaraš rodnu jednakost, ali nisi feminist? Zašto ta riječ ima negativne konotacije? Ili ti pak ponosno izjavljuješ da si feministkinja? Feminist? ZaŠto je potreban feminizam? … Što te smeta? Zašto? Što možemo učiniti? Raspraviti/Provjeriti/Spoznati/Naljutiti se/Ne slagati se/Složiti se…

 

U tome će nam 27.3. u 17:00 pomoći prof. dr. sc. Biljana Kašić

“Revolucionarni feminizam” u teorijskom obzoru 

 

Potreba za  (re)artikulacijom  kritičkog pitanja o  važnosti feminizma danas vidljiva je kako  među teoretičarkama  feminizma tako i zagovornicama  različitih aktivističkih platformi u nacionalnim i transnacionalnim okvirima i mrežama. S jedne strane u izlaganju će se pokušati obrazložiti neosnovanost “postfeminističkih” zasada koje u poveznici sdepolitizacijom diskursa o spolnoj/rodnoj tematici (M.Verloo, E. Lombardo) djeluju na relativizaciji i obesmišljavanju  feminističkih zahtjeva, s druge strane odrediti  moć   feminističke  teorijske orijentacije. U fokusu  suvremenog feminističkog promišljanja su tri ključna  pitanja: politička sloboda vs. libertarijanska sloboda (W. Brown) nerijetko maskirana u hegemonijske diskurse o rodnoj jednakosti; politika tijela i suvremeno ropstvo utemeljeno u libidinalnoj funkciji globalne kapitalističke ekonomije (G.Ch.Spivak,  U. Biemann) i uloga politike spoznavanja (N.Sternfeld)  u  preoznačavanju etike znanstvenog diskursa.

 

Više informacija: femininum1.radionice@gmail.com

Facebook: Femininum radionice (https://www.facebook.com/events/283019765190191/?source=1)

Objavljene prve kandidacijske liste za EU izbore

Posted on by sdadmin

Kako se bliže izbori za europski parlament tako su političke stranke i koalicije počele objavljivati liste kandidata i kandidatkinja. U subotu smo saznali/e kako će izgledati lista Kukuriku koalicije. U sjeni činjenice da je Tonino Picula degradiran na svega peto mjesto na listi, ostala je činjenica da Kukuriku koalicija ovoga puta nije ispoštovala kvotu od 40% žena na kandidacijskoj listi. Na listi su se našle četiri kandidatkinje (36%), tri SDP-ovke (Biljana Borzan, Sandra Petrović Jakovina i Karolina Leaković) te jedna HSU-ovka (Višnja Fortuna) pri čemu izgledne šanse za osvajanje mandata ima samo Biljana Borzan koja se nalazi na drugom mjestu. Prva sljedeća kandidatkinja je tek na sedmom mjestu.

Listu je u nedjelju objavio i OraH Mirele Holy. OraH je listu sastavljao na principu zatvarača te se na njoj našlo šest žena (54%) i pet muškaraca (46%). Listu nosi Mirela Holy koja ne planira sjediti u Europskom parlamentu, dok je drugi Davor Škrlec, a treća je Andrea Feldman.

Prema dostupnim informacijama lista HDZ-a i koalicijskih partnera imati će najmanje četiri žene, od čega se očekuje da će Dubravka Šuica i Ivana Maletić biti druga i treća na listi, a Marijana Petir i Ruža Tomašić biti će peta i šesta. Sve četiri kandidatkinje poznate su po svojim konzervativnim stavovima u čemu sasvim sigurno prednjače Petir i Tomašić, dok se Šuica i Maletić nisu proslavile s podrškom pitanjima rodne ravnopravnosti posebice u dijelu seksualnih i reproduktivnih prava.

Da podsjetimo, izbori za Europski parlament održavaju se u Hrvatskoj 25. Svibnja. Hrvatska bira 11 zastupnika i zastupnica u jednoj izbornoj jedinici. Ono što europske izbore čini specifičnima je preferencijalno glasovanje koje omogućuje biračima i biračicama da glasuju i za pojedinačnu osobu na kandididacijskoj listi. Na prvim europskim izborima održanima u Hrvatskoj prošle godine Ruža Tomašić bila je jedina kandidatkinja koja je zahvaljujući preferencijalnim glasovima sa šestog mjesta došla na čelo kandidacijske liste HDZ-a i partnera.

{slika}Članak je nastao u okviru projekta Europske mogućnosti za ruralne žene koji provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u partnerstvu s Udrugom žena Hera, Prostorom rodne i medijske kulture K-zona i Radijom Kaj. Projekt financira Europska Unija u okviru IPA INFO 2012 te sufinancira Ured za udruge Vlade RH. Mišljenja i stavovi izneseni u ovom članku ne izražavaju mišljenje i stavove Europske unije niti Ureda za udruge Vlade RH.

Tematiziranje ženskog položaja – od prapovijesti do modernog doba

Posted on by sdadmin

‘Ženski likovi muzeja Mimara: od ljubavnice do vladarice’ figurira kao svojevrsna izložba u izložbi, a u zagrebačkoj Mimari je možete pogledati do 31. ožujka 2014.

Naime, radi se o umjetničkom pothvatu kustosice Leile Mehulić i dizajnerice Nike Pavlinek koje, uplivom u stalni postav muzeja, kroz povijesna razdoblja – od egipatskih civilizacija do modernoga doba – tematiziraju žensku vještinu snalaženja unutar njihova podređenog položaja u različitim životnim prilikama. Tako su eksponati (ukupno 23 odabrana primjerka) stalnog postava svrstani u nekoliko skupina koje su tijekom povijesnih razdoblja označavale žensko postojanje, odnosno ženske društvene uloge, nametnute ili odabrane: majka, supruga, ljubavnica, aktivistkinja, vladarica, zaposlena i svjetovna žena, a za čije je natpise u obliku simbola zaslužan Aleksandar Korać.

Izložba se bavi problemom ženskih sloboda, prisutnim kroz čitavu povijest, pa i danas kada su žene vrlo često slabije plaćene, nalaze se u nepovoljnijem položaju na tržištu rada, teže se probijaju, češće su žrtve zlostavljanja i raznih (mizoginističkih) stereotipa.

Izložbu prate mizoginističke izjave slavnih filozofa i književnika, te njihovih oponenata i oponentica, postavljene na pod, sugerirajući tako “javni prostor u kojemu su žene obitavale”, prenosi Muzejski dokumentacijski centar, kao i prostor u kojemu su nalazile načine vlastitog samoodržanja.

Neke od izabranih izjava su sljedeće: “Kakva nesreća biti žena! Međutim, najveće je zlo baš u tome što ona to ne shvaća.” – Søren Kierkegaard; “… (žena će biti potpuno ljudsko biće) Kada bude uništeno beskonačno ropstvo žene, kada bude živjela za sebe i kroz sebe, kada joj muškarac – do tada odvratan – bude dao svoju propusnicu.” – Arthur Rimbaud; “Priroda tog odnosa (muškarca prema ženi) određuje stupanj do kojega je čovjek shvatio samoga sebe kao generičko biće, kao čovjeka.” – Karl Marx; “Žena s menstruacijom šteti žetvi, pustoši vrtove, ubija klice, utječe na opadanje voća, ubija pčele; dodirne li vino, ono postaje ocat, mlijeko se zgrušava.” – Plinije Stariji; Kada ženskost prestane biti zaštićena djelatnost, svašta se može dogoditi.” – Virginia Woolf, i mnoge druge.{slika}

O samom položaju žena kroz povijest saznaje se kroz legende postavljene uz odabrani muzejski eksponat. S obzirom da su obilježeni samo pojedini eksponati stalnog postava, posjetitelj/ica ima svojevrsnu ulogu istraživača/ice u potrazi za slikovno i tekstualno označenim muzejskim djelima, šećući se kroz dva kata postava.

Tako, čitajući legende, posjetitelj/ica može saznati razne činjenice i zanimljivosti o položaju žena. Primjerice, u Mezopotamiji novijeg sumerskog razdoblja bilo je mnogo žena koje su nadišle rodne uloge – najuspješnije poslovne žene bile su svećenice iz imućnih obitelji. Također, prve pivarice su bile žene, a osim toga bile su i liječnice, proročice te proizvođačice parfema.

Etrušćanke su bile glasovite po svojemu liberalnom položaju – jahale su i vozile se u vlastitim kočijama, večerale su u muškom društvu; od svih žena antike bile su najviše posvećene kultu tijela koje su njegovale vježbanjem. Zanimljivost je da su vježbale s muškarcima pred kojima nisu skrivale golotinju, a bile su sklone vinu i poligamiji.

Hodajući izložbom saznaje se i da su kršćanske mističarke tvorile prvu skupinu žena koja se u srednjem vijeku odupirala patrijarhalnoj indoktrinaciji, no ipak, unutar kršćanskog svjetonazora; najpoznatija od njih bila je Katarina Sijenska, rođena 1347.

Prelazeći na renesansno razdoblje, može se saznati kako su se talijanski gradovi nadmetali privlačnošću svojih prostitutki i kurtizana, a mnoge od njih bile su i glumice commediae dell’ arte. Velika turistička atrakcija bile su venecijanske ‘prijateljice noći’, a glasovita venecijanska kurtizana, Veronica Franco, iz zabrinutosti za sudbinu svojih kolegica, nastojala je utemeljiti dobrotvornu ustanovu u kojoj bi kurtizane živjele sa svojom djecom i provodile posljednje dane.

“U doba renesanse usporedo su se poštovala stajališta Starog zavjeta i grčkih filozofa, posebno Aristotela i Platona, prema kojima je žena moralno inferiorna muškarcu. Zbog takvih okolnosti mnoge su obrazovane žene i muškarci pokrenuli feminističke rasprave kojima su nastojali izboriti ženska prava”, objašnjava muzejska legenda.

Saznajemo i da su uršulinke bile jedna od prvih organizacija za zaštitu ljudskih prava, s obzirom na svoje aktivističko i društveno korisno djelovanje. 

Dio izložbe posvećen je i nizozemskim ženama 17. stoljeća, koje su unutar obiteljskih vrijednosti – veoma važnih u onodobnoj Nizozemskoj – imale čvrst položaj. No, “bile gazdarice ili služavke, Nizozemke su trajno imale na umu vlastita i tuđa visoka očekivanja”, koja su ih držala u okovima obiteljske/majčinske/služavske uloge. Također, tada se iznimno poštovala čistoća – “biti čist značilo je biti domoljub” – koja je i opjevana (Pieter van Godewijck) kroz žensku ulogu: Moj mač je četka / a obrana metla / za odmor ne znam / ni za san.

Kroz ovu zanimljivu i edukativnu izložbu možete saznati mnogo relevantnih i krucijalnih činjenica i zanimljivosti o (podređenom) položaju žena, istražujući i pregledavajući stalni postav Mimare (uz opciju besplatnog multimedijskog vodstva putem pametnog telefona). Uz čitanje povijesnih podataka te mizoginističkih izjava slavnih književnika, vrlo je moguće da će vam se pobuditi znatiželja za daljnjim proučavanjem i učenjem o ženama i njihovu društvenom statusu. 

Obiteljskim zakonom treba izjednačiti bračnu i izvanbračnu zajednicu

Posted on by sdadmin

Osobe koje žive u izvanbračnoj zajednici trebaju biti u potpunosti izjednačene s pravima onih koje žive u braku, od posvajanja djece do imovinsko-pravnih i financijskih rješenja, a ako neke odredbe u novom Obiteljskom zakonu ne budu promijenjene bit će to diskriminirajuće prema izvanbračnim zajednicama, ocijenjeno je na tematskoj sjednici saborskog Odbora za ravnopravnost spolova održanoj 19. ožujka 2014. godine.

Odbor je sjednicu o reguliranju prava osoba koje žive u izvanbračnim zajednicama u novom Obiteljskom zakonu organizirao u suradnji s Autonomnom ženskom kućom Zagreb (AŽKZ) koja je uputila amandmane na predložene izmjene Obiteljskoga zakona.

Odvjetnica AŽKZ Sanja Bezbradica Jelavić naglasila je kako unatoč brojnim inicijativama i prijedlozima Hrvatska do danas nije stvorila normativni okvir za građane koji žive u izvanbračnoj zajednici te da za to nema opravdanja.

AŽKZ predlaže da partneri koji žive u izvanbračnoj zajednici mogu posvajati djecu, kao što to mogu samci i osobe u braku. Također predlažu da izvanbračni partneri imaju ista prava kao i oni u braku kada je riječ o nasljeđivanju, odnosno da ne plaćaju porez na nasljeđivanje, te da nakon prekida veze pri podijeli imovine ne trebaju ustajati tužbama i dokazivati što su u zajednici stekli.

“Sadašnjim odredbama krše se ljudska prava tih osoba, a te odredbe nisu u skladu s hrvatskim Ustavom, brojnim međunarodnim konvencijama i deklaracijama”, istaknula je Bezbradica Jelavić.

Jadranka Kosor (nezavisna) smatra da svima treba biti u interesu da novi Obiteljski zakon bude u suglasju sa stvarnim životom bez predrasuda i diskriminacije. “Žena je uvijek, ili u velikoj većini slučajeva, u slabijem položaju u braku, a to se u izvanbračnoj zajednici diže na najvišu potenciju, rekla  je Kosor, te dodala: “Institut posvajanja je doveden do apsurda, a dobrobit djeteta treba biti najbitnija”, rekla je Kosor naglasivši da su to sve pitanja ljudskih prava žena, muškaraca i djece.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić govorila je o inicijativama za promjenu triju zakona o porezima. “Od 2010. nailazimo na različita obrazloženja, a činjenica je da porezne zakonske odredbe teško pogađaju građanke i građane koji žive u izvanbračnim zajednicama. Pritom, te su odredbe protivne i Ustavu”, kazala je Ljubičić.

“Primjerice, izvanbračni partneri ne mogu dobiti poreznu olakšicu za uzdržavanje, potporu za nezaposlenost itd”, istaknula je pravobraniteljica i izrazila žaljenje što Vlada u segmentu financijskih učinaka izvanbračne zajednice dovodi u lošiji položaj od bračnih.

U ime predlagatelja, Karolina Šestak iz Ministarstva socijalne politike i mladih istaknula je da će radna skupina razmotriti sve prijedloge i sugestije.”No, posvajanje djece i odabir u kakvoj će osobe zajednici živjeti nisu u sferi ljudskih prava”, istaknula je. “Ne postoji pravo na roditeljstvo i pravo na posvajanje, te je dodala kako ni u Austriji, Njemačkoj, Finskoj i Danskoj izvanbračne zajednice ne mogu posvajati djecu.

Šestak se pozvala i na praksu Europskog suda za ljudska prava koji je utvrdio da osobe koje žive u izvanbračnim zajednicama nisu diskriminirane u odnosu na one u bračnim. “To su osobe same odabrale, partneri sami biraju pravne učinke zajednice za koju se odluče”, navela je.

Predsjednica Odbora Nansi Tireli zaključila je kako Hrvatska još nije društvo koje ima viziju o ravnopravnosti. “Dokle god svako ministarstvo u svoje zakone ne bude ugrađivalo odredbe o jednakopravnosti i ravnopravnosti nećemo biti demokratsko društvo”, poručila je.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org