sdadmin, Author at Libela - Page 995 of 1806

Svi imamo pravo na sreću

Posted on March 17, 2014 by sdadmin

U hotelu International u Zagrebu održana je promocija promotivnog spot ‘Pravo na sreću’. Režiju potpisuje Ana Hušman, produkciju Vesna Banović, snimatelj je Ivan Slipčević, montažer Noah Pintarić, a za prostor snimanja korišten je studio Jadran filma. U spotu su sudjelovali/e članice i članovi udruge Ženska soba i Trans Aid Hrvatska.

Promociju je prethodilo druženje s kolegama iz inozemstva s kojima se vodila diskusija na teme vezane za trans status osoba u društvu. Bavili su se pitanjima ljudskih prava, transfobije, upisa i promjene dokumenata. Dijelila su se iskustva s pravne i medicinske strane, te dosadašnja praksa kolega koji su mnoge od tih točaka već ranije prošli.

‘Jedan od ciljeva Trans Aida je da pokažemo da postojimo, da imamo pravo boriti se za svoja prava i da smo također dio ovog društva’, rekla je jedna od članica udruge Trans Aid Hrvatske i odgovorna za odnose s javnošću tijekom transpozija Martina Mladenović.

Redateljica Ana Hušman objasnila je koncept spota u kojem je su nastojali zadržati jednostavnost, ali odaslati pravu poruku. Glavni cilj je bio promovirati spot putem državne televizije i društvenih mreža kako bi se društvo osvijestilo i počelo razlikovati važne stvari vezane za transrodnost i transseksualnost. Korištena su jednostavna objašnjenja o razlikama i tome što je zapravo rod.

‘Šira javnost u Hrvatskoj, većina roditelja, baka i djedova još uvijek rod povezuje s rodbinom, jer su riječi u hrvatskom za ta dva pojma vrlo slična. Zato smo u spotu to nastojali objasniti vrlo jednostavno’, pojasnila je Ana Hušman.

Martina Mladenović je govorila o važnosti medijske pažnje prema njihovoj organizaciji u nadi da će povećati vidljivost onoga što predstavljaju i što nastoje promijeniti. Senzacionalistički pristup u medijima je ionako prisutan i ne može doprinijeti širenju svijesti kao pozitivan fokus koji bi im omogućio povezivanje s ljudima i odašiljanje poruke na pravi način.

‘Ovo je naš način da kažemo: Hej, pogledaj ovih deset ljudi, to bi mogao biti tvoj brat, sestra, majka, kćer, sin… Kad se ljudi povežu s osobnim pričama, sve ide puno lakše, ali svjesni smo da se u medijima, ali i mišljenjima ljudi mora još puno toga napraviti po tom pitanju. Ipak, od negdje se mora krenuti i mi se nadamo da će ovo biti dobar početak. Video je edukativan, jednostavan i koristi termin sreće kao pravo svakoga. Definira što je to rod, a što spol i pokazuje da smo i mi dio ovog društva, jednaki i vrijedni kao i svi’, zaključila je Martina Mladenović.

Udruga Trans Aid ima strateški plan koji je napravljen za četiri godine, a ovaj transpozij je prvo ovako događanje u okviru njihova dvogodišnjeg rada. Sljedeći korak u ostvarenju dugoročnog cilja povećanja vidljivosti transrodnih osoba u Hrvatskoj, održat će se za šest mjeseci na regionalnoj bazi.

Za kraj, donosimo vam i prikaz spota:

Guinness neće sponzorirati paradu Svetog Patrika u New Yorku zbog diskriminacije

Posted on March 17, 2014 by sdadmin

Poznati proizvođač piva, Guinness, jučer je objavio da ova tvrtka odustaje od svog pokroviteljstva na paradi na Dan Svetog Patrika u New Yorku zbog diskriminacije prema LGBT osobama i organizacijama koje sudjeluju.

U objavljenom priopćenju iz Guinnessa su rekli:

Guinness ima snažnu tradiciju u pružanju potpore različitosti i kao zagovaratelj jednakosti za sve. Bili smo puni nade da politika isključenosti neće biti primijenjena na ovogodišnjoj paradi. Kako se to nije obistinilo, povukli smo svoje sudjelovanje. Mi ćemo i dalje surađivati s vođama zajednica kako bi se osiguralo da buduće parade imaju inkluzivnog politiku.

“Danas, Guinness je poslao snažnu poruku svojim klijentima i zaposlenicima: diskriminaciju nikada ne treba slaviti”, rekla je izvršna direktorica i predsjednica organizacije GLAAD Sarah Kate Ellis. “Kao gay mama koja ima lijepe uspomene iz New Yorka na Dan svetog Patrika, rastužuje me što ne mogu dati te iste uspomene mojoj vlastitoj djeci, jer moja obitelj nije dobrodošla. Nadajmo se, kako organizatori parade shvaćaju da LGBT diskriminacija nije podržana od strane sponzora, ili mnogih irskih Njujorčana, jer oni shvaćaju da obitelji poput moje trebaju biti dio proslave. “

Nakon što je Guinness otkazao svoje sponzorstvo, to isto je učinio i Heineken, rekavši da tvrtka “strastveno podržava jednakost za sve osobe.”

Jedina velika američka korporacija koja daje svoju potporu diskriminativnoj paradi je Ford Motors. U izjavi za CNBC prošli tjedan, Ford je rekao:

Ford Motor Company je uključena u širok raspon događaja i organizacija u zajednicama diljem zemlje i širom svijeta, uključujući i dugogodišnje sudjelovanje u ovoj paradi. Nitko od osoba, grupa ili događaja ne odražava Fordove stavove o svakom pitanju. Ono što vam mogu reći je da je Ford ponosan na svoje inkluzivne politike. Svaki član Ford tima je cijenjen, te podržavamo svoje zaposlenike, bez obzira na rasu, spol ili seksualnu orijentaciju.

Njujorška organizacija Irish Queers također je izrazila žaljenje zbog diskriminacijske politike. “Homofobni fanatizam ove parade svake godine je vidljiv od strane organizatora”, rekao je JF Mulligan.

Irish Queers će danas, tijekom održavanja parade, održati konferenciju za novinare na Petoj aveniji.

Ženska fronta traži od Mrsića da promatra pregovore o ZOR-u

Posted on March 17, 2014 by sdadmin

Ženska fronta za radna i socijalna prava zatražila je od ministra rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića da se njihovoj predstavnici odobri prisustvovanje predstojećim pregovorima o Zakonu o radu kako bi mogla promatrati na koji će se način raspraviti specifični problemi ženskog radništva.

“U više smo navrata ukazivale na negativne tendencije predloženog zakona na već osiromašeno i obespravljeno radništvo, a osobito na ženski dio istog, koji čini većinu radno aktivnog stanovništva Hrvatske te je, kako pokazuju svi statistički podaci, ugrožena skupina u svijetu rada. U tom smislu, argumentirano smo ukazivale na činjenice da legitimiranje prekarijata, fleksibiliziranje otkaza, ograničavanje pristupa sudu, otežavanje sindikalnog organiziranja i de facto ukidanje 40-satnog radnog tjedna vodi deregulaciji radnog zakonodavstva, siromašenju zaposlenih i nesigurnosti postojećih radnim mjesta, što je u svom izvještaju o zaposlenosti nedavno potvrdila i Europska komisija. Također vodi snižavanju cijene ženskog rada, produbljivanju diskriminacije, feminizaciji siromaštva, vraćanju žena u kuće i narušavanju standarda ravnopravnosti spolova. Kao posebno problematične točke isticale smo promoviranje nesigurnih oblika radnih odnosa, u kojima većinom inače rade žene – ugovor na određeno, agencijski rad, outsourcing i slično, neplaćeni ženski rad, smanjenje zaštite uvjeta rada i povratka na rad osobama koje koriste rodiljna i roditeljska prava, relativizaciju zabrane otkaza ranjivim kategorijama, organizaciju radnog vremena koja posebno pogađa žene i slično. Osobito smo apelirale na težak položaj u koji ove izmjene stavljaju trudnice i osobe koje koriste rodiljna i roditeljska prava, na način da se još više otvara mogućnost otkazivanja ovim ranjivim kategorijama. Međutim, predlagatelj zakona dosad nije iskazao spremnost za uključivanje rodno osviještenih odredbi u novi Zakon o radu”, naglasile su članice Ženske fronte u svom pismu ministru Mrsiću.

Stoga, pozvale su se na Nacionalnu politiku za ravnopravnost spolova, koju je na temelju članka 81. Ustava Republike Hrvatske usvojio Hrvatski sabor na sjednici 15. srpnja 2011., za razdoblje od 2011. do 2015.godine, koja je osnovni je strateški dokument Republike Hrvatske, donesen s ciljem uklanjanja diskriminacije žena i uspostavljanja stvarne ravnopravnosti spolova provedbom politike jednakih mogućnosti, te koja se temelji se i na obvezama koje su preuzete potpisivanjem različitih međunarodnih ugovora, uključujući UN Konvenciju za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena i Milenijsku deklaraciju UN-a, te obvezama koje proizlaze iz članstva u Vijeću Europe i Europskoj uniji.

“Podsjećamo da Nacionalna strategija polazi od činjenice da je ravnopravnost spolova jedno od temeljnih načela pravne stečevine Europske unije, a osiguranje jednakih mogućnosti i suzbijanje spolne diskriminacije opći cilj i sastavni dio svih njezinih programa i politika, te je Hrvatska kao članica EU dužna provoditi i ciljeve definirane ne samo u zakonodavnim nego i strateškim dokumentima koje Europska donosi s ciljem suzbijanja rodne diskriminacije u zemljama članicama. Kao jedno od prioritetnih strateških područja ističu se jednake mogućnosti na tržištu rada, te se u tom smislu ističe da su smanjivanje nezaposlenosti, uklanjanje svih oblika diskriminacije žena na tržištu rada te promicanje mjera koje omogućuju usklađivanje privatnih i profesionalnih obveza najvažniji strateški ciljevi”, pojasnila je Ženska fronta.

“Uz sve gore navedene nacionalne i međunarodne pravne dokumente koji jamče ravnopravnost spolova na području rada, pozivamo se na Zakon o ravnopravnosti spolova, osobito na njegov članak 13., koji zabranjuje diskriminaciju na području zapošljavanja i rada u javnom i privatnom sektoru, kao na organski zakon s kojim moraju biti usklađeni svi ostali zakoni, pa tako i Zakon o radu. Ukoliko predložene izmjene budu izglasane, navedeno će predstavljati korak unatrag i biti u raskoraku sa svim navedenim pravnim izvorima”, nastavile su.

Ženska fronta također smatra nužnim uključivanje rodno osviještenih odredbi u Zakon o radu, jer ‘primjećuje očit nedostatak senzibiliteta za iste u dosadašnjem tijeku rasprave’.

“Smatramo da se radi o zakonu koji na korjenit način utječe na živote svih građana i građanski Hrvatske, te koji stoga zahtijeva širok socijalni dijalog i uključivanje svih zainteresiranih dionika u isti, osobito kad se radi o zaštiti osjetljivih i podzastupljenih skupina. S obzirom na ove neprijeporne činjenice i na potrebu zajedničkog pronalaženja rješenja vezanih uz Zakon o radu, a na dobrobit svih građana i građanki građana Hrvatske, očekujemo pozitivan odgovor na naš prijedlog”, napisale su.

“Zaključno još jednom ukazujemo na činjenicu kako rodna diskriminacija nije odvojeni problem žena, nego problem čitavog društva, te da je ravnopravnost spolova, s naglaskom na tržište rada kao neizmjerno bitan segment života, jer bez financijske neovisnosti bespredmetno je govoriti o slobodi volje u smislu mogućnosti ostvarivanja osobnih interesa i životnih ciljeva, preduvjet održivog razvoja. Suzbijanje spolno uvjetovane diskriminacije na tržištu rada mora biti jedan od prioriteta svakog društva, a Zakon o radu jedan je od najvažnijih pravnih akata kroz kojih se ostvaruje očuvanje ljudskih, radničkih i ženskih prava”, zaključile su članice Ženske fronte.

Ženska fronta za radna i socijalna prava osnovana je 18. rujna 2013. na poziv ženskih sindikalnih grupa ženskim organizacijama i udrugama za zaštitu ljudskih prava, kako bi se razmotrilo stanje radnih i socijalnih prava žena u kontekstu nedavnih i predstojećih promjena radnog, mirovinskog, socijalnog i inog zakonodavstva.

Žensku frontu za radna i socijalna prava čine: Autonomna ženska kuća Zagreb, B.a.b.e., BRID (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju), Centar za ženske studije, CESI (Centar za edukaciju, savjetovanje, istraživanje), Feministički front, Inicijativa za rad spremne, K-zona / Vox Feminae, Kontra, Koordinacija žena HURS-a, Mlade Antifašistkinje Zagreba, Mreža mladih Hrvatske, Odbor žena NHS-a, RODA (Roditelji u akciji), ROSA (Centar za žene žrtve rata), Sekcija mladih SSSH, Sindikat trgovine Hrvatske, Sindikat umirovljenika Hrvatske, Udruga Mobbing, Ženska mreža Hrvatske, Ženska sekcija SSSH, Ženska soba.

Poziv na prestanak krvoprolića

Posted on March 17, 2014 by sdadmin

U Siriji je 15. ožujka 2011. godine, nakon masovnih protesta građana, počeo krvavi rat koji je do sada odnio gotovo 150.000 života i zemlju ostavio u ruševinama.

Prema podacima Ujedinjenih nacija (UN), tijekom trogodišnjeg rata u Siriji ubijeno je više od 100.000 osoba, a oko 2,5 milijuna Sirijaca/ki je izbjeglo u susjedne zemlje. Na stotine tisuća osoba je moralo napustiti svoje domove, a oko 9,3 milijuna osoba još uvijek treba humanitarnu pomoć.

Procjenjuje se da broj izbjeglica iz Sirije doseže cifru od 2,2 milijuna osoba, od čega su polovica djeca. Više od pola milijuna izbjeglica utočište je našlo u Jordanu, isto toliko ih je i u Turskoj, a spas su Sirijci pronašli i u Libanu, Iraku i Egiptu. Procjenjuje se i kako je najmanje 6,5 milijuna ljudi interno raseljeno u samoj Siriji.

Ratom i ratnim djelovanjima u Siriji, koji svakodnevno odnosi nove žrtve, najviše su pogođena djeca svih uzrasta. Prema posljednjih istraživanjima, od rata u toj zemlji direktno je pogođeno oko šest milijuna djece.

Prema određenim istraživanjima, mnoga od djece u Siriji su mučena, zlostavljana i prisiljena da sudjeluju u ratnim sukobima, a pretpostavlja se da će cijela jedna generacija biti izgubljena zbog činjenice da većina djece u Siriji ne pohađaju nastavu niti imaju potrebne zdravstvene uvjete.

Kampanja #WithSyria pokrenuta je u trideset i pet zemalja u znak solidarnosti s onima uhvaćen u sukobu. Umjetnici, poput Bankseya, dali su svoj doprinos ovoj kampanji, u nadi da će se krvoproliće u Siriji zaustaviti.

Pogledajte video u sklopu kampanje:

Zlostavljane žene u BiH nemaju dovoljno jaku podršku okoline i sustava

Posted on March 16, 2014 by sdadmin

Prema rezultatima istraživanja koje su proveli statistički zavodi FBiH i RS, a na inicijativu Agencije za ravnopravnost spolova BiH, čak 47 posto žena je nakon navršene 15. godine bilo izloženo bar jednom obliku nasilja. Samo u posljednjih 12 mjeseci, 11 posto žena u BiH je doživjelo fizičko, psihičko, seksualno ili ekonomsko nasilje.

“Najčešći oblik nasilja kome su izložene žene je psihičko, kao i kombinirano psihičko i fizičko nasilje. Najšire je rasprostranjeno nasilje koje prema ženama vrše partneri (sadašnji ili bivši) i u cjelini gledano sfera intimnih partnerskih i porodičnih odnosa, daleko je veći izvor opasnosti od nasilja za žene nego što je to šira zajednica. Mlade žene su više izložene nasilju nego starije, a seoske žene više nego gradske. Žene slabijeg zdravlja i s invaliditetom nisu pošteđene od nasilja – njihove stope prevalencije su iste kao i u poduzorku zdravih žena i žena bez invaliditeta”, rečeno je za klix.ba u Agenciji za ravnopravnost spolova.

Psihičko nasilje tijekom života je doživjelo 41,9 posto ispitanih žena. Ovoj vrsti zlostavljanja najčešće su izložene mlađe žene, a počinitelji su najčešći, nakon partnera, očevi pa potom prijatelji i nepoznate muške osobe. Fizičko nasilje i dalje je najčešće i doživjela ga je četvrtina žena. Ono je najčešće sistematsko i ponavlja se. Seksualno nasilje doživjelo je šest posto žena, a ekonomsko nasilje nije registrirano u velikom broju.

Sigurne kuće nisu svima dostupne

Veliki broj žena traži pomoć u sigurnim kućama. U BiH postoji 10 sigurnih kuća i dva sigurna stana. Poseban problem predstavlja što sigurne kuće nisu geografski raspoređene tako da budu svima dostupne, te njihovi neujednačeni smještajni kapaciteti. Na području FBiH ima šest sigurnih kuća sa 126 raspoloživih mjesta, a u RS-u djeluju tri sigurne kuće s 52 mjesta. Sve djeluju u okviru nevladinih organizacija. Postoje i dva SOS telefona – 1265 za FBiH i 1264 za RS, no ipak veliki broj žena nikada ne potraži pomoć.

“Neke zlostavljane žene ne prijavljuju nasilje jer nisu dovoljno educirane o nasilju i nemaju pravih informacija kome da se obrate za pomoć. Također, ne prijavljuju iz straha da ne bi pogoršale situaciju i jer nemaju povjerenje u institucije vlasti”, rečeno nam je u nevladinoj udruzi Žena BiH.

Zaposlenici ove udruge pomažu žrtvama nasilja tako što im daju savjete, pružaju psihosocijalnu pomoć, pravnu pomoć, te ih smještaju u sigurnu kuću. Smatraju da sistem u BiH ne štiti dovoljno zlostavljane žrtve jer se prijavljeni slučaj najčešće okonča opomenom policije. Nerijetko se i žrtve same vrate svom zlostavljaču.

“To rade najčešće zbog ekonomske ovisnosti o zlostavljaču, jer su uglavnom to nezaposlene osobe. Nekada i zbog obećanja nasilnika da će se ‘promijeniti’, a uglavnom nikada ne dođe do tih promjena”, dodali su iz udruge.

Zakonska reugulativa – mrtvo slovo na papiru

Samo u prošloj godini u njihovim sigurnim kućama koje se nalaze u Mostaru bilo je smješteno 69 žrtava usprkos zakonskoj regulativi koja štiti žrtve nasilja.

“U odnosu na period od prije desetak godina, uradili smo mnogo. Dokazale smo da žene nisu samo dio statistike koja je često loša po nas. Nažalost, svakodnevno se dešava da se napravi jedan korak naprijed, a da iza toga stoji mnogo loših situacija i životnih priča koje imaju tragičan ishod. Zakonska regulativa i prava koja imamo ostaju samo mrtvo slovo na papiru jer u praksi imamo drugačiju situaciju, ali svake godine uz zajednički rad uradimo mnogo dobrih stvari za prevenciju nasilja u društvu”, rekla je Nejra Kadić iz Instituta za razvoj KULT koji ima niz aktivnosti kada je u pitanju borba protiv nasilja nad ženama.

BiH raspolaže kvalitetnim pravnim, međunarodnim i domaćim, okvirom kojim se kreiraju pretpostavke za prevenciju nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Pored međunarodnih pravnih dokumenata, koji su sadržani u Ustavu BiH i čine njegov sastavni dio, potpisani su i ratificirani i drugi međunarodno pravni akti i dokumenti kojima se stvara zakonska osnova kao vid opće prevencije nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Ustavi BiH, RS i FBIH garantiraju zabranu diskriminacije na osnovu spola što je osnova za sprječavanje nasilja. Usvojen je i Zakon o ravnopravnosti spolova BiH. BiH je 07. studenog 2013. godine postala šesta zemlja članica Vijeća Europe koja je ratificirala Konvenciju Vijeća Europe o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici .

“Pored ovih zakona, Porodični zakoni FBIH i RS zabranjuju nasilje u porodici, a Krivičnim zakonima BiH, RS, FBIH i Distrikta Brčko stvara se okvir za opću prevenciju nasilja nad ženama između ostalih krivičnih djela. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH i Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Republike Srpske, definiraju mjere i mehanizme zaštite u slučajevima nasilja u porodici. Značajno je spomenuti Strategiju za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici FBIH i Strategiju za borbu protiv nasilja u porodici u RS za, kao usko specijalizirane dokumente za ovu oblast, kojima se definira pravac djelovanja u prevenciji nasilja, te zaštiti žrtava i procesuiranju počinitelja, te Strategiju za provedbu Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici BiH koja je u postupku usvajanja”, rečeno nam je u Agenciji za ravnopravnost spolova BiH.

O pravima žena govori se samo 8. ožujka

Ipak, potrebno je još puno toga učiniti kako bi se zakonske regulative provele u praksi potpuno. Potrebno je razvijati svijest žena o nasilju, te njihove kapacitete kako da ga prepoznaju, jačati njihovo umrežavanje kroz organizacije, raditi s obrazovnim institucijama koje imaju direktan utjecaj na mlade žene, te napraviti posebne programe o odnosima u porodicama.

“Svjedoci smo da se o pravima žena često govori samo 8. ožujka. Manje je poznato da šesnaest dana aktivizma protiv nasilja nad ženama počinje 25. studenog što je dodatni bitan datum. Međutim, ovi dani moraju postati samo podsjetnici na vrijeme u kojem su sudjelovale hrabre žene boreći se za ravnopravnost i prevenciju nasilja u svijetu. Svaki dan u godini treba biti obilježen specifičnim akcijama protiv nasilja s posebnim naglaskom na borbu protiv nasilja nad ženama”, istakla je Kadić iz KULT-a koji svakog 25. u mjesecu održava Narančasti dan koji je posvećen prevenciji nasilja nad ženama i djevojkama.

Naše društvo je izgrađeno na dubokim patrijarhalnim temeljima, tako da žene žrtve nasilja ne uživaju podršku društva i suočene su s tradicionalnim predrasudama i nerijetko nastavljaju život s nasilnom osobom. Da bi se to promijenilo potrebno je da se uključe svi segmenti društva.

“Jedna žena ne može učiniti mnogo, potrebna nam je sinergija. Trebamo se okupiti oko zajedničkog cilja i početi djelovati javno. Danas se to na svu sreću i događa. Počele smo surađivati i rješavati ovaj gorući problem u bosansko-hercegovačkom. društvu. U razradu finalnog rješenja problema smo uključile žene iz međunarodnog ali i državnog sektora koje daju institucionalnu podršku globalnom pokretu. Nadam se da će se u narednom periodu žene više angažirati u svim područjima društvenog života te da će tako osigurati mjesto koje zaslužuju i početi borbu protiv negativnih pojava u društvu a posebno protiv nasilja nad djevojčicama, djevojkama i ženama u konačnici”, naglasila je Kadić.

Patrijarhalna matrica i dalje dominira

Posted on March 16, 2014 by sdadmin

Žene u Crnoj Gori i dalje se dominantno odriču nasljedstva u korist muških članova obitelji, iako su zakonom izjednačene s muškarcima. Običajno pravo i dalje određuje odluku u vezi s nasljeđem, pa ih strah od osude i dalje dovodi u ekonomski zavisan položaj i čini ih ranjivim. Država sa svoje strane ne pokazuje proaktivan odnos kako bi svojom politikom mijenjala patrijarhalnu matricu i pomogla ženama da promijene odnos prema vlasništvu.

Sva istraživanja rađena na temu nasljeđivanja ukazuju da su žene u Crnoj Gori u malom postotku vlasnice nekretnina. Jedna nedavna studija koju je financirala EU, a odnosi se na žensko poduzetništvo, pokazala je da svega 8 posto žena koje bi započele svoj biznis posjeduje zemlju, za razliku od 70 posto muškaraca. Slična situacija je i s drugim nekretninama.

Da se žene u Crnoj Gori dominantno i dalje odriču nasljedstva iako su pred zakonom u potpunosti izjednačene s muškarcima, pokazuje i iskustvo sudca Osnovnog suda u Podgorici Ibrahima Smailovića, koje je podijelio u razgovoru za naš program:

“I dalje je dominantno davanje negativnih nasljedničkih izjava ženskih potomaka i zaista je pravilo i dalje i to u velikom broju slučajeva da se ženski potomci odriču svog prava na nasljedstvo”, kaže sudac.

Jelena i Branka, obrazovane žene u tridesetim, odgojene su da se žene odriču nasljedstva i, kako su podijelile s nama, takav odnos prema imovini je porodična tradicija:

“Moja majka i tetka i sve starije žene za koje znam su se odrekle svog nasljedstva u korist braće“, kaže nam Jelena.

“U mojoj familiji i u onima u okruženju uglavnom se sve žene odriču nasljedstva zbog muškaraca iz svoje familije”, potvrđuje i Branka.

Žene se često s ponosom odriču svog dijela u korist braće ili drugih muških članova porodice i u sudnicu dođu s unaprijed donijetom odlukom, priča nam sudac Smailović. U slučaju da dogovor nije postignut i da žena želi da se prihvati svog dijela u sudnici je napeto među članovima porodice, iskustvo je ovog sudca:

“Događa se u sudnici da dođe do pokušaja verbalnog konflikta jer se odmah javi animozitet između ženskih i muških potomaka što ukazuje na to da jednostavno muški potomci ne očekuju da će se ženski prihvatiti nasljeđa”, kaže Smailović.

I baš taj strah od osude je za našu sugovornicu Jelenu ključni razlog zbog kojeg bi ostala u okvirima tradicije i običajnog prava:

“Ja bih se odrekla samo da ne moram da trpim priče, prigovore i sve ostalo. U mojoj porodici očekuju svi da se žene odreknu svih stvari zarad muškog roda, brata ili oca”, kaže Jelena.

Što će reći susjedi

Sudska praksa kaže da žene često nisu upoznate sa jednakim pravom nasljeđivanja, ali da je ključni razlog odricanja je u patrijarhalnom mentalitetu po ovom pitanju, duboko ukorijenjenom običajnom pravu, te strahu od osude, kaže sudac Smailović:

“Čini mi se da ljudi u Crnoj Gori pribjegavaju običajnom pravu kao nečemu što im pruža neku najvišu sigurnost, a opet mi se čini da ljudi često pribjegavaju da razmišljaju o tome što će susjed ili neki rođak reći. Žene nailaze na osudu društva i to i dalje ostavlja traga”, ocjenjuje sudac.

Naša sugovornica Branka odlučila je prekinuti s negativnom tradicijom u svojoj porodici i pored rizika od moguće osude:

“Ja bih prihvatila svoje jer ne vidim zašto sam ja to gora od moje braće. Koliko znam po mojim drugaricama, otprilike sve mislimo na isti način i mislim da su žene već pomalo napravile korak naprijed u tom smislu.”

Mlađe žene iz gradskih sredina sve češće se prihvaćaju nasljedstva, ali taj postotak je zanemariv u odnosu na ukupnu žensku populaciju.

“Trend prihvaćanja mlađe generacije svojih nasljednih dijelova nije još u velikom broju zastupljen”, kaže sudac Smailović.

Odricanje od nasljedstva i neposjedovanje imovine čini žene ekonomski ranjivim i zavisnim, pa u Centru za ženska prava bilježe sve više slučajeva ekonomskog nasilja nad ženama, kazala nam je izvršna direktorica Centra Maja Raičević:

“Veliki broj žena se nalazi u velikom riziku od siromaštva i veoma teško žive zbog činjenice da su dobar dio života provele ekonomski zavisne kako od svojih muških rođaka tako kasnije i od partnera. To je upravo jedno od područja gdje mi se čini da državne mjere koje postoje u aktualnim politikama se ne provode na pravi način. Čim je običajno pravo još tako izraženo jasno je da država nije u dovoljnoj mjeri to osvijetlila kao problem”, navodi Raičević.

Država je konstatirala da odricanje od vlasništva znači ekonomsku moć žena, ali osim toga čini se da je malo toga učinjeno kako bi educirali javnost i pomogli ženama da izađu iz patrijarhalne matrice – shvaćanja žene kao ‘tuđe sreće.’