Na panelu uoči izbora za Europski parlament, u organizaciji Hrvatske udruge poslodavaca (HUP-a), Marko Pavić, zastupnik HDZ-a, komentirao je razlike u plaćama između muškaraca i žena. Naveo je da je rodni jaz u plaćama u Hrvatskoj 11 posto, a u Europskoj Uniji 16 do 17 posto.
Njegova izjava bila je povod da provjerimo kakvo je trenutno stanje po pitanju rodnog jaza u plaćama. Kako u Hrvatskoj, tako i u EU.
Podaci Državnog zavoda za statistiku (izvješća Pravobraniteljice)
Analiza stanja ravnopravnosti spolova u području zapošljavanja i rada u izvješćima Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova temelji se na podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS). Osim ako nije posebno naznačeno drugačije. Pri utvrđivanju rodnog jaza u plaćama u obzir se uzimaju prosječne mjesečne bruto plaće po zaposlenom u pravnim osobama. Tako u izvješću o radu za 2023. godinu stoji: „Prosječna bruto plaća muškaraca zaposlenih u pravnim osobama iznosila je 1.635 eura, dok je prosječna plaća žena iznosila 1.524 eura, što upućuje na rodni jaz u plaćama od 6,8%, odnosno relativnu stagnaciju rodnog jaza u plaćama.“
Stagnacija se odnosi na činjenicu da je, prema izvješćima o radu Pravobraniteljice, tijekom pandemije (2020. i 2021.) došlo do značajnog smanjenja razlike u prosječnim plaćama žena i muškaraca. Odnosno, rodni jaz u plaćama gotovo se prepolovio. U 2019. godini on je iznosio 11,5%, a u 2020. pao je na 6,9%. Sličan postotak se bilježi u svim idućim izvješćima. Rodni jaz u plaćama je 2021. iznosio 7%, 2022. godine bio je 6,9%, dok je 2023. bio 6,8%.
Kroz cijelo petogodišnje razdoblje (2019. – 2023.) rodni jaz u plaćama, u korist muškaraca, najizraženiji je u područjima financijske djelatnosti i djelatnosti osiguranja, djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi te trgovini na veliko i malo; popravak motornih vozila i motocikala.
Djelatnosti u kojima je rodni jaz izražen u korist žena i/ili relativno uravnotežen su građevinarstvo, rudarstvo i vađenje, djelatnosti opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacije te djelatnost opskrbe vodom, uklanjanja otpadnih voda, gospodarenja otpadom i djelatnost sanacija okoliša.
Podaci Eurostata
Podaci Eurostata, u odnosu na ranije navedena izvješća Pravobraniteljice, pričaju drugačiju priču o rodnom jazu plaća u Hrvatskoj. Odnosno, nešto su bliži tumačenju zastupnika Pavića s početka članka. Barem kada pričamo o Hrvatskoj.
Rodni jaz u plaćama u Hrvatskoj, prema Eurostatu, od 2019. godine do 2021. blago je padao. Od 11,5% do 11,1%. No, 2022. godine se bilježi porast rodnog jaza na 12,5%. To je i dalje, iako minimalno, ispod prosjeka EU.
Rodni jaz u plaćama u Europskoj Uniji (EU 27) za 2022. godinu (posljednje privremeno izvješće) iznosi 12,7%. To je stagnacija u odnosu na prethodno privremeno izvješće i nastavak trenda pada rodnog jaza na razini Unije. Naime, prije deset godina, 2014. godine, on je iznosio 15,7% i od tad se smanjuje. Ako uzmemo u obzir navedeno, u posljednjih nekoliko godina postotak rodnog jaza u EU nije ni približan izjavi zastupnika Pavića od 16 do 17 posto (najbliže je bila upravo 2014. godina, s 15.7%).
U statističkim podacima Eurostata naglašeno je da oni ne uključuju javnu upravu, obranu i obvezno socijalno osiguranje. Također, za razliku od podataka DZS-a, koji se baziraju na prosječnoj mjesečnoj bruto plaći, podaci Eurostata uspoređuju zaradu po satu rada. Jesu li to razlozi ovako različitih statističkih podataka ili se uzrok krije u nekom drugom parametru?
Kako bismo razjasnili zašto su podaci Državnog zavoda za statistiku i Eurostata toliko različiti kontaktirali smo dr.sc. Danijela Nestića, predstojnika Odjela za tržište rada i socijalnu politiku na Ekonomskom institutu u Zagrebu. „Ta razlika “po satu” u odnosu na “mjesečnu” ne bi trebala biti značajna za objašnjenje razlika u rodnom jazu u plaćama između DZS-a i Eurostata. Čak niti razlika u definiciji zarada/plaća, gdje zarada uključuje i redovne primitke koji u hrvatskom poreznom sustavu nemaju tretman plaća, mi se ne čini kao nešto odlučujuće za objašnjenje te razlike“, kazao je Nestić.
Različiti načini prikupljanja podataka
Dodao je da se podaci DZS-a, ranije navedenih 6,8% u 2023. godini, odnose na statističku analizu temeljem JOPPD obrasca. S druge strane, podaci Eurostata, ranije navedenih 12,5%, odnose se na podatke koji su izvedeni iz Ankete o strukturi zarada.
Navedena anketa provodi se svake četiri godine. Provodi se na uzorku poduzeća s 10 ili više zaposlenih koja djeluju u svim područjima gospodarstva. Izuzetak je javna uprava. To je definirano u statističkoj klasifikaciji gospodarskih djelatnosti Europske zajednice (NACE). Neke zemlje na dobrovoljnoj osnovi daju informacije o javnoj upravi, kao i o poduzećima s manje od 10 zaposlenih. Za odabir uzorka, pripremu upitnika i provođenje ankete odgovorni su Državni statistički zavodi. Oni potom podatke na obradu šalju Eurostatu.
„Zadnja anketa je iz 2022. godine, ali mi se čini da se objavljeni podaci o rodnom jazu u plaćama za 2022. godinu zapravo izvode iz ankete u 2018. godini, a koji su ne neki način prilagođeni kako bi se dobio podatak za 2022. godinu. Uz ove podatke imamo napomenu da su privremeni, dok se u prosincu ove godine ne obrade podaci ankete iz 2022. godine“, napominje Nestić.
Dodaje i da su ti podaci bazirani na uzorku, i to temeljem ankete koju popunjavaju poduzeća. „Kako je podatak Eurostata baziran na anketi, to uvijek može biti pitanje reprezentativnosti. Je li uzorak poduzeća dobro pogođen, jesu li osobe koje su popunjavale tu anketu u poduzećima to doista dobro napravile ili su je popunile samo reda radi“, kazao je Nestić.
S druge strane, podaci DZS-a obuhvaćaju sve isplatitelje plaće u pravnim osobama jer su svi obvezni ispuniti porezni obrazac JOPPD. U njemu se promatra bruto plaća za puno radno vrijeme. „Dakle, to bi trebao biti dobar i usporediv pokazatelj. Osim toga, dostupan je na mjesečnoj razini i to s minimalnim zakašnjenjem. Zato je taj podatak zgodan za tekuće praćenje promjena. Premda se vjerojatno iz mjeseca u mjesec neće nešto vidljivo događati, već nakon nekoliko kvartala ili godina bit će moguće uočiti promjene u trendovima“, rekao je Nestić.
Koji je podatak relevantniji?
Iako je naš sugovornik rekao da je mogućnost praćenja tekućih promjene velika prednost DSZ-a i njihove obrade podataka, napominje da su oba podatka službena, dobra i napravljena prema određenim statističkim pravilima. Podaci DZS-a imaju prednost da pokrivaju sva poduzeća, da se računaju iz mjeseca u mjesec i da su raspoloživi po svim djelatnostima. S druge strane, Eurostatov podatak se na isti način izračunava za sve zemlje EU i relevantan je za međunarodne usporedbe. Uz to, on se odnosi na nešto širi obuhvat primanja, širi od bruto plaća.
„Podaci Eurostata manje su prikladni za praćenje promjene iz godine u godinu. Naime, Anketa o strukturi zarada se radi svake četiri godine. Kakvu god prilagodbu radili za razdoblja između anketa, ona u sebi uvijek sadrži element greške. Npr. ako se doista nešto događalo s rodnim jazom u plaćama tijekom korona krize, a što sugeriraju podaci DZS-a, to će se teško vidjeti u ovim podacima Eurostata jer oni svoju osnovnu komponentu vuku iz ankete iz 2018. DZS sam za sebe ne objavljuje podatke o plaćama temeljem Ankete o strukturi zarada, već taj dio “posla” prepušta Eurostatu. Ukratko, sadržajno nemam dobro i jednostavno objašnjenje razlika u razini radnog jaza u plaćama između DZS-a i Eurostata, ali nekad se moramo na to naviknuti. Tako je to sa statističkim podacima – različiti izvori podataka daju različite rezultate“, zaključno je kazao Nestić.
Za komentar značajne razlike u podacima po pitanju rodnog jaza pitale smo još nekoliko stručnjaka/inja koji/e su se bavili/e ovom temom. No, do trenutka objave teksta nismo od njih dobile dodatna objašnjenja.
Uzroci rodnog jaza u plaćama
O nekima od razloga rodnog jaza u plaćama, kao što su rodne uloge, više muškaraca na rukovodećim pozicijama unatoč većem stupnju obrazovanih žena i fleksibilnosti rada pisali su brojni mediji (1,2,3).
Uzroke je istraživala i Pravobraniteljica u projektu „Gender Pay Gap in the post – Covid 19 Western Balkan“. Kroz njega su provedena nacionalna istraživanja u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji. Cilj je bio utvrditi kretanje rodnog jaza u plaćama u razdoblju pandemije (ožujak 2020. – kraj 2022.) Nastojalo se odgovoriti na pitanje uzročno – posljedičnog spleta okolnosti koje dovode do radnog jaza u plaćama.
Komparativno istraživanje je pokazalo da su neki od glavnih generatora rodnog jaza u plaćama profesionalna horizontalna i vertikalna segregacija, netransparentnost plaća, slabija razina fleksibilnog rada i mogućnosti usklađivanja poslovnog i privatnog života, neravnoteža u pogledu neplaćenog rada i pružanja skrbi te egzistiranje društvenih obrazaca u vezi s rodnim ulogama koje dovode do nejednake podjele neplaćenog rada i pridonose rodnom jazu u plaćama.
Naš raniji sugovornik dr.sc. Danijel Nestić potvrdio nam je navedeno: „Čini mi se da kod nas prvenstveno postoji problem segregacije po zanimanjima. Žene češće rade na slabije plaćenim radnim mjestima. Na primjer, u djelatnosti javne uprave gotovo sigurno je da ne postoje situacije da se različito plaćaju žene i muškarci za isto radno mjesto. Ali muškarci su češće na rukovodećim pozicijama ili rade u zanimanjima s relativno višom plaćom (npr. vojska, policija…). Zanimljiva je stvar u građevinarstvu. Tamo većinu elementarnih/jednostavnih poslova obavljaju muškarci s niskim stupnjem obrazovanja. Istovremeno, žene su većinom koncentrirane na uredske poslove u tom sektoru i sa prosječno višim stupnjem obrazovanja i zato u prosjeku imaju veću plaću od muškaraca.“
Uz to, napomenuo je da su zaposlene žene u prosjeku više obrazovane. Tako da svakako uzrok rodnog jaza u plaćama nije obrazovanje već koncentracija žena u slabije plaćenim zanimanjima.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Ona su dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
