Mnoga religijska udruženja, pa tako i Katolička crkva, seksualnosti pristupaju s pozicije apstinencije dok se ne nađe odgovarajuća osoba s kojom će se zasnovati obitelj. Na taj način, smatraju, ostvaruje se bolja i povezanija seksualna veza s krajnjim partnerom. Seksualnost se promatra kroz prizmu prokreacije, odnosno stvaranja potomaka. Seksualna aktivnost izvan braka nerijetko se veže uz štetne psihičke i fizičke učinke (1,2,3). Uz to, navedeni pristup često promovira isključivo prirodne metode kontracepcije, a ostale metode kontracepcije smatra nedopuštenima (1,2,3).
Apstinencijski programi, koji se dijelom naslanjaju na navedeno, u velikom se broju slučajeva provode u SAD-u. No, neki se već dugi niz godina, kao izvannastavni programi, provode i u Hrvatskoj. Najpoznatiji je Teen STAR, koji je utemeljen u religijskom učenju o seksualnosti. A sličan program promovirala je i Udruga GROZD. Uvjerenje koje stoji iza pristupa temeljenih na apstinenciji je i da će tako mladi kasnije stupati u spolne odnose i imati manje partnera. A posljedično će biti manji broj neplaniranih trudnoća i spolno prenosivih infekcija.
Što kažu prominentna istraživanja i stručnjaci/kinje?
Veliko istraživanje Mathematica, provedeno u Sjedinjenim Državama, mjerilo je učinak programa koji se temelje samo na apstinenciji kroz devet godina. Obuhvatilo je 2057 sudionika, od kojih je 1209 mladih bilo uključeno u programe koji su promovirali isključivo apstinencijski pristup, a 848 bili su dio kontrolne skupine koja nije bila dio specifičnog programa već su bili izloženi informacijama o seksualnosti dostupnima u njihovim zajednicama.
Pokazalo se da mladi koji su sudjelovali u edukativnom programu baziranom samo na apstinenciji nisu skloniji apstinirati od seksualnih odnosa od mladih koji nisu dio takve edukacije. Od onih koji su bili seksualno aktivni, broj seksualnih partnera bio je sličan u obje grupe te su u odnos stupali u slično vrijeme. Sudionici iz obje grupe imali su isti razmjer seksualnih odnosa bez zaštite. Imali su jednako i zadovoljavajuće razumijevanje rizika neplanirane trudnoće, ali su (obje grupe) manje razumjeli rizike spolno prenosivih infekcija i njihova utjecaja na zdravlje. Sudionici iz grupe koja je sudjelovala u edukativnom programu bili su manje skloni mišljenju da su kondomi efektivni u prevenciji spolno prenosivih infekcija nego li oni iz kontrolne skupine. No, sudionici iz edukativne grupe, u odnosu na one iz kontrolne skupine, češće su točno utvrdili da kontracepcijske pilule nisu efektivne u zaštiti od spolno prenosivih bolesti.
Međunarodne stručne smjernice UNESCO-a za seksualnu edukaciju donose dokaze učinkovitosti seksualne edukacije te reafirmiraju poziciju seksualne edukacije u kontekstu ljudskih prava i rodne ravnopravnosti. U njima stoji da su se programi koji promoviraju isključivo apstinenciju pokazali neefektivnima i potencijalno štetnima za seksualnost mladih ljudi i njihova seksualna i reproduktivna prava. Odnosno, i one navode da su neefektivni u pogledu odgode ulaska u seksualne odnose, smanjenja učestalosti seksualnih odnosa kao i smanjenja seksualnih partnera. Smjernice su nastale u suradnji sa zajedničkim programom Ujedinjenih naroda za HIV i AIDS (UNAIDS), Populacijskim fondom UN-a (UNFPA), Agencijom UN-a koja skrbi o kvaliteti životnog standarda djece i mladih (UNICEF) te Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO).
O uspješnosti apstinencijskih programa poslale smo upit i Aleksandaru Štulhoferu, redovitom profesoru i predstojniku Katedre za seksologiju na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
„Zaključak je dosadašnjih evaluacija da apstinencijski programi nisu uspješni u postizanju zadanih ciljeva, pa tako nisu uspješni ni u odgađanju seksualnih odnosa ni u smanjenju broja seksualnih partnera/partnerica“, kazao nam je.
Dodao je da su evaluacijske studije ukazale na to da postoje programi koji su uspješni u promjeni ponašanja i smanjenju rizičnih ponašanja. „Riječ je u pravilu o programima čiji je cilj prevencija HIV/AIDS-a te nekim programima tzv. cjelovite seksualne edukacije“, kazao je Štulhofer.
Što je sveobuhvatno seksualno obrazovanje?
Prema smjernicama UNESCO-a sveobuhvatno (cjelovito) seksualno obrazovanje je proces poučavanja i učenja koji se temelji na kurikulumu i govori o kognitivnim, emocionalnim, fizičkim i društvenim aspektima seksualnosti. Cilj mu je educirati djecu i mlade ljude o znanjima, vještinama, stavovima i vrijednostima koje će ih osnažiti da bolje razumiju vlastito zdravlje, dobrobit i dostojanstvo. Ali i da razvijaju društvene i seksualne odnose pune poštovanja te da razumiju kako njihovi izbori utječu na vlastitu, ali i dobrobit drugih.
Kurikulum ne adresira samo kontracepciju i odgovorno seksualno ponašanje, već uključuje i ostale važne aspekte seksualnosti (npr. komponentnu roda –njen utjecaj na veze i rizična seksualna ponašanja, seksualna prava, komunikaciju, rodnu ravnopravnost, rodno – uvjetovano nasilje i sl.). Upravo zastupljenost dimenzije roda u tim programima jedna je od temeljnih odlika programa. „Ona se čini osobito važnom u sklopu prevencije seksualnog uznemiravanja i nasilja te senzibilizacije na razlike u rodnoj i seksualnoj ekspresiji“, kazao nam je Štulhofer.
U smjernicama stoji da je seksualnost kompleksna jer uključuje biološku, socijalnu, psihološku, duhovnu, religijsku, političku, pravnu, povijesnu, etičku i kulturnu dimenziju koja se mijenja tijekom života. U skladu s tim, pristup koji se bazira na sveobuhvatnom seksualnom obrazovanju stavlja seksualnost u širu perspektivu osobnog i seksualnog rasta i razvoja.
Svjetska zdravstvena organizacija u publikaciji „Standardi spolnog odgoja u Europi“ naglasila je da je sveobuhvatna seksualna edukacija „učenje o kognitivnim, emocionalnim, socijalnim, interaktivnim i fizičkim aspektima seksualnosti. Seksualna edukacija započinje rano u djetinjstvu i nastavlja se kroz adolescentno i odraslo doba. Cilj joj je potpora i zaštita seksualnog razvoja; postepeno obogaćuje i osnažuje djecu i mlade ljude s informacijama, vještinama i pozitivnim vrijednostima kako bi bili u mogućnosti razumjeti i uživati u vlastitoj seksualnosti, imati sigurne i ispunjujuće odnose te ih priprema za preuzimanje odgovornosti za vlastito i tuđe seksualno i opće zdravlje.“
Što kažu istraživanja o efikasnosti sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja?
Istraživanje, koje je dio već navedenih smjernica UNESCO-a, potvrdilo je da programi sveobuhvatnog seksualnog obrazovanja temeljeni na kurikulumu doprinose odgođenom započinjanju spolnih odnosa, smanjenoj učestalosti spolnih odnosa, smanjenom broju seksualnih partnera, smanjenom preuzimanju rizika, povećanoj uporabi kondoma i povećanoj uporabi kontracepcije. Dodatno, zaključuje da ovaj tip seksualnog obrazovanja ima pozitivne učinke, uključujući povećanje znanja o različitim aspektima seksualnosti, o odgovornom ponašanju, rizicima neplanirane trudnoće ili HIV-a i drugih spolno prenosivih bolesti. Na njihove smjernice referirala se i Dunja Mijatović, bivša povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe.
Istraživanje „Three Decades of Reaserch: The Case for Comprehensive Sex Education“ pruža snažnu potporu sveobuhvatnom seksualnom obrazovanju u nizu tema, izvan već navedene promocije odgovornih seksualnih ponašanja. Kroz pregled relevantnih istraživanja u posljednja tri desetljeća ustanovljeno je da su efektivniji pristupi koji se bave širokom definicijom seksualnog zdravlja i zauzimaju pozitivne, afirmativne i uključive pristupe ljudskoj seksualnosti. Takvi pristupi poboljšavaju razumijevanje roda i rodnih normi, prepoznaju rodnu jednakost, smanjuju homofobiju, omogućuju bolje prepoznavanje seksualnog nasilja i njegovo smanjenje te imaju brojne druge pozitivne ishode.
I brojna druga istraživanja, kao i stručnjaci/kinje suglasni/e su da sveobuhvatno seksualno obrazovanje može povećati znanje o različitim aspektima seksualnosti, znanje o rizičnim ponašanjima te ih bolje prevenirati, da smanjuje broj maloljetničkih trudnoća te da promovira seksualno odgovorna ponašanja (1,2,3,4,5)
Programi koji se baziraju isključivo na apstinenciji nisu učinkoviti
Iz dostupne relevantne dokumentacije, istraživanja i komentara stručnjaka/inja, proizlazi da su programi koji se baziraju isključivo na apstinenciji nedovoljno efektivni u odgodi ulaska u spolne odnose, smanjenju broja seksualnih partnera/ica, ali i prevenciji spolno prenosivih bolesti.
Učinkovitiji su programi sveobuhvatne (cjelovite) seksualne edukacije koji imaju fokus na odgodi ulaska u seksualne aktivnosti te edukaciji o korištenju kontracepcije. Takvi programi povećavaju upotrebu kontracepcije i korištenje kondoma te smanjuju učestalosti seksualnih odnosa bez kondoma. Odnosno, imaju veći učinak na prevenciju spolno prenosivih infekcija i neplaniranih trudnoća.
Osim navedenog, takvi programi uključuju i ostale važne aspekte seksualnosti, kao što je i rodna dimenzija seksualnosti. Kako navodi Dunja Mijatović u svom tekstu, sveobuhvatna seksualna edukacija može pridonijeti „prenošenju snažnih poruka u korist ravnopravnosti žena i muškaraca, promicanju nestereotipnih rodnih uloga, educiranju o međusobnom poštovanju, pristanku na seksualne odnose, nenasilnom rješavanju sukoba u međuljudskim odnosima i poštovanju osobnog integriteta.”
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Ona su dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
