Osim Ivane Kekin, koja je bila meta najvećeg broja dezinformacijskih narativa u zadnjoj predizbornoj kampanji, dezinformacijskim narativima je bila izložena i Marija Selak Raspudić.
Na debati na kojoj su sudjelovale obje navedene kandidatkinje (u organizaciji GONG-a i Fakulteta političkih znanosti) govorile su o izloženosti dezinformacijama i manipulacijama. Tako je Selak Raspudić kazala da je jedan video iz kampanje Ivane Kekin koji govori o ministru Berošu i privilegiji šest plus šest huškački i manipulativan. Naime, stranka Možemo je tražila da se Berošu ta privilegija ukine, a njihov je prijedlog odbijen. Pritom su objavili video odbijanja tog prijedloga. Selak kaže da se na kraju videa izmjenjuju fotografije zastupnika oporbe koji nisu podržali prijedlog, a njena glava se tamo prikazuje kao zadnja i najveća. Ona to smatra huškanjem, s obzirom na to da taj prijedlog nisu podržali ni neki članovi SDP-a. Ivana Kekin kazala je da taj video ne smatra huškačkim. Potom je navela neke od primjera dezinformacija usmjerenih ka njoj koje smo već obradile, poput „skrivene“ vile u Istri.
Rodno dezinformacijski narativi bazirani na stereotipima
S obzirom na to da je Marija Selak Raspudić bila jedna od prvih kandidata/inja koji/e su jasno komunicirale ulazak u utrku za predsjednika/icu Republike Hrvatske, rodno dezinformacijski narativi usmjereni ka njoj su bili najviše korišteni na samom početku izborne utrke (1,2,3).
Prema definiciji Lucine Di Meco, rodne dezinformacije se prvenstveno odnose na širenje obmanjivih ili netočnih informacija i slika o ženama koje su aktivne u političkoj areni, novinarkama ili o ženama u javnom prostoru, tako da perpetuiraju mizoginiju ili rodne stereotipe u društvu. Najčešće ih se prezentira kao neiskrene, neinteligentne, nepouzdane ili nekontrolirane – suviše emotivne. Takav tip dezinformiranja, prema Di Meco, je dizajniran kako bi se utjecalo na doživljaj političarka u javnosti. Ali i kako bi se ženski glasovi utišali i maknuli iz javne sfere.
Dezinformacijski narativi o Mariji Selak Raspudić gradili su se na nekim od navedenih karakteristika prikaza žena u javnom prostoru. U njenom slučaju se nije radilo o standardnim dezinformacijama, već su dezinformacijski narativi perpetuirali stereotipne uloge žene u društvu. Prvenstveno kako bi se Selak Raspudić prikazalo kao nedoraslu za političku funkciju za koju se natjecala. Uz to, zanimljivo je da su te narative kreirali njeni protukandidati u utrci za predsjednika/icu Republike Hrvatske.
Marija Selak Raspudić kao nedorasla za bavljenje politikom
Na samom početku kampanje, željelo ju se prikazati kao nedoraslu za bavljenje politikom i/ili obnašanje predsjedničke funkcije. To je bio narativ koji je uglavnom “gurao“ njen protukandidat Dragan Primorac. Tako je gostujući u N1 Studiju kazao: „Ona će imati sjajnu politički karijeru za desetak godina, kad sazre. Bit će dobar SDP-ov kandidat. Simpatična je i draga, ali nedorasla.“ (1,2)
Marija Selak Raspudić kao nesamostalna
Osim što ju je prikazivao kao nedoraslu, Primorac ju je prikazivao i kao marionetu. I to prvenstveno Zorana Milanovića. Kazao je da „njen mentor Zoran Milanović njom upravlja briljantno“. Dodao je i da sve to „ide u prilog onoga što apsolutno svi govore – da je ona pravi trojanski konj Zorana Milanovića“ (1,2). Pri tom se osvrnuo i na njenog supruga Ninu Raspudića i njegovo prijateljstvo sa Zoranom Milanovićem „koje traje jako puno godina“ (1,2). I u ostatku kampanje je nastavio govoriti da je glas za Mariju Selak Raspudić glas za Milanovića i SDP (1,2). To nije zaboravio spomenuti ni na završnoj predizbornoj debati prvog kruga izbora. Tada je naglasio da je ona učinila sve da bolje pozicionira staro – novog predsjednika Zorana Milanovića.
S druge strane, na istoj toj debati Branka Lozo ju je prozvala da se prikazuje kao desno orijentirana političarka. Pritom ju je zatražila da kaže tko su joj uzori, mentori i učitelji akademski, na sveučilištu marksističke orijentacije… (opet insinuirajući da je njen rad/mišljenje/djelovanje pod utjecajem drugih).
Ovaj narativ, osim što je prikazuje kao nedovoljno samostalnu (marionetu, osobu koja ima mentora), oslanja se i na rodne stereotipe vezavši ženu i njena postignuća uz snažne muške figure čija je ona poslušnica i/ili produžena ruka – Zorana Milanovića i njenog supruga Ninu Raspudića.
Tko je iduća na redu?
Zaključno, u kampanji za predsjednika/ica Republike Hrvatske i Ivana Kekin i Marija Selak Raspudić bile su izložene dezinformacijskim narativima. Oni su, kao što to obično i biva s političarkama, propitkivali njihovu sposobnost da obnašaju navedenu funkciju. Pritom su prikazivane kao marionete, nestabilne, nedorasle, netransparentne i/ili politički naivne. No, dok se narativ usmjeren ka Kekin u velikom obujmu kreirao kroz društvene mreže i medije, dezinformacijski narativi usmjereni ka Mariji Selak Raspudić uglavnom su dolazili od njenog protukandidata – Dragana Primorca. Također, narativi usmjereni ka Selak Raspudić gradili su se prvenstveno na stereotipnim ulogama žene u društvu – kao podložne, nesamostalne i/ili nedovoljno sposobne za bavljenje politikom.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost. Dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije. Kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
