Dezinformacije i dezinformacijski narativi su informacije koje imaju za cilj naštetiti nekoj osobi, organizaciji i/ili društvenoj skupini i obmanuti javnost. O njihovom rodnom aspektu, zbog kojeg je i nastala rubrika GenderFacts, smo već pisale. Kao što smo navele, ne postoji suglasje oko definicije rodnih dezinformacija, ali postoje zajedničke karakteristike koje definiraju taj informacijski poremećaj. Rodne dezinformacije su fokusirane na žene, osobe čiji rodni identitet odstupa od tradicionalnih normi te na marginalizirane grupe kao što je LGBTIQ+ zajednica. Iako koriste termin „dezinformacije“ pod njime ne podrazumijevaju isključivo laži, već sve tipove informacijskog poremećaja. U velikoj se mjeri oslanjanju i na postojeće rodne stereotipe i predrasude u našim društvima.
Upravo o rodnim dezinformacijama govore Maida Salkanović i Nerma Šehović u studiji “Rodno i identitarno zasnovane dezinformacije u Bosni i Hercegovini“ objavljenoj pod nakladništvom Udruženja građana i građanki “Zašto ne”. Termin se u studiji odnosi na dezinformacije koje se šire s namjerom diskreditiranja žena i LGBTIQ+ osoba te s namjerom instrumentalizacije mržnje prema navedenim skupinama društva.
Svoj rad započinju s osvrtom na ožujak 2023. godine kada je grupa muškaraca u Banja Luci fizički napala LGBTIQ aktiviste i aktivistkinje povezane s Bosanskohercegovačkom povorkom ponosa. Napadu kojeg su aktivisti i aktivistkinje Povorke opisali kao zločin iz mržnje na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta prethodile su huškačke izjave javnih dužnosnika propagirane putem medija i društvenih mreža. To je još jedan značajan pokazatelj o utjecaju koji „diskriminirajući medijski prikazi i dezinformacijski narativi mogu imati u poticanju nasilja na temelju roda i identiteta“.
Rodne dezinformacije šire se putem svih medija
U studiji su Salkanović i Šehović koristile bazu podataka portala Raskrinkavanje.ba, platforme za provjeru činjenica i razotkrivanje činjenično netočnih tvrdnji u Bosni i Hercegovini.
Analizirani uzorak sastojao se od 71 članka objavljenog na portalu u period od siječnja 2021. do siječnja 2024. godine. Analizirani su i kanali kojima su se rodno usmjerene dezinformacije distribuirale. Primijećeno je da su se širile u gotovo jednakom omjeru putem društvenih mreža i tradicionalnih online medija. Društvene mreže su tek blago prevladavale (36 slučajeva). Analizirani sadržaji podijeljeni su u sedam dominantnih narativa. Iako su autorice podijelile narative u kategorije, uočile su da mnoge dezinformacije kombiniraju više različitih narativa s ciljem diskreditiranja pojedinaca_ki i/ili društvenih skupina. Primarno s ciljem nanošenja štete i/ili postizanja određenih političkih, ekonomskih i ostalih ciljeva.
U analizi studije mi ćemo se usmjeriti na narative koji su bili najdominantniji. Odnosno, one koji su brojčano dominirali u analizi. To su narativi koji demoniziraju LGBTIQ+ zajednicu, antizapadna propaganda rodno i identitarno zasnovanih dezinformacija (GiD), politička propaganda kroz GiD te rodno specifične dezinformacije o zdravlju. Više o preostalim narativima možete pročitati ovdje.
Narativi koji demoniziraju LGBTIQ+ zajednicu
Dezinformacije o LGBTIQ osobama bile su prisutne u 32 analizirana članka. 18 ih je objavljeno na društvenim mrežama, a 14 na informativnim web portalima. Većina dezinformacija bila je povezana s globalnim kontekstom. Svega osam ih je bilo fokusirano na lokalni kontekst, odnosno povorku ponosa u Beogradu i u Bosni i Hercegovini. Analizom je utvrđeno da su u 12 slučajeva LGBTIQ pojedinci_ke bili direktna meta dezinformacija, dok su u 20 slučajeva dezinformacije korištene kao alat za promociju političkih ciljeva i agendi.
Termini kojima se u dezinformacijskim tekstovima opisuje LGBTIQ zajednica svrstavaju u jednu od tri kategorije: derogativni ili uvredljivi opisi (“pederbal”, “tranny” i “trandže”), antizapadni narativ (“nove uvrnute društvene vrijednosti”) ili narativ o nametanju (“nameću pod normalno”). To jasno ukazuje na prezir i neprihvaćanje koje autori_ce ovih tekstova iskazuju prema LGBTIQ osobama. Ovakvi termini dehumaniziraju LGBTIQ zajednicu, promovirajući stigmatizaciju i diskriminaciju.
Nastavno na to, u medijima se i dalje ponavljaju dezinformacije u kojima se homoseksualnost izjednačava s bolešću promovirajući pritom štetne i zastarjele poglede na homoseksualnost. Također, prisutne su i dezinformacije u kojima se LGBTIQ zajednica koristi kao instrument političkog napada. Odnosno, kao sredstvo političkog diskreditiranja. Politički i ekonomski lideri iz zapadnih zemalja kao sto su Xaviera Bettela, Emmanuel Macron i Klaus Schwab bili su česte specifične mete ovog tipa narativa koji se u kombinaciji s isticanjem dekadencije “globalnog Sjevera” ili “kolektivnog Zapada” koristio kao antizapadna propaganda.
Osim širenja i ponavljanja dezinformacija o LGBTIQ zajednici, primijećena je i objava lažnih tvrdnji. Tako se u članku tvrdilo da gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković, uz podršku svoje stranačke kolegice Jelene Trivić, zagovara organizaciju EuroPridea u Banjoj Luci. Ovdje je primijećeno da se narativ o LGBTIQ zajednici koristio ne samo kao sredstvo za političku borbu već i kao pokušaj mobilizacije određene biračke baze.
Osim navedenog, zapažena je i upotreba vizualnih manipulacija. To ponajprije uključuje umjetno generirane fotografije koje su snažan alat za širenje lažnih narativa. Jedan primjer takve manipulacije je izmjena plakata Bosanskohercegovačke povorke ponosa. Naime, originalan slogan “Ima izać“ zamijenjen je prijetećom porukom “Dolazimo po vas ”.
Antizapadna i politička propaganda kroz rodno i identitarno zasnovane dezinformacije
Antirodni pokreti su transnacionalni fenomen. Prisutni su u različitim kulturama i društvima. Iako su ideološki raznoliki, ono što ih okuplja jest definiranje „zajedničkog neprijatelja“. Kao što smo već ranije pisale, njihovo je djelovanje usmjereno na nekoliko ključnih pitanja. Najčešće se svodi na „suprotstavljanje rodnoj ravnopravnosti i jednakim pravima za seksualne manjine, edukaciji o seksualnosti i seksualnim i reproduktivnim pravima (poput pobačaja) te uključivanju rodnih pitanja u glavne društvene tokove. A usmjereni su i na uklanjanje riječi „rod“ iz državnih dokumenata i medijskih diskursa. U tom djelovanju ponajviše se koriste antagonizirajućim diskursom u kojem gore navedena ključna pitanja najčešće stavljaju u okvire rodne ideologije i zapadnjačkog kolonijalizma. Kao takvi, pak, predstavljaju ugrozu djece, tradicionalne obitelji i vrijednosti, postojeće društvene zajednice, kao i prirodnog, odnosno Božjeg poretka.
U kontekstu Bosne i Hercegovine, Salkanović i Šehović uočavaju značajnu prisutnost antizapadnog diskursa u rodno i identitarno zasnovanim dezinformacijama. Značajan dio dezinformacija u BiH dolazi iz proruskih izvora promičući vrijednosti bliske ruskom režimu. Jedan od narativa koje populariziraju proruski propagandni mediji jeste prikaz “dekadentnog Zapada koji uništava tradicionalne vrijednosti“. Antizapadna propaganda primijećena je u 28,2% analiziranog sadržaja.
Dezinformacije o LGBTIQ osobama, pravima žena i politikama koje se tiču tih grupa često su se koristile za promicanje ovog narativa. Tako su primjerice u člancima Michelle Obama, Brigitte Macron i Toni Preckwinkle nazvane transrodnima. To je bilo popraćeno izrazito negativnim, pa čak i otvoreno neprijateljskim i uvredljivim opisima transrodne populacije. Ali i samih političkih stajališta targetiranih političarki. Ove mete ilustriraju da dezinformacije često koriste LGBTIQ teme za kritiku ili napad na javne ličnosti koje se smatraju simbolima određenih ideoloških ili političkih vrijednosti.
Osim korištenja dezinformacija o LGBTIQ zajednici, u kontekstu antizapadne propagande primijećena je i uporaba objektivizacije i seksualizacije žena. Brojne su europske političarke tako lažno prikazivane kao pretjerano seksualne s optužbama ili implikacijama koje upućuju na njihovu nemoralnost. Cilj je bila diskreditacija njihovog političkog angažmana. Ovdje možemo izdvojiti primjer njemačke ministrice vanjskih poslova Annalena Baerbock koja je neutemeljeno optužena za sudjelovanje u pornografskom filmu. Kao i fotošopiranu fotografiju talijanske političarke Marie Elene Boschi na kojoj izgleda neprikladno obučena za svečani događaj. Ove tvrdnje imaju za cilj, ne samo diskreditirati navedene političarke putem seksističkih i/ili transfobnih optužbi, već i prikazati zapadne zemlje kao “nemoralne“.
Tvrdnje koje su kategorizirane kao politička propaganda kroz rodno utemeljene dezinformacije opovrgnute su u devet analiza provjere činjenica. Podijeljene su u dvije potkategorije: lokalna/regionalna politička propaganda i međunarodna politička propaganda.
Lokalna politička propaganda bila je usmjerena pretežito na kandidatkinje političkih stranaka aludirajući na njihova nemoralna i neprimjerena ponašanja (1,2). Međunarodna politička propaganda pretežno se odnosila na Rusiju i/ili njenu invaziju na Ukrajinu (1,2)
Rodno specifične dezinformacije o zdravlju
Na rodno specifične dezinformacije o zdravlju odnosilo se 23,9% analiziranog sadržaja (17 članaka). Specifično je da se velik broj članaka u kojem se ovaj tip dezinformacija širio kombinirao s drugim narativima. Iako su primarno kroz ovaj narativ targetirane žene, dezinformacije o zdravlju kombinirane su i s homofobnim ili transfobnim narativima, kao i s teorijama zavjera.
Od 17 članaka u ovoj kategoriji, čak 10 ih je prevedeno sa stranog jezika. Time se ovoj temi daje globalni kontekst ponavljanja određenih dezinformacija.
Tvrdnje koje se nalaze isključivo u ovoj kategoriji pretežno su usmjerene na žene. Odnosno, šire dezinformacije o medicinskim intervencijama od kojih neke i spašavaju živote žena. Tako su cjepivo protiv HPV-a i mamografija lažno su predstavljeni kao vrlo opasni postupci.
Ova kategorija dezinformacija u nekoliko su slučajeva kombinirana je s već spomenutim homofobnim i/ili transfobnim narativima. Primjerice, tijekom izbijanja majmunskih boginja u proljeće 2022., mediji i korisnici_e društvenih mreža lažno su povezivali bolest s LGBTIQ+ zajednicom. Označavali su je kao “gej bolest”. Pritom su pogrešno tvrdili da se može prenijeti samo putem seksualnih odnosa između muškaraca. Osim toga, određeni regionalni mediji krivo su predstavili hormonsku terapiju za osobe koje prolaze kroz promjenu spola. Tvrdili su da ima ozbiljne štetne učinke. Ali je optužili i da je sredstvo za “prisiljavanje djece da promijene spol“.
Rodno zasnovane dezinformacije o zdravlju često su bile uparene i s narativima o teorijama zavjere i/ili antizapadnom propagandom. Platforme društvenih medija ovdje su dominantni kanali širenja teorija zavjera. Posebno onih koje se tiču takozvane farmakomafije i “medicinskog establišmenta” šireći dezinformacije o određenim medicinskim postupcima ili tretmanima.
Rodne dezinformacije u BiH slijede globalne obrasce antirodnog diskursa
Maida Salkanović i Nerma Šehović svojom studijom potvrdile su da rodne dezinformacije u medijima Bosne i Hercegovine slijede globalno prepoznate obrasce antirodnog diskursa. Njima se rodna ravnopravnost i prava LGBTQ+ zajednice, kao i seksualna te reproduktivna prava žena prikazuju kao produkti rodne ideologije i/ili zapadnjačkog kolonijalizma. Pritom se „rodnu ideologiju“ i „zapad“ predstavlja kao aktere koji ugrožavaju dobrobit djece i žele uništiti tradicionalne vrijednosti i obitelj. Posljedično predstavljaju i ugrozu postojeće društvene zajednice, kao i prirodnog – Božjeg poretka.
Kako bi se postigao cilj antirodnih diskursa, kroz analizirane rodne dezinformacije željelo se destabilizirati i diskreditirati pojedince_ke iz marginaliziranih skupina. Ali i utjecati na prava žena. Pritom su se koristili (kao što je uobičajeno) postojeći stereotipi o rodnim ulogama i seksualnim normama. A sve s ciljem političke, socijalne ili ekonomske agende. Odnosno, obrane od „zajedničkog neprijatelja“.
*Projekt GenderFacts se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost, dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.
