U fokusu

Još jedna priča s Dalekog Istoka

Optimizam odjekuje među Japankama

Optimizam odjekuje među Japankama

yamuhaton

Prevela Višnja Materni

 “Želim društvo u kojem će žene moći slobodno raditi i u isto vrijeme imati obitelj.”

Riječi studentice Eri Ochiai mogu dobro opisati osjećaje Japanki, koje se nadaju promjeni stanja u kojem ih je dugi niz godina držala prijašnja vlada.

Kada je Ochiai (20) po prvi put otišla na glasovanje krajem kolovoza, bila je odlučna dati svoj glas ženskoj kandidatkinji, koja je obećala “poboljšati društveno okruženje za žene.”

Optimizam odjekuje među Japankama.

“Japanski glasači mnogo više očekuju od žena nego ranije,” kaže Yoriko Madoka, članica japanskog parlamenta od 1992 godine. Žene u parlamentu mijenjaju politiku Japana, nadodala je priznata pobornica za rodna pitanja unutar DPJ-a (DPJ- Democratic Party of Japan, Japanska demokratska stranka).

DPJ je postala vodeća stranka nakon nadmoćne pobjede na zadnjim nacionalnim izborima.

Oko trećine žena koje su po prvi put ušle u japanski parlament u dobi su od 20 ili 30 godina, te većina njih dolazi iz DPJ-a, dok drugu trećinu čine četerdesetogodišnjakinje. Više mladih ženskih kandidatkinja iz DPJ-a porazilo je konzervativce iz LDP-a, nekad zastrašujuće stranke.

Neiskusne u politici, njihova prisutnost u zakonodavnom tijelu potaknula je konzervativace iz LDP-a (LDP – Liberal Democratic Party, Liberalna demokratska stranka – unatoč svom nazivu to je desno orijentirana, konzervativna stranka u Japanu) da izraze svoju sumnju u njih pitajući što te mlade žene rade u politici?

“Što je loše u  tome da žene i mladi ljudi donose političke odluke?” kaže Madoka.

Novoizabrana članica parlamenta Mari Kushibuchi (41), izrazila je  ubrzo nakon izbora svoju spremnost da “preobrazi značaj povjerenih joj glasova u novoj vlasti.”

Izložene stvarnosti japanskog društva, nove i mlade članice japanskog parlamenta sve su više svjesne rodnih pitanja i potrebe da se otkloni diskriminacija prema ženama. One su spremne pružiti drugačiji pogled na programe koji se tiču roda, ali i drugih pitanja kao što su mir, ekonomija ili obrazovanje.

U pogledu prisutnosti žena u politici, prema Međunarodnoj parlamenatarnoj uniji, Japan se sa 134 mjesta sada popeo na 99 mjesto u svijetu.

To pokazuje da se povećava uključivanje žena u politiku. Sadašnji sastav donjeg doma, broji 54 žena ili 11.3 posto, što pokazuje porast na zadnjim izborima, ali to je još uvijek daleko ispod cilja koji je vlada postavila 2005. godine da do 2020. godine bude 30 posto žena na značajnim političkim funkcijama.  

Broj članica parlamenta je bez primjera u povijesti Japana, prvenstveno zahvaljujući ženskim skupinama koje su vodile žestoku kampanju kako bi što više žena ušlo u parlament.

Jedna od takvih skupina je i “Žene u novom svijetu, međunarodna organizacija” (‘Women in New World, International Network’), koju je osnovala Ryoko Akamatsu, bivša ministrica obrazovanja i voditeljica ureda za ženska i manjinska pitanja pri ministarstvu rada, zajedno sa svojim prijateljicama.

Organizacija, jednostavno poznata kao WinWin, podržava progresivne kandidatkinje za javne službe. Oni vjeruju da bi se japansko društvo promijenilo nabolje kad bi bilo više žena u parlamentu.

Politička škola za žene koju je 1993. pokrenula Madoka zajedno s drugim parlamentarkama, obučila je više od 600 žena zainteresiranih za političku karijeru. Petero od njih uspjelo je ući u parlament, a najmanje 70 posto u lokalna vijeća.

I druge žene izvan političke sfere upotpunjuju nastojanja te skupine promičući rodnu ravnopravnost u svojoj zemlji.

Organizacija zaposlenih žena (Working Women’s Network), civilno udruženje radnica u Osaki, apeliralo je u rujnu na novu vladu kako bi ratificirali Protokol uz Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW).

Protokol je međunarodni sporazum donesen 1999. godine i njime se uspostavlja mogućnost podnošenja tužbe i nadzor nad primjenom Konvencije. Japan je ratificirao Konvenciju 1985. godine, ali ne i Protokol uz Konvenciju. Japanski stručnjaci za rodna pitanja slažu se s time da treba pod hitno ratificirati i Protokol vjerujući da bi to ukinulo diskriminaciju prema ženama u Japanu.

Više od 80 ženskih skupina diljem zemlje podržalo je prijedlog WWN-a uručen premijeru Yukio Hatoyamaju, da se javno obveže na ratifikaciju Protokola govorom pred UN-om održanim 23. rujna ove godine. Ali on to u svom govoru nije niti spomenuo, usredotočivši se umjesto toga na diplomaciju i pitanja promjene klime.

 Hatoyamina stranka učinila je, ipak, poznatim namjeru za poboljšanjem zastarijele odredbe građanskog zakonika, koji će između ostaloga dopustiti ženama da zadrže svoje djevojačko prezime i nakon udaje. Takva nastojanja bila su nezamisliva za vrijeme vlasti konzervativnog LDP-a.

Bez obzira na sva nastojanja u i izvan vlade, Japan čeka još dalek put k ostvarenju ravnopravnosti žena u društvu.

Na ljestvici mjerenja rodne nejednakosti provedenog 2007/2008 Program UN-a za razvoj (UNDP) je u svom Izvještaju o indeksu ljudskog razvoja, smjestio Japan na 54 mjesto od 177 država, zaostajući tako iza drugih industrijaliziranih zemalja.

Od kada je Japan ratificirao Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, postao je predmetom praćenja od strane Odbora UN-a za praćenje provedbe Konvencije (CEDAW Odbor). U kolovozu, Odbor je ocijenio položaj žena u Japanu, jedne od 11 zemalja koje su preispitane te godine, i utvrdio da Japan nije ostvario napredak u odnosu na ranija izvješća.

Japan je u svom izvještaju iz travnja 2008. tvrdio da je uveo pravilo jednakih plaća za jednak rad temeljem članka 4. Zakona o radu, kojim zabranjuje spolno diskriminirajuće plaće.

Izazov za progresivnu žensku struju u parlamentu je postaviti temelj za ukidanje rodnih ograničenja u Japanu, kaže Madoka. Takva ograničenja manifestiraju se na brojne načine.

U usporedbi s muškarcima, mnogo više žena spada u niži platni razred. Ženama je puno teže dobiti posao s punim radnim vremenom, manje su plaćene i imaju manje povlastica.

U novinskom članku objavljenom u ‘Japan Timesu’ 2008. godine, ministar zdravstva, rada i socijalne skrbi  izjavio je da su žene zaposlene na puno radno vrijeme u 2007. zaradile u prosjeku 66,9 posto plaće muškaraca.

Nagrizajuća rodna nejednakost treba se smanjiti, kaže Madoka. “Kad bi se životi žena poboljšali, tada bi se trebali poboljšati i životi muškaraca i od toga bi cijelo društvo imalo koristi.”

Zaposlene majke opterećene su brojnim zadacima na poslu i kod kuće, kaže Akamatsu. “Stoga više od 60 posto zaposlenih žena napušta posao nakon rođenja prvog djeteta”, nadodala je, osvrćući se na krivulju stope participacije zaposlenih žena po dobi, a koja prikazuje izraziti jaz u japanskom društvu.

Ochiai, glasujući po prvi put, ne zna koliko će još dugo morati čekati na ostvarenje sna o ravnopravnosti žena u japanskom društvu. Ona i dalje ostaje optimistična, pogotovo kada sve više žena ulazi u parlament.

Za razliku od nje, Yasuko Aoki (62) možda neće dočekati taj dan. “Očekujemo da će žene u parlamentu izboriti bolju budućnost za našu trinaestomjesečnu unuku, Hiroko”, kazala je za IPS žena umirovljenog inženjera iz Tokya.

Ona je upoznala samo tradicionalni život domaćice, ali dijeli nade i snove mnogih Japanki. Već sada vidi brojne promjene i unutar vlastite obitelji.

Dok je  Aokina kćer zaposlena oko njege bebe Hiroko, nakon napornog dana provedenog kao službenik u banci, njezin zet poslušno iznosi smeće. To je povoljan znak da se stvari mijenjaju.