Nakon poezije Jehan Bseiso, Ghayatha Almadhouna i Dunye Mikhail, na Libeli smo lani predstavile još jednu pjesnikinju (porijeklom iz) arapskog svijeta, Halu Alyan. Alyan je američko-palestinska pjesnikinja, koja je većinu života provela u gradovima diljem Bliskog istoka i SAD-a. Za prvu zbirku pjesama Atrium osvojila je 2013. godine Arab American Book Award.
Do sada smo objavile prijevod njenih pjesama Sahar i njene sestre, Obroci, Ljubavna priča koja nije moja i Medeni mjesec. Početkom ove godine Alyan je objavljena nova, četvrta zbirka poezije, pod nazivom Dvadesetdeveta godina. U zbirci otvoreno piše o alkoholizmu, anoreksiji, propalom braku, traumi i migrantskom životu u Americi.
Donosimo vam prijevod dviju pjesama iz nove zbirke, Istina i Umjerenost (XIV) karta. Za Libelu je pjesme prevela Ivana Perić.
Istina
Alergična sam na boju za kosu i srebro. Od svih svjetova
Najviše volim astečke, način na koji se vatra užeže
u izdubljenim prsima ljudi i učini da se svijet vrti dalje.
Vidjela sam žene koje jedu vatu kako ne bi jele kruh.
Nikada više neću biti lijepa kao one noći kad sam plesala u garaži,
anoreksična, usidrena u visokim crnim čizmama, crnom puloveru, crnim trapericama,
hip-hop svira i cura koju ne znam privlači moje bokove
svojima. Glad je glad. Napila sam se jedne noći
i svađala s Pacifikom. Bilo mi je dvadeset. Razbila sam
se o tijela muškaraca kao provalnik iz crtića. Nije mi bilo dvadeset.
U zimama tih godina držala sam božićne lampice
oko kreveta i svađala se s gazdaricom Talijankom
koja je živjela kat ispod i tražila da smanjim grijanje
i svake sam noći htjela piti, ali nisam.
Umjerenost (XIV) Karta
Autocesta broj 17 u Teksasu: Zastajemo i promatramo jastrebe
kako proždiru dikobraza kraj ceste. Planine su
perzijski tepih, smaragdne i smeđe, oblaci kao vukovi
skupljaju kišu. Gradovi jedan do drugoga kao špil karata.
Meksikanke rastiru odjeću,
tresu statiku iz haljina. Proročanstvo u koje vjeruješ
Ono je koje ćeš dobiti. Eres muy sexy, kaže naborani čovjek
na bezninskoj. Eres divina. Zelene topole
Govore o poplavama; na jugu raznose juku.
Možeš ovo reći o izgnanstvu, planine razjedene od
šesto godina ženskih tabana, od teškog pritiska
beba i sićeva za vodu. Četrdeset milja južnije,
majke pronalaze tijela svojih kćeri u kutijama.
Sumrak je ubojica, purpurnocrven i modar
naspram crne zemlje, lijep kao čudovište,
silovano stablo. Dok se vozimo, smeđa žena imenuje
umiruće biljke. Čita kaktuse kao otvoreni dlan.
