Prozor u svijet

30.11.2009. 09:55:12 - Martina Topić (Civilno društvo)

PORTRET AKTIVISTICE

Tekst je preuzet iz časopisa Civilno društvo koje izdaje Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva

 

Natalija Estemirova, ruska aktivistica za ljudska prava, ubijena u srpnju ove godine u ruskoj kavkaskoj republici Ingušetiji, još je jedan primjer težine aktivističkoga poziva u navodnim demokratskim državama koje su demokracije samo deklarativno.

 

Rusima nije odgovarala

U svojem radu bavila se problematičnim područjem ruskih otmica, mučenja i likvidacija u Čečeniji, a provodila je i brojne istrage, među kojima i istrage za rusku nevladinu organizaciju "Memorial" te za "Human Rights Watch".

Ovo je još jedno u nizu ubojstava novinara i aktivista koji o situaciji u toj problematičnoj regiji iznose svijetu podatke koji ne odgovaraju Rusiji. Razlog koji se navodi kao motiv ubojstva jest iznimno osjetljiv slučaj otmica, mučenja i izvanparničnih presuda te ubojstava koje je ruska vlada provodila u Čečeniji. Za njezino ubojstvo otvoreno se optužuje čečenski predsjednik Ramzan Kadyrov, kontroverzni političar, potomak ubijenoga pobunjenika, a koji se s borbe za slobodu prebacio na prijateljevanje s Vladimirom Putinom, od kojega je dobio prestižnu rusku nagradu "Heroj Rusije".

 

Incident nakon sprovoda

Nakon sprovoda Estemirove dogodio se incident koji dodatno svjedoči o njezinoj važnosti i važnosti njezina rada. Naime, devet dana nakon službenoga sprovoda, prema ruskoj pravoslavnoj tradiciji održana je komemoracija na kojoj se skupilo oko 150 ljudi. Nakon što se većina razišla, a ostalo je još samo dvadesetak sudionika, policija je uhitila Viktora Sotirka iz nevladine organizacije "Memorial", koji je komemoraciju organizirao.

Sotirko je u policiji zadržan nekoliko sati pod optužbom za remećenje javnoga reda i mira, budući da je navodno izdana dozvola za komemoraciju od 30 sudionika, a došlo ih je znatno više. Ovo svjedoči o važnosti uklanjanja Estemirove te o snazi njezinih istraživanja, koja je očito trebalo zaustaviti. Estemirova je, naime, bila glavna istraživačica za područje Čečenije, a za sada nije poznato ima li još aktivista koji bi mogli biti uključeni u nastavak njezine misije.

Ni mjesec dana nakon ubojstva Estemirove, u Groznome je ubijen mladi bračni par aktivista - Zarema Sadulajeva i Alik Džabrailov. Ubijeni su na jednak način, tj. oteti, a zatim pronađeni mrtvi. Par nije radio u istim organizacijama kao i Estemirova, nego su se bavili isključivo aktivizmom za prava i pomoć djeci stradalnicima. Međutim, nije nemoguće da su s njom surađivali te da su stoga i sami stradali kako bi se istraživanju zameo svaki trag.

 

Nastavnica, novinarka, aktivistica

Estemirova je rođena u federalnoj pokrajini Sverdlovska u Rusiji, a odrasla je u obitelji rusko-čečenskoga para. Diplomirala je povijest u Groznome, a do 1998. taj je predmet i predavala u lokalnoj srednjoj školi. Aktivizmom se počela baviti prije nego što je prestala poučavati u školi. Naime, 1991. počela je raditi kao suradnica u lokalnim novinama "The Voice and The Worker of Grozny" te na lokalnoj TV postaji u Groznome. Za vrijeme rada na toj je postaji snimila 13 dokumentarnih filmova o ruskim progonima u Čečeniji, a svi su imali odjeka u aktivističkim krugovima, ali i u svjetskim medijima.

Za aktivistički rad dodatno ju je motivirala činjenica što je bila udovica čečenskog policajca. Zbog toga 1999., kada započinje tzv. drugi čečenski rat, kćer ostavlja s rođacima te se u potpunosti posvećuje aktivizmu.

Godine 2000. postala je predstavnicom ruske nevladine organizacije za ljudska prava "Memorial".

Svakodnevno je radila je na sakupljanju informacija potrebnih za podizanje brojnih optužnica za kršenje ljudskih prava u Čečeniji: nestanci, otmice, pogubljenja i dt. Zbog naravi posla dosta je putovala, često i u nemogućim uvjetima. Uvijek je bila među prvima koji su stizali na mjesto događaja, bez obzira na to je li lokacija na koju je išla u tom trenutku bila u sukobu te bez obzira na nepristupačnost terena i minska polja.

 

Vjerovala je u medije

S obzirom na to da su mediji svojom 'olujom', kako je nazivala medijske napise s naslovnica, spasili nekolicinu aktivista, Estemirova je isticala nužnost medijske potpore aktivističkomu radu. Mediji su važni jer je ruskoj i satelitskoj čečenskoj vladi među glavnim ciljevima održavanje imidža demokracije (Rusija) te mira i napretka (Čečenija).

Mediji je oslobodili, ipak ubijena

Zura Bitijeva ubijena je zajedno s gotovo cijelom obitelji (brat, suprug, sin, unuk; samo jedan sin je uspio pobjeći na vrijeme) nakon što je puštena iz zloglasnoga ruskog zatvora. Puštena je uz pomoć medija budući da je štrajkala glađu, a nakon toga je u javnost iznijela informacije o torturama kojima su ona i njezin sin Idris (koji je zajedno s njom uhićen i zatvoren) bili izloženi. Nakon izlaska iz zatvora otišla je u Tursku na oporavak. Kad se vratila i nastavila raditi, ubrzo je ubijena. Estemirova je često na njezinu primjeru isticala moć medija.

Suradnja i brza smrt

Estemirova je surađivala s glasovitom Anom Politkovskom, ubijenom ruskom novinarkom koja je za života razotkrila mnogobrojne slučajeve kršenja ljudskih prava, a neke je od zločinaca svojim napisima uspjela čak i dovesti pred sud. Na godišnjicu njezine smrti Estemirova je objavila članak u časopisu "The Nation", u kojem je istaknula nužnost nastavka rada novinarke koja je godinama bila na 'prvoj liniji obrane najugroženijih'. Estemirova je nastavak tog puta smatrala svojom zadaćom. Međutim, ni dvije godine nakon objave teksta i sama je izgubila život.

 

Nagrade

  • 2004. nagrada švedskoga parlamenta "Pravo na život"

  • 2005. odličje Europskoga parlamenta "Robert Schuman"

  • 2007. nagrada vodećega borca za ljudska prava ("Human Rights Watch")

  • Prva dobitnica nagrade Europske unije "Ana Politkovska", nazvane prema ubijenoj ruskoj novinarki s kojom je za života surađivala

 

Tagovi: aktivizam, aktivno građanstvo, civilno društvo, mediji, nasilje, natalija estemirova, rusija

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM