Prozor u svijet

16.06.2011. 11:37:28 - Scott Bronstein i Jessi Joseph (CNN)

Priča o dječaku kojeg su "liječili" od homoseksualnosti

Kirk Murphy kao dječak

Kirk Murphy kao dječak

Prevela Ljliljana Žegrec

 

Činilo se da Kirk Andrew Murphy ima život vrijedan življenja. Sam je financirao svoje školovanje. Iza njega je bila uspješna osmogodišnja karijera u Air Force-u. Uslijedio je visokopozicionirani položaj u američkoj financijskoj kompaniji u Indiji. Ali, 2003., u dobi od 38 godina, Kirk Murphy počinio je samoubojstvo.

Kolega s posla pronašao ga je kako visi s ventilatora u njegovom stanu u New Delhiju. Njegova obitelj već se godinama bori da sazna što se dogodilo. "Znala sam provesti toliko vremena razmišljajući, zašto bi se ubio sa 38 godina? Nema smisla." izjavila je Maris Murphy, Kirkova sestra. "Ono što sada mislim jest da ne znam kako je uspio tako dugo izdržati."

 

Nakon Kirkove smrti, Maris je započela istragu koja je otkrila tamnu obiteljsku tajnu. Ta se tajna otkrila tijekom telefonskog razgovora sa starijim bratom, Markom, koji je izrazio svoje nepovjerenje u bilo koji oblik terapije. "Zar se ne sjećaš onog sranja koje smo prošli na UCLA-u?" pitao je. Maris je bila premlada da bi se sjećala detalja, ali Mark se živopisno sjeća toga kao težih trenutaka u životu.

Kirk Murphy bio je bistar petogodišnji dječak koji je odrastao u Los Angelesu sedamdesetih godina. Bio je srednje dijete, stariji Mark imao je 8, a mlađa sestra Maris bila je beba od 9 mjeseci. Njihova majka, Kaytee Murphy, prisjeća se Kirkove dobre naravi, "Bio je iznimno inteligentno i drago, drago dijete." Ali također je bila i zabrinuta za njega. "Pa mislim da sam se počela brinuti dok se igrao sa lutkama i stvarčicama," kaže. "Igrao se s igračkama za djevojčice i poprimao nešto ženstveno, poput češljanja kose, duge kose i sl. Brinulo me da možda preuzima previše ženskih crta." Izjavila je kako ju je to zasmetalo jer je htjela da Kirk odrasta i ima "normalan život."

Onda je Kaytee Murphy na lokalnoj televiziji ugledala psihologa. "Nabrajao je sve te stvari; ako vaš sin radi 5 od 10 ovih stvari, igra li se radije igračkama za djevojčice nego za dječake."

"I slične stvari." kaže majka. Tog dana doktor je bio na televiziji i novačio dječake za program financiran od strane vlade na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu.

"Budući da je on stručnjak, mislila sam kako bi bilo dobro da upišem Kirka" rekla je Kaytee Murphy. "Drugim riječima, da to sasiječemo u korijenu, prije nego se razvije još jače."

 

Kirk postaje "Kraig"

Kaytee Murphy odvela je Kirka na UCLA, gdje ga je najviše liječio George A.Rekers, tada student na poslijediplomskom studiju. U svojoj studiji o eksperimentalnoj terapiji (PDF) piše o dječaku kojeg naziva Kraigom. Jedan znanstvenik sa sveučilišta koji se bavi pitanjima roda, potvrdio je da je "Kraig" pseudonim za ime Kirk.

U zaključku studije, koja je kasnije objavljena u akademskim glasilu, stoji kako je nakon terapije "Kraigovo" feminizirano ponašanje nestalo, a on postao "jednak bilo kojem drugom dječaku."

"Smatram kako je Kraig sigurno bio Rekersova maskota za rad koji je planirao za mlađu djecu" izjavio je Jim Burroway, pisac i istraživač koji je proučio Rekersov rad.

"Pitali smo se gdje je Kraig. Puno nas je razgovaralo o tome. Gdje je on danas? Je li oženjen ili je homoseksualac? A osim toga, zna li uopće da je Rekers pisao o njemu." izjavio je Burroway i dodao, "Pronašao sam 17 članaka, knjiga, poglavlja koje je napisao i u kojima spominje Kraiga."

Rekersov rad s Kirkom Murphyjem pomogao mu je da izgradi tridesetogodišnju karijeru jednog od vodećih stručnjaka u državi u sprečavanju djece da postanu homoseksualni, karijeru anti-gay prvaka  koja će poslije postati uprljana sudjelovanjem u sramotnom skandalu.

 

Eksperimenti

Prema studiji, terapija na UCLA-u odvijala se u posebnoj sobi sa sva stola gdje se pratilo "Kraigovo" ponašanje. "Postojalo je jednostrano zrcalo, odnosno jednostrani prozor – nekad bi mu dopustili da odabere za koji stol će sjesti" čitala je Maris o eksperimentima.

Na jednom stolu bile bi igračke koje su se smatrale dječačkim, poput plastičnih pištolja i lisica, i igrački predodređenih za djevojčice, poput lutki i zipke za igranje. Na drugom stolu, Kirk je mogao birati između odjeće za dječake i igraćeg električnog aparata za brijanje ili stvari poput nakita i perike.

Prema toj studiji slučaja, Kaytee Murphy bilo je rečeno da ignorira svojeg sina dok se igra s ženskim igračkama i da ga hvali dok se igra s muškim. "Uglavnom, rekli su mu da takav kakav je, nije u redu, ali nikad mu nisu objasnili o čemu se radi. Radili su to kroz igru," izjavila je Maris.

Rekers je pisao o tome kako Kirk zahtijeva pažnju, u toj mjeri da ima izljeve gnjeva, ali Kaytee Murphy je rečeno da ustraje.

 

Okrutne batine

Kod kuće je kazna za žensko ponašanje postajala sve ozbiljnija. Terapeuti su savjetovali Kirkove roditelje da koriste žetone za poker kao sistem nagrada i kazne. Prema Rekersovoj studiji, plavi žetoni dani su za muško ponašanje i značili su nagradu, npr. slatkiš. Ali, crveni žetoni, dani za feminizirano ponašanje rezultirali su "očevim fizičkim kažnjavanjem po guzi".

Marku je bilo rečeno da sudjeluje u sistemu nagrade i kazne sa žetonima kako bi se Kirk uvjerio da je to u redu.

Obitelj je izjavila kako je batinanje bilo jako. Maris se prisjeća "puno incidenata s remenom". Izbjegavala je viku bježanjem u krevet i "ležanjem u svojoj sobi s jastukom po glavi". Kasnije bi išla u Kirkovu sobu i "legla pored njega i zagrlila ga i onda bi samo ležali tako. Ono čega se sjećam jest da on nikad nije pokazao nikakvu ljutnju. Bio je otupio."

Njihova majka se prisjeća da je tijekom jedne posebno okrutne kazne njezin muž "istukao Kirka po guzi" tako jako da je zadobio otekline po cijelim leđima i po stražnjici.

Sjeća se da je njezin sin Mark rekao "Plači jače pa te neće tako jako udariti."."Danas bi to bilo zlostavljanje," kaže.

Mark bi ponekad pokušao zaštiti svojeg brata da batine ne budu toliko jake. "Uzeo bih nekoliko crvenih žetona i stavio ih na svoju stranu" rekao je Mark sa suzama u očima. Ali, batine su i dalje bile česte.

Broj nagomilanih crvenih žetona postao je kontrolno svjetlo o razini napetosti u kući. Kad bi se svaki dan vratio kući, Mark bi potražio žetone na svojem lako vidljivom mjestu između kuhinje i dnevne sobe.

"Pogledao bih i razmišljao "Koliki je broj žetona danas? Što se dogodilo? Što se promijenilo? Koliko loše će tek biti? A loše je uvijek bilo. Svaki petak navečer bilo je bičevanje. Nije bilo izlaza iz svega toga."

Kirkovo formalno kliničko liječenje trajalo je 10 mjeseci, ali obitelj je rekla kako su neke tehnike i prakse liječenja kod kuće trajale dulje.

 

Drugačiji od drugih

Mark Murphy jasno se sjeća fotografije na kojoj se mali Kirk smije, ima 4 godine, godinu dana prije nego je terapija počela. "Ovo je moj brat, Kirk Andrew Murphy, evo ovdje," pokazuje Mark sliku, "Ovako je trebao biti tu" priča Mark sa suzama u očima. Kaže kako ta slika prikazuje posljednji put da se svojeg brata sjeća kao sretnog djeteta.

Maris, koja je bila premala da se sjeća Kirka prije nego je počeo s terapijom, kaže kako se sjeća Kirka samo nakon liječenja. "Ono je ostavilo Kirka potpuno obuzetog uvjerenjem da je slomljen, da je drugačiji od svih drugih. Čak je jeo svoj ručak u muškom WC-u tri godine svoje srednjoškolske karijere, ako ćemo je tako nazvati."

Kirkova majka vjeruje kako je eksperimentalna terapija uništila Kirkov život. "Krivim ih za način na koji je njegov život ispao. Ako jedna osoba uzrokuje smrt druge osobe, nije me briga je li to za 20 ili 50 godina kasnije, u mojim očima to je isto ubojstvu." 

Naravno, pravi motiv samoubojstva teško je, ako ne i nemoguće, znati. Optužbe obitelji da je Rekersova terapija uzrokovala samoubojstvo Kirka Murphyja, samo su naposljetku, optužbe.

Budući da Rekers nije odgovarao na opetovane zamolbe za intervju za CNN, urednici su ga pronašli na Floridi i priupitali o optužbama Murphyjeve obitelji.

"Neispravno je za pretpostaviti  da je terapija dovela do samoubojstva Kirka Murphyja", izjavio je George Rekers koji je liječio Murphyja. "Smatram da je znanstveno gledano neispravno nagađati da je u pitanju terapija, ali sada kada ste mi rekli ove vijesti, žao mi je roditelja. Mislim da je to vrlo tužno," rekao je i istaknuo da se terapija odvijala desetljećima ranije. "Bilo je to davno i vi sad izvodite hipotezu da je pozitivan tretman sedamdesetih povezan s nečim što se dogodilo desetljećima kasnije. Ta bi hipoteza zahtijevala puno znanstvenog propitivanja da bi se utvrdilo je li važeća. Dvoje neovisnih psihologa, zajedno sa mnom, ga je procijenilo i zaključilo da je bolje prilagođen nakon tretmana, tako da to nije bilo samo moje mišljenje," izjavio je Rekers.

Jedan od dvojice psihologa je umro. Drugi, dr.Larry Ferguson, rekao je za CNN da je procijenio Kirka Murphyja kao tinejdžera. Rekao je da je njegova obitelji bila dobro prilagođena i da nije vidio nikakve "znakove upozorenja" dok je procjenjivao Kirka. Ali Maris Murphy kaže da je Kirk lagao onima koji su ga pregledavali:"Bio je uvjetovan reći ono što su oni željeli čuti."

Rekers kaže kako ne može dati točne detalje liječenja Kirka Murphyja, navodeći kao razlog povjerljivost liječnik-pacijent. Za njega se sve svodi na to da je namjera liječenja bila pomoć.

"Ja sam samo htio pomoći, napraviti najbolje što mogu za pacijente i pisao članke o logičkoj podlozi liječenja, koje lako možete potražiti. A logička pozadina bila je pozitivna, pomoći djeci, pomoći roditeljima koji nam u neprilici dolaze s pitanjima poput "Što možemo učiniti da naše dijete bude bolje prilagođeno?".

 

Karl Bryant, profesor ženskih i rodnih studija na Državnom sveučilištu u New Yorku u New Paltzu, također je sudjelovao u istraživanju feminiziranih muškaraca na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu .

Za Bryanta, tragičniji dio Kirkove priče su ljudi "koji pokušavaju učiniti nešto dobro, koji pokušavaju pomoći ... čak i na pogrešan način; ljudi koji na kraju proizvedu te negativne učinke na ljude."

Bryant je opsežno proučavao povijest rada s djecom koja poprimaju obrasce ponašanja suprotnoga spola i kaže da su istraživanja složena.

"Nikad se nisam pokušao ubiti, niti sam mislio da ću se pokušati ubiti," kaže Bryant. "No mogao sam se identificirati s tom boli, s osjećajem da želim biti nešto, dok drugi ljudi žele da budem nešto što nisam."

 

'Neželjena homoseksualnost'

Rekers, koji je vodio Kirkovu terapiju, kasnije je izgradio utjecajnu karijeru na hipotezi svog istraživanja, prema kojoj se homoseksualnost može spriječiti.

Postao je suosnivač Family Research Council-a (Vijeće za istraživanje obitelji), vjerske organizacije koja lobira protiv prava homoseksualaca. Rekers je također bio član uprave National Association for Research and Therapy of Homosexuality (Nacionalnog udruženja za istraživanje i terapiju homoseksualnosti (NARTH)), organizacije znanstvenika koja naglašava kako joj je misija ponuditi liječenje svima koji se bore s tzv. "neželjenom homoseksualnosti".

"Neki ga smatraju stručnjakom, znate, kada – kada im to pogoduje," kaže Bryant. "Tako da konzervativne i ono što ja zovem 'rubne' skupine smatraju Rekersa svojom maskotom."

Prošle godine Rekersovi dani protivnika homoseksualaca došli su kraju. Unajmio je mušku prostitutku da ga prati na njegovu putu po Europi.

Rekers niječe bilo kakav seksualni kontakt s muškom prostitutkom. Kaže da nije homoseksualac. Tvrdi da nije znao da njegov suputnik nudi seksualne usluge preko interneta sve do nakon putovanja te kaže da ga je unajmio samo kako bi mu nosio torbe. Ipak, novinari koji su objavili članak o Rekersovom putovanju kažu kako su vidjeli Rekersa kako gura kolica s prtljagom kroz zračnu luku u Miamiju, gdje su ga i fotografirali.

Nakon što je skandal izbio, Rekers je dao ostavku u NARTH-u. Family Reasearch Council izjavilo je kako nije imalo kontakta s Rekersom "više od deset godina."

Njegov ugled među protivnicima homoseksualnosti možda je okaljan, no njegova istraživanja još se uvijek citiraju u knjigama i znanstvenim časopisima.

Već 2009. knjiga "Priručnik za terapiju neželjenih homoseksualnih privlačnosti", čiji je Rekers bio suautor, navela je Kraigov slučaj kao uspjeh. To je bilo šest godina nakon što si je Kirk Murphy oduzeo život.

Za Maris Murphy postoji nešto više od onog što je navedeno u studijama slučaja o njenom bratu.

"Tom istraživanju treba se nešto dodati," kazala je. "a to je činjenica da je Kirk Andrew Murphy bio Kraig i da je bio homoseksualac te daje počinio samoubojstvo."

"Želim da ga se ljudi prisjećaju kao dječaka koji je zaslužio zaštitu, poštovanje i bezuvjetnu ljubav," kazala je njegova sestra. "Ne želim da ga pamte kao pokusnog kunića. On je bio osoba."

Orginalni članak s video materijalom

Tagovi: homoseksualnost, lgbtiq

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM