Prozor u svijet

22.12.2011. 10:50:41 - Sara Benincasa (jezebel.com)

Stvari zbog kojih se NE bismo trebale ispričavati

Prevela Nada Kujundžić 

Žao mi je. Tako mi je žao. Zbilja mi je jako žao. Užasno mi je žao. Oprosti što sam te pogledala dok si gledao televiziju. Ispričavam se što sam spustila rolete. Žao mi je što ovo nije organsko. Ispričavam se što sam ti kupila toliko darova za Božić. Žao mi je što sam se ošišala bez da sam najprije pitala tebe. Oprosti što sam upisala tečaj. Ispričavam se što sam napisala knjigu a da te nisam pitala za mišljenje. Žao mi je što sam prihvatila onu gažu. Ispričavam se što nisam dobila bolju ocjenu. Oprosti što sam se udebljala. Oprosti što sam smršavjela. Oprosti...samo sam to htjela reći. Žao mi je što imam tako osjetljivu vaginu.

Žao mi je što imam tako osjetljivu vaginu.

Svaki ovisnik poznaje onaj trenutak kad dotakne dno dna. Mislim da je ovo s vaginom bilo moje dno dna. Ja sam potpuna ovisnica o isprikama. Isto bih mogla reći i za većinu žena koje poznajem.

Uvjerene smo da se od nas očekuje da budemo povodljive, uvijek otvorene za tuđa mišljenja, u sekundi spremne odbaciti vlastita. Na taj način postupno preuzimamo ulogu dežurnog krivca i počinjemo vjerovati da je sve što kažemo, mislimo i činimo, u osnovi pogrešno. Mi previše pričamo, previše trošimo, previše se smijemo, previše plačemo, previše jedemo, previše postojimo.

Za muškarce bi se moglo reći da strahuju da u životu ne participiraju dovoljno. Žene, pak, užasava mogućnost da to čine previše.

Žao mi je što imam tako osjetljivu vaginu.

To sam doista rekla muškarcu koji je nasrnuo na mene sa svom nježnošću manualnog radnika koji razbija beton pneumatskim čekićem. Postoji vođenje ljubavi, a postoji i dobro staro jebanje. Prilično sam sigurna da je gospodin u pitanju bio uvjeren da je radio ono prvo, dok sam ja imala osjećaj da će mi grlić maternice izaći na usta. U njegovu obranu treba reći da je čovjek genetski blagoslovljen i (pre)obilno opremljen. U moju obranu treba reći da moja vagina nije od armiranog čelika.

Žao mi je što imam tako osjetljivu vaginu.

Zbilja mi je žao što najosjetljiviji dio mog tijela, dio koji još k tomu uključuje i sitnu izbočinu koja sadrži više živčanih završetaka od bilo kojeg drugog organa u ljudskom tijelu (bilo muškom, bilo ženskom) –  ne uživa kad se u njega zabija ogromna, mesnata, tupa stvar. Lo siento. Mi dispiace. Je suis désolée. Najgore od svega je to što je tip bio sasvim OK i vjerojatno bi malo ohladio da sam ja imala hrabrosti reći što mi smeta. Umjesto toga, ja sam se ispričala što moja vagina nije neosjetljiva na bol, te kasnije (iracionalno) za sve okrivila njega.
Kad napravim neku glupost (a činim to često), okupim svoje prijateljice i zamolim ih da sa mnom podijele vlastita iskustva i dogodovštine nalik mojima. Utješno je znati da nisam jedina koja svako malo generalno zasere. Kad sam pitala curke što imaju za reći na temu glupih isprika, krenula je lavina priča: jedne su bile smiješne, druge gnjusne, a neke vrlo, vrlo tužne. Slijedi nekoliko najzanimljivijih:

 

- "Često se ispričavam neživim predmetima u koje se zabubam. Znam da je glupo, ali ne mogu si pomoći – to je jače od mene. Tek kad odverglam čitavu ispriku shvatim da je to što radim potpuno suludo". Stacy

- "Kad se netko zabuba u mene, ja sam ta koja se ispričava. Kasnije sam ljuta i na sebe i na tu osobu". Ashley
- "Izbacila sam riječi isprike iz svog rječnika jer sam ih uvijek krivo koristila. Ako bi netko pogrešno izgovorio moje ime, ja bih se požurila ispričati toj osobi!" Jackie

- "Ispričavam se zbog duljine svojih stidnih dlaka – ´Uf, sorkač, pod hitno moram na depilaciju!´ Svaki put kad to izgovorim osjećam se kao zadnji kreten". Ameila

- "Ispričala sam se bivšem dečku kad sam uhvatila s drugom!" Megan
- "Bila sam na plesnoj audiciji. Žiri mi je rekao da napravim dvostruku piruetu – ja sam napravila trostruku i odmah se krenula ispričavati, no to je naljutilo jednoga od sudaca. ´Šališ se?! Pa ti si se upravo ispričala jer si bolja nego što smo očekivali,´ rekao je. A ja sam se, naravno, počela ispričavati jer sam se ispričala". Jaeme

- "Jedan gost u restoranu u kojem radim napravio je takav svinjac u WC-u da je uprava odredila da više ne smije nogom stupiti u restoran. Kada sam prljavca došla obavijestiti o tome, najprije sam mu se ispričala. Ups, sori!" Jessica

- "Ako ne nosim maskaru u javnosti ispričavam se svemu što diše. Najozbiljnije. Svaki razgovor započinjem riječima: ´Užasno mi je žao, znam da danas ne nosim maskaru...´ Kad malo bolje razmislim, redovito se ispričavam jer ne izgledam najzanosnije što mogu. ´Žao mi je, kosa mi je grozna.´,  ´Oprosti, znam da je ova majica totalno out.´, ´Žao mi je što nisam nalakirala nokte na nogama´". Katy

- "Ispričavam se svaki put kad moja beba zaplače. Kao da imam neke kontrole nad time!" Whitney

- "Prije par godina bila sam na hitnoj i doktor mi je rekao da moram na operaciju. Briznula sam u plač i odmah se počela ispričavati što plačem". Sarah

- "Kada se ispričavam? Kad osjećam bol za vrijeme seksa, kad ljudi prepisuju zadaću od mene i nešto krivo prepišu, kad zaboravim očistiti cimeričinu kupaonicu". Christine

- "Ispričavam se kad nisam raspoložena za sex. To kotira prilično visoko na top listi najvećih gluposti koje s vremena na vrijeme ispalim". Maria

- "Moj prvi dečko je našao drugu i ubrzo me ostavio zbog nje. Nakon nekoliko mjeseci ona je prevarila njega... A tko je bio kriv za sve? Ja, naravno. Osjećala sam se odgovornom jer nisam predvidjela da će se to dogoditi, ali i zbog toga što sam to potajno priželjkivala. Ispričala sam se svom bivšem jer sam zaista vjerovala da su moje tajne misli nekako bile u pozadini cijele priče". Carol

- "Ispričala sam se bivšem dečku jer sam obavila pobačaj. On se naljutio što sam mu to rekla u trenutku kad mora učiti za završne ispite". Amy

            Riječi oblikuju naša iskustva i našu stvarnost. Što se više bespotrebno ispričavamo, to smo više uvjerene da smo nešto skrivile. Posljedice mogu biti prilično drastične, poput žrtava teških zločina uvjerenih da su za te zločine krive one same. Pripadamo generaciji žena koje su na svijet došle oboružane moći koju su nam osigurale naše mame, bake i prabake. Mi smo pametne, odlučne, marljive, opake i briljantne – a ipak nam je tako jako žao. Pitam se kada ćemo se napokon prestati ispričavati što postojimo.

Tagovi: isprike, psihologija, ravnopravnost, rod, spol

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (2)

Stari komentari

sophie:
"Fenomenalno"...i onda se pitamo (žene) zašto nas muškarci smatraju glupačama (niževrijednim bićima.... ne želim nastavljati niz)...Ja se uopće ne ispričavam muškarcima (partnerima, susjedima, šefovima...) jedino svom maloljetnom sinu!! Znam koliko vrijedim te imam svoje "ja" pa ako i pogriješim u bilo čemu to im pokažem na neki način (djelima)!!
06.01.2012. 22:19
sophie:
"Fenomenalno"...i onda se pitamo (žene) zašto nas muškarci smatraju glupačama (niževrijednim bićima.... ne želim nastavljati niz)...Ja se uopće ne ispričavam muškarcima (partnerima, susjedima, šefovima...) jedino svom maloljetnom sinu!! Znam koliko vrijedim te imam svoje "ja" pa ako i pogriješim u bilo čemu to im pokažem na neki način (djelima)!!
06.01.2012. 22:24

Stup srama

Iz drugih medija

AEM