Prozor u svijet

24.04.2012. 14:24:57 - Mark Bosworth (bbc.co.uk)

Nazivi ulica bez ženskih imena

U Rimu, svega šačica ulica nosi imena poznatih žena. Na sličnu situaciju nailazimo i u ostalim svjetskim metropolama. Je li riječ o nečuvenom seksizmu, povijesnoj činjenici, ili možda kombinaciji i jednog i drugog?

Zatvorite oči i pustite da vam prst padne na kartu grada – velika je vjerojatnost da ulica na koju je vaš prst pao nosi ime nekog muškarca. Nazivi ulica možda vam se ne motaju često po glavi, no Maria Pia Ercolini o njima razmišlja svakodnevno i intenzivno. Profesoricu zemljopisa iz Rima ljuti što ulicama njenog grada dominiraju muška imena, i odlučna je u namjeri da nešto poduzme. Sve je započelo kada je Ercolini odlučila napisati `ženski´ kulturni vodič po Rimu koji bi slavio ulogu koju su žene odigrale u povijesti glavnog grada Italije. "U toku istraživanja shvatila sam da su tragovi i otisci tih žena posve nevidljivi. Povijest ih je jednostavno zaobišla, kao da nikada nisu ni postojale", kaže Ercolini.

Okupivši oko sebe skupinu od 26 žena, Ercolini se bacila na mukotrpan posao pregledavanja naziva svake od 16 550 rimskih ulica, sve s ciljem utvrđivanja rodne ravnoteže. Analiza pokazuje kako je 7 575 ulica (45,7%) ime dobilo po nekom znamenitom muškarcu, dok imena žena nosi njih svega 580 (3,5%). "To je jasan dokaz diskriminacije", kaže Ercolini. "Muškarci su stvorili povijest – ili barem onu povijest koju poznajemo. U Italiji se to naročito osjeća budući da imamo tako mnogo svetaca i drugih vjerskih ličnosti poput Pape. Religija se gotovo u potpunosti vrti oko muškaraca". Od osam glavnih rimskih ulica, dvije nose imena znamenitih muškaraca: Via Cavour (nazvana po Camillu Cavouru, vođi borbe za ujedinjenje Italije) i Via Giulia (prema Papi Juliusu II).

Ostalih šest nazive duguje raznim predmetima i pojavama, primjerice Via del Corso (nazvana prema srednjovjekovnim konjskim trkama) ili Via Sacra (naziv sacra, ´sveta´, dobila je jer prolazi kraj svih glavnih vjerskih točaka na području drevnog rimskog Foruma). Ercolini i njene istomišljenice apeliraju na gradske vlasti da poduzmu odlučne korake po pitanju rodne (ne)ravnoteže u gradskom krajoliku.

Ercolini je također pokrenula grupu na Facebooku pod nazivom "Toponomastica femminile" (ženska toponimija) koja u ovom trenutku broji oko 2 600 sljedbenika. "Nije nam cilj mijenjati imena ulica. To ne bi bio nimalo popularan potez", objašnjava Ercolini. "Želimo da se novim ulicama u Rimu daju ženska imena. Nakon Rima, pod povećalo Ercolini i njene radne grupe došli su i brojni drugi talijanski gradovi, od Firence do Milana: situacija je, međutim, vrlo slična onoj u glavnome gradu. Svijetli primjer Italije ubrzo je prepoznala i skupina žena u Španjolskoj, te se dala u proučavanje naziva madridskih ulica. Rezultati su ipak bili nešto bolji od onih rimskih: 7% ulica u Madridu nazvano je po ženama, 27% po muškarcima. Najnovije analize provode se u Parizu; iako službeni rezultati još nisu pristigli, Ercolini nagađa kako je pet puta veća vjerojatnost da će ulica u Gradu svjetlosti nositi ime muškarca, negoli žene. Koliko joj je poznato, niti jedna država na svijetu ne vodi računa o rodnoj tematici prilikom imenovanja ulica.

Londonska vozačica taskija Tina Kiddell procjenjuje da je u glavnom gradu Velike Britanije oko dva puta više ´muških´ negoli ´ženskih´ ulica. Kad nije za volanom, mnogo vremena provodi nad primjerkom Enciklopedije Londona: "Svaka ulica ima svoju priču. Ulica Gower, na primjer: ime je dobila 1790.-e po Lady Gertrude Leveson-Gower, supruzi četvrtog vojvode od Bedforda". Kiddell je ponosna na povijest svoga grada, a dominacija ´muških´ naziva ne smeta ju previše. "U vrijeme kada su se ulicama davala imena, žene su bile podređene muškarcima. Ne kažem da je to bilo dobro ili loše – vremena su naprosto bila drugačija", kaže Kiddell. "Ne možete promijeniti povijest". Julia Long iz Londonske feminističke mreže svesrdno podržava rimski projekt. "Voljela bih da se tako nešto pokrene i u Londonu. Sigurna sam da bi takve vrste promjena pomogle da se žene u našem gradu osjećaju priznato i cijenjeno", smatra Long. Postojeća situacija, tvrdi, ima štetan utjecaj na samopoštovanje žena i djevojaka, te potiče osjećaj postignuća i vrijednosti kod muškaraca. Nazivi ulica predstavljaju važan oblik priznanja. Osoba po kojoj ulica dobije ime postaje besmrtnom, a njegovim ili njezinim postignućima se pridaje osobita vrijednost. "Time što se većinu ulica imenuje prema znamenitim muškarcima, zapravo se poručuje kako su muškarci vrjedniji i važniji od žena", objašnjava Long.

Ercolinin projekt nedavno je zadobio i političku notu: supruga rimskog gradonačelnika, Isabella Rauti, izjavila je kako je manjak ženskih imena u nazivima ulica posljedica "stoljeća diskriminacije". Na ovogodišnji Dan žena, Toponomastica femminile pokrenula je kampanju s ciljem da se tri šetališta u gradskim parkovima nazovu prema ženama. Načelnik 15. gradskog okruga pristao je posvetiti dva parka znamenitim ženama: Eleni Cornaro Piscopii, prvoj ženi kojoj je dodijeljen doktorat, te Lauri Bassi, prvoj predavačici na europskom sveučilištu. Ercolini kaže kako je i načelnik 2. okruga pokazao zanimanje za projekt. "Osjećam da doista mijenjamo stvari", kaže ona. "Čitav sam se život borila za ženska prava, i ovo je zbilja velika stvar za mene. Jako sam sretna".

Prevela i prilagodila Nada Kujundžić

Tagovi: imenovanje ulica, ravnopravnost spolova, rim, svijet

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM