U fokusu

Žrtve silovanja prosvjedovale na konferenciji o seksualnom nasilju u ratu

‘Sve smo u životnoj opasnosti ukoliko nas deportiraju’

‘Sve smo u životnoj opasnosti ukoliko nas deportiraju’

Zoë Schlanger

Prošlog tjedna u Londonu održana je međunarodna konferencija o seksualnom nasilju u ratu pod predsjedanjem britanskog ministra vanjskih poslova Williama Haguea i posebne izaslanice UNHCR-a Angeline Jolie.

Iako je konferencija u javnosti relativno dobro prihvaćena, u predvorju konferencijskog centra mogla se vidjeti skupina afričkih žena koje su protestom željele upozoriti na ponašanje britanskih vlasti prema žrtvama seksualnog zlostavljanja. Prosvjednice su imigrirale iz Afrike u Veliku Britaniju te već nekoliko godina pokušavaju dobiti status izbjeglica, ali im se azil uporno odbija. Tvrde kako britanski dužnosnici ne vjeruju njihovim traumatičnim pričama o seksualnom zlostavljanju, a nekima su prijetili i deportacijom.

“Nije baš prikladan trenutak da William Hague govori o tome kako Velika Britanija tretira preživjele žrtve seksualnog zlostavljanja, zar ne?”, upitala je jedna prosvjednica. 

“Mi smo došle u ovu zemlju zbog sigurnosti i zaštite. Ja sam silovana. Moja kćer od pet godina također je silovana. Umrla je istog dana. Ovdje nitko ne vjeruje u moju priču. Smatraju da se tako nešto nikome ne može dogoditi”, izjavila je državljanka DR Kongoa, Lyly Mangoto Bukolo.

Bukolo idući tjedan ima dogovoren termin na sudu gdje će ponovno zatražiti azil, a novinarima je pokazala i liječnički nalaz s dijagnosticiranim posttraumatskim stresnim poremećajem i depresijom te se nada da će netko povjerovati u istinitost njezinoga traumatičnog iskustva. U pismu iz zdravstvenog centra navodi se da Bukolo traži azil u Velikoj Britaniji nakon što su ona i njezina obitelj teško napadnuti. Opisala je kako je bila višestruko silovana, baš kao i njezina petogodišnja kćer koja je od posljedica silovanja umrla. Traumatično iskustvo u kojemu je izgubila supruga i kćer konstantno iznova proživljava. Iscrpljena je, ne može podnijeti mrak, jako malo spava i ne osjeća se sigurno u svijetu koji sad percipira kao jako opasno mjesto.

Bukolo je opisala i svoje prvo iskustvo s britanskim službenicima u Liverpoolu kada je, prije devet godina, prvi put došla u Veliku Britaniju. Njezin prevoditelj nije mogao uspješno prenijeti njezina iskustva.

“Osobe koje su preživjele silovanje teško podnose prepričavanje svoje traume drugim ljudima. Ne možemo govoriti dok ne dođe pravi trenutak ili prava osoba koja će nas pažljivo saslušati. No, sada imam svoje djevojke”, rekla je Bukolo pokazujući na druge prosvjednice. Neke od njih se često sastaju kako bi dale podršku jedna drugoj.

Bukolo trenutno živi u Derbyju, sjeverno od Londona, i ne zna jesu li  članovi njezine obitelji živi niti gdje žive u Kongu.

“Ja sam sama. Ovo je sada moja obitelj. U Kongu više nemam nikoga”, dodala je.

Na njezinom je protestnom plakatu pisalo: Sve smo u životnoj opasnosti ukoliko nas deportiraju.

“Kongo nije sigurna zemlja. Oni su policajci? Oni siluju. Oni su vojnici? Oni siluju. Oni su muškarci? Oni siluju”, poručila je.

Prevela i prilagodila Arijana Kladar