U fokusu

Prodor feminističkih ideja u popularnu kulturu

Kako je feminizam pokorio pop kulturu

Kako je feminizam pokorio pop kulturu

Godina 2014. je godina u kojoj je riječ na “fˮ postala cool.

U 2014. kultura je postala stvar feminizma. Na crvenom tepihu, na pozornici, u nacionalnoj kazališnoj kući i britanskom Parlamentu, u Ujedinjenim narodima, na policama s knjigama, u porukama na Twitteru i talk showovima, poznate su glumice, pjevačice i spisateljice isticale važnost rodne ravnopravnosti.

U siječnju, Beyoncé je za američku feminističku skupinu Shriver Report napisala esej naslovljen Gender Equality is a Myth! Iako kratak i ne pretjerano akademski intoniran, esej sadrži niz statističkih podataka koji pokazuju da, protivno tvrdnjama iznesenima u Beyoncéinom hitu iz 2011., Run the World (Girls), žene nemaju moć. “Žene moraju zahtijevati da nam svima bude dostupno 100 posto mogućnostiˮ, napisala je pjevačica, formulirajući poziv koji će odjekivati širom popularne kulture ostatak godine. Diljem 2014. stakleni se strop tresao dok su brojne figure iz javnog života ustajale i očitovale se kao feministkinje. Gotovo da i nije bilo tjedna u kojem neka utjecajna ličnost iz svijeta industrije ili koja od vodećih zvijezda nije javno podržala borbu za ženska prava, mijenjajući pritom mišljenja svojih obožavatelj(ic)a, te izražavajući feminističke stavove kroz svoj rad.

U razdoblju između siječnja i ožujka, sezona dodjele nagrada bila je prepuna zvijezda s takozvane A-liste koje su javno osudile nejednakost. U govoru održanom na svečanosti u New Yorku, Meryl Streep je pohvalila svoju glumačku kolegicu i Oskarovku Emmu Thompson, nazvavši je “bijesnom feministkinjomˮ, kakva je i ona sama. Cate Blanchett u svom je govoru na dodjeli Oscara istaknula da su filmovi fokusirani na ženske likove itekako zanimljivi široj publici, što je dodatno potvrdio i uspjeh Disneyjevog animiranog filma Snježno kraljevstvo (Frozen), koji je naišao i na odobravanje kritike zbog osvježavajućeg prikaza mladih žena i sestrinske ljubavi. Redateljica filma Jennifer Lee postala je prva žena čiji je film zaradio više od milijardu dolara (i to unutar četiri mjeseca od premijere održane u studenom 2013.).

Blurred Lines, predstava čiji naslov potječe od kontroverzne pjesme Robina Thickea iz 2013. godine, postala je veliki hit, a britanski je Parlament otvorio svoja vrata i postao setom novog filma Sufragette. Film sa ženama ispred i iza kamere (scenarij, režiju i produkciju potpisuju žene, a ulogu Emmeline Pankhurst preuzela je već spomenuta Meryl Streep) prikazuje početke sufražetskog pokreta.

Britanska glumica i nova UN-ova ambasadorica dobre volje Emma Watson u rujnu je održala govor u Ujedinjenim narodima u kojem je muškarce pozvala da se pridruže borbi protiv rodne nejednakosti. Podršku spomenutoj borbi iskazali su njeni brojni kolege poput Russella Crowea, Benedicta Cumberbatcha i Iana McKellena. Tjednima ranije, Beyoncé je na dodjeli nagrada MTV Video Music Awards za milijunsku publiku pred malim ekranima nastupila ispred citata preuzetog iz govora nigerijske spisateljice Chimamande Ngozi Adichie “Svi/e bi trebali/e biti feminist(k)i(nje)ˮ. Taj nastup označio je trenutak u kojem je akademski pokret postao dio mainstreama. Komičarka Bridget Christie na edinburški se Fringe festival vratila s novom predstavom o feminizmu, koja je u najmanju ruku jednako dobra kao i ona prošlogodišnja (kojom je osvojila nagradu za najbolju komediju). Ne samo to: potaknute Christienim uspjehom, ove godine na Fringe festival prijavilo se više komičarki no ikada prije, a još jedna otvoreno feministička predstava, Sara Pascoe vs. History pokupila je simpatije kritike i publike. 

Niz novih feminističkih glasova javio se i na području izdavaštva. U svibnju je izdana The Vagenda Holly Baxter i Rhiannon Lucy Cosslett, dok je šest tjedana kasnije Laura Bates objavila knjigu koja sadrži tekstove koje dokumentiraju primjere seksizma iz svakodnevnog života objavljene na njezinoj web stranici Everyday Sexism Project. Glumica i scenaristica Lena Dunham u rujnu je objavila svoje memoare Not That Kind of Girl. Predstavljanje knjige u Londonu, održano u Royal Festival Hallu rasprodano je u samo 12 sati; na samom događanju 3000 posjetitelj(ic)a ustalo je i reklo Dunham da ih je njena humoristična serija Girls potaknula da prekinu toksične veze. Dunham je utjecala i na pjevačicu Taylor Swift, koja je u kolovozu izjavila da joj je prijateljstvo s glumicom pomoglo da shvati da je i ne znajući zauzimala feminističke stavove.

Valja napomenuti da su nabrojane pobjede ipak izolirani događaji u moru rodne nejednakosti u umjetnosti. Iako su 2014. upravo žene zaslužne za neke od najvećih glazbenih hitova, niti jedna od njih izvorno nije pozvana kao glavna izvođačica na nekom od vodećih britanskih festivala. Lily Allen je, primjerice, pozvana na festival Latitude tek nakon što je muški trio Two Door Cinema Club u posljednjem trenutku otkazao nastup.

Nedavni incident u kojem su hakeri objavili e-poruke zaposlenih u Sonyju otkrio je da filmska industrija i dalje obiluje seksizmom. Prepiska vodećih ljudi u industriji otkriva da, iako cijene doprinose glumica poput Jennifer Lawrence i Amy Adams (obje nominirane za nagradu Oscar za svoje izvedbe u filmu Američki varalice (American Hustle)), doprinose njihovih muških kolega ipak vrednuju više. Scenarist Aaron Sorkin u e-poruci je napisao da su ženske uloge na filmu “lakšeˮ od onih muških, dodajući da se “s dečkima mogu natjecati jedino Helen Mirren i Meryl Streepˮ. Najopakiji podsjetnik na mizoginiju javio se u vidu izravne odmazde za kampanju Emme Watson #HeForShe, kada su hakirane i objavljene nage fotografije više od 100 poznatih žena.

Borbu za rodnu jednakost tek treba dobiti, a za to će nam, kako je u govoru održanom u UN-u istaknula Watson, trebati još barem 60 godina. No stvari se, kako ističe umjetnička direktorica Southbank centra i utemeljiteljica festivala Women of the World, Jude Kelly, mijenjaju: “Kada je 2010. godine održan prvi festival, ljudi su riječi na “fˮ pristupali s oprezom, a danas se goleme skupine mladih žena otvoreno nazivaju feministkinjama. Mnogo je događaja pridonijelo prodoru feminizma u popularnu kulturu: grupna silovanja u Delhiju, uspjeh peticije da se na novčanici od £10 nađe žensko lice, napad na Malalu Yousafzai. No 2014. bila je nevjerojatna godina. Osjećam da žene u umjetničkim, izvođačkim i akademskim krugovima stvaraju uvjete za promjene.ˮ

Sedam tjedana nakon Beyoncéinog nastupa na dodjeli MTV-jevih nagrada, scenarij za Adichiein govor objavljen je u obliku knjige. Iako njen temeljni argument da bi dječake i djevojčice trebalo odgajati na isti način postoji već desetljećima, prošle je godine poprimio nov, globalni značaj. Kada je održala govor u travnju 2013. godine, Adichie se obraćala maloj skupini afričkih mislioca i akademika. Godinu kasnije, iste su riječi, zahvaljujući Beyoncéinom nastupu, čuli milijuni ljudi i one su vrlo brzo utkane u Facebook i Twitter profile širom svijeta. Poput svih političkih pokreta, i feminizam treba svoj manifest – We Should All Be Feminists mogao bi biti njegovo najnovije poglavlje. No također treba i svoje zagovornike/ce i uzore, naročito u doba društvenih medija. Borba za rodnu ravnopravnost započela je u sudnicama i parlamentima gdje su žene zahtijevale pravo glasa i jednaka prava. Kada su 2014. godine toj borbi pristupile i dobitnice Oscara, dramatičarke, komičarke i pop zvijezde, ona je ušla u uzbudljivu novu fazu. Feminizam je oduvijek bio borben, no u 2014. godini možda je po prvi puta postao – cool

Prevela i prilagodila Nada Kujundžić