Prozor u svijet

10.08.2015. 19:00:53 - Samantha Allen (the daily beast)

Kako smo iznevjerili/e transžene nebjelkinje

Izgovori njeno ime

India Clarke je deseta ne-bijela transžena koja je ove godine ubijena u SAD-u, a mediji još uvijek nisu prenijeli njezinu priču na pravi način.

Čak ni smrt deset transžena koje su ove godine ubijene u SAD-u, ne može dokinuti nepoštovanje prema njima.

U utorak ujutro, India Clarke, dvadesetpetogodišnja crna transžena i studentica kozmetologije, pronađena je kako leži na zemlji u blizini košarkaškog igrališta lokalnog centra u Tampi na Floridi. Policija je potvrdila da je na smrt pretučena.

No, kad je lokalna TV postaja Bay News 9 izvijestila o ubojstvu, nisu prenijeli njeno ime - India. Ime koje je izabrala izgovorili su samo jednom i to kada su rekli da se ubijena osoba zove "Samuel Elija Clarke, poznat i kao India". A umjesto da koriste zamjenice u ženskom rodu kada govore o Indiji, mediji su pomno ponavljali uniformirane fraze i očigledno izbjegavajući korištenje zamjenica, primjerice: "nasilje nad tijelom", a ne "nasilje nad njezinim tijelom".

To je obrazac koji se nažalost ponovio previše puta u 2015. godini: transžena, najčešće transžena koja nije bjelkinja, pronađena je ubijena, no mediji još uvijek ne poštuju njezin identitet.

Osim što krše postavljene novinarske standarde, mediji koji pogrešno izvještavaju o ubojstvima transžena dodatno vrijeđaju žrtvu ovog krajnjeg zločina. Još gore, doprinose upravo onom mentalitetu koji se koristi kako bi se opravdalo nasilje protiv ne-bijelih  transžena: dvostruko isprepletena uvjerenja da transžene nisu prave žene, a da su ne-bijele osobe na neki način bezvrednija ljudska bića od bijelaca i bjelkinja.

Kao transrodna aktivistkinja i spisateljica, Monica Roberts u svom tekstu o Clarke je napisala: "Pišete li vi ljudi iz medija ovakva sranja o ubijenim bijelim ženama i bijelim muškarcima općenito? Čisto sumnjam. Pa zašto onda neprekidno rasistički omalovažavate živote crnih trans ljudi s takvim sranjima?"

Roberts je napisala kako je još jedna lokalna TV postaja stavila odabrano ime Indije Clarke u navodnike i upotrijebila zamjenice u muškom rodu, unatoč tome što je izvijestila kako je žrtva "živjela dvije godine gotovo isključivo kao žena". Ista postaja je izvijestila kako je Clarke 2013. godine bila uhićena zbog "prostitucije pretvarajući se da je žena", na taj način predstavljajući njezin identitet kao čin obmane - radi se o tropu koji Roberts kritizira u svom oštrom, satiričnom postu "How (Not) To Write About Black Trans Women" (Kako (ne) pisati o crnim transženama).

Video-prilog ove televizijske postaje s naslovom ispisanim velikim, štampanim slovima na dnu ekrana, bio je još više ponižavajući: "Muškarac obučen kao žena pronađen mrtav".

Na ovakav užasan način mediji izvještavaju o onome što brojni zagovaratelji prava LGBT osoba smatraju jednim od najvećih problema s kojim se suočavaju njihove zajednice: nasiljem protiv ne-bijelih transžena.

Prema izvještaju NCAVP-a (National Coalition of Anti-Violence Programs), više od polovice LGBT žrtava ubojstava u 2013. godini bile su transrodne ne-bijele žene. U cjelini, čini se da je nasilje protiv LGBT osoba u silaznoj putanji, no nasilje protiv transrodnih osoba ide u suprotnom smjeru.

U samo prvih nekoliko tjedana 2015. godine, The Advocate je izvijestio kako je prosječno ubijena jedna transžena tjedno. One koje požele vidjeti priznanje svojih života u medijima, često na kraju požale zbog toga. Kao što je za The Daily Beast napisao Jay Michaelson, transrodne žrtve su "često seksualizirane, pogrešno rodno predstavljene te se za njih pretpostavlja da su seksualni/e radnici/e, i to bez ikakvih dokaza".

Čini se da ne postoje novinarski standardi za izvještavanje o transrodnim pitanjima – osim što postoje.

AP Stylebook sadrži eksplicitne upute za korištenje zamjenica za transrodne subjekte. Novinari bi trebali koristiti "zamjenicu koju preferiraju osobe koje su stekle fizička obilježja suprotnog spola ili se predstavljaju na način koji ne odgovara njihovom rođenjem pripisanom spolu."

Ako preferenciju nije moguće odrediti – što se može dogoditi ako je osoba preminula – tada ove smjernice savjetuju upotrebu "zamjenice koje je u skladu s rodnim izražavanjem osobe". Za Indiju Clarke, koja je dvije godine živjela kao žena, te zamjenice bi trebale biti "ona", "njoj/nju/s njom" i "njeno/njezino".

Potpuno izbjegavanje zamjenica ne znači "igrati na sigurno", kako se čini da misle neki izvjestitelji, čak i kada imaju potrebnu informaciju te mogu donijeti odluku – to je tretiranje osobe kao manje vrijednog čovjeka, bez obzira radi li se o odbijanju korištenja AP-savjetnika ili o kukavičluku da se te upute slijede.

GLAAD-ove detaljnije smjernice specificiraju kako bi izvjestitelji trebali "uvijek koristiti ime koje je izabrala transrodna osoba", budući da mnogi/e od njih ne mogu službeno promijeniti ime, bilo zbog financijskih ili obiteljskih razloga. Također, smjernice jasno upućuju kako "nikada nije prikladno" koristiti ime koje je osoba izabrala za sebe u navodnicima.

"[Transrodne osobe] trebaju dobiti isto poštovanje prema svojim izabranim imenima kao i svi drugi koji žive s imenom koje se razlikuje od onoga koje su dobili po rođenju (npr. slavne osobe)", navode smjernice.

Kada bi umrla Cher, ne bismo o njoj govorili kao o Cherilyn Sarkisian ili stavili "Cher" u navodnike, zašto onda transrodne osobe ne zaslužuju isto poštovanje nakon što su ubijene?

To nije pitanje stila ili "političke korektnosti" – bît je u tome da vidimo transrodne osobe kao ljudska bića i da im zajamčimo priznanje u smrti kakvo možda nikada nisu dobili/e za života. Prosječna dob transrodnih žena koje su ubijene ove godine je 27. Mnoge, poput Indije Clarke, imaju obitelji koje još uvijek govore o njima u muškom rodu.

Prema jednom iskazu, posljednje riječi koje je Clarke čula od svoga oca bile su "I ja tebe volim, sine".

To su žene koje umiru u državi koja licemjerno podržava slavne transrodne osobe kao što je Laverne Cox, dok se istovremeno odnosi problematično prema brojnim drugim ne-bijelim transženama – kao što je Meagan Taylor, koju je prošlog tjedna policija privela nakon što je osoblje u hotelu u kojem je boravila prijavilo "dva muškarca obučena poput žena" koji se "najvjerojatnije prostituiraju". 

Ovako je The Des Moines Register odlučio započeti priču o Taylor, koja nije bila uključena u prostituciju, ali je imala neisplaćenu kaznu od 500 dolara nastalu zbog zloupotrebe nevažeće kreditne kartice:

"Optuženica br. 995200 od ponedjeljka je pritvorena u zatvorskoj ćeliji M10 u bolničkoj jedinici zatvora Polk County, dok policijski službenici pokušavaju smisliti što da rade s njom. Ne zato što je bolesna ili nasilna ili optužena za neki teški zločin; ništa od toga nije u pitanju. To je zato što ima grudi i penis."

Bez imena. Samo broj, grudi i genitalije, sve to zapakirano u nevjerojatno neprofesionalan tekst koji tretira Taylor kao životinju koju treba stjerati u red, a ne kao ženu koje je pritvorena zbog minorne optužbe. Nebijele transžene umiru boreći se za svoje identitete protiv upravo ovakve vrste dehumanizacije. Osporavanje njihovog identiteta, bilo za života, bilo nakon smrti, samo pojačava nasilje s kojim su inače suočene.

Čak i kada transrodne osobe iza sebe ostave eksplicitne upute o svom imenu, neki mediji će naći način da to ignoriraju.

Kada je Leelah Alcorn počinila samoubojstvo u prosincu prošle godine, ostavila je pismo u kojemu zahtijeva da se transrodne osobe "tretiraju kao ljudi" i potpisala ga je precrtavši svoje rodno ime, tako da je pisalo "(Leelah) Josh Alcorn".  Njezina želja nije mogla biti jasnija.

No, lokalna TV postaja izvijestila je o tome na sljedeći način: "Majka tinejdžera iz Warren Countyja, čije je samoubojstvo potaklo međunarodnu raspravu o problemima transrodnih osoba, rekla je za CNN kako je obitelj bezuvjetno voljela Joshuu Alcorna."

Čak i ovakvo izvještavanje bilo je obzirnije od načina na koji su mediji tretirali epidemiju nasilja protiv transžena ove godine.

U lipnju je transrodna tinejdžerica Mercedes Williamson pronađena zakopana u Alabami, u polju iza kuće njezinog oca koji je priznao ubojstvo. Tijelo je bilo djelomično raspadnuto i policija je u početku pogrešno identificirala njezin rod, no i nakon što su nadležne institucije i mediji saznali da je bila transrodna, pogrešno izvještavanje o rodu se nastavilo.

Jedna je postaja uspjela prekršiti sva pravila AP-a i GLAAD-a u samo dvije rečenice:

"Rođen kao dječak, 17-godišnji Michael Christopher Wilkins većini je bio poznat i kao 'Mercedes Williamson'. Transrodni tinejdžer iz Theodorea posljednji put je viđen 30. svibnja, prije nego što je njegovo tijelo pronađeno 1. lipnja...".

Nepotrebno naglašavanje spola s rodnog lista? Da. Odbijanje korištenja njenog izabranog imena i zamjenica? I to. Izabrano ime u navodnicima? Treće kršenje. Ovo ide onkraj ružnog govora o mrtvoj osobi, ovo je namjerno odbacivanje saznanja o tome kako je preminula osoba živjela.

Kada je žrtva crne boje kože, medijsko izvještavanje može postati još ružnije. U siječnju, kada je Lamia Beard umrla od ozljeda zadobivenih u fatalnoj pucnjavi u Norfolku u Virginiji, jedan lokalni izvjestitelj odmah je pokušao povezati njezinu smrt s prostitucijom ispitujući lokalno stanovništvo o seksualnom radu u susjedstvu u kojemu je pronađeno tijelo:

"Poznato je da transrodne prostitutke često vidimo u blizini trgovačkih i industrijskih zgrada u području gdje je Beard ubijena, ukazalo je osam osoba koje žive ili rade u tom području. Kažu da je uobičajeno vidjeti pet-šest muškaraca obučenih u žene na križanju 25. i ulice Fawn."

Zatim je citirao jednog menadžera koji je izjavio: "Ako ovdje kružite kasno noću, znate što će se dogoditi." Ovo je sramotno novinarsko izvještavanje, a autor je uspio nesvjesno pokazati kako previše novinara – a, iskreno, i previše ubojica – još uvijek percipira transžene kao "muškarce obučene u žene".

Biti transrodan/na nije kostim. Ljudi ne nose kostime dvije godine. India Clarke je dvije godine živjela kao žena. I transrodna tinejdžerica koja je prekrižila svoje rodno ime prije nego što je počinila samoubojstvo, to je učinila imajući na umu više od "uredničke sugestije". Eskalacija nasilja protiv transrodnih osoba mora prestati, no dok se to ne dogodi, mediji bi trebali početi govoriti s poštovanjem o transrodnim žrtvama ubojstava.

Za transrodne žene koje nisu bjelkinje, život je ionako dovoljno težak.

 

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević 

Tagovi: izvještavanje, lgbt, mediji, nasilje nad lgbt osobama, nebjelkinje, pogrešno izvještavanje, sad, tranrodne žene, žene

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM