Prozor u svijet

25.12.2015. 09:30:34 - Sam Eaton (pri.org)

uvode električnu energiju

'Solarne inženjerke' u Zanzibaru mijenjaju rodne uloge i način života u ruralnim domovima

(Foto: YouTube/Screenshot)

Ako zakoračite s bijelih pješčanih plaža i malo se udaljite od luksuznih zanzibarskih hotela, naći ćete se u potpuno drugačijem svijetu. Svijetu prašnjavih sela u unutrašnjosti otoka, koja se jednom kad zađe sunce nalaze u potpunom mraku. To je trenutak kada razlike između onih koji imaju pristup opskrbi električnom energijom i onih koji ga nemaju postaju najočitijima.

Kasia Hassan je jedna od onih koji ga nemaju. Majka devetero djece, svoj dom u Matemweu osvjetljava sićušnim kerozinskim svjetiljkama. Te svjetiljke svijetle tek nešto jače od svijeća i njen dom obavijaju gustim crnim dimom. Hassan zahvaljuje Bogu što neko od njene djece još nije srušilo svjetiljku i izazvalo požar – nesreću koja se u Tanzaniji događa vrlo često.

Hassan kaže kako o električnoj energiji nije uopće razmišljala. To je odluka koju donose muškarci, kaže Kasia, nešto o čemu će odlučiti njen suprug.

Malo dalje u susjedstvu, priča je potpuno drugačija. Umjesto da sjedi u mračnoj sobi punoj dima, Kanao Sharif Haji plete prostirke od trske, osvijetljena snažnim svjetlom LED svjetiljke koja radi na bateriju punjenu putem malog solarnog panela smještenog na krovu.

Za taj snažniji, čišći i sigurniji sustav Haji plaća upola manju cijenu od one koju njeni susjedi plaćaju za kerozin. Ali to je samo dio njene uštede. Haji kaže kako je posao koji uspije obaviti noću povećao prihode njene obitelji za 15 dolara mjesečno – a to je u tim krajevima ogromna svota.

I za njenih osmero djece to znači svjetliju budućnost, osobito za 14-godišnju kći Nuru Sheha, koja sjedi kraj nje i uči. Haji kaže da Nuru dobro napreduje u školi i sanja o tome da jednom postane učiteljica engleskog jezika ili matematike.

Za Hajinu obitelj je ovo jednostavno rješenje vrlo velikog problema bilo iznimno korisno. U subsaharskoj Africi električna energija mnogima je još uvijek samo nedohvatljiv san. S najnižim postotkom pokrivenosti mrežom električne energije na svijetu i zahvaljujući činjenici da manje od 10 posto ruralnih područja ima pristup opskrbi električnom energijom, Afriku nazivaju "društvom u vječnoj tami". Prema podacima Međunarodne agencije za energetiku (International Energy Agency) za poboljšanje dostupnosti električnoj energiji uz pomoć konvencionalne infrastrukture, trebalo bi svake godine investirati oko 19 milijardi dolara i to u rasponu od nekoliko desetljeća.

Siromašne obitelji poput Hajine ne mogu si priuštiti čak ni solarne panele, ako im je jedina mogućnost izravno ih kupiti. Stoga su unajmili skupinu lokalnih inženjerki specijaliziranih za solarne panele, koje će ugraditi i održavati njihove sustave za otprilike tri dolara mjesečno.

To je samo po sebi u tako izoliranom i vrlo tradicionalnom selu iznimno velika promjena. Ali još je veća novost tko su te inženjerke. Radi se o 13 zanzibarskih "solarnih inženjerki" kako se same nazivaju – sve nepismene majke iz sela poput Matemwea, koje je gotovo neprimjetno regrutirala i obučila indijska nevladina organizacija Barefoot college.

Do sada su "solarne inženjerke" unijele električnu energiju u više od 600 kućanstava na otoku.

Sustav koji je Mize Juma Othman nedugo ugradila na jedan metalni krov, sastoji se od fotonaponskih ćelija, baterije, invertera, tri LED žarulje i punjača za telefon. Ugradnja je trajala pola sata i kad je struja bila uključena vlasnica je u sustav uključila telefon – pogodnost za koju je do sada morala plaćati nekome drugome.

To je bio trenutak u kojem se u njenoj obitelji promijenilo sve, kaže Othman.

Prisjeća se svog putovanja do statusa solarne inženjerke, izbora koji je platila vlastitim brakom. Othman kaže da ju je u njenoj odluci da otputuje na šest mjeseci u Indiju na obuku, njen suprug isprva podržavao. Ali zatim su ga ostali muškarci uvjerili da će zbog novostečenog znanja ona postati promiskuitetna, pa se odlučio razvesti.

Othman se ponovno udala za muškarca kojemu ne smeta njena karijera. Njena mjesečna plaća od 60 dolara isto nije na odmet.

Othman kaže da je naučila nositi se s novcem prije nego što je naučila nositi se s muškarcima i da se nada kako će tu snagu i znanje prenijeti svojoj mladoj kćeri i ženama diljem Afrike – a to je još jedna prilika koja joj se upravo pruža. Othman i preostalih 12 solarnih inženjerki svoje će vještine podijeliti s drugim lokalnim ženama u novom centru za obuku koji velikim dijelom financira lokalna vlada.

Novi će centar "žene naučiti da mogu učiniti što god naume, jednom kad osvijeste vlastitu snagu", kaže Asha Abdullah iz Ministarstva osnaživanja, socijalne skrbi, mladeži, žena i djece.

Abdullah dodaje kako su mnogi solarni projekti na ovim područjima propali, jer su ih vodili autsajderi koji nisu naučili lokalno stanovništvo kako da se sami brinu za opremu. Centar će godišnje obučavati 24 žene od kojih će svaka ugraditi i održavati do 50 sustava godišnje. To je prva od šest lokacija za obuku koje Barefoot college planira izgraditi u Africi, na području od južnog Sudana do Senegala.

Budući da cijene solarnih sustava brzo opadaju, ovaj model, održiv na razini lokalne zajednice, širi se brzo i mijenja stavove čak i u najtradicionalnijim selima.

U zanzibarskom selu Kandwe, zbog novog solarnog sustava Pandu Matti Salum ne mora u sumrak zatvoriti svoju trgovinu. Salum kaže da je njegova trgovina postala seosko okupljalište kad padne mrak, a to za njega znači i veći promet. Namjerava proširiti trgovinu – i sve to zahvaljujući solarnim inženjerkama koje u potpunosti podržava.

Salum primjećuje promjenu u ulozi žene u ovom konzervativnom muslimanskom društvu, ali promjene koje solarne inženjerke uvode u njegov život imaju svoju granicu. Ističe kako ima dvije žene i osmero djece i budući da je njegova trgovina sve uspješnija, nada se da će se oženiti još jednom i imati više djece.

Snaga tradicije očita je kad u Kandweu padne mrak i samo se seoski muškarci okupe na molitvi u maloj džamiji osvijetljenoj kerzonskim svjetiljkama, a na ulicama nema žena. To je podsjetnik da za promjene treba vremena.

Ali, kao što je to lijepo rekla jedna od solarnih inženjerki: "Sada nas je 13, a kada mi ostarimo, bit će nas mnogo, mnogo više", i donosit ćemo svjetlost i promjene u Zanzibaru i izvan njega.

*Ovaj tekst dio je inicijative Across Women's Lives

Prevela i prilagodila Petra Kos

Tagovi: afrika, električna energija, inženjerke, osnaživanje žena, rodne uloge, zanzibar

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM