Prozor u svijet

17.11.2016. 09:30:00 - Tea Schmidichen

kriva kandidatkinja

Postizborna depresija - kako su demokrati uspjeli izgubiti izbore?

(Foto: http://pos.org/)

Predsjednički izbori u SAD-u su završili: Donald Trump je odnio pobjedu što je izazvalo prosvjede diljem države, a Hillary Clinton je uzrok svog neuspjeha odlučila pronaći u predsjedniku FBI-a, Jamesu Comeyju. Mnogi su se, razočarani izbornim rezultatima, sjetili obožavanog "socijalista" Bernieja Sandersa za kojega smatraju da je mogao pobijediti na izborima. Takvim mišljenjima pomogao je i sam Sanders koji se javnosti obratio prošloga tjedna rekavši kako je Trump dobio izbore time što se uspio približiti srednjoj klasi kojoj je dosta političkog, medijskog i ekonomskog establishmenta, Uspio je dotaknuti građane/ke kojima je dosta niskih plaća i brojnih prekovremenih sati te političara/ki koji/e imaju milijarde dok oni ne mogu priuštiti školovanje vlastitoj djeci. S druge strane, Clinton je predstavljala upravo to, elitu i establishment, uvjeravajući narod sa svog pijedestala kako je ona tu za njih.

Clinton smatra da je ponovno pokretanje istrage o njezinom privatnom serveru elektroničke pošte naštetilo kampanji u tolikoj mjeri da je izgubila izbore, no mnogi politički analitičari se ne bi složili s time. Kao što je primijetio i sam Sanders, Hillary Clinton je sama sebi naštetila time što se nije uspjela približiti radničkoj klasi koja je, izmučena dotadašnjom politikom koja ih je ostavila na rubu prosjačkog štapa, odlučila svoje glasove dati Trumpu. Clinton predstavlja establishment, uzimanje novca malome čovjeku u korist velikog, i to je narod primijetio te odlučio kazniti. Ona se glasačima/icama predstavljala kao sve ono što Trump nije umjesto da im ponudi vlastitu retoriku kojom bi ponudila ono što im treba – stabilna radna mjesta, plaće s kojima se može živjeti, a ne preživljavati te bolju socijalnu politiku.

Demokratska je stranka mogla dobiti ove izbore i to uz pomoć već spomenutog senatora Bernieja Sandersa, predsjedničkog kandidata koji je podigao američku mladež na noge svojim zalaganjem za rješavanje stvarnih problema. Došao je s ograničenim financijskim sredstvima te iznenadio svojim predizbornim rezultatima. Podsjetimo, Sanders je progovarao o stvarnim problemima prosječnog/e Amerikanca/ke poput kolosalnih kredita koji ostaju nakon studiranja ili minimalnoj plaći uz koju se ne može živjeti. Želio je riješiti goruće probleme u američkom društvu koji sve više produbljuju društveni jaz. Mlade i ne-bijele osobe su ga osobito podržavale, a njegovi predizborni skupovi okupljali su velik broj istomišljenika/ca iako Sanders nije raspolagao megalomanskim količinama novca poput Clinton ili Trumpa.

Unatoč tome što je Sanders uživao veliku popularnost u narodu, ispao je iz predsjedničke utrke u korist Hillary Clinton i njezinog liberalizma. Naime, o Sandersovoj sudbini je naposljetku odlučivala skupina demokratskih superdelegata koji provode samovolju i glasaju neovisno o želji naroda. Ovakvim načinom glasanja sama politička osnova demokratske stranke pada u vodu jer zanemarivanje volje naroda dovodi do autokracije, a ne demokracije koja bi se trebala nalaziti u srži ove stranke. Ovime su razočarali mnoge glasače/ice jer Sandersu nisu dali ni priliku, već su se koncentrirali samo na svoju korist, no time su na kraju izgubili izbore. Demokrati su glasačima/cama ponudili osrednju Hillary Clinton koja je mjesecima pokušavala zamaskirati svoje elitističke stavove u demokratske vrijednosti koje će pomoći siromašnim Amerikancima/kama i radničkoj klasi da se izdigne iz društvenog mulja. Jasno je, dakako, da je političkom establishmentu u SAD-u više odgovaralo da na vlast dođe Clinton koja je usko povezana s najbogatijim i najmoćnijim Amerikancima/kama, no radnici/e u njoj jednostavno nisu vidjeli/e nekoga tko bi im mogao pomoći na bilo koji način te je naposljetku dobila manje glasova nego što su demokratski kandidati dobili na prethodnim izborima.

Za demokratsku stranku je izrazito poražavajuće što su izgubili izbore koje je bilo gotovo nemoguće izgubiti, od kandidata koji je toliko puta sabotirao samoga sebe da gotovo nitko nije vjerovao u njegov politički uspjeh. Po tom im se pitanju dogodilo ono što se dva mjeseca ranije dogodilo i Hrvatskoj na ponovljenim parlamentarnim izborima: nisu uspjeli privući dovoljan broj inače svojih glasača/ica. Nakon što je koalicija HDZ-a i Mosta građanima/kama dala najgoru vladu u povijesti RH, pobjedu je opet odnio HDZ. Gubljenje kompasa i nacionalistička retorika Zorana Milanovića stajali su SDP pobjede na parlamentarnim izborima jer su lijevi glasači/ce razočarano i protestno ostali doma (SDP-ova koalicija je odnosu na izbore 2015. godine izgubila 106.000 glasova).

Što se budućnosti SAD-a tiče, za Hillary Clinton se znalo da će, ukoliko bude izabrana za predsjednicu, pomoći održati postojeći status quo u medijima, politici i gospodarstvu. Za Trumpa je postojao (i dalje postoji) strah da će njegov mandat normalizirati i ohrabrivati seksističko i rasističko ponašanje u društvu. Ukoliko se udalji od te retorike i posveti se poslu za kojega je izabran, Donaldu Trumpu se na leđa postavlja teret opravdavanja očekivanja naroda koji je glasao za njega – hoće li imati hrabrosti suprotstaviti se Wall Streetu, smanjiti cijene lijekova na recept te ograditi se od svojih rasističkih i seksističkih stavova. 

Tagovi: američki predsjednički izbori, bernie sanders, donald trump, hillary clinton, hrvatska, sjedinjene američke države, zoran milanović

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM