Prozor u svijet

31.01.2017. 15:03:22 - Virginia Beaudoux García (huffingtonpost.com)

Što primjećujemo kada pogledamo odnos medija prema političarkama i političkim kandidatkinjama?

Kako mediji štete političarkama i što novinari/ke mogu učiniti po tom pitanju

Mediji koji su pratili predsjedničku kampanju Hillary Clinton jasni su pokazatelji seksizma i stereotipiziranja koji prevladavaju u političkom novinarstvu. CBS tako prenosi: "Hillary Clinton: baka na vlasti", Time nastavlja te piše: "Dobre i loše strane bake predsjednice", a Daily Mail završava ovaj seksistički niz s naslovom koji bi posramio mnoge: "Može li osmijeh stajati Hillary Clinton pobjede na izborima? Twitter ismijava Clintoničin jezivi bakin osmijeh".

Top pet rodnih zamki u novinarstvu

1) Fokusiranje na obiteljski život žene

Političke se kandidatkinje često pita mogu li se istovremeno baviti svojim političkim dužnostima i majčinstvom. Shodno tome, USA Today je 2014. godine napisao: "Nije sasvim jasno kako će trudnoća Chelsea Clinton utjecati na Hillary koja se planira kandidirati za predsjednicu 2016. godine".

Koliko je novinara/ki postavilo to pitanje kada je Mitt Romney ponosno pozirao sa svojih 18 unučadi? Ili kad su George W. Bush i John McCain ponosno predstavljali svoje unuke svekolikom novinarskom puku?

Niti jedan/na.

Je li Hillary trebala, za razliku od svojih muških kolega, postrance ostaviti svoje političke ambicije da pomogne svojoj kćeri u brizi za unuka/unuku?

2) Vezivanje žena za moćne muškarce

Još jedna predrasuda jest naglašavanje "veza" koje žena mora imati kako bi dospjela u politiku. Žene na rukovodećim položajima i one zaposlene u državnim službama često su prikazane kao nekompetentni delegati moćnih muškaraca. Npr. za vrijeme drugog mandata španjolskog predsjednika Rodrígueza Zapatera, 32-godišnja Bibiana Aído je imenovana ministricom jednakosti i inovacija u sklopu Ministarstva zdravstva i socijalne politike te je time postala najmlađom osobom na tome položaju. Prilikom objavljivanja vijesti, dnevni list El Pais napisao je ovakvu snishodljivu naslovnicu: "Tata, postat ću ministrica". Podnaslov je pojasnio o čemu se radi te je pisalo kako za Aído garantiraju Rubacalba i Felipe González, dvojica moćnih državnih zaposlenika.

3) Priče o emocionalnosti

Mediji često propitkuju stabilnost političarki, a takvi se stavovi temelje na stereotipu da su žene emocionalna bića. U svibnju 2008. naslovnica novina New Republic prikazivala je Hillary Clinton ruku podignutih iznad glave s naslovom: "Glasovi u njezinoj glavi".

Perfil, Argentinski politički magazin, prije tri godine je posvetio izdanje konfliktima i lošim odlukama tadašnje predsjednice CristineFernández. Naslov je glasio: "Cristinina zadana emotivnost", a njihova je teza bila da Fernández, njihova predsjednica, boluje od poremećaja raspoloženja.

4) Raspravljanje o njihovom izgledu

Već i ptice na grani znaju da mediji seciraju fizički izgled žena te pridaju opsesivnu količinu pažnje njihovoj odjeći, frizuri i šminki. Dekolte Angele Merkel 2008. je godine uzrokovao međunarodno uzrujavanje kada je Daily Mail, između ostalih, objavio sliku njemačke kancelarke s naslovom: "Merkeličino oružje za masovno ometanje".

Nadalje, građani Rima nedavno su izabrali novu gradonačelnicu, odvjetnicu koja se bori protiv korupcije i članicu gradskoga vijeća, ali, umjesto njezinih političkih uspjeha, vijestima je dominirao njezin fizički izgled. "Upoznajte lijepu djevojku koja želi biti gradonačelnica Rima" i "Virginia Raggi, nova, prelijepa gradonačelnica Rima".

Mediji su ovome otišli toliko daleko da je i Hillary Clinton jednom prilikom sarkastično komentirala da samo treba promijeniti frizuru ukoliko želi dospjeti na naslovnicu.

5) Komentiranje njihovih glasova

Budući da je na svojoj koži osjetila sve oblike rodnih predrasuda, završit ću s još jednim primjerom Hillary Clinton: žene su loši govornici. Boja glasa i glasnoća žena često su na meti kritika.

Voditelj na vijestima na televiziji MSNBC jednom je prekinuo govor Hillary Clinton kako bi se požalio na njezin glas, rekavši pritom drugome voditelju da "je malo teže naučiti ljude da pri obraćanju javnosti mikrofon radi pa nema potrebe za vikanjem". Voditelj znamenitih vijesti na Foxu, Geraldo Riviera, upitao je ima li Hillary problema sa sluhom, a Sean Hannity izjavio je da je glas Hillary Clinton "ljutit, ogorčen i vrišteći".

Novinari, možete bolje!

Pristrani i seksistički napisi u medijima štete političarkama i političkim kandidatkinjama. Dva istraživanja koje je provela udruga Name it. Change it. pokazuju da mediji koji komentiraju fizički izgled žena i koriste seksističke retoriku negativno utječu na način na koji glasači/glasačice vide žene. Shodno tome, kada ih se seksistički predstavlja u medijima, političke se kandidatkinje počinju manje sviđati glasačima/icama te se čine manje empatičnima, učinkovitima, kvalificiranima i vjerodostojnima. Broj potencijalnih glasača/ica opada, a zanimljivo je primijetiti kako seksistički napisi imaju ovakav utjecaj na glasače/ice čak i kada se javljaju u neutralnim ili pozitivnim vijestima.

Kako možemo biti bolji? Da bismo izbjegli depolitiziranje i umanjivanje vrijednost žena na rukovodećim pozicijama novinari/ke i studenti/ce novinarstva moraju naučiti kako propitkivati uobičajen način izvještavanja o ženama u politici.

U studenome 2016. sudjelovala sam na dvodnevnoj radionici u El Salvadoru s 32 novinara/ki. Radionica se održala pod pokroviteljstvom Nizozemskog instituta za višestranačku demokraciju (NIMD), a cilj je bio uvidjeti važnost političkog izvještavanja koje se ne temelji na rodnim stereotipima. Radionicu smo završili/e tako što su svi sudionici/e napisali/e prijedloge koje možete pronaći ovdje (NIMD ih je također poslao novinama i sveučilištima diljem El Salvadora).

Dvije brzinske upute:

Prvo, primijenite "pravilo reverzibilnosti": ako ne biste to tražili/e od muškarca, nemojte to tražiti od žene; ako ne biste to rekli/e o muškom kandidatu, nemojte upotrijebiti te riječi o njegovoj kolegici.

Ako ne biste nešto pitali muškarca, nemojte pitati niti ženu!

Humoristična crta ovog pravila demonstrirana je na Olimpijskim igrama 2016. u Rio de Janeiru kada su novinari/ke pitali/e muške sportaše pitanja koja su se tipično upućivala natjecateljicama. Pitanja su varirala od: "Kada bi mogao biti u vezi s bilo kime na svijetu, koga bi odabrao?" i "Depiliranje cijelog tijela daje ti prednost u bazenu. Jesi li u prednosti i na ljubavnome planu?" do "Pripremite se da vidite bicepse, malene kupaće kostime i još mnogo toga".

Drugo, nemojte se usredotočiti na privatne živote žena u državnim službama. Ova metoda uključuje i pitanje mogu li žene biti istovremeno majke i političarke (vidi kandidaturu LiseMadiganza glavnu odvjetnicu države Illinois 2012. godine) te neprikladne i intimne upite poput onog na debati između dvije kandidatkinje za senatoricu New Yorka u kojoj ih je moderator upitao jesu li pročitale Pedeset nijansi sive.

Zaključno, kako bi se smanjio broj ovakvih predrasuda u medijima, koje ponekad i nisu toliko vidljive, više bi novinara i novinarki trebalo vježbati kako prepoznati i, naposljetku, izbjeći opasno rodno stereotipiziranje jer ono uistinu šteti političarkama i više nego što na prvi pogled zamjećujemo.

Prevela i prilagodila Tea Schmidichen          

Tagovi: amerika, clinton, politika, svijet, žene

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM