Ghayath Almadhoun je sirijski Palestinac, pjesnik rođen u Damasku 1979. godine. Iz Sirije se odselio prije gotovo deset godina, i trenutno živi u Stockholmu. Za sad su objavljene tri zbirke njegove poezije, koje su prevedene na više jezika, a u pripremi je trenutno zbirka Adrenaline, prvi prijevod Almadhounove poezije na engleski jezik (prevoditeljica Catherine Cobham, izdavačka kuća Action Books).
Almadhoun je zajedno sa sirijskim pjesnikom Lukmanom Derkijem osnovao Bayt al-Qasid (Kuća poezije), prostor za slobodno izražavanje u Damasku. Nedavno su dvije nove Almadhounove pjesme prevedene na engleski, među njima i nevjerojatno snažna pjesma Massacre (Masakr), koju je za Libelu prevela Ivana Perić.
Masakr
Masakr je mrtva metafora koja jede moje prijatelje, jede ih bez soli. Bili su pjesnici i postali su Reporteri s granicama; već su bili umorni i sad su još umorniji. Hitrih nogu prelaze preko mostova u zoru i umiru bez signala na mobitelu. Promatram ih kroz naočale za noćni vid i slijedim toplinu njihovih tijela u mraku; evo ih ovdje, bježe od tih prstiju čak i kad prema njima trče, predaju se ukletoj masaži.
Masakr je njihova prava majka, dok je genocid tek klasična poema koju pišu intelektualci, generali u penziji. Genocid nije prikladan za moje prijatelje, jer je organizirana kolektivna akcija, a ogranizirane kolektivne akcije podsjećaju ih na Ljevicu koja ih je iznevjerila.
Masakr se budi ranim jutrom, kupa moje prijatelje u hladnoj vodi i krvi, pere im donju robu i sprema kruh i čaj, a onda ih malo uči o potjeri. Masakr ima više suosjećanja za moje prijatelje negoli Opća deklaracija o ljudskim pravima. Masakr im je otvorio vrata kad su sva druga bila zatvorena, i zvao ih je poimence dok su u novinskim izvještajima ostali samo broj.
Masakr je jedini koji im daje azil bez podrobnih provjera; njihova ekonomska stanja ne zanimaju Masakr, niti ga brine jesu li intelektualci ili pjesnici, Masakr gleda na stvari iz neutralnog kuta; Masakr nosi istu mrtvu znamen kao i oni, ista imena kao njihove udovice, poput njih prolazi kroz sela i predgrađa i poput njih odjednom se pojavljuje u izvanrednim vijestima. Masakr liči na moje prijatelje, ali uvijek prije njih stiže u zabačena sela i dječje škole.
Masakr je mrtva metafora koja izlazi iz televizije i jede moje prijatelje bez trunke soli.
