Kampanja na društvenim mrežama pod hashtagom #MeToo, pokrenuta kako bi se ojačala svijet o seksualnom zlostavljanju i nasilju, pokrenula je raspravu u dijelovima Afrike gdje je obiteljsko nasilje vrlo rašireno, no strogi religijski i kulturalni tabui koji ga okružuju sprječavaju žene da o njemu govore.
Potaknuta optužbama za seksualno zlostavljanje protiv američkog filmskog mogula Harveyja Weinsteina, milijuni žena diljem svijeta počelo je dijeliti vlastita iskustva seksualnog zlostavljanja i nasilja na Facebooku i Twitteru.
Pokret je zahvatio samo manji dio populacije u zapadnoj Africi, no neke žene su se odvažile sudjelovati u razbijanju stavova da zlostavljanje žene donosi sramotu obitelji, predstavlja kletvu ili čini ženu nepoželjnom za brak.
U Senegalu, neke su žene istaknule da je #MeToo kampanja potaknula prvi razgovor koji su ikad imale o seksualnom zlostavljanju i nasilju te da im je laknulo kada su o tome konačno mogle razgovarati s prijateljima/icama. Međutim, u nekim drugim slučajevima, hashtag nije bio toliko dobro primljen.
Žene u Senegalu i Nigeriji navode da je ljude strah povezivati se s temom pa je svega nekoliko reagiralo ili se nadovezalo na njihove #MeToo objave. U jednom je slučaju žena pritisnuta da obriše objavu iz straha da bi njena obitelj mogla saznati.
“Seksualno je zlostavljanje toliko uobičajeno u društvu da je gotovo postalo pravo muškaraca u Nigeriji”, rekla je Faustina Anyanwu, koja je objavila svoja iskustva zlostavljanja dok je radila kao medicinska sestra. Gotovo je nemoguće i potpuno nezamislivo da žene prijavljuju takve slučajeve, navodi u razgovoru za Thomson Reuters Foundation.
Prema izvještaju Svjetske banke iz 2016. godine, jedna od dvije Afrikanke navodi da prihvaćaju obiteljsko nasilje, a oko trećine je pretrpjelo zlostavljanje. U Senegalu, od žena se očekuje da ostanu djevice do braka, a djevojke se uči da je njihova nevinost ključ za očuvanje obiteljske časti.
Ipak, mladi ljudi polako razbijaju tišinu koja okružuje ovu temu, navodi Mona Chasserio, koja vodi sklonište za žene žrtve silovanja ili zlostavljanja. “Žene polako počinju govoriti, no tek smo na početku”, dodaje.
Društvene bi mreže mogle pomoći u ubrzavanju promjene, kaže Ismaila Kamby, predsjednica aktivističke skupine “Touche pas a ma soeur” (Ne diraj moju sestru, op.prev.). Dodaje i kako je zainteresirana pokrenuti sličnu kampanju u Senegalu: “Za neke žene koje su pretrpjele obiteljsko nasilje, ovo bi moglo biti korisno, no potrebni su ljudi koji će to voditi. A to nije lako”.
