Maslinova grančica u većini svjetskih kultura tradicionalno predstavlja simbol mira, no pod režimom turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, ova sasvim bezazlena biljka nedavno je poprimila mnogo mračnije konotacije. Prije svega nekoliko dana, Turska je pokrenula vojnu operaciju nadasve ironičnog naziva ‘Maslinova Grančica’ koja ne predstavlja ništa drugo do otvorenu invaziju na teritorij sjeverne Sirije – točnije kanton i grad Afrin. Kroz mnoge svjetske i domaće medije vidljivo je da, zajedno s okolnim mjestima, Afrin već danima trpi zračne napade od strane turskih snaga u kojima mahom stradavaju mnoga gušće naseljena područja, a žrtve koje napadi odnose u velikom su broju civilne.
Prema tvrdnjama same Turske, navedeni napad potaknut je odlukom SAD-a da uz granice Demokratske Federacije Sjeverne Sirije, kolokvijalno poznate pod nazivom Rojava, postavi oko 30 000 pripadnika/ca Sirijskih demokratskih snaga čija bi dužnost bila prevencija regrupiranja preostalih ISIS-ovih militanata na području nekadašnje Islamske države. Kako je vidljivo iz spomenutog, postavljanje graničnih snaga sigurnosti uz, između ostalih, i granicu s Turskom, primarno igra defenzivnu ulogu i u tom kontekstu ne predstavlja legitiman razlog za pokretanje otvorene invazije. Moguće je čak pretpostaviti da u srži nedavnog napada na Afrin stoji tek postojanje animoziteta prema kako Sirijskim demokratskim snagama, tako i prema Jedinicama narodne zaštite (YPG) i njihovoj ženskoj podružnici (YPJ) uzrokovanog anti-kurdskim sentimentom prisutnim već desetljećima na području Turske.
Operacija ‘Maslinova grančica’ koja je u samo nekoliko dana rezultirala smrtnim slučajevima mnogobrojnih civila unutar kantona Afrin, pokazuje da je uspješno provedena borba protiv Islamske države i njezinih militanata tek početak istinskih napora za održanje direktne demokracije utemeljene na ideji ženskog oslobođenja na sjeveru Sirije. Na prvi pogled moguće je zapitati se kakve veze konkretni napadi na Afrin imaju s idejom ženskog oslobođenja? Iako se priroda veze među navedenim ne mora odmah činiti sasvim očitom, njezina skrovitost ne čini ovu vezu ništa manje stvarnom. U kontekstu uspostave društva utemeljenog na slobodi žena, trenutna situacija u Afrinu nadilazi puke političke igre moći te postaje mnogo simboličnijom no što se isprva doima.
Već od samih početaka revolucije u Rojavi, grad Afrin je igrao ključnu ulogu u implementaciji ideološkog okvira revolucije, uvelike utemeljenog na Jineologiji kao tako zvanoj ‘znanosti o ženi’. Jineologija kao svoju polazišnu pretpostavku postavlja shvaćanje nejednakosti prisutne u odnosima između muškaraca i žena kao primarne, temeljne nejednakosti izvorišne svim ostalim vrstama nejednakosti prisutnim unutar društva. Kao takva, nejednakost žene u odnosu na muškarca ključni je aspekt društvenog postojanja koji je potrebno izmijeniti kako bi društvo bilo u stanju uhvatiti se u koštac s bilo kojim drugim postojećim problemom. Prema shvaćanjima Demokratske Federacije Sjeverna Sirije, tek potpuno žensko oslobođenje omogućit će stvaranje društva utemeljenog na slobodi i jednakosti čiju uspostavu zagovara i aktivno gradi.
Prema izjavi Halila Deniza iz, čak više ne tako bliske 2013. godine, tek godinu dana nakon početka revolucije u Rojavi “65 posto osoba uključenih u gradsku administraciju u Afrinu već su činile upravo žene.” Tokom sljedećih 5 godina, u gradu su formirana kako mnogobrojna ženska vijeća i kolektivi tako i centri specijalizirani za izučavanje te podučavanje Jineologije. Iako je napredak u pogledu ženskih prava i ženskog djelovanja vidljiv širom Rojave, a pogotovo kroz prisutnost YPJ-a kao ženske vojske, ono što Afrin čini posebnim jest činjenica da je isti jedan od rijetkih gradova koji su ostali nepogođeni ISIS-ovim razaranjem. Kao takav, Afrin je u većoj mjeri omogućio napredak u kontekstu položaja žena u ne samo vojnom, već i u civilnom sektoru što je od izuzetne važnosti upravo iz razloga što jedno od temeljnih shvaćanja Jineologije jest i ono da borba za jednakost žena mora biti vođena na apsolutno svim frontovima i, kroz obrazovanje civilnog stanovništva, implementirana u kolektivni mentalitet društva. Za razliku od žena u drugim dijelovima sjeverne Sirije, moguće je tvrditi da je stanovnicama Afrina bilo mnogo lakše realizirati se u svim potrebnim aspektima društvenog i privatnog života i na taj način doprinijeti ubrzanju procesa promjene kolektivne svijesti među građanima/kama. Naravno, nikako se ne radi o tome da žene u drugim gradovima na takvom čemu nisu radile, već im je isto samo bilo znatno otežano s obzirom na konstantnu borbu za preživljavanje i pružanje otpora patrijarhalnoj opresiji terorističke Islamske države.
Budući da je Rojava u glavnini izgrađena na ideji slobode i apsolutne jednakosti žena kao preduvjeta za mogućnost uklanjanja bilo koje forme opresije, vidljivo je da je takvo shvaćanje polarna suprotnost mentalitetu Islamske države koji je ženu reducirao na puku ulogu robinje, bez trunke tjelesne autonomije, čija je jedina uloga da šutke ugodi muškarcu u njegovim prohtjevima. U kontekstu ISIS-a, žene neupitno predstavljaju najpotlačeniju društvenu skupinu, no isto može biti rečeno i za žene u ostalim patrijarhalnim društvima. Iako se ta opresija manifestira na drugačiji, manje direktan način, moguće je tvrditi da temeljem roda i najprivilegiranija žena unutar bilo kojeg patrijarhalnog društva i dalje ne može dostići poziciju koju uživa muškarac. S obzirom na to da se na svim nivoima društvene privilegije (od najprivilegiranijih do onih najmanje privilegiranih) nalazi određeni broj žena, nužno je da upravo žena, a ne tek bilo koja manje privilegirana skupina posluži kao polazišna točka ka ostvarenju jednakosti. Dakle, tek kada žene pronađu svoj put do slobode, svi ljudi mogu biti slobodni.
Kako je prije spomenuto, za istinsku je jednakost potrebno da se njezinoj realizaciji pristupa kroz sve društvene ‘nivoe’ i sve aspekte života. Važnost Afrina u kontekstu Sirije ovdje ponovo dolazi do izražaja. Kao jedno od ratom nezahvaćenih područja Afrin je u mnogo većoj mjeri omogućio promjenu u percepciji žene u svim aspektima krenuvši od svakodnevnih zadataka, preko kulture, pa sve do politike i vojske. Afrin uistinu, na svoj način, predstavlja Rojavu u malom – to jest društvo kakvo se na sjeveru Sirije u konačnici nastoji uspostaviti. Stoga, turski napadi na Afrin ujedno predstavljaju i napad na samu ideju ženskog oslobođenja. Kao simbol onoga što čitav sjever Sirije nastoji postati, Afrin predstavlja upornost žena pri odupiranju patrijarhalnoj dinamici rata i dominacije. On predstavlja rezultat ustrajnosti žena u tome da se naprosto ne predaju sudbini, već vlastitim snagama izgrade slobodno i demokratsko društvo. Kroz postojanje brojnih ženskih institucija, Afrin je i simbol izlaska žene iz privatne u javnu sferu, što na Bliskom istoku, još uvijek jednom od najpatrijarhalnijih područja, predstavlja ogroman uspjeh. Na poslijetku, Afrin je i pokazatelj društva kakvo može postojati lišeno rodno uvjetovane opresije, nacionalizma, kapitalizma, pa čak i države.
Zbog samih života ljudi na području kantona Afrin, ali i navedenog simboličkog značaja ovog grada, prijeko je potrebno progovoriti protiv turske invazije i iskazati solidarnost sa stanovnicima/ama Afrina kako ovaj ogroman pomak u kontekstu ženskog oslobođenja ostvaren u Rojavi tokom proteklih godina ne bi, zbog konstantnog ratnog razaranja, bio iznova uništen i pretvoren u tek još jednu od neuspjelih ideja zapamćenih tek u pokojim povijesnim knjigama.
Članak je u originalu objavljen na engleskom jeziku na sljedećoj lokaciji: The Region – The attack on Afrin is an attack on women’s liberation
