Razgovor

05.05.2011. 13:38:54 - Kathambi Kinoti (awid.org)

Brigid Inder

40% optužbi za rodno uvjetovane zločine se odbacuje

Brigid Inder, izvršna direktorica udruge Women’s Initiatives for Gender Justice

Brigid Inder, izvršna direktorica udruge Women’s Initiatives for Gender Justice

Prijevod Ljiljana Žegrec

 

Svake godine, organizacija Women's Initiatives for Gender Justice (Ženska inicijativa za rodnu pravdu) izdaje izvještaj o napretku Međunarodnog kaznenog suda (ICC) na području donošenja rodno inkluzivne pravde. Razgovarali smo s Brigid Inder, izvršnom direktoricom te udruge o problemima navedenim u godišnjem izvještaju za 2010.

 

AWID: S kojim ciljevima ste krenuli u stvaranje Rodnog izvještaja za Međunarodni kazneni sud? 

Brigid Inder (BI): Rodni izvještaj za Međunarodni kazneni sud radimo svake godine od 2005. Jedna je od naših strategija zagovaranje participacije žena u procesu oblikovanja međunarodnih kaznenih zakona i pravnih sustava. Želimo da žene budu djelotvorno uključene u donošenje odluka u procesima Međunarodnog kaznenog suda, ali i kao korisnice, stručnjakinje i sutkinje.

Ovim Izvještajem uspjele smo ukazati na nepobitnu vezu između institucionalne moći nad rodnim pitanjima i ovlastima Međunarodnog kaznenog suda u osiguravanju rodno inkluzivne pravde. Iako Međunarodni kazneni sud drži rekord među ostalim međunarodnim sudovima po broju žena zaposlenima na Sudu, postoji zabrinutost o transparentnosti u procesu zapošljavanja i nedostatak institucionalne moći za žene na profesionalnim položajima jer su one zapravo pretežno zaposlene na nižim i srednjim položajima.

U cjelini, tek se nekoliko žena nalazi za stolom u trenutku kad se donose ključne odluke o tome koje slučajeve treba istražiti, na koliko i kakve incidente usmjeriti pažnju, kakvu potporu i zaštitu ponuditi svjedocima, na koji način analizirati "prijetnje sigurnosti", kako formulirati optužbe i analizirati dokaze i informacije.

Rodna analiza većinom nije prisutna na toj razini donošenja odluka kada se one tek oblikuju. Sve je to vidljivo u neprestanim izazovima kod podnošenja rodno uvjetovanih zločina Međunarodnom kaznenom sudu.

 

AWID: Od objavljivanja prošlog Rodnog izvještaja 2009., biste li se složili da je Međunarodni kazneni sud razvio snažniju pravnu filozofiju glede zločina koji su počinjeni nad ženama u sukobima? 

BI: U posljednjih 12 mjeseci dogodio se popriličan broj "prvih puta" za Međunarodni kazneni sud.

  • Prvi puta su optužbe za genocid uključene u naloge za uhićenje optuženoga za čin silovanja i seksualnog nasilja;
  • Sud je po prvi puta saslušao svjedočenje vezano uz optužbe za seksualno nasilje;
  • Ove godine je prvi stručni svjedok govorio o rodno uvjetovanom zločinu pred sudom. Radhika Coomaraswamy, savjetnica glavnog tajnika za djecu i oružane sukobe, na sudu je svjedočila protiv bivšeg pobunjeničkog vođe iz Konga, Thomasa Lubanga. Ona je pomogla rasvijetliti rodnu dimenziju upisa i regrutacije djece vojnika;
  • Prvi puta je trima žrtvama zločina pred Međunarodnim kaznenim sudom dozvoljeno svjedočiti;
  • Prvi puta su iza sudske klupe Međunarodnog kaznenog suda sjedile žene i predsjedavale suđenjem, što ujedno vrijedi i za sve međunarodne sudove.

 

Ono što nas najviše brine su konstantni napori da se podrže optužbe za izrazito velik broj slučajeva, a posebno optužbe za rodno uvjetovani zločin. Nekoliko sudskih presuda posumnjalo je u kvalitetu informacija, dostatnost dokaza i slabu povezanost optužbi i dijelova zločina.

Dosada je Međunarodni kazneni sud uključio optužbe za rodno uvjetovane zločine u one slučajeve za koje je podignuta optužnica, njih sedam od dvanaest podigao je Ured tužilaštva.

Međutim, 40% optužbi za rodno uvjetovane zločine odbačeno je još dok je trajalo prvo ročište1 , a sudske presude uglavnom su citirale nedostatak dokaza. Nijedna druga kategorija optužbi nije toliko izložena ovim situacijama kao rodna.

U slučaju bivšeg pobunjeničkog vođe i bivšeg predsjednika Demokratske Republike Kongo, Jean Pierre-Bemba, 70% optužbe za rodno uvjetovani zločin odbačeno je prije nego je ona došla na sud. Djelomično se to dogodilo zbog nedostatka dokaza, ali najvećim dijelom zbog sudske interpretacije kojom su odstupili od desetogodišnje prakse i pravne filozofije međunarodnih i državnih sudova, a dotiče se kumulativnog nizanja optužbi za zločine seksualnog nasilja. Naposljetku je optužba za mučenje silovanjem i povredu osobnog dostojanstva odbačena.

 

AWID: U kojoj mjeri žene žrtve oružanih sukoba smisleno sudjeluju u procesima Međunarodnog kaznenog suda? 

BI: Procesi na Međunarodnom kaznenom sudu dopuštaju sudjelovanje žrtava sukoba. Do danas je 746 žrtava sudjelovalo na suđenju, od čega 254 žene. Priznavanje "žrtve" znači da ih na sudu zastupa odvjetnik koji sudu pribavlja informacije i u ime žrtve ima pravo ispitati svjedoka.

U slučaju Lubanga su zakonski predstavnici žrtvi zamolili suce da razmotre dodatne optužbe za seksualno nasilje iz žrtvina svjedočenja i iskustva.

Vezano uz Sudan, samo je jednoj ženi priznat status žrtve, ali nažalost taj je slučaj u potpunosti odbačen zbog nedostatka dokaza. Trenutno ne postoji nijedna žena u Sudanu sa priznatim statusom žrtve, iako je očito da je počinjen velik broj silovanja i drugih oblika seksualnog nasilja u sudanskom sukobu.

I žrtve i svjedoci suočeni su s nekoliko izazova. Svjedoci koji dolaze u Haag svjedočiti daleko su od obitelji i mreže podrške, a sudski proces može biti izrazito zastrašujuć, osobito za one s malo sudskog iskustva ili informacija o formalnim pravnim procedurama. Neki svjedoci/svjedokinje se također mogu osjećati ranjivo dok svjedoče pred optuženom osobom i njenim braniteljem. Vrlo lako se mogu uzrujati dok prepričavaju nasilje koje je počinjeno nad njima ili kojem su svjedočili. Zbog toga Sud koristi posebne mjere poput izobličenja glasa ili zaklonjenog lica od javnosti ili direktnog pogleda na optuženoga kako bi olakšao svjedočenje seksualnog nasilja.

 

AWID: Ured vanjske mreže Međunarodnog kaznenog suda izdao je nekoliko načela za razgovor o rodno uvjetovanom nasilju. Međutim, nisu date nikakve smjernice za određenu strategiju podizanja optužbe za seksualno i rodno nasilje. Možete li nabrojati neke smjernice koje smatrate bitnima? 

BI: Ured vanjske mreže ima obavezu informiranja zajednica iz kojih dolaze žrtve o Sudu i njegovim strukturama, uključujući i Zakladu za žrtve i mogućnostima za njihovim sudjelovanjem u sudskom postupku.

Ured ima malo ciljanih strategija kojima se izlazi u susret ženama žrtvama nasilja, što je doprinijelo malom broju prijava žena koje su ujedno i žrtve. One jednostavno nemaju jednak pristup informacijama kao muškarci u njihovim zajednicama. Ured vanjske mreže i Odjel za pripremanje i naknadu štete žrtvama moraju razviti iznijansirane pristupe u svojem otvaranju ženama, ženskim organizacijama i ženskim lidericama. Postoji tek nekoliko određenih sastanaka za žene.

Moram istaknuti da smo u posljednjih dvanaest mjeseci doživjeli fokusiraniji pristup. Međutim, bit će potrebne još dvije do tri godine kako bi se osjetili rezultati tog pristupa. Još uvijek samo 25% žena sudjeluje na sastancima koje saziva Ured vanjske mreže.

 

AWID: Koji su trenutni prioriteti Ženske inicijative vezano uz Međunarodni kazneni sud? 

BI: Ključno pitanje je izbor sljedećeg glavnog tužitelja i još šest sudaca Međunarodnog kaznenog suda. Sljedeći glavni tužitelj mora nanovo izgraditi kredibilitet Ureda tužitelja, ponuditi novu viziju i vodstvo osoblju i zemljama članicama te vratiti sudsku strogost u praksu. Procjenjujemo potencijalne kandidate, sastajemo se s njima i savjetujemo ih te zagovaramo rodnu kompetenciju kao jednu od bitnih za ovaj položaj. Nadamo se snažnim ženskim kandidatkinjama na terenu uključujući trenutnu zamjenicu tužitelja Fatou Bensouda, koja je opravdano jedna od favoritkinja za ovaj položaj.

U svrhu izbora, zemlje članice su oformile poseban Odbor diplomanata koji će suziti područje i predložiti najviše tri konačna kandidata - kandidatkinje Uredu zemalja članica koji će zatim donijeti konačnu odluku o izboru novog tužitelja. Nažalost, u Odboru diplomanata nema nijedne žene. Iako je kod sastava Odbora uzeta u obzir geografska zastupljenost, o rodnoj zastupljenosti nije se promišljalo. Tako da imamo puno posla kako bi poduprijeti žene da se izbore i osiguraju da Odbor izbjegne stvarne predrasude ili one koje tako izgledaju.

Naš prioritet je i neprestano političko i pravno motrenje i zagovaranje na Sudu kod svih slučajeva i istraga. Ove godine su u tijeku tri suđenja s jedinstvenim rodnim pitanjima. Sud će zaključiti prvi slučaj 2011. i iako u njemu nema optužbi za rodno uvjetovani zločin, vjerujemo da ipak postoje dovoljno jaki dokazi koji upućuju na potrebu rodne analize u konačnoj odluci suda. Radi se o iskustvima djevojčica vojnikinja koja mogu proširiti društveno i zakonsko shvaćanje djece u vojsci. Mi ćemo pratiti sve slučajeve i ako će biti potrebno, podnijeti tužbe kod ključnih rodnih pitanja. Ženska inicijativa prva je nevladina udruga koja je Međunarodnom kaznenom sudu podnijela slučaj i ona je do danas jedina udruga za ženska prava kojoj je priznat status prijatelja suda (amicus curiae).

Također se pripremamo za naš sljedeći Međunarodni dijalog rodne pravde koji će se održati od 16. do 18. travnja 2012. u Istanbulu, neposredno prije Foruma udruge AWID. To je naš drugi Dijalog po redu i veselimo se okupljanju zagovaratelja/ica rodne pravde, ženskih prava i mirovnih aktivista i aktivistkinja koji dolaze čak i iz oružanih sukoba, predstavnika/ca UN-a i praktičara. Svi će oni preispitivati napredak u traženju odgovornosti za rodno uvjetovane zločine i kreirati svjetski program promicanja rodne pravde. Postoji velik broj inspirativnih glasova, inicijativa i prilika za promjenama ovih pitanja.



1          Dio predsudske faze slučaja je i prvo ročište pred Međunarodnim kaznenim sudom. To je prilika kada optuženi prvi puta dolazi pred sud, kada je obaviješten o optužbama protiv njega/nje i svojim pravima u sudskom procesu.

Tagovi: brigit inder, međunarodni kazneni sud, pravda, rodno uvjetovano nasilje, zločin

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM