American Association of University Women (AAUW) je neprofitabilna organizacija koja svake godine dodjeljuje stipendije za većinu američkih sveučilišta djevojkama i ženama koje su se istaknule na području promicanja ženskih prava i pomoći djevojčicama i ženama. Ove godine među stipendisticama se našla i Iva Tičić što je i bio povod za naš razgovor s Ivom o samoj organizaciji, njenoj misiji i načinu dobivanja stipendije.
Stipendistica ste organizacije AAUW, koja pomaže mladim ženama diljem svijeta. Možete li za naš portal reći nešto više o samoj organizaciji i njenoj misiji?
AAUW, to jest American Association of University Women, je američka organizacija sa više od 100,000 članova i sponzora rasprostranjenih diljem 1,000 ogranaka unutar SAD-a. Organizacija, također ima sklopljen partnerski ugovor sa 600 američkih sveučilišta, dakle radi se o suradnji sa svim većim sveučilištima u zemlji. Misija joj je u isto vrijeme jednostavna i izrazito snažna: promicanje jednakih prava za žene i djevojke zagovaranjem obrazovanja, filantropije i istraživanja. To su općeniti podaci, a ono sto je relevantno za moju stipendiju je ogranak organizacije posebno namijenjen internacionalnom stipendiranju. Ova je stipendija osmišljena još 1917. godine kako bi ženama iz Latinske Amerike omogućila priliku postdiplomskog studiranja u SAD-u, a danas uključuje žene iz cijelog svijeta koje žele studirati u Sjedinjenim Državama; do sada ju je primilo preko 3,300 žena 130 nacionalnosti. Svake se godine oko 1000 žena prijavi za tu vrstu financiranja, a ove godine sam i ja bila među dobitnicama.
Koji su kriteriji ključni pri odabiru stipendistica?
Kriteriji kojima se organizacija vodi usko su vezani uz zalaganje kandidatkinja na području promicanja ženske jednakosti, bilo kroz neki vid privatnog angažmana, javnog istupanja, akademskog usmjerenja ili kroz volonterski rad. Kod mene se radilo o kombinaciji svih ovih faktora: kao pjesnikinja sam se u svojoj poeziji puno bavila konfesionalno ženskom tematikom, kao diplomantica govorništva na Filozofskom fakultetu u Zagrebu imam iskustvo i samopouzdanje javnih nastupa, kao diplomantica američke književnosti tu je i moj diplomski rad na temu konstrukcije feminizma u djelima modernih američkih autorica, a imam i iskustvo volonterskog rada s napuštenim djevojčicama u Nazorovoj. Teško mi je reći što je od toga i na koji način presudilo da organizacija iz ogromne konkurencije izabere upravo mene, ali dakako da mi je (pristrano) vrlo drago da su donijeli tu odluku.
{slika} Stipendistice ove organizacije su ostvarile zapažene rezultate u oblastima kojima su se bavile. Mnoge od njih su postale liderice u svojim sredinama, aktivistkinje, istaknute predstavnice akademske zajednice i znanosti. Kakva je bila Vaša prva reakcija, kada ste saznali da ste među dobitnicama stipendije?
Doista, AAUW stipendistice su postigle značajne i raznolike rezultate. One studiraju i rade istraživanja na područjima poput matematičke biologije, genetike, reforme obrazovanja, ljudskih prava, reproduktivnog zdravlja, itd. Također, nerijetko mnoge od njih postižu najviša odlikovanja, poput slavne stipendistice Barbare McClintock koja je postala nobelovka ili Esther Ngumbi, biologinje iz Kenije nominirane za “One World Action’s 100 Women: The Unseen Powerful Women Who Change the World”. Moje humanističko područje i pjesnička specijalizacija doimaju se u ovom kontekstu više kao iznimka nego pravilo te sam bila jako počašćena i zahvalna kada sam saznala da me organizacija odlučila stipendirati. Kao što je slučaj sa svim velikim stipendijama, i za ovu sam se prijavljivala mjesecima ranije tako da sam zaista u međuvremenu zaboravila da mogućnost dobitka uopće postoji. Kad je došlo vrijeme objave rezultata ipak sam se sjetila pogledati, bez velikih očekivanja jer se radi o vrlo prestižnoj i cijenjenoj stipendiji za koju godišnje pristigne stotine prijava. Naravno da je zatim uslijedilo euforično nazivanje svih dragih ljudi redom, od obitelji, prijatelja pa do profesora koji su mi velikodušno pisali preporuke. Moram istaknuti da, osim velike časti i odgovornosti koju osjećam, kod mene prevladava osjećaj olakšanja jer zaista bez velikodušne stipendije ne bi financijski mogla podnijeti ovaj postdiplomski studij.
Studirat ćete kreativno pisanje. Pisanjem ste se i ranije bavili, dobitnica ste nekoliko nagrada između ostalih i nagrade za najbolji studentski rad koju dodjeljuje Centar za ženske studije. Koje su teme najčešće u Vašem radu?
Tako je, studirat ću “Master of Fine Arts” na Sarah Lawrence College u Bronxvillu, predgrađu New Yorka. Samo kratko pojašnjenje, MFA je najviša diploma koja postoji za umjetnosti poput pisanja, glume ili plesa. U rangu je doktorata iako traje samo dvije godine te se s njom može predavati na sveučilištu. Moja je poezija već dugo dvojezična, češće na engleskom nego hrvatskom jeziku, i ovaj studij mi predstavlja važnu stepenicu u daljnjim umjetničkim nastojanjima kao i priliku da mi profesori budu priznati američki suvremeni pjesnici. Što se same poezije tiče, često se bavim konfesionalnom tematikom na tragu pjesnikinja poput Sylvije Plath ili Anne Sexton, na taj način obrađujući intimno-refleksivne i ljubavne motive. Teško je zapravo pričati o tome ovako općenito; s obzirom na to da moja poezija često “zvuči”, preporučila bih Vam da pročitate koju pjesmu te donesete vlastiti zaključak. Velika sam pobornica i “spoken word” poezije, to jest znam se naći na pozornici izvodeći vlastite stihove. Najdivniji su mi oni trenuci kada uspijem svojim riječima dodirnuti druge i natjerati ih da razmisle, zastanu, osjete. Mislim da je poezija tu da bi se u njoj uživalo, o njoj promišljalo, njome nadahnjivalo… Mene je oduvijek nadahnjivala.
Dio ovog programa studiranja je i “vraćanje zajednici”. Imate li već ideje što učiniti?
Odgovor leži u književnosti. Mislim da u Hrvatskoj postoji jako puno prostora za programe kreativnog pisanja koji bi mladim djevojčicama i djevojkama iz sredina gdje pismenost i bavljenje kreativnim disciplinama nisu poticani približili snagu umjetničkog izričaja. Kao mlada umjetnica koja je izrasla u obitelji i sredini gdje je doista potican moj talent, ipak sam bolno svjesna koliko je teško pronaći odobravanje šire okoline kada se radi o daru za pisanu riječ, posebice za lirske vrste kao što je poezija. A taj talent može pružiti toliko više od “tamo neke” općenito kulturalne vrijednosti; mladim djevojkama on može značiti samopouzdanje, motivaciju za daljnje obrazovanje, jedino područje kroz koje u teenagerskim godinama mogu izraziti svoju osobnost, terapijski učinak. Rado bih započela upravo takav program koji daje nadu, motivira i potiče pismenost među djevojčicama. Tu su dakako i moja akademsko-umjetnička nastojanja, a tu će se vraćanje zajednici lako očitovati kroz poeziju i seminarske radove usmjerene na žensko-konfesionalnu tematiku. Kroz objavljivanje takvih tekstova i pohađanje književnih konferencija gdje ih mogu i osobno predstaviti, želja mi je osvijestiti određene rodno socijalne probleme i započeti razgovor o istima.
* Više o American Association of University Women (AAUW) i programima stipendiranja potražite na www.aauw.org.
Razgovarala: Elvira Mezit
